REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1199/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice IMI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Jadranki Sloković, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika SOLVERA stambena štedionica d.d. iz Zagreba, Heinzelova 33A, OIB: 07942675532, zastupan po punomoćniku Antonu Paliću, odvjetniku iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 12. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu od 4. srpnja 2024. tuženika Wüstenrot stambena štedionica d.d., Zagreb, Heinzlova 33A, OIB: 07942675532 (sada SOLVERA stambena štedionica d.d.) te da radni odnos tužiteljice IMI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kod tuženika nije prestao.

II./ Nalaže se tuženiku SOLVERA stambena štedionica d.d., Zagreb, Heinzlova 33A, OIB: 07942675532, da tužiteljicu ĆMI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na posao - radno mjesto Regionalnog managera Regije centralna Hrvatska u odjelu Prodaje i marketinga, na kojem radnom mjestu se nalazila do izvanrednog otkaza, u roku od 8 dana.

III./ Nalaže se tuženiku SOLVERA stambena štedionica d.d., Zagreb, Heinzlova 33A, OIB: 07942675532 da naknadi tužiteljici ĆMI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu Regionalnog managera Regije centralna Hrvatska u odjelu Prodaje i marketinga. Dana 4. srpnja 2024. tuženik je donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Protiv Odluke o izvanrednom otkazu tužiteljica je po punomoćniku podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava dana 22. srpnja 2024. godine, a na koji tuženik nije dostavio očitovanje. Navedena Odluka o izvanrednom otkazu nije utemeljena na zakonu s obzirom da za nju nisu postojali valjani razlozi. Nadalje navodi da je pobijana odluka donesena izvan zakonskog roka od 15 dana od saznanja za činjenice na kojima se otkaz temelji, te je donesena nakon što je tužiteljica podnijela pritužbu za zaštitu dostojanstva 27.6.2024. i nakon što je tužiteljica sa predloženim svjedocima postala član sindikata Novi sindikat, čiji je sindikalni povjerenik bila IM s kojom tuženik nije proveo postupak savjetovanja prije donošenja pobijane odluke o otkazu sukladno čl. 150. Zakona o radu. Tuženik nije postupio sukladno čl. 119. st. 2. Zakona o radu jer tužiteljici nije omogućio obranu prije otkaza, a za to nije imao opravdane razloge. Pobijani otkaz je donesen kao posljedica sindikalnog udruživanja i podnesene pritužbe. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu od 4. srpnja 2024. te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te da tuženik tužiteljicu vrati na posao-radno mjesto Regionalnog managera Regije centralna Hrvatska u odjelu Prodaje i marketinga, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan te da su činjenični navodi tužiteljice neistiniti, netočni, izmišljeni i neosnovani, te da je tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici od dana 04. srpnja 2024., zakonita i dopuštena, te ju je tuženik donio iz opravdanih razloga. Tužiteljica je bila zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme temeljem Ugovora o radu zaključenog dana 12. prosinca 2022 na neodređeno vrijeme, izmijenjenog Aneksom Ugovora o radu zaključenim dana 14. prosinca 2023., dopunjenog Dodatkom Ugovora o radu za 2024. godinu, zaključenim dana 14. prosinca 2023., za obavljanje poslova radnog mjesta Regionalnog managera Regije centralna Hrvatska u odjelu Prodaje i marketinga. Tuženik obrazlaže postojanje razloga za izvanredni otkaz pri čemu citira obrazloženje same odluke o otkazu. Nadalje navodi da je tuženik saznao za činjenice na kojima temelji otkaz dana 27.6.2024. kada je zaprimio pritužbu za zaštitu dostojanstva tužiteljice i ostalih radnika, te mu je tada počeo teći rok od 15 dana za donošenje izvanrednog otkaza. Tuženik je bio obaviješten o tome da je IM imenovana sindikalnom povjerenicom sa pravima i obvezama radničkog vijeća o čemu je obaviješten dopisom kojeg je zaprimio 28.6.2024. Kako je ista bila na bolovanju od 27.6.2024. do 22.7.2024., a otkaz je donesen 4.7.2024., to tuženik nije mogao postupiti prema čl. 150 ZR-a, jer bi mu protekao prekluzivni rok za otkaz. Kako je otkaz donesen 4.7.2024., to nije odlučno što je bilo na sastanku 23.7.2024. Tuženik navodi da ima saznanja da je tužiteljica nakon dostave donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zaključila Ugovor o radu s drugim poslodavcem. Slijedom navedenog, predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o radu od 12.12.2022. (list 5-9 i 42-46 spisa), Dodatak ugovora o radu od 12.12.2022. (list 10-13 spisa), Izmjene dodatka ugovora o radu od 24.4.2023. (list 14 spisa), Dodatak ugovora o radu od 14.12.2023. (list 15-18 i 48-51 spisa), Aneks ugovora o radu od 14.12.2023. (list 19 i 47 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu od 4.7.2024. (list 20-24 i 36-41 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 22.7.2024. (list 25 spisa), primjer kompenzacijske kartice (list 52 spisa), Zapisnik sa sastanka od 3.6.2024. (list 53-57 spisa), Power point prezentaciju sa sastanka 3.6.2024. (list 58-74 spisa), nacrt Aneksa Ugovor o radu od 25.6.2024. za tužiteljicu (list 75-78 spisa), Pritužbu za zaštitu dostojanstva tužiteljice od 27.6.2024. (list 79-82 i 191-194 spisa), Pravilnik o radu tuženika od 20.6.2023. (list 83-142 spisa), Pravilnik o organizaciji Wüstenrot stambene štedionice d.d. od 28.8.2023. (list 149-161 spisa), Opis radnog mjesta Regionalni manager regije od 3.5.2021. (list 162-163 spisa), Kodeks ponašanja tuženika od 21.4.2022. (list 164-185 spisa), Izjavu o prihvatu Kodeksa ponašanja potpisana od strane tužiteljice (list 186 spisa), e-mail od 3.6.2024. (list 190 spisa), Odgovor na pritužbu od 12.7.2024. (list 195-196 spisa), Dopise sindikata (list 204-206 spisa), potvrde CEZIH- a za lipanj i srpanj 2024. (list 211-222 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 244- 247 spisa), sudsku praksu (list 249-263 spisa), Prijedlog za dopuštenje revizije iz spisa PR-1203/24 (list 275-279 spisa), saslušan je zakonski zastupnik tuženika ĆM i tužiteljica (list 228-231 spisa), te svjedoci LM, ZM i ŽM (list 264-266 spisa), LMI, DM i TM (list 280-282 spisa), te IM i ČM (list 286-288 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan..

5. Na ročištu 10. prosinca 2025. sud je odbio prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedoka: EM, SM, UM i BM kao nepotrebnim, koje je tužiteljica predložila na okolnost da su i oni dobili otkaze ugovora o radu na isti način kao i tužiteljica (list 202 spisa), budući saslušanje svjedoka na ove okolnosti nije potrebno budući nisu odlučne u ovom predmetu, već je odlučno da li je tuženik imao opravdan razlog za otkaz tužiteljici (a ne i drugim radnicima). Nakon toga (odbijanja navedenih dokaznih prijedloga), punomoćnici stranaka su na istom ročištu suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su suglasno predložili zaključenje glavne rasprave, pa je sud odlučio da se dokazi više neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 12. prosinca 2022. na neodređeno vrijeme, izmijenjen Aneksom Ugovora o radu zaključenim dana 14. prosinca 2023., dopunjen Dodatkom Ugovora o radu za 2024. zaključenim dana 14. prosinca 2023., na radnom mjestu Regionalni manager Regije centralna Hrvatska u odjelu Prodaje i marketinga, te da joj je isti otkazan Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4.7.2024.

7. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4.7.2024. proizlazi da je tužiteljici izvanredno otkazan Ugovor o radu zaključen dana 12. prosinca 2022. na neodređeno vrijeme, izmijenjen Aneksom Ugovora o radu zaključenim dana 14. prosinca 2023., dopunjen Dodatkom Ugovora o radu za 2024. zaključenim dana 14. prosinca 2023., za obavijanje poslova radnog mjesta Regionalnog managera Regije centralna Hrvatska u odjelu Prodaje i marketinga, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). U obrazloženju se navodi da zbog specifičnosti obavljanja djelatnosti koje Poslodavac obavlja, svi radnici zaposleni u prodaji po poslovnim područjima, a Radnica ĆMI je nadređena 21 radniku zaposlenom u Regiji centralna Hrvatska, potpisuju Kompenzacijske kartice suradnika prodajne mreže (u daljnjem tekstu: Kompenzacijska kartica) u kojima su definirani planovi prodaje po ciljnim područjima, a potom, nakon potpisa Kompenzacijske kartice, radnici s Poslodavcem zaključuju aneks ugovora o radu. Radnica ZMI ne potpisuje kao njezini podređeni Kompenzacijske kartice, pa potom aneks ugovora o radu, već odmah potpisuje aneks ugovora o radu, u kojem budu definirani ciljevi. Poslodavac je u dosadašnjem tijeku poslovanja Kompenzacijske kartice izrađivao jednom godišnje, te su ih radnici potpisivali, ali je zbog promjene kompenzacijske sheme politike poslovanja te kako poslovanje Poslodavca ne bi trpjelo značajne financijske gubitke, Poslodavac donio odluku da će se Kompenzacijske kartice potpisivati češće nego dosadašnjih jednom godišnje. Poslodavac je također donio odluku kojom je promijenio sadržaj Kompenzacijske kartice, a sve kako bi spriječio nastanak znatne imovinske štete koja bi zbog promjena na tržištu, mogla nastati u poslovanju Poslodavca. Potpis Kompenzacijske kartice je uvjet za zaključenje aneksa ugovora o radu s radnicima koji su zaposleni u prodaji po poslovnim područjima, osim regionalnih managera (s obzirom da oni odmah potpisuju aneks ugovora o radu u kojemu su definirani ciljevi) jer varijabilni dio plaće radnika ovisi o ispunjenju ciljeva koji su radniku postavljeni Kompenzacijskom karticom, odnosno regionalnom manageru aneksom ugovora o radu. Dakle, ako radnik ne potpiše Kompenzacijsku karticu i Aneks Ugovora o radu s Poslodavcem, Poslodavcu nije moguće obračunati plaću radnika bez potpisa Kompenzacijske kartice i Aneksa Ugovora o radu. Stoga odbijanjem potpisa nove Kompenzacijske kartice i Aneksa Ugovora o radu radni odnos radnika kod Poslodavca nije moguć jer Poslodavac nema mogućnosti radniku obračunati niti isplatiti plaću. Svi radnici na radnom mjestu regionalni manager, promjenom modela poslovanja, moraju nužno potpisati Aneks Ugovora u radu u kojem su definirani ciljevi. Sukladno novim Kompenzacijskim karticama, radnici su dužni povećati depozite klijenata, a više nije, kao što je to bilo ranije, u Kompenzacijskoj kartici navedena najveća ugovorena svota koju radnik mora ostvariti. Slijedom navedenoga, Poslodavac je 3. lipnja 2024. održao sastanak na kojem je bilo prisutno oko 90 radnika te je Predsjednik uprave radnicima prezentirao novi model poslovanja i potom novi način sastavljanja Kompenzacijskih kartica te je radnicima detaljno obrazložio da je novi model poslovanja jedini održivi način zbog kojeg Poslodavac neće trpjeti znatnu imovinsku štetu. Poslodavac je nakon održanog sastanka, izradio nove Kompenzacijske kartice i nacrte aneksa ugovora o radu za sve radnike koji su kod Poslodavca zaposleni u prodaji. slijedom čega su radnici zaposleni u prodaji, počeli potpisivati nove Kompenzacijske kartice i anekse ugovora o radu. Do 1. srpnja 2024. Kompenzacijske kartice je bilo dužno potpisati 62 radnika, ali do današnjeg dana. osim 3 radnika koja su na dugotrajnom bolovanju, 1 radnice koja je na porodiljnom dopustu i 2 radnika kojima teče otkazni rok, Kompenzacijske kartice, Anekse Ugovora o radu, odnosno nove Ugovore o radu, potpisali su svi ostali radnici, a potpuno neosnovano odbijaju ih potpisati 5 radnika iz prodaje, a radnica ĆMI odbija neosnovano potpisati Aneks Ugovora o radu s definiranim ciljevima. Postoji odgovornost radnice IMI zbog nepotpisivanja Kompenzacijskih kartica i Aneksa Ugovora o radu za 5 radnika koji su joj podređeni. Naime, Radnica je sukladno Ugovoru o radu zaključenom 12. prosinca 2022. na neodređeno vrijeme, izmijenjenog Aneksom Ugovora o radu zaključenim 14. prosinca 2023., dopunjenog Dodatkom Ugovora o radu za 2024. godinu, zaključenim 14. prosinca 2023., kao regionalni manager, preuzela obvezu unaprjeđenja prepoznatljivosti i poslovnog ugleda Poslodavca, podizanja imagea Poslodavca, ravnomjernog razvoja poslovne mreže te stalnog povećanja prisutnosti u regiji za koju je zadužena. Usprkos navedenome, I je, koristeći svoj položaj nadređene, vršila pritisak na svoje podređene na način da je zahtijevala od njih da odbiju potpisati nove Kompenzacijske kartice i Anekse Ugovora o radu, na način da je podređenima govorila da će, ako potpišu nove Kompenzacijske kartice i Anekse Ugovora o radu, nakon 3 mjeseca dobiti otkaze i da je nemoguće ostvariti ciljeve iz Kompenzacijskih kartica, bez obzira što je bila svjesna da će navedenim Poslodavcu nastati znatna imovinska šteta. Radnica je tom prilikom ometala proces poslovanja, a navedeno ometanje i dalje traje, slijedom čega Poslodavcu nije moguće nesmetano poslovati. Poslodavac je navedeno saznao iz razgovora s radnicima koji su doživjeli vršenje pritiska od strane Ć, ali su bez obzira na navedeno, potpisali Kompenzacijske kartice i potom Anekse Ugovora o radu. 5 radnika je odbilo potpisati nove Kompenzacijske kartice i potom Anekse Ugovora o radu, što je posljedica vršenja pritiska Ć na svoje podređene. Iz navedenog je razvidno da je I izravno utjecala na odluke 5 radnika koji su odbili potpisati nove Kompenzacijske kartice i Anekse Ugovora o radu te je svjesno djelovala protiv Poslodavca, umjesto da je, ako su neki radnici i imali dvojbe oko potpisa, objasnila radnicima zbog čega je nužno potpisati nove Kompenzacijske kartice i Anekse Ugovora o radu. Iz broja radnika koji su potpisali nove Kompenzacijske kartice, Anekse Ugovora o radu, odnosno nove Ugovore o radu, razvidno je da je novi model poslovanja Poslodavca bolji nego dosadašnji, jer zasigurno cca 90% radnika ne bi potpisalo nove Kompenzacijske kartice i Anekse Ugovora o radu, odnosno nove Ugovore o radu, da smatraju da će im biti nametnuti lošiji uvjeti, a kako to neosnovano smatra I. Nadalje, pored naprijed rečenog. iz Pritužbe za zaštitu dostojanstva Radnice od dana 27. lipnja 2024. poslodavac je dobio saznanja da I izrijekom odbija potpisati Aneks Ugovora o radu, slijedom čega Radnica ometa proces poslovanja Poslodavca i čini Poslodavcu znatnu imovinsku štete, pa navedeno postupanje Radnice predstavlja osobitu tešku povredu obveze iz radnog odnosa, koja je razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

Naime, sukladno čl. 130. Pravilnika o radu Poslodavca, Radnica je počinila sljedećih nekoliko osobito teških povreda iz radnog odnosa i to: prekoračenje ovlaštenja u pogledu preuzimanja obveza za Poslodavca, nepoštivanje odluka, pravila i uputa organa Poslodavca koje se odnose na poslovanja Poslodavca, svjesno neizvršavanje obveza iz radnog odnosa, odbijanje izvršenja radnog zadatka, neizvršavanje ili nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršenje radnih i drugih obveza, odbijanje postupanja po usmenom i pisanom nalogu Poslodavca i odbijanje izvršenja poslova, odnosno radnog naloga značajnog za nesmetan tijek radnog procesa poslovanja, bez opravdanog razloga predviđenog zakonom. Odbijanje potpisivanja nove Kompenzacijske kartice i Aneksa Ugovora o radu, koji su sastavljeni sukladno novom modelu poslovanja, čini nemogućim održavanje procesa poslovanja Poslodavca te da Poslodavcu odbijanjem potpisivanja od strane svakog pojedinog radnika nastaje znatna imovinska šteta. Nadalje, Radnica je zaključenjem Ugovora o radu preuzela obvezu stručnog, savjesnog, marljivog i kvalitetnog rada te obavljanja postavljenih zadataka pravovremeno i u skladu s pisanim i usmenim uputama nadređenih pridržavajući se odredaba Kodeksa o ponašanju, internih akata i relevantnih pozitivnih propisa. Sukladno čl. 116. Zakona o radu, a slijedom svega naprijed navedenoga, radnica ĆMI počinila je osobitu tešku povredu obveze iz radnog odnosa, koja je razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Slijedom naprijed navedenoga, razvidno je da su ispunjene sve materijalno pravne pretpostavke za donošenje odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu radnici ĆMI zbog skrivljenog ponašanja. Otkazivanje Ugovora o radu radnici ĆMI zbog skrivljenog ponašanja kojim je počinila povredu obveza iz radnog odnosa jedina dostatna i učinkovita mjera za sprečavanja nastanka znatne imovinske štete Poslodavcu. Sukladno čl. 119. Zakona o radu, a slijedom naprijed opisanog. postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od Poslodavca da Radnici omogući iznošenje svoje obrane prije postupka izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem Ć.

8. Protiv pobijane Odluke o otkazu od 4.7.2024., koja je tužiteljici uručena 11.7.2024. što je vidljivo iz povratnice na listu 41 spisa, tužiteljica je podnijela zahtjev za zaštitu prava dana 22.7.2024. kojeg je tuženik zaprimio istog dana, ali tuženik na isti nije odgovorio, pa je tužiteljica podnijela predmetnu tužbu dana 13.8.2024., čime je postupila sukladno odredbi čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj; 93/14 i 151/22, dalje: ZR), a tuženik nije ni tvrdio ni dokazao suprotno.

9. Dakle, iz pobijane odluke o izvanrednom otkazu u bitnom proizlazi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu iz slijedećih razloga:

- tužiteljica je koristeći svoj položaj nadređene, vršila pritisak na svoje podređene na način da je zahtijevala od njih da odbiju potpisati nove Kompenzacijske kartice i Anekse Ugovora o radu, na način da je podređenima govorila da će, ako potpišu nove Kompenzacijske kartice i Anekse Ugovora o radu, nakon 3 mjeseca dobiti otkaze i da je nemoguće ostvariti ciljeve iz Kompenzacijskih kartica, bez obzira što je bila svjesna da će navedenim Poslodavcu nastati znatna imovinska šteta, zbog čega je 5 radnika odbilo potpisati nove Kompenzacijske kartice i potom Anekse Ugovora o radu, slijedom čega Radnica ometa proces poslovanja Poslodavca i čini Poslodavcu znatnu imovinsku štete,

- tužiteljica izrijekom odbija potpisati Aneks Ugovora o radu, što je tuženik saznao iz Pritužbe za zaštitu dostojanstva Radnice od dana 27. lipnja 2024., slijedom čega Radnica ometa proces poslovanja Poslodavca i čini Poslodavcu znatnu imovinsku štete,

- sukladno čl. 130. Pravilnika o radu Poslodavca, tužiteljica je počinila nekoliko osobito teških povreda iz radnog odnosa i to: prekoračenje ovlaštenja u pogledu preuzimanja obveza za Poslodavca, nepoštivanje odluka, pravila i uputa organa Poslodavca koje se odnose na poslovanja Poslodavca, svjesno neizvršavanje obveza iz radnog odnosa, odbijanje izvršenja radnog zadatka, neizvršavanje ili nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršenje radnih i drugih obveza, odbijanje postupanja po usmenom i pisanom nalogu Poslodavca i odbijanje izvršenja poslova, odnosno radnog naloga značajnog za nesmetan tijek radnog procesa poslovanja, bez opravdanog razloga predviđenog zakonom.

10. Iako je u izreci Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu navedeno da se radi o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužiteljice te iako tuženik u Odluci u izvanrednom otkazu na nekoliko mjesta miješa ta dva instituta, ovaj sud smatra da se radi o izvanrednom otkazu ugovora o radu sukladno čl. 116. ZR-a, budući to proizlazi iz sadržaja pobijane Odluke, ali i iz odgovora na tužbu tuženika.

11. Iz Ugovora o radu tužiteljice od 12.12.2022. proizlazi da je u čl. 6. određena njena osnovna plaća, dok se varijabilni dio plaće određuje Dodatkom ugovora o radu koji se sklapa za svaku pojedinu godinu.

12. Odredbom članka 116. stavka 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Odredbom članka 135. stavka 3. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

13. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je bila prodajni menadžer zadnjih 7 godina do otkaza. Kod tuženika je bio sastanak 3.6.2024. na kojem im je prezentiran novi način poslovanja, te se drugi dio sastanka odnosio na prodaju na kojem im je prezentiran novi način obračuna plaća, te im je sve to objašnjeno. Radnici su trebali potpisivati nove kompenzacijske kartice, a ona je smatrala da je problematična stavka prema kojem ako klijent otkaže stambenu štednju, tada se bilježi negativna produkcija štednje, te je tada varijabilni iznos plaće manji, te se u sljedeći mjesec prenosi minus u varijabilni dio plaće, a što je smatrala da je štetno za radnike i da na taj način poslodavac rizik svog poslovanja prebacuje na štetu radnika. Tijekom 2023. su bile promijenjene kompenzacijske kartice prema kojima su radnici imali manju plaću, te je upravi iznosila svoje prijedloge vezano za to kako bi zaštitila radnike, ali je uprava to odbijala. Nakon sastanka je dobila još neke informacije o svemu tome pa je 12.6.2024. imala sastanak putem Zooma, a što je i inače radila, na kojem je sa radnicima prošla sve detalje vezane za obračun plaće. Nakon toga je obišla urede u [adresa] i [adresa], te je tamo voditelje upoznala sa postojanjem sindikata, te je od njih sakupila potpisane kompenzacijske kartice, dok joj je ostatak LM poslala putem pošte, te iste nije zadržala kod sebe, nego je u to vrijeme gđa. L iz kadrovske bila na godišnjem odmoru, pa joj iste nije mogla predati, a radilo se je o podacima o plaći tj. o tajnim podacima, te se je ista vratila sa godišnjega 23.6.2024., te joj je tada predala prikupljene kartice. Ona nije imala kompenzacijsku karticu te ju nije trebala potpisati kao regionalni menadžer, već je trebala potpisati kompenzacijske kartice od drugih radnika, ali to nije učinila, jer se sa istima nije slagala, pa je gđa. L došla do nje i pitala zbog čega iste nije potpisala, te joj je rekla da regionalni menadžer iste potpisuje ako je sa njima suglasan, a ona nije suglasna. Nakon toga ju je telefonom zvao zz tuženika, te ju je pitao zbog čega iste nije potpisala, te mu je rekla da sa istima nije suglasna. Nakon toga ju je tražio da dođe do njega i da potpiše takvu izjavu, a nakon toga joj je pozlilo te je otišla na hitnu i na bolovanje 26.6.2024. Dana 27.6.2024. je sa još 5 radnika podnijela pritužbu za zaštitu dostojanstva, a 4.7.2024. je dobila e-mail od GM kojim ju poziva da dođe u firmu radi očitovanja vezano za pritužbu, a kako je bila na bolovanju, pismeno se očitovala da ne može doći. Dana 11.7.2024. je putem pošte dobila izvanredni otkaz koji je bio pisan 4.7.2024. kada je trebala doći sukladno pozivu. Nikada nije vidjela njen aneks ugovora o radu, te joj isti nije dan na potpis, već je isti vidjela tek kada je predan u ovaj spis. Više puta je pitala kada će dobiti aneks, te su joj uvijek govorili da će to biti kada se završi prodajna mreža. Nije točno da je svojim radnicima govorila da ne potpisuju kompenzacijske kartice, te ih nije plašila da će u slučaju nepotpisivanja istih dobiti otkaz. Navodi da je uspješno vodila svoju regiju te je imala 5 top savjetnika, a to su ovi koji su podnijeli pritužbu, te su kao nagradu dobili put u New York 2023. Navodi da je ona podnijela pritužbu za zaštitu dostojanstva jer je bila pod pritiskom od strane njenih djelatnika i od strane uprave, jer je priča o kompenzacijskim karticama dulje trajala, te su radnici o tome imali pitanja, a na sastanku im je rečeno da se plaća neće mijenjati, a upravo je prema ovih kompenzacijskim karticama bila smanjena plaća radnicima u prodaji, dok ostalima nije dirana što je smatrala diskriminirajućim. Radila je kod tuženika 16 godina i nikada nije dobila opomenu, te nije bilo primjedbi niti od klijenata, niti od radnika, niti od uprave. Nikada nije dobila aneks ugovora o radu, pa zbog toga nikada nije odbila isti potpisati, te svojim radnicima nikada nije govorila da ne potpisuju kompenzacijske kartice.

14. Zakonski zastupnik tuženika ĆM je naveo da je kod tuženika došlo do promjene načina poslovanja tj. promjene načina vrednovanja motivacije i nagrađivanja, jer dosadašnji način više nije odgovarao stanju na tržištu, te je na taj način došlo do promjena u smjeru poslovanja, te su se sukladno tome drugačije mjerili ostvareni rezultati, te je uslijed toga trebalo doći do izmjene kompenzacijskih kartica i novih aneksa ugovora o radu kojima bi bili određeni ciljevi, te je sve to bilo negdje tijekom lipnja 2024. Tako je radnicima dana na potpis nova kompenzacijska kartica i aneks ugovora o radu, a tužiteljici samo aneks ugovora o radu, ali tužiteljica je isti odbila potpisati i to ne osobno, već na način da je zajedno sa grupom radnika, njih 5, podnijela zahtjev za zaštitu dostojanstva u kojem navode da navedeno ne žele potpisati, te se iz toga moglo zaključiti da sa njima više nema pregovora oko toga, te su svi oni otišli na bolovanje 26.6.2024. i sa njima nisu mogli imati kontakt. Kako je ovakvo stanje bilo neodrživo, te je bilo neizvjesno kada će se vratiti na posao, a postojala je opasnost od nastupanja prekluzije za otkaz, to su početkom srpnja 2024. donijeli odluke o otkazu za ove radnike, pa tako i za tužiteljicu i to zbog toga što su odbili potpisati anekse ugovora o radu i kompenzacijske kartice, a tužiteljica je odbila potpisati aneks ugovora o radu, a čime im je bilo onemogućeno daljnje poslovanje, te time što tužiteljica nije htjela potpisati aneks ugovora o radu, time je zapravo odbila raditi po uputama iz aneksa, pa su zbog toga i njoj otkazali ugovor o radu. Tužiteljici zapravo nije dan na potpis aneks ugovora, već ju je kolegica iz kadrovske zvala da dođe potpisati aneks, ali se tužiteljica nije odazivala, te je zatim otišla na bolovanje. Radnici u prodaji su potpisivali kompenzacijske kartice i anekse ugovora o radu, a tužiteljica je kao regionalni menadžer potpisivala samo aneks ugovora o radu, jer su istim bili utvrđeni ciljevi koji ovise o rezultatima u regiji, te kao takva tužiteljica nije potpisivala kompenzacijsku karticu. Imali su sastanak početkom lipnja 2024. na koji su pozvani radnici tuženika iz prodaje iz cijele Hrvatske da dođu u Zagreb, te im je na istom prezentirao razloge zbog čega se uvodi ovaj novi sustav i nove kompenzacijske kartice i aneksi ugovora o radu. Nakon toga su svi radnici njih 75-80 potpisali kompenzacijske kartice i anekse ugovora o radu, odnosno svi osim ovih 5 radnika plus tužiteljica. Uslijed svega toga je došlo do izmjene u informatičkom sustavu tako da nije bilo moguće da neki radnici rade na temelju starih, a neki na temelju novih kompenzacijskih kartica i aneksa ugovora o radu. U slučaju da su neki radnici imali nove, a neki stare kartice i anekse ugovora, tada bi tuženiku nastala šteta u vidu toga da bi radnici sa starim karticama i aneksima ugovora dobivali plaću za nerad, jer zapravo ne bi imali određene ciljeve, te bi u tom slučaju tuženik morao imati 2 informatička sustava, što bi stvorilo dodatne troškove, te bi zbog novog načina poslovanja tuženika postojala mogućnost da tuženik bude likvidiran. Ako tužiteljica ne bi potpisala aneks ugovora, tada joj niti ne bi mogli isplaćivati plaću budući se sada kod tuženika rezultati i rad drugačije vrednuju. Nakon donošenja odluka o otkazu za ove radnike i tužiteljicu, saznao je od drugih zaposlenih u prodaji i to od LM i ZM, ali i nekih drugih, da je tužiteljica putem Zooma održala sastanak za regiju na kojem je prezentirala nove ciljeve, te je kao zaključak iznijela da nove kompenzacijske kartice i anekse ugovora ne treba potpisati, jer su za njih štetni, te da se treba pobuniti, a što su mu rekli ovi radnici koji su bili na tom sastanku i koji su iste potpisali. Dok su ova grupa radnika i tužiteljica bili na bolovanju, kadrovsku službu su zvali neki radnici koji su potpisali kartice i anekse, a nekoliko njih je zvalo i njega, jer su se brinuli za svoju sudbinu, a iz razloga što su oni potpisali kartice i anekse ugovora i predali ih tužiteljici, ali su saznali da tužiteljica sve to nije predala u kadrovsku službu već je zadržala kod sebe. Voditeljica ureda u [adresa] je 19.6.2024. tužiteljici poslala kartice i anekse za svoje djelatnike, a koje tužiteljica nikada nije predala tuženiku. Navodi da je on neposredno nadređen tužiteljici. Tužiteljica nije pozvana na iznošenje obrane prije otkaza jer je bila na bolovanju. O postojanju sindikata su saznali nakon odlaska radnika na bolovanje. Tuženik se nije savjetovao o namjeravanim otkazima sa sindikalnom povjerenicom IM koja je bila sindikalni povjerenik, jer je ista bila u grupi ovih radnika koji su bili na bolovanju, te nisu znali kada će se ista vratiti, a prijetila im je prekluzija za izvanredni otkaz. IM je u spornom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika, te je na kraju ona dala otkaz negdje u listopadu 2024., te je od odlaska ove grupe radnika na bolovanje do njenog otkaza, ona uglavnom bila na bolovanju, time što se kraće vrijeme vratila na rad. Tužiteljici je otkaz dostavljen putem pošte. Kako je u zahtjevu za zaštitu dostojanstva tužiteljica izričito navela da ne želi potpisati nikakav aneks, to joj zbog toga aneks ugovora nisu dostavljali tijekom bolovanja putem pošte. Ako tužiteljica ne bi potpisala aneks, tada joj ne bi mogla biti isplaćena niti fiksna plaća, a niti varijabilna, zbog razloga koje je već naveo. Nije bio imenovan zamjenik sindikalnog povjerenika, a niti su o tome bili obaviješteni, ali da je isti i postojao, isto bi postupili jer su upravo ovih 6 radnika na bolovanju bili jedini članovi sindikata. IM je dala otkaz nakon što su podnijeli tužbu protiv sindikata radi nadomještanja suglasnosti na njen otkaz. Tuženik je proveo postupak na temelju zahtjeva za zaštitu dostojanstva, te nakon toga tužiteljica i ovih 5 radnika nisu podnijeli tužbe sudu.

15. Svjedok LM je navela da je u spornom razdoblju bila menadžer poslovnih jedinica [adresa] i [adresa]. U spornom razdoblju je kod tuženika bila promjena u prioritetima prodaje, te su zbog toga potpisivali nove kompenzacijske kartice koje je ona i njena ekipa potpisali, te je sve kartice poslala šefici tj. tužiteljici, te su zatim čekali odobrenje i nove anekse ugovora. U to vrijeme je tužiteljica otišla na bolovanje, te se je zatim javio predsjednik uprave Anđel koji im je dao potpisane kartice. Bili su na sastanku u Zagrebu na kojem su bili svi zaposleni iz RH, te im je tada uprava iznijela razloge zbog kojih je došlo do nove strategije u prodaji, te razloge potpisivanja novih kartica. Iz njenih 4 ureda, svi su potpisali nove kompenzacijske kartice i svi još uvijek tamo rade. Imali su i jedan zoom (online) sastanak sa tužiteljicom na kojem su im također objašnjeni prioriteti, te je napravljena prezentacija novog obračuna plaće, te im je rečeno da o svemu sami razmisle. Također im je rečeno da razmisle o potpisivanju kartica, jer ako neće moći ispuniti ciljeve, tada bi mogli dobiti otkaz. Tužiteljica je kao regionalni menadžer trebala potpisati njihove kartice, ali to nije učinila. Danas radi kao regionalni menadžer regije sjever. Oni su prihvatili promjene koje su im predočene i potpisali su kartice, te ne zna što bi bilo da to nisu učinili, te vjeruje da poslovanje ne bi bilo moguće da nisu potpisali kartice i anekse. U slučaju neprihvaćanja kartica i aneksa, ne bi bio moguć nastavak njenog radnog odnosa. Objašnjeno im je da su ove promjene nužne za ostvarivanje prioriteta u prodaji i za prikupljanje depozita, a kako bi tuženik mogao nastaviti s radom u plasmanu stambenih kredita. U ugovoru o radu im je bilo definirano ispunjenje ciljeva, a to je bilo određeno i u kompenzacijskim karticama, te to nije bilo ništa novo, jer su mi uvijek imali zadane ciljeve koje su morali ispunjavati.

16. Svjedok ZM je navela da radi kod tuženika kao financijski ekspert, te joj je tužiteljica bila šefica. Njima je njena prva nadređena LM objasnila razloge potpisivanja kompenzacijskih kartica i aneksa ugovora, te je i ona i cijela njena ekipa to potpisali. Imali su jedan zoom (online) sastanak na kojem je tužiteljica rekla da smatra ako potpišu nove kompenzacijske kartice, da će do kraja godine dobiti otkaze, jer da iste nisu dobre za njih. Naime, prije su uglavnom radili na štednji, a po novome su trebali raditi na prikupljanju depozita. Ne sjeća se detalja što je tužiteljica rekla o razlozima da ne bi bilo dobro potpisati kartice. Imali su sastanak na kojem im je predsjednik uprave objasnio da će morati potpisati nove kompenzacijske kartice jer da više neće biti fokus na stambenoj štednji, nego na prikupljanju depozita. Da nije potpisala novu karticu i aneks, smatra da bi teško tuženik mogao nastaviti poslovati, jer se stanje na tržištu mijenja. Načula je da 4-5 radnika nije potpisalo kartice.

17. Svjedok ŽM je navela da radi kod tuženika kao financijski ekspert, te je voditeljica poslovnice u [adresa]. Do kraja 6. mjeseca 2024. trebali su potpisati nove kompenzacijske kartice i anekse ugovora, te je oko 90% radnika potpisalo, a 6 radnika iz njihove regije nije. Imali su sastanak svih radnika na kojem je predstavljen novi vlasnik, a zatim su ostali oni iz prodaje, te im je predočeno stvarno stanje, a to je da fale depoziti i da su potrebne promjene zbog čega treba potpisati nove kartice i anekse. Također su imali zoom sastanak sa tužiteljicom na kojem je bila negativna energija, te im je rečeno da razmisle da li će potpisati kartice jer su na štetu radnika, te da ako ih potpišu, da će za 3-4 mjeseca dobiti otkaz zbog neispunjavanja ciljeva. Smatra da u slučaju da nisu potpisali nove kartice, da ne bi bio moguć dotok novog novca tj. poslovanja. Ako ne ispune ciljeve u 3 mjeseca tijekom godine dana, tada se izriče opomena, te ne zna što slijedi nakon toga. Na sastanku sa upravom je bila normalna atmosfera, te su bili znatiželjni zbog novih vlasnika, a svaka novost donosi određenu neizvjesnost.

18. Svjedok LMI je navela da radi kod tuženika kao voditelj poslove jedinice Istra. Imali su sastanak sredinom 2024. na kojem im je uprava izložila promjene koje će slijediti pa tako i da će morati potpisati nove kompenzacijske kartice sukladno kojima će se provizija drugačije obračunavati te će biti drugačija plaća, te će istima biti određeni novi planovi, te 10-tak dana kasnije u njihovoj jedini su još jednom sve to prošli i na kraju potpisali nove kompenzacijske kartice. Ne zna koliko radnika iz drugih jedinica nije potpisalo kompenzacijske kartice, te ne zna što bi bilo da nisu potpisali nove kompenzacijske kartice jer je to strateška odluka tuženika, ali je moguće da bi poslovanje bilo ugroženo.

19. Svjedok DM je naveo da radi kod tuženika kao financijski ekspert u uredu Zadar. Imali su sastanak negdje u 5. ili 6. mjesecu 2024. na kojem im je tuženik objasnio da će morati potpisati nove kompenzacijske kartice, te je objasnio smjer u kojem firma ide, te su kasnije nakon toga imali sastanak sa regionalnom direktoricom koja im je dala te kartice na potpis, te mu se čini da su svi u jedinici Dalmacija iste potpisali. Na sastanku su im objasnili razloge potpisivanja kompenzacijskih kartica te smjer poslovanja u kojem se ide, te su naveli da u protivnom ne bi mogli izvršiti isplatu kredita, te da će fokus poslovanja biti na štednji. Ne zna da li bi mogao nastaviti radni odnos u slučaju da nije potpisao kompenzacijske kartice, pretpostavlja da ne bi, ali nije siguran. Čuo je da neki u Zagrebu nisu potpisali kompenzacijske kartice.

20. Svjedok TM je naveo da radi kod tuženika kao menadžer poslovne jedinice [adresa] i [adresa]. Imali su sastanak sredinom 2024. na kojem im je uprava objasnila da moraju potpisati nove kompenzacijske kartice jer da se nastavlja s prikupljanjem depozita, te je kasnije istu potpisao kod nadređene PM, te su iste svi potpisali u njegovoj jedinici. Nakon sastanka uprave, bilo mu je potpuno jasno zbog čega moraju potpisati nove kompenzacijske kartice. Ne zna da li bi mu tuženik mogao obračunati plaću da nije potpisao novu kompenzacijsku karticu. Čuo je iz priča da tužiteljica nije potpisala kompenzacijsku karticu, te mogu reći da svako radno mjesto ima kompenzacijsku karticu.

21. Svjedok IM je navela da je radila kod tuženika sve dok nije dala izvanredni otkaz 30.9.2024., te je kod tuženika bila sindikalni povjerenik sa ovlastima radničkog vijeća od 25.6.2024. pa do otkaza. Poznato joj je da je tužiteljica dobila otkaz, ali se tuženik njoj nije obratio radi očitovanja o namjeravanom otkazu tužiteljici. Početkom lipnja 2024. je došlo do promjena kod tuženika te promjena u ugovorima o radu, odnosno do promjena kompenzacijskih kartica, a koje su im objašnjene samo grupno na sastanku na kojem nisu dobili konkretne odgovore na pitanja jer je uvijek odgovor bio da to nije bitno, tako da nisu znali kako će točno izgledati pojedinačne kompenzacijske kartice. Dala je otkaz jer je bila mobingirana. Ona je pojedinačno kao i drugih nekoliko radnika koji su kasnije dobili otkaze, podnijela zahtjev za zaštitu dostojanstva jer se je osjećala nesigurno za svoju egzistenciju obzirom na nejasnoće oko uvođenja novih kompenzacijskih kartica. Radnici koji su dobili otkaz i ona, bili najbolji radnici koji su nosili prodaju kod tuženika. Sindikalna podružnica kod tuženika je osnovana 26.6.2024., te je tuženik o tome odmah obaviješten, kao i o osobi sindikalnog povjerenika i članovima, a sve to dopisom u pisanom obliku, te su više puta tražili sastanak sa predsjednikom uprave tuženika i pismeno i usmeno, te je sastanak dogovoren za 22.7.2024., ali je na zahtjev tuženika prebačen na 23.7.2024., te je prekinula bolovanje i došla na sastanak na kojem je bio predsjednik uprave tuženika ĆM, te pravnici i još neke osobe tuženika, te na strani sindikata je bila ona i tajnik sindikata RM. Na sastanku je ĆM odmah rekao: "na ovom sastanku sam ili ja ili ona", a to se odnosilo na nju, bez navođenja imena, a na što je RM rekao da je onda sastanak gotov jer da se na taj način ne može razgovarati o pravima radnika te je sastanak prekinut. Vezano za njen zahtjev za zaštitu dostojanstva, tuženik ju je pozvao da dođe radi očitovanja, ali je tada bila na bolovanju i nije mogla doći, te se je pismeno očitovala, a tuženik ju nije pozivao da se očitujem kao sindikalni povjerenik o drugim podnesenim zahtjevima za zaštitu dostojanstva. Prisustvovala je sastanku putem Zooma kojeg je sazvala tužiteljica, te im je ona na istom pokušala objasniti što znače i kako će izgledati kompenzacijske kartice, te im je rekla da će sami procijeniti da li im iste odgovaraju ili ne, a na sastanku su svi šutjeli jer su zapravo od svega bili u šoku. Navodi da njoj kao sindikalnom povjereniku nije bio imenovan zamjenik. Bila je na neprekidnom bolovanju od 27.6.2024. do 22.7.2024. U slučaju da radnici nisu potpisali novu kompenzacijsku karticu, tuženik im je mogao obračunati i isplatiti plaću, kao što je u odnosu na nju učinio sve do 30.9.2024.

22. Svjedok ČM je naveo da je on predsjednik Novog sindikata, te se je negdje sredinom 2024. u isti učlanila tužiteljica i još nekoliko radnika tuženika jer su imali problem kod tuženika u vezi potpisivanja izmjena ugovora o radu na štetu radnika, pa su tražili zaštitu, a kako se učlanilo više od 5 radnika, to su imenovali sindikalnog povjerenika sa pravima i obvezama radničkog vijeća jer kod tuženika nije djelovao drugi sindikat, te su o tome obavijestili tuženika. Tražili su sastanak sa tuženikom, ali je tuženik isti izbjegavao oko mjesec dana, te je na kraju ipak dogovoren, te je na isti došla sindikalna povjerenica i glavni tajnik, a od strane tuženika predsjednik uprave i njegovi suradnici, te je predsjednik uprave odmah postavio uvjet da će se sastanak održati ako na istom ne bude prisutna sindikalna povjerenica, a na što sindikat nije mogao pristati, tako da sastanak nije niti održan. IM nije imenovan zamjenik. Odluka o broju sindikalnih povjerenika i da li će sindikalni povjerenik imati zamjenu je na samom sindikatu.

23. Sud je prihvatio kao istinite iskaze stranaka i saslušanih svjedoka u dijelu u kojem su jasni i međusobno suglasni te su suglasni i sa materijalnim dokazima u spisu. Tako je sud temeljem istih i temeljem materijalnih dokaza u spisu utvrdio:

- da je kod tuženika dana 3.6. 2024. održan sastanak na kojem je zz tuženika radnicima prezentirao novi model poslovanja i potom novi način sastavljanja Kompenzacijskih kartica, a što proizlazi i iz Zapisnika sa sastanka od 3.6.2024. i Power point prezentaciju sa sastanka 3.6.2024. iz kojih proizlazi da su radnici na predmetnom sastanku u bitnome i općenito informirani o razlozima promjena, ciljevima koji se žele ostvariti, promjenama i definiranju rokova za realizaciju,

- da su zbog novog modela poslovanja radnici u prodaji trebali potpisati nove kompenzacijske kartice sa zadanim ciljevima, a zatim i anekse ugovora o radu, dok je tužiteljica kao regionalni menadžer trebala potpisati aneks ugovora o radu sa zadanim ciljevima,

- da je dana 12.6.2024. tužiteljica održala sastanak putem Zooma, a što je i inače radila, na kojem je sa radnicima prošla sve detalje vezane za obračun plaće, te je u narednom periodu od radnika sakupila potpisane kompenzacijske kartice te joj je ostatak LM poslala putem pošte, te je iste predala gđi. L iz kadrovske nakon što se ista vratila s godišnjeg odmora 23.6.2024.,

- da tužiteljica nije imala kompenzacijsku karticu te ju nije trebala potpisati kao regionalni menadžer, već je trebala potpisati kompenzacijske kartice od drugih radnika, ali to nije učinila, jer se sa istima nije slagala,

- da je tužiteljica bila na bolovanju od 26.6.2024.,

- da je tužiteljica sa pet radnika dana 27.6.2024. podnijela pritužbu za zaštitu dostojanstva,

- da je tužiteljica dana 4.7.2024. dobila e-mail kojim ju tuženik poziva da dođe u firmu radi očitovanja vezano za pritužbu za zaštitu dostojanstva te se je tužiteljica pismeno očitovala,

- da je tuženik dana 4.7.2024. donio pobijanu odluku o izvanrednom otkazu.

24. U pobijanoj odluci o otkazu tužiteljici se stavlja na teret da je koristeći svoj položaj nadređene, vršila pritisak na svoje podređene na način da je zahtijevala od njih da odbiju potpisati nove Kompenzacijske kartice i Anekse Ugovora o radu, na način da je podređenima govorila da će, ako potpišu nove Kompenzacijske kartice i Anekse Ugovora o radu, nakon 3 mjeseca dobiti otkaze i da je nemoguće ostvariti ciljeve iz Kompenzacijskih kartica. U odnosu na ove otkazne razloge, ovaj sud je utvrdio:

- da je tužiteljica izjavila da je dana 12.6.2024. održala sastanak putem Zooma, a što je i inače radila, na kojem je sa radnicima prošla sve detalje vezane za obračun plaće, te je tužiteljica u svom iskazu objasnila zbog čega je smatrala da su nove kompenzacijske kartice štetne za radnike te je tako navela da je smatrala da je problematična stavka prema kojem ako klijent otkaže stambenu štednju, tada se bilježi negativna produkcija štednje, te je tada varijabilni iznos plaće manji, te se u sljedeći mjesec prenosi minus u varijabilni dio plaće, a što je smatrala da je štetno za radnike i da na taj način poslodavac rizik svog poslovanja prebacuje na štetu radnika,

- da je tužiteljica izjavila da svojim radnicima nije govorila da ne potpisuju kompenzacijske kartice, te ih nije plašila da će u slučaju nepotpisivanja istih dobiti otkaz,

- da je svjedokinja Zvornik izjavila da im je na sastanku putem Zooma rečeno da o svemu sami razmisle, te im je rečeno da razmisle o potpisivanju kartica, jer ako neće moći ispuniti ciljeve, tada bi mogli dobiti otkaz,

- da je svjedokinja ZM izjavila da im je tužiteljica na sastanku putem Zooma rekla kako smatra da ako potpišu nove kompenzacijske kartice, da će do kraja godine dobiti otkaze, jer da iste nisu dobre za njih,

- da je svjedokinja ŽM izjavila da im je na sastanku putem Zooma tužiteljica rekla da razmisle da li će potpisati kartice jer su na štetu radnika, te da ako ih potpišu, da će za 3-4 mjeseca dobiti otkaz zbog neispunjavanja ciljeva, a inače ako ne ispune ciljeve u 3 mjeseca tijekom godine dana, tada se izriče opomena,

- da je svjedokinja IM izjavila da je tužiteljica na sastanku putem Zooma pokušala objasniti što znače i kako će izgledati kompenzacijske kartice, te im je rekla da će sami procijeniti da li im iste odgovaraju ili ne.

25. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica kao regionalni menadžer održala sastanak putem Zooma na kojem je radnicima iznijela sve detalje oko potpisivanja novih kompenzacijskih kartica i novih aneksa ugovora o radu, te je iznijela svoje mišljenje da iste smatra štetnima za radnike i za to je dala jasne razloge, te ih je upozorila na mogućnost otkaza ako neće moći ispuniti ciljeve, ali im je također rekla da sami razmisle o potpisivanju kartica. Dakle, iz navedenog jasno proizlazi da tužiteljica nije vršila pritisak na svoje podređene radnike, a niti je od njih zahtijevala da odbiju potpisati nove kompenzacijske kartice i anekse ugovora o radu, već im je rekla da sami razmisle o potpisivanju kartica, a tužiteljica ih je samo upozorila da će po njenom mišljenju teško biti ostvariti zadane ciljeve iz novih kompenzacijskih kartice i da zbog neispunjenja zadanih ciljeva mogu dobiti otkaz ugovora o radu, a što po ocjeni ovog suda predstavlja realnu mogućnost a ne pritisak na radnike. Dakle, iz provedenih dokaza ne proizlazi, a niti je tuženik ičim dokazao da je tužiteljica vršila pritisak na svoje podređene radnike i da je od njih zahtijevala da odbiju potpisati nove kompenzacijske kartice i anekse ugovora o radu. Činjenica što je tužiteljica iznijela svoje mišljenje o štetnosti novih kompenzacijskih kartica, pri čemu je za to dala jasne i objektivne razloge, kao i činjenica što je radnike upozorila da zbog neispunjenja ciljeva mogu dobiti otkaz, što je i životno i logično svakom radniku, ovaj sud smatra da to samo po sebi ne predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje bi tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz.

26. Nadalje, u pobijanoj odluci o otkazu se tužiteljici stavlja na teret da je izrijekom odbila potpisati aneks ugovora o radu, što je tuženik saznao iz Pritužbe za zaštitu dostojanstva Radnice od 27. lipnja 2024. U odnosu na ovaj otkazni razlog, ovaj sud je utvrdio:

- da je tužiteljica izjavila da nikada nije vidjela njen aneks ugovora o radu, te joj isti nije dan na potpis, već je isti vidjela tek kada je predan u ovaj spis, te je više puta pitala kada će dobiti aneks, te su joj uvijek govorili da će to biti kada se završi prodajna mreža,

- da je zz tuženika izjavio da tužiteljici nije dan aneks ugovora o radu na potpis, ali da je tužiteljica isti odbila potpisati i to ne osobno, već na način da je zajedno sa 5 radnika podnijela zahtjev za zaštitu dostojanstva u kojem navode da navedeno ne žele potpisati, te se iz toga moglo zaključiti da sa njima više nema pregovora oko toga,

- da je u pritužbi za zaštitu dostojanstva od 27.6.2024. tužiteljica navela da ne želi potpisati novi ugovor o radu kao ni aneks ugovora o radu jer isti ne može utjecati na odljev depozita, a zbog čega se odlazi u minus i u nekim slučajevima i nekoliko mjeseci unaprijed.

27. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da tuženik tužiteljici do otkazivanja ugovora o radu nije dao na potpis aneks ugovora o radu, niti joj je isti dao na uvid, a niti ju je uz uručenje aneksa ugovora o radu zatražio da isti potpiše. Kako tuženik tužiteljici nije uručio prijedlog aneksa ugovora o radu i nije ju izričito tražio da isti potpiše, to ovaj sud smatra da tuženik nije imao opravdan razlog za izvanredni otkaz zbog toga što tužiteljica isti nije potpisala. Činjenica što je tužiteljica u pritužbi za zaštitu dostojanstva od 27.6.2024. navela da ne želi potpisati aneks ugovora o radu, ne može predstavljati osobito tešku povredu obveza iz radnog odnos, jer je ista prvenstveno podnesena u cilju zaštite dostojanstva, a ne kao odgovor na traženje poslodavca da potpiše aneks ugovore o radu. Kako se ugovor o radu u pravilu sklapa u pisanom obliku, to je nedvojbeno takva forma potrebna i za sklapanje aneksa ugovora o radu kojim poslodavac radniku određuje zadane ciljeve i visinu varijabilnog dijela plaće. Sukladno tome, kada tuženik tužiteljici nije uručio prijedlog aneksa ugovora o radu sa zahtjevom da isti potpiše, tada tužiteljica isti niti nije mogla potpisati odnosno odbiti potpisati. Ovaj sud smatra da je tužiteljica bila upoznata sa činjenicom da tuženik sa njom namjerava sklopiti aneks ugovora o radu, što je nedvojbeno saznala na sastanku 3.6.2024., te je tuženik znao da tužiteljica isti smatra štetnim, što je ista navela na sastanku 12.6.2024., međutim, tuženik je kao poslodavac bio dužan tužiteljici uručiti prijedlog aneksa ugovora o radu sa zahtjevom da isti potpiše u određenom roku, a što tuženik nedvojbeno nije učinio, pa bez toga tužiteljica isti niti nije mogla potpisati, a niti odbiti potpisati.

28. Ovom sudu nije prihvatljiv zaključak tuženika da iz Pritužbe tužiteljice za zaštitu dostojanstva radnika od 27. lipnja 2024. proizlazi da tužiteljica odbija potpisati aneks ugovora o radu zbog čega je tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljice izvanrednim otkazom. Naime, predmetna Pritužba podnesena je zbog zaštite dostojanstva tužiteljice kao radnice i u njoj tužiteljica izražava svoju uznemirenost i nezadovoljstvo zbog čestog mijenjanja kompenzacijske kartice i aneksa ugovora o radu što izaziva egzistencijalni strah kod tužiteljice te činjenice da odbijanje potpisivanja novog ugovora o radu zapravo znači prestanak radnog odnosa. U Pritužbi tužiteljica također navodi da se uprava tuženika na sastanku održanom 3. lipnja 2024. prema radnicima odnosila podcjenjivački i nije odgovorila na njihova opravdana pitanja da im pojasni novi sustav izračuna plaća iz čega je za zaključiti da tužiteljica u trenutku pisanja Pritužbe nije imala sva relevantna saznanja o novom načinu obračuna varijabilnog dijela plaće tužiteljice. Budući da iz iskaza tužiteljice i zz tuženika proizlazi da tužiteljici ni na koji način nije bilo ponuđeno potpisivanje individualiziranog aneksa ugovora o radu, na način da joj je isti uručen i da je ista pozvana da isti potpiše, to prema ocjeni ovog suda, činjenica da je tužiteljica u Pritužbi izrazila svoje nezadovoljstvo zbog promjene kompenzacijske kartice i potpisivanja aneksa ugovora o radu ne znači da je počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa.

29. Također, u pobijanoj odluci o otkazu se navodi da je tužiteljica svojim postupanjem (ne potpisivanje aneksa ugovora o radu od strane tužiteljice te kompenzacijskih kartica od strane drugih radnika) ometala proces poslovanja tuženika i učinila mu znatnu imovinsku štetu.

30. Sud nije prihvatio iskaz zz tuženika u dijelu u kojem navodi da u slučaju da su neki radnici imali nove, a neki stare kartice i anekse ugovora, tada bi tuženiku nastala šteta u vidu toga da bi radnici sa starim karticama i aneksima ugovora dobivali plaću za nerad, jer zapravo ne bi imali određene ciljeve, te bi u tom slučaju tuženik morao imati 2 informatička sustava, što bi stvorilo dodatne troškove, te bi zbog novog načina poslovanja tuženika postojala mogućnost da tuženik bude likvidiran. Naime, po ocjeni ovog suda ovakav iskaz zz tuženika nije ni životan ni logičan, te je u suprotnosti sa materijalnim dokazima u spisu. Također, ovaj sud nije prihvatio iskaze svjedoka u dijelu u kojem iskazuju o tome da li bi tuženik mogao poslovati u slučaju nepotpisivanja novih kompenzacijskih kartica i aneksa ugovora o radu jer isti iznose svoje subjektivno mišljenje koje nema podlogu u izvedenim dokazima te isti o tome niti nemaju točna saznanja već se radi o njihovim nagađanjima.

31. Po ocjeni ovog suda, tuženik je i nadalje bez potpisivanja aneksa ugovora o radu tužiteljice, odnosno bez potpisivanja novih kompenzacijskih kartica i aneksa ugovora o radu drugih radnika, mogao nadalje poslovati i isplaćivati plaću svojim radnicima. Naime, sukladno čl. 6. sklopljenog ugovora o radu od 12.12.2022. tužiteljica ima ugovorenu osnovnu plaću i varijabilnu plaću koja se određuje Dodatkom ugovora o radu koji se sklapa za svaku godinu. Dakle, tuženik je tužiteljici i nadalje mogao isplaćivati osnovnu plaću, dok joj samo ne bi mogao isplatiti varijabilan dio plaće koji ovisi o zadanim ciljevima iz aneksa ugovora o radu kojeg tužiteljica nije potpisala. Valja dodati da i iz iskaza svjedokinje IM proizlazi da u slučaju da radnici nisu potpisali novu kompenzacijsku karticu, tuženik im je mogao obračunati i isplatiti plaću, kao što je to tuženik u odnosu na nju i učinio sve do 30.9.2024. (kada je dala otkaz.) Također, tuženik tijekom postupka ničim nije detaljnije obrazložio niti dokazao u čemu se sastoji znatna imovinska šteta koju tužiteljica navodno uzrokuje tuženiku odbijanjem potpisivanja aneksa ugovora o radu, dok zz tuženika iskazuje tek o nekoj mogućoj šteti koja bi mogla nastati, ali koju tuženik baš ničim nije dokazao.

32. Također, tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužiteljica počinila nekoliko osobito teških povreda iz radnog odnosa propisanih člankom 130. Pravilnika o radu tuženika (prekoračenje ovlaštenja u pogledu preuzimanja obveza za Poslodavca, nepoštivanje odluka, pravila i uputa organa Poslodavca koje se odnose na poslovanja Poslodavca, svjesno neizvršavanje obveza iz radnog odnosa, odbijanje izvršenja radnog zadatka, neizvršavanje ili nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršenje radnih i drugih obveza, odbijanje postupanja po usmenom i pisanom nalogu Poslodavca i odbijanje izvršenja poslova, odnosno radnog naloga značajnog za nesmetan tijek radnog procesa poslovanja, bez opravdanog razloga predviđenog zakonom) kako je to navedeno u pobijanoj odluci o izvanrednom otkazu, budući da se činjenica nepotpisivanja aneksa ugovora o radu ne može podvesti pod ne/izvršavanje radnih zadataka ili obaveza. Stoga ovaj sud smatra da se radi o pukom nabrajanju počinjenih povreda koje u stvarnosti tužiteljica nije počinila, a niti je tuženik tijekom postupka dokazao da je tužiteljica iste počinila.

33. Tuženik u pobijanoj odluci o otkazu navodi da je saznao za razloge otkaza 27.6.2024. pa kako je odluka o otkazu donesena 4.7.2024., to je ista donesena u roku iz čl. 116. st. 2. ZR-a.

34. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio da tužiteljica nije počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koje joj se stavljaju na teret. Naime, tužiteljica nije vršila pritisak na druge radnike da ne potpišu nove kompenzacijske kartice i anekse ugovora o radu, već je radnicima rekla da sami o tome odluče, tužiteljica nije odbila potpisati aneks ugovora o radu jer joj isti niti nije uručen, a niti je tuženik tužiteljicu pozvao da isti potpiše, te zbog nepotpisivanja novih kompenzacijskih kartica i aneksa ugovora o radu tuženiku nije onemogućeno poslovanje, a niti mu je nastala znatna imovinske šteta, te tužiteljica nije počinila povrede iz čl. 130. Pravilnika o radu tuženika. Stoga ovaj sud smatra da tuženik, na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao da je tužiteljica počinila osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog kojih uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć odnosno tuženik nije dokazao da je imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici sukladno čl. 116. st. 1. ZR.

35. Iz priloženog dopisa Novog sindikata od 26.6.2024. proizlazi da je tuženik bio obaviješten o tome da je IM imenovana sindikalnom povjerenicom sa pravima i obvezama radničkog vijeća, te je i tuženik priznao da je isti dopis zaprimio 28.6.2024. Iz iskaza zz tuženika i svjedokinje IM proizlazi da se tuženik nije obratio sindikalnoj povjerenici NM radi očitovanja o namjeravanom otkazu ugovora o radu tužiteljici, a što je i tuženik priznao.

36. Tuženik navodi da nije proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom o namjeravanom otkazu ugovora o radu tužiteljici jer je ista bila na bolovanju od 27.6.2024. do 22.7.2024., a otkaz je donesen 4.7.2024. pa tuženik nije mogao postupiti prema čl. 150 ZR-a, jer bi mu protekao prekluzivni rok za otkaz.

37. Iz iskaza svjedokinje IM proizlazi da je ista bila na neprekidnom bolovanju od 27.6.2024. do 22.7.2024., te da ista nije imala zamjenika. Međutim, po ocjeni ovog suda, to nije sprečavalo tuženika da istoj uputi obavijest o namjeri da tužiteljici namjerava otkazati ugovor o radu i pozvati je da se o istom očitije odnosno tuženik je bio dužan barem pokušati to učiniti.

38. Kako tuženik prije otkazivanja nije obavijestio sindikalnu povjerenicu o namjeri otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, a niti je to pokušao učiniti, to je tuženik postupio protivno čl. 150. ZR-a u vezi sa čl. 153. ZR-a

39. Dakle, kako tuženik nije dokazao da je imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici sukladno čl. 116. ZR-a te kako nije proveo prethodni postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom, to je ovaj sud utvrdio da je pobijani izvanredni otkaz nedopušten i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao na temelju pobijanog izvanrednog otkaza, te je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na rad temeljem čl. 124. st. 1. ZR-a, kao u izreci presude.

40. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Tako je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to jednokratnu nagradu za prvostupanjski postupak (koji uključuje četiri radnje: tužba, ročište 19.11.2024. i 28.1.2025. te podnesak od 21.1.2025.) po Tbr. 7/2 - 250 bodova, te za dalje radnje i to: ročište 28.5.2025., 30.9.2025., 4.11.2025. i 10.12.2025. po Tbr. 7/2 – po 50 bodova za svako, te za sastav zahtjeva za zaštitu prava po Tbr. 30/2 – 50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.000,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.250,00 eura. Tužiteljici nije priznat trošak podneska od 29.9.2025. jer isti nije bio nužan sukladno čl. 155. ZPP-a, kao i trošak ročišta za objavu presude jer isti nije bio dospio u vrijeme kada je isti zatražen, a nije izvjesno da li će punomoćnik na isto pristupiti ili ne, te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu jer isti niti nisu nastali. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 12. siječnja 2026.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjerka u roku 15 dana.

Dna:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

3. spis