REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Novom Zagrebu
Turinina 3
10010 Zagreb
Poslovni broj: 5 : Ovr-2605/2024-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Branku Holzeru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ZAGREBAČKI VELESAJAM d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB 95660678441, Avenija Dubrovnik 15, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Marko Smolek, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenika SPORTKART d.o.o. za iznajmljivanje vozila i motocikala, OIB 20156458678, Avenija Dubrovnik 15/33, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Ivan Madirazza, odvjetniku iz Zagreba, radi ispražnenja i predaje nekretnine, dana 12. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
I/ Odbija se ovršenikov prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnesen 3. travnja 2025.
II/ Odbacuje se ovršenikova žalba podnesena 3. travnja 2025.
III/ Odbacuje se ovršenikov zahtjev za ukidanje potvrde ovršnosti podnesen 3. travnja 2025.
IV/ Odbacuje se ovršenikov prijedlog za odgodu podnesen 3. travnja 2025.
V/ Obustavlja se ovrha u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1. Sud je u ovom predmetu rješenjem o ovrsi od 19. 2. 2025. na temelju ovršne isprave - javnobilježničkog akta - Ugovora o zakupu otvorenog prostora br. 4619/19- 0105/SP-520 zaključenog između ovrhovoditelja ZAGREBAČKI VELESAJAM d.o.o. kao zakupodavca i ovršenika SPORTKART d.o.o. kao zakupnika, od dana 1. 5.2019., solemniziranog dana 29.10.2019. od strane javnog bilježnika Marina Babić iz Zagreba, pod brojem OV-6618/2019, na kojemu je javni bilježnika dana 31, 10, 2024, iskazao pravomoćnost i ovršnost sa danom 2. 5. 2024., odredio ovrhu ispražnjenjem i predajom nekretnine u posjed ovrhovoditelju. Rješenje je dostavljeno strankama te je iskazana pravomoćnost i ovršnost istoga sa danom 22. 3. 2025.
2. Nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi, ovršenik je dana 3. 4. 2025. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje žalbe protiv rješenja o ovrsi uz koji je istovremeno podnio i žalbu (podredno žalbu nakon proteka roka) protiv rješenja o ovrsi, zahtjev za ukidanje potvrde ovršnosti koju je stavio javni bilježnik na ovršnu ispravu te prijedlog za odgodu ovrhe,
3. Ovrhovoditelj se usprotivio svim navedenim pravnim lijekovima i sredstvima, a sud je zakazao ročište za dan 12. 1. 2026. radi odlučivanja o istima. U međuvremenu su stranke podnescima od 9. 1. 2026. obavijestile sud da je predmet ovrhe predan ovrhovoditelju mirnim putem dana 21. 11. 2025. što dokazuju zapisnikom o primopredaji te zbog čega ovršenik predlaže ovrhu obustaviti kao nemoguću te na ročištu potražuje i troška postupka, dok ovrhovoditelj ističe da nema potrebe za daljnjim vođenjem predmetnog postupka, ali potražuje naknadu troškova istoga.
4. Slijedom opisanog stanja predmeta, gdje je rješenje o ovrsi doneseno i proglašeno pravomoćnim i ovršnim protiv čega su podneseni navedeni pravni lijekovi i sredstva, gdje je u međuvremenu mirnim putem tražbina ispunjena, a obje stranke potražuju trošak postupka, valjalo je odlučiti o svim navedenim pravnim lijekovima i sredstvima jer ta pitanja predstavljaju prethodna pravna pitanja bitna za odlučivanje o troškovima postupka. Napominje se da je već i u rješenju o ovrsi odlučeno o troškovima postupka.
5. Stoga je sud proveo ročište dana 12. 1. 2026., izvršio uvid u isprave u spisu, kao i u spis ovoga suda Ovr-753/2024 o čemu je sastavljena službena bilješka, te je daljnje dokaze odbio provoditi nakon čega je odlučio o podnesenim pravnim lijekovima i sredstvima kako se dalje obrazlaže.
6. Ovršenik u svome prijedlogu za povrat u prijašnje stanje podnesenom zbog propuštanja roka za podnošenje žalbe protiv rješenja o ovrsi navodi da je tek dana 27.03.2025. saznao za postojanje ovog postupka jer je tada zaprimio zaključak od 27.03.2025. kojim je određena provedba ovrhe. Navodi da je dana 25.02.2025. zaprimio obavijest o slanju pismena u e-pretinac, ali isto pismeno nisu preuzeli. Ovo objašnjava time što je zaposlenica ŠŠ koja je zadužena za evidenciju i preuzimanje pismena koja stignu elektroničkom dostavom, u razdoblju od 01.02.2025. godine do 28.02.2025. bila na bolovanju odnosno privremeno bila nesposobna za rad. Dodaje kako su ranije slična pismena od suda, osim putem e-dostave, zaprimali uvijek i poštom, preporučenom pošiljkom, u pisanom obliku, pa zbog svega smatra da postoji opravdani razlog za propuštanje roka za podnošenje žalbe, pa predlaže da sud donese rješenje kojim se ovršeniku dopušta povrat u prijašnje stanje uz koji istovremeno dostavlja i žalbu, zahtjev za ukidanje klauzule ovršnosti i prijedlog za odgodu ovrhe, pri čemu žalbu predlaže podredno smatrati žalbom nakon proteka roka.
7. Prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije osnovan.
8. Člankom 117. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) koji se primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ) je propisano da će sud dopustiti povrat u prijašnje stanje radi propuštanja roka ukoliko ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje.
9. Rješenje o ovrsi u ovom predmetu je doneseno dana 19. 2. 2025. te je otpremljeno dana 25. 2. 2025. ovršeniku uz prijedlog za ovrhu i priloge putem elektroničke komunikacije sukladno čl. 8. st. 9. OZ. Kako pismeno nije preuzeto iz elektroničkog pretinca u roku od 15 dana to je primjenom čl. 143.c ZPP iskazano uručenje pošiljke sa danom 13. 3. 2025., slijedom čega je iskazana pravomoćnost sa danom 22. 3. 2025.
10. Ovršenik smatra da činjenica što je njegov zaposlenik ŠŠ bila na bolovanju od 1. do. 28. 2. 2025., dakle u periodu u kojemu je u njihov pretinac zaprimljena obavijest o slanju pismena. Na te okolnosti predlaže saslušati zaposlenicu ŠŠ i direktora JŠ. Sud je na ročište pozvao radi saslušanja samo direktora JŠ jer je ocijenio da saslušanje zaposlenice ŠŠ nije od utjecaja na mogući ocjenu opravdanosti propuštanja roka. Naime, pravne osobe su dužne osigurati obavljanje svih bitnih radnji koje nameće zakon (preuzimanje pošiljki) bez obzira na privremenu nemogućnost za rad pojedinih zaposlenika. Nadalje, konkretna nesposobnost za rad je trajala samo do kraja 2. mjeseca, nakon čega je ostalo još dovoljno dana za provjeru i preuzimanje pošiljki, te u tom dijelu uopće nisu ponuđene činjenice i dokazi koji ukazuju na opravdan razlog za propuštanje nakon 28. 2. 2025. Nije opisano zbog čega drugi djelatnici odnosno odgovorne osobe društva koje su dužne osigurati urednost poslovanja nisu bili u mogućnosti preuzeti obveze navedene zaposlenice, koja je kako je navedeno bila odsutna samo do 28. 2. 2025.
11. Zbog svega iznesenoga sud nije smatrao potrebnim saslušavati zaposlenicu, već eventualno predloženog direktora ovršenika na okolnosti ukupnog postupanja ovršenika, koji unatoč urednom pozivu nije pristupio, pa je sud odlučio temeljem stanja spisa kao u st. I/ izreke ovog rješenja budući da nije utvrdio postojanje opravdanog razloga za propuštanje roka za ulaganje žalbe protiv rješenja o ovrsi. Dodaje se da razlog povrata koji se tiče načina dostave (da su im inače pismena dostavljana običnom poštom) u smislu čl. 117. st. 2. ZPP nije razlog na kojemu se može temeljiti prijedlog za povrat u prijašnje stanje.
12. Žalba podnesena protiv rješenja o ovrsi je nepravovremena.
13. Budući da je ovršenik kao žalitelj rješenje o ovrsi primio, kako je gore opisano, dana 13. 3. 2025. putem elektroničke dostave, uz primjenu čl. 8. st. 9. OZ i čl. 6. Zakona o dostavi sudskih pismena (NN br. 36/24) i čl. 143.c ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ, posljednji dan za podnošenje žalbe je temeljem čl. 11. st. 3. OZ bio 21. 3. 2025., pa kako je žalba podnesena po proteku tog roka, a prijedlog za povrat u prijašnje stanje je odbijen, ista se ukazuje nepravovremenom te ju je valjalo primjeno čl. 358. st. 1. i 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ odbaciti kao nepravovremenu kao u st. II/ izreke.
14. Ovome treba dodati da ista žalba nije dopuštena niti kao žalba nakon proteka roka iz čl. 53 OZ jer uopće nije iznio razloge i dokaze zbog kojih svoje žalbene razloge nije mogao iznijeti već u roku za redovitu žalbu, zbog čega takvu žalbu valja odbaciti temeljem čl. 53. st. 4. OZ.
15. Prijedlog za ukidanje potvrde ovršnosti javnog bilježnika nije dopušten.
16. Člankom 36. st. 5. OZ je određeno da sud koji vodi ovršni postupak ispituje valjanost potvrde ovršnosti koju je na svoju ispravu stavio javni bilježnik, ali samo u povodu pravnog lijeka ovršenika. Kako je u ovom konkretnom slučaju pravni lijek ovršenika – žalba protiv rješenja o ovrsi, odbačena (st. II/ izreke ovog rješenja), tražbina ispunjena, a rješenje o ovrsi već pravomoćno, ne postoji procesna potreba niti pravna mogućnost prema citiranom čl. 36. st. 5. OZ raspravljati i odlučivati o valjanosti potvrde ovršnosti unutar ovršnog postupka, pa je taj prijedlog valjalo odbaciti kao u st. III/ izreke ovog rješenja.
17. Prijedlog za odgodu nije dopušten.
18. Sukladno čl. 65. OZ, prijedlog za odgodu služi odgađanju poduzimanja ovršnih radnji kojima je ovrha provodi za određeno vrijeme. U konkretnom slučaju ne postoji osnovni uvjet za odlučivanje o prijedlogu jer je među strankama nesporno da nema mjesta provođenju ovršnih radnji budući da je obveza ispunjena mirnim putem pa je prijedlog za odgodu bespredmetan te ga je valjalo odbaciti kao u st. IV/ izreke ovog rješenja.
19. Konačno, valjalo je ovrhu u ovom predmetu obustaviti kao u st. V/ izreke ovog rješenja primjenom čl. 40. st. 4. OZ budući da je ovrhovoditelj izjavio da je njegova tražbina ispunjena mirnim putem te da nema potrebe za daljnjim vođenjem postupka.
U Zagrebu, 12. siječnja 2026.
Sudac
Branko Holzer
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje pisanim putem ovome sudu u 3 istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Ovrhovoditelj po pun., - e-kom.
2. Ovršenik po pun., - e-kom.