Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8329/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Bosnić-Kovačić, kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I okrivljenika ELEGANT RIDES j.d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika VV, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 113. st. 2. i 4. u svezi sa st. 1. t. 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj 41/18, 98/19, 30/21, 89/21, 114/22), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prometa, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-5206/2024, od 26. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prometa i potvrđuje se pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, okrivljenici su oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 113. st. 2. i 4. u svezi sa st. 1. t. 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, činjenično opisanog u izreci, uz obrazloženje da je ispitujući pobijani obavezni prekršajni nalog utvrdio da djelo kako je činjenično opisano u optužnom aktu nije prekršaj, jer u činjeničnom opisu nije naveden Pravilnik o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe („Narodne novine“, broj 50/18, 56/19, 107/20, 127/21, 147/21, 71/22), kojim se određuje biće prekršajnog djela.
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, navodeći u bitnom da nepozivanje na blanketni propis apsolutno ne isključuje činjenicu da prekršaj postoji na strani okrivljenika i da isti moraju za njega odgovarati, te da je sud mogao pozvati tužitelja na dopunu optužbe.
3. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
4. Žalba nije osnovana.
5. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito postupio kada je okrivljenike oslobodio od optužbe, te da je za svoju odluku dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.
6. Naime, pobijanim obaveznim prekršajnim nalogom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni što je dana 23. ožujka 2024. godine u 19:10 sati na GLAVNOM ŽELJEZNIČKI KOLODVOR ZAGREB na adresi [adresa],u [adresa], vozač AV, rođ. **.**.1988., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upravljao vozilom marke TOYOTA plave boje s efektom registracijskih oznaka [registarska oznaka] broj šasije [broj šasije] te je u ime i za račun ELEGANT RIDES j.d.o.o., Brgatska ulica 16A, 10000 Zagreb, HR, OIB:70894343236, MBS. 081468761 obavljao auto taxi prijevoz upravljao. Navedeno taxi vozilo registracijskih oznaka [registarska oznaka] broj šasije [broj šasije] ne ispunjava posebne uvjete kojim se obavlja auto taxi prijevoz, te provjerom u evidenciju izdanih potvrda utvrđeno je da za navedeno vozilo s nadzora nije izdana navedena potvrda čime je postupljeno u suprotnosti s člankom 13. stavak 6. i 7. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN br. 41/18, 98/19, 30/21, 89/21, 89/21, 114/22), te je time počinjen prekršaj iz članka 113. stavak 1. alineja 1. istog Zakona, a što je kažnjivo po članku 113. st. 2. i 4. istog Zakona.
7. Nadalje, odredbom čl. 113. st. 2. i 4. u svezi sa st. 1. t. 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj 41/18, 98/19, 30/21, 89/21, 114/22), propisano je kažnjavanje za prekršaj pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi „ako prijevoznik obavlja javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe vozilima koja ne zadovoljavaju posebne uvjete propisane ovim Zakonom i pravilnikom iz čl. 13. st. 7. ovoga Zakona (članak 13. stavak 6.), s tim da je odredbom čl. 3. Pravilnika o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe („Narodne novine“, broj 50/18, 56/19, 107/20, 127/21, 147/21, 71/22), koji je donesen na temelju čl. 13. st. 7. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, propisano koje sve posebne uvjete osobni automobil kategorije M1 namijenjen za autotaksi prijevoz mora ispunjavati i da se ispunjavanje posebnih uvjeta dokazuje Potvrdom o ispunjavanju posebnih uvjeta za vozila kojima se obavlja javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe.
8. Međutim, uvidom u navedeni činjenični opis djela u predmetnom optužnom aktu razvidno je da je isti nepotpun i da iz njega ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, jer se s obzirom na zakonski opis prekršaja (prekršaj blanketne naravi) radi o prekršaju za čiju konkretizaciju činjeničnog opisa nužno treba navesti odredbu čl. 3. Pravilnika o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe („Narodne novine“, broj 50/18, 56/19, 107/20, 127/21, 147/21, 71/22), a to je u ovom slučaju izostalo.
9. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj, kako je pravilno utvrdio i valjano obrazložio prvostupanjski sud.
10. Nije odlučno pozivanje žalitelja na eventualno drukčije postupanje prvostupanjskog suda u drugom predmetu, s obzirom da je pobijana odluka pravilna i zakonita i u skladu je sa sudskom praksom ovog, drugostupanjskog suda.
11. Nije u pravu tužitelj kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud trebao tražiti dopunu optužnog prijedloga. Naime, odredbom čl. 161. st. 4. PZ propisano je postupanje suda ako u optužnom prijedlogu nedostaju podaci iz čl. 160. st. 2. PZ bez kojih nije moguće voditi postupak ili su pogrešni. Međutim, kako je odredbom čl. 161. st. 6. PZ propisano: „Ako sud, ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe“, proizlazi da citirana odredba čl. 161. st. 6. PZ isključuje mogućnost pozivanja tužitelja na dopunu ili ispravak optužnog prijedloga u odnosu na činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja u optužnom prijedlogu.
12. Iz navedenih razloga trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 12. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
