Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-213/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ive Lovrin, univ. spec. iur., kao predsjednice vijeća, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene PP, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljene podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K-543/20 od 16. ožujka 2022. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljene PP kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-543/20 od 16. ožujka 2022. godine, okrivljena PP oglašena je krivom zbog učina kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. KZ te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Temeljem čl. 55. st. 1. i 4. KZ okrivljenoj se izrečena kazna zatvora zamjenjuje radom za opće dobro na slobodi, tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

1. 1. Na temelju čl. 55. st. 2. i 5. KZ rad za opće dobro izvršit će se u roku koji odredi nadležno tijelo za probaciju, vodeći računa o mogućnostima osuđenika, obzirom na njezine osobne prilike i zaposlenje, s tim da rok ne može biti kraći od jednog mjeseca, niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro.

1. 2. Na temelju čl. 55. st. 7. KZ ako osuđena svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u propisanom roku, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.

1. 3. Na temelju odredbe čl. 158. st. 1. i 2. ZKP, u svezi čl. 77. st. 3. KZ oštećena se upućuje u građansku parnicu radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahtjeva.

1. 4. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP okrivljenik se obvezuje na plaćanje troška kaznenog postupka u iznosu od ukupno 8.140,00 kn i to na ime troška vještačenja 6.820,00 kn, troška očevida 320,00 kn i 1.000,00 kn na ime paušalne svote, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, te platiti nužne izdatke ošt. LP i nagradu njezina punomoćnika, Željke Radoš Radičević odvj. iz Osijeka u iznosu koji će se odrediti posebnim rješenjem po pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila okrivljena putem branitelja Radojice Vučkovića, odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu Vučković, Baljak i Cerovac u Osijeku, zbog bitne povrede kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se prihvati žalba, preinači pobijana presuda te okrivljenicu oslobodi kaznene odgovornosti, podredno predmet vrati prvostupanjskom sud na ponovno suđenje pred drugim sucem, te okrivljenu oslobodi plaćanja troškova postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Neosnovana je žalba okrivljene zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi potpuno jasni i neproturječni, dok se iznijeti razlozi zbog tog žalbenog osnova svode na činjenične prigovore. Time što okrivljena ne prihvaća iznijete razloge u prvostupanjskoj presudi, ne ostvaruje se žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti razloge iznijete u obrazloženju prvostupanjske presude, gdje su određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenog djela i krivnje okrivljenice, a što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP, tako da ne postoji nikakva bitna povreda kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbe, zbog čega se okrivljena još jednom upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

8. Ni ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakovih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u točki 1. čl. 476. st. 1. ZKP, niti da je na štetu okrivljenice povrijeđen kazneni zakon.

9. Neosnovano se okrivljena žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz sadržaja svjedočkog iskaza svjedokinje ĆP nedvojbeno proizlazi kako su oštećena djeca krenula prelaziti u trenutku kada je na semaforu na pješačkom prijelazu bilo uključeno zeleno svjetlo. Ovakvom svjedočkom iskazu sud je s pravom povjerovao jer je riječ o svjedokinji koja je potpuno objektivna, nije ni u kakvom posebnom odnosu ni s okrivljenom ni oštećenicama i doista nema nikakvog razloga lažno svjedočiti. Da je tome tako proizlazi i iz činjenica da je jedino ova svjedokinja istakla okolnost koji bi eventualno mogla ići u prilog okrivljenici – da je na sporednoj ... bilo zaustavljeno neko teretno vozilo što bi moglo sugerirati da mu je bilo uključeno crveno svjetlo, a okrivljenoj zeleno. Međutim, kako tijekom postupka nije bilo moguće utvrditi niti o kojem je točno vozilu bila riječ, niti što jer ono radilo u ..., da li je stajalo na semaforu ili ne, ova okolnost nije utjecala na utvrđivanje rada semafora.

10. Stoga je s pravom sud kao utvrđenu činjenicu uzeo da su oštećene djevojčice započele s prelaskom ceste u trenutku kada im se na semaforu uključilo zeleno svjetlo. Uostalom i sama okrivljena u svojoj obrani kaže kako je vidjela da su djevojčice dotrčale do žene koja je stajala na semaforu i zaustavile se pored nje, tako da nema nikakvog razloga ne uzeti kao utvrđenu činjenicu da su djevojčice doista stajale na semaforu, a onda i da nisu krenule kada im se uključilo zeleno svjetlo na semafor. S obzirom da su one bile brže od svjedokinje ĆP sasvim je logično i životno da je vozilo njih udarilo, a ne i nju. Svjedokinja ĆP i oštećena ĐP su potvrdile kako je na pješačkom semaforu bilo upaljeno zeleno svjetlo.

10. 1. Da bi brzinom kretanja od 41 km/h, koliko se brzo kretala okrivljena u trenutku naleta na pješakinje, udarila u pješakinje morala je prema prometnom vještaku, kroz semafor proći u trenutku kada je na istom bio uključeno žuto svjetlo čime je potvrđena teza tužitelja navedena u korigiranoj optužnici. Prema čl. 59. st. 1. t. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., u daljnjem tekstu ZOSPC-a) tako upaljeno svjetlo znači da vozilo ne smije preći crtu zaustavljanja niti smije ući u raskrižje, ako se u trenutku kada se žuto svjetlo pojavi nalazi na takvoj udaljenosti od prometnog svjetla da se može na siguran način zaustaviti. U nastaloj prometnoj situaciji nije bilo nikakvog razloga da okrivljena ne zaustavi svoje vozilo, međutim unatoč tome ista se nastavila kretati ne smanjujuću brzinu iako je tijekom prijeđenog puta od 45,6 metara (između semafora i pješačkog prijelaza), vidjela da se približava obilježenom pješačkom prijelazu, a prema foto elaboratu je vidljivo da je riječ o prometnici na kojoj se prije pješačkog prijelaza nalaze znakovi upozorenja "X" iscrtan na asfaltu, kao i natpis "ŠKOLA", čemu je trebala također obratiti pozornost, što je propustila i naletjela na oštećenice koje su upravo u tom trenutku započele s prelaskom pješačkog prijelaza, pri čemu je maloljetna LP zadobila teške tjelesne ozlijede koje su nesporno utvrđene medicinskom dokumentacijom i medicinskim vještačenjem.

11. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o kaznenopravnoj sankciji jer su na strani okrivljene utvrđene isključivo olakotne okolnosti dok nikakve otegotne okolnosti nisu utvrđene, pa joj je izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi, koja sankcija je sukladna stupnju krivnje okrivljene i pogibeljnosti kaznenog djela te stoga adekvatna za postizanje svrhe kažnjavanja propisane čl. 41. KZ.

12. S obzirom da je okrivljena proglašena krivom za izvršenje predmetnog kaznenog djela ista bi mogla biti oslobođena od plaćanja troškova provedenog postupka samo ako bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljene odnosno osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati. Međutim, iz spisa proizlazi kako je okrivljena prosječnog imovinskog stanja, s redovitim primanjima kao i njen suprug, dok su joj djeca punoljetna i nema obveze uzdržavati ih. Stoga ju je s pravom prvostupanjski sud osudio na plaćanje troškova provedenog postupka, pa je žalba i u tom dijelu neosnovana.

13. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. ZKP trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru, 12. siječnja 2026.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Iva Lovrin, univ. spec. iur.