Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2235/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja 1. ŠO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 2. HO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Silvije Petrović, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nenada Škare - Silvije Petrović iz Zagreba, Pisarnica u Gospiću, Ul. 118. brigade HV br.1., protiv tuženika Klepac zadruge iz Široke Kule kbr. 7, po nepoznatim nasljednicima, koji zastupa privremeni zastupnik Tihomir Vojvodić, odvjetnik u Gospiću, Kaniška 15, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja pod 1. ŠO i pod 2. HO, protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: P-80/2021-23 od 29. travnja 2024., 12. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba tužitelja pod 1. ŠO i pod 2. HO kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: P- 80/2021-23 od 29. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je kao nedopuštena tužba u ovoj pravnoj stvari.
2. Protiv tog rješenja žale se tužitelj pod 1. ŠO i pod 2. HO (u daljnjem tekstu: tužitelji), pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga iz odredbi članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju tužitelji jer je izreka pobijanog rješenja jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima rješenja.
5. Prvostupanjski sud donio je pobijano rješenje nakon što je utvrdio da se u sudskom registru kao javnom upisniku ne nalazi tuženik kao zadruga, a kako je označen u tužbi, pri čemu se pozvao na odredbu članka 6. Zakona o sudskom registru ("Narodne novine" broj 1/95., 57/96., 1/98., 30/99., 45/99., 54/05., 40/07., 91/10., 90/11., 148/13., 93/14., 110/15., 40/19., 80/22., 114/22. i 155/23.), koja propisuje da se u sudski registar upisuju, među ostalim, i zadruge, kao i na odredbu članka 9. Zakona o zadrugama ("Narodne novine" broj 34/11., 125/13., 76/14., 114/18. i 98/19.), kojom je propisano da je zadruga osnovana trenutkom potpisa izjave osnivača o prihvaćanju pravila zadruge na osnivačkoj skupštini, a svojstvo pravne osobe stječe upisom u sudski registar mjesno nadležnog trgovačkog suda.
5.1. Pri tome je prvostupanjski sud naveo, ako bi se u ovom slučaju radilo o tkz. kućnim zadrugama, da kućna zadruga koja je još uvijek upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnina ne može biti stranka u postupku jer su kućne zadruge prestale postojati 6. travnja 1941., pa da je tužitelj pogrešno naznačio tuženike, a što da se ne može otkloniti sukladno odredbama članka 83. i članka 84. ZPP-a.
6. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj žalbeni sud, s time što ni žalbenim navodima tužitelja nije doveden u sumnju.
7. U odnosu na žalbene navode tužitelja ističe se, da prema odredbi članka 82. ZPP- a, sud u tijeku cijelog postupka, po službenoj dužnosti, pazi može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebno ovlaštenje kad je ono potrebno.
7.1. Kako je prvostupanjski sud tijekom postupka utvrdio da tuženik ne može biti stranka u postupku, to je pravilno taj sud postupio kada je odbacio tužbu kao nedopuštenu na temelju članka 83. stavka 5. ZPP-a, jer je podnesena protiv tuženika kao osobe koja ne postoji, a taj se nedostatak u ovom slučaju ne može otkloniti ni prema odredbama članka 84. ZPP-a, postavljanjem privremenog zastupnika.
7.2. U pobijanom rješenju prvostupanjski se pozvao i na doneseni zaključak na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 27. studenog 2019. broj: Su-IV- 245/2019-3, kao i pravno shvaćanje građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. srpnja 2021., broj: Su-IV-16/2021-14 koje glasi: „ako je tužba podnesena protiv umrle fizičke osobe ili pravne osobe koja je prestala postojati riječ je o neotklonjivom nedostatku iz članka 83. stavka 5. ZPP-a, zbog kojeg tužbu treba odbaciti (i ukinuti provedene radnje u postupku)“.
8. Za navesti je, da je u ovom slučaju tuženik, kućna zadruga, što ne spore ni tužitelji, koje su zadruge definirane zakonom iz 1889., a prestale su s radom odlukom AVNOJ-a 1945. Dakle, stupanjem na snagu odluke AVNOJ-a o ukidanju pravnih propisa koji su bili na snazi u trenutku neprijateljske okupacije (''Službeni list'' FNRJ broj 4/45.) kućne zadruge su prestale pravno postojati, pa se pravna pravila bivšeg Zakona o kućnim zadrugama iz 1889. ne mogu primjenjivati, a imovinski odnosi između bivše kućne zadruge imaju se rješavati po načelima i propisima građanskog prava. Odredbom članka 2. Odluke AVNOJ-a o ukidanju pravnih propisa koji su bili na snazi u trenutku neprijateljske okupacije, odnosno članka 2. Zakona o potvrdi i izmjenama spomenute odluke (''Službeni list'' FNRJ 86/48) i formalno su izgubili pravnu snagu propisi Zakona o kućnim zadrugama iz 1889., štoviše na temelju odredbe članka 2. spomenute Odluke odnosno na temelju odredbe članka 4. Zakona, nisu se više mogle primjenjivati odredbe Zakona o kućnim zadrugama, jer su kućne zadruge kao i Zakon o kućnim zadrugama sa svojim propisima, pa i onima koji se odnose na organizaciju samih kućnih zadruga i njihov pravni status te na sam sustav kućnih zadruga i na odnose između članova zadruge u protivnosti sa zakonskim propisima FNRJ.
9. Stoga, u konkretnom slučaju nije bilo ni osnove za postavljenjem privremenog zastupnika tuženiku kao kućnoj zadruzi jer se isti ne može postaviti osobi bez postojeće stranačke sposobnosti, a što je sve pravilno naveo i prvostupanjski sud, pa na pravilnost pobijanog rješenja ne utječu ni žalbeni navodi tužitelja da su sudovi bili u obvezi po službenoj dužnosti pokrenuti postupak brisanja upisa kao što je ovaj, kao ni navodi koji se odnose na postavljanje privremenog zastupnika i trajanje ovoga postupka, iz svih iznesenih razloga.
10. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP- a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Splitu 12. siječnja 2026.
Sutkinja:
Marija Šimičić
