REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10 000 ZAGREB

Poslovni broj: O-3917/2024-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Andriji Krivaku, u ostavinskom postupku iza umrle GV (ime majke: G / prezime prije sklapanja braka: E) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (datum rođenja: **.**.1943. / datum smrti: **.**.2024.), državljanke Republike Hrvatske, nakon održanog ročišta, 12. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

1. Prekida se ostavinski postupak u ovoj pravnoj stvari.

2. Upućuje se EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja, pokrenuti parnični postupak protiv PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja:

– da ostaviteljica (oporučiteljica) GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u vrijeme oporučivanja – sastavljanja oporuke od 22. siječnja 2024. (pohranjene u blagajni ovog suda pod brojem: Pi-651/2024) nije bila sposobna za oporučivanje iz razloga nesposobnosti za rasuđivanje (uslijed znatno pogoršanog zdravstvenog stanja),

a što za posljedicu ima apsolutnu nevaljanost – ništavost / ništetnost navedene oporuke.

3. Prekid postupka u ovoj pravnoj stvari traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka iz toč.2. Rješenja na koji je stranka upućena.

4. Nalaže se stranci iz toč.2. Rješenja, u roku 15 dana od pokretanja parničnog postupka na koji je upućena, dokaz o tome (primjerak tužbe) dostaviti sudu.

5. Ako stranka iz toč.2. Rješenja ne pokrene parnični postupak u roku određenom ovim rješenjem ostavinski postupak u ovoj pravnoj stvari će se nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve glede kojih je stranka upućena na pokretanje parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Ostavinski postupak iza umrle GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pokrenut je po službenoj dužnosti pred ovim sudom 27.05.2024., a koji je provođenje ostavinskog postupka povjerio javnom bilježniku Mariji Glibota sa sjedištem u [adresa].

2. Na ročištu pred javnim bilježnikom od 02.07.2024. proglašena je oporuka ostaviteljice od 22.01.2024. – javna oporuka, koja je pohranjena u blagajnu ovog suda pod brojem: Pi-651/2024.

2.1. Na ročište za ostavinsku raspravu pozvani su zakonski i oporučni nasljednik LV, sin ostaviteljice i zakonska nasljednica EV, kćer ostaviteljice.

2.2. Ostaviteljica je oporučno raspolagala na način da je oporukom odredila jednog nasljednika – PV (svog sina) kojem je ostavila "svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu".

3. U tijeku ostavinskog postupka javni bilježnik je utvrdio što sve čini ostaviteljevu (ostavinsku) imovinu:

– potraživanje prema Zagrebačkoj banci d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, po osnovi tekućeg računa, broj računa (IBAN): HR 65 23600003219179910, u neutvrđenom iznosu,

– potraživanje prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO) sa sjedištem u [adresa], po osnovi neisplaćene starosne mirovine,

– potraživanje prema Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO) sa sjedištem u [adresa], OIB: 02958272670, po osnovi preplate police dopunskog zdravstvenog osiguranja, u neutvrđenom iznosu.

4. Zakonski i oporučni nasljednik LV je na ročištu od 02.07.2024. priznao oporuku od 22.01.2024. kao istinitu i pravovaljanu. Također, na navedenom ročištu dao je pozitivnu nasljedničku izjavu u kojoj se prihvatio nasljedstva na temelju oporuke.

4.1. Zakonska nasljednica EV je na ročištu od 11.09.2024. osporila oporuku od 22.01.2024. kao istinitu i pravovaljanu, navodeći da oporuku osporava iz razloga "što je zdravstveno stanje bilo znatno pogoršano u vrijeme sastavljanja oporuke" iz čega proizlazi da smatra da ostaviteljica uslijed svoje bolesti – znatno pogoršanog zdravstvenog stanja (u vrijeme sastavljanja oporuke), nije bila sposobna za rasuđivanje.

5. Zakon o nasljeđivanju u čl.222.st.1. (Narodne novine broj: 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015 i 14/2019 – ZN) propisuje da će sud prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo.

5.1. Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak osobito ako su sporne činjenice:

– o kojima ovisi nasljedno pravo, a naročito valjanost ili sadržaj oporuke ili odnos nasljednika i ostavitelja na temelju kojega se po zakonu nasljeđuje,

– o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio,

– o kojima ovisi opravdanost isključenja nužnih nasljednika ili postojanje razloga za nedostojnost,

– je li se neka osoba odrekla nasljedstva (čl.222.st.2. ZN).

5.2. Zakon o nasljeđivanju u čl.225.st.1. propisuje da će sud uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.

5.3. Ako sud prekine postupak, odredit će rok koji ne može biti dulji od 30 dana, u kojemu upućena stranka treba pokrenuti parnicu ili upravni postupak, te o pokretanju obavijestiti ostavinski sud (čl.225.st.2. ZN).

5.4. Ako stranka u određenom roku postupi po rješenju suda, prekid postupka trajat će dok parnica ili upravni postupak ne bude pravomoćno završen (čl.225.st.3. ZN).

5.5. Ako stranka u određenom roku ne postupi po rješenju suda, prekinuti će se postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve glede kojih je stranka upućena na parnicu, odnosno upravni postupak. U tom slučaju stranka koja je upućena na parnicu ili na upravni postupak može svoja prava ostvarivati u postupku na koji je upućena (čl.225.st.4. ZN).

5.6. Ako je ostavinski sud postupio u skladu s čl.225.st.4. Zakona, a i u slučaju da je ostavinu raspravio a trebao je stranku uputiti na parnicu ili upravni postupak, pravomoćnost odluke ostavinskog suda ne sprječava da se o odnosnom zahtjevu pokrene parnica ili upravni postupak (čl.225.st.5. ZN).

6. Ovaj sud smatra da se kod svake oporuke može osporavati njena pravovaljanost i istinitost.

6.1. Osporavanje pravovaljanosti oporuke podrazumijeva spor oko pravne valjanosti oporuke iz razloga što osporavatelj oporuke tvrdi da je oporuka apsolutno ili relativno nevaljana, tj. da je oporuka ništava (ništetna), odnosno pobojna.

6.2. Apsolutna nevaljanost – ništavost oporuke postoji kada oporučitelj nije bio sposoban za oporučivanje (čl.26. ZN) bilo iz razloga što u vrijeme oporučivanja (sastavljanja oporuke) nije imao 16 godina života, bilo iz razloga što u vrijeme oporučivanja (sastavljanja oporuke) nije bio sposoban za rasuđivanje, tj. nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice (ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem) ili kada je sadržaj oporuke nemoguć i / ili nedopušten. U potonjem slučaju oporuka je u pravilu djelomično ništava, tj. ništava u dijelu u kojem joj je sadržaj nemoguć i / ili nedopušten. Osporavatelj koji tvrdi da je oporuka apsolutno nevaljana, tj. ništava (ništetna) u parničnom postupku (parnici) dokazuje svoje činjenične tvrdnje i traži, utvrđujućom (deklaratornom) tužbom, da se oporuka koju osporava utvrdi ništavom (ništetnom).

6.3. Relativna nevaljanost – pobojnost oporuke postoji kada su kod oporučitelja u vrijeme oporučivanja (sastavljanja oporuke) postojale mane volje, tj. kada (vanjsko) očitovanje volje oporučitelja u vrijeme oporučivanja (sastavljanja oporuke) nije bilo u skladu s njegovom stvarnom (unutarnjom) voljom uslijed utjecaja sile ili prijetnje na oporučitelja ili je mana volje posljedica zablude oporučitelja o bitnim činjenicama ili prevare u vezi bitnih činjenica (čl.27. ZN) ili kada oporuka nije bila sastavljena sukladno zakonu i uz pretpostavke propisane zakonom (čl.29. ZN). Nadalje, raspolaganja suprotna pravu na nužni dio također su pobojna (čl.70.st.2. ZN). Osporavatelj koji tvrdi da je oporuka relativno nevaljana, tj. pobojna u parničnom postupku (parnici) dokazuje svoje činjenične tvrdnje i traži, osuđujućom (kondemnatornom) tužbom, da se oporuka koju osporava poništi u cijelosti ili u dijelu.

6.4. Osporavanje istinitosti oporuke podrazumijeva spor oko činjenice predstavlja li isprava za koju se tvrdi da je oporuka doista posljednju volju ostavitelja, tj. je li oporuka vjerodostojna (autentična) glede njenog sadržaja i je li potpis oporučitelja koji se na njoj nalazi istinit, tj. pripada li doista osobi koja je navedena kao potpisnik. Primjerice, je li vlastoručnu oporuku doista napisao i potpisao ostavitelj ili se radi o krivotvorini. Osporavatelj koji tvrdi da oporuka nije istinita u parničnom postupku (parnici) dokazuje svoje činjenične tvrdnje i traži, utvrđujućom (deklaratornom) tužbom, da se utvrdi da oporuka koju osporava nije nastala.

7. Iz ranije navedene izjave zakonskog nasljednika proizlazi da isti osporava pravnu valjanost oporuke iz razloga što oporučitelj u vrijeme oporučivanja (sastavljanja oporuke) nije bio sposoban za oporučivanje i to iz razloga nesposobnosti za rasuđivanje, a što oporuku ništavom / ništetnom (čl.26. ZN). Naime, zakonska nasljednica EV tvrdi da je ostaviteljica u vrijeme sastavljanja oporuke bila bolesna, tj. da je kod nje došlo do znatnog pogoršanja zdravstvenog stanja. Međutim, zakonska nasljednica ne navodi na koji se točno način zdravstveno stanje ostaviteljice znatno pogoršalo u vrijeme sastavljanja oporuke.

7.1. Iz navedenog proizlazi da zakonski nasljednik osporava činjenicu o kojoj ovisi nasljedno pravo (čl.222.st.2.toč.1. ZN) – osporava pravnu valjanost oporuke.

8. Ovaj sud smatra da se prosudba iz čl.225.st.1. ZN – a (o tome čije se pravo smatra manje vjerojatnim) valja temeljiti na ocjeni vjerojatnosti, a ne na ocjeni izvjesnosti. Nadalje, načelno valja smatrati manje vjerojatnim pravo koje se temelji na zakonu od prava koje se temelji na nekoj od formalno valjanih isprva (oporuci, ugovoru o darovanju i dr.). Također, prilikom prosudbe iz čl.225.st.1. ZN – a u obzir je potrebno uzeti postojanje zakonskih predmnijeva (oborivih i neoborivih) te s tim u vezi ocijeniti na kojoj je stranci teret iznošenja dokaza o protivnom (u slučaju postojanja oborivih predmnijeva), odnosno teret iznošenja dokaza (za svoje činjenične tvrdnje) u slučaju nepostojanja zakonskih predmnijeva.

9. U ovoj pravnoj stvari jedan nasljednik svoje pravo temelji na oporuci, dok drugi nasljednik svoje pravo temelji na zakonu.

10. Vezano uz prigovor nesposobnosti oporučitelja za oporučivanje navodi se da postoji zakonska (oboriva) predmnijeva da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje (čl.26.st.2. ZN). U slučaju da netko smatra da oporučitelj u vrijeme sastavljanja oporuke nije bio sposoban za oporučivanje dužan je to dokazati, točnije iznijeti dokaz o protivnom kako bi se navedena zakonska predmnijeva oborila. Posljedično, sud ocjenjuje da je teret iznošenja dokaza o protivnom da je oporučitelj u vrijeme sastavljanja oporuke bio nesposoban za rasuđivanje na zakonskom nasljedniku – EV.

11. Iz svega navedenog, uzimajući u obzir teret dokazivanja, sud ocjenjuje da je nasljedno pravo zakonskog nasljednika EV manje vjerojatno.

12. S obzirom na navedeno sud je na temelju čl.222.st.1. i čl.225.st.1. ZN – a, na parnicu uputio stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.

12.1. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč.1. – 5. izreke rješenja.

U Zagrebu, 12. siječnja 2026.

SUDAC:

Andrija Krivak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku petnaest (15) dana od primitka otpravka rješenja. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka (čl.188. ZN).

DOSTAVITI:

1. Nasljednik / predlagatelj 1. – LV

2. Nasljednik / predlagatelj 2. – EV

3. U spis