Poslovni broj: Ovr-1114/2025-4

Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Trg kralja Tomislava 36

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Matija Zorić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krsnik & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika CB, vl. obrta " [obrt]", OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damir Mokrović, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, 12. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 28. studenoga 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane 4. veljače 2022. ovjerene istog dana po javnom bilježniku Kristianu Hukelju pod poslovnim brojem OV-1152/2022 kao neosnovan.

II. Odbija se prijedlog ovršenika od 28. studenoga 2025. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane 4. veljače 2022. ovjerene istog dana po javnom bilježniku Kristianu Hukelju pod poslovnim brojem OV-1152/2022 u dijelu u kojem predlaže proglašenje pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 3. i točka 8. Ovršnog zakona, kao neosnovan.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od petnaest dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, a koji postupak se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane 4. veljače 2022. ovjerene istog dana po javnom bilježniku Kristianu Hukelju pod poslovnim brojem OV-1152/2022 iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavak 1. točka 7., točka 9. i točka 10. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 28. studenoga 2025. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane 4. veljače 2022. ovjerene istog dana po javnom bilježniku Kristianu Hukelju pod poslovnim brojem OV-1152/2022.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj 21. studenoga 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice, kojim zahtjevom je zatražio naplatu tražbine u iznosu od 1.380,30 eura uvećano za zatezne kamate. Navodi da potraživanje ovrhovoditelja koje ovrhovoditelj pokušava naplatiti u postupku izravne naplate ne postoji, odnosno ovrhovoditelj i ovršenik su u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o zakupu dijela poslovnog prostora od 1. veljače 2022. koji je sklopljen na rok od 3 godine, odnosno do 1. veljače 2025. Sukladno članku 3. predmetnog Ugovora, bjanko zadužnica u iznosu od 10.000,00 kuna predana je ovrhovoditelju radi osiguranja eventualne dužne zakupnine i troškova koji terete poslovni prostor koji na dan dospijeća ne bi bili plaćeni. Predmetnu zadužnicu, temeljem istog članka, ovrhovoditelj je po isteku zakupa bio obvezan vratiti ovršeniku kao zakupniku. Prema specifikaciji koju je ovrhovoditelj predao, iznos koji je zatražen odnosi se na „neplaćenu zakupninu od 1. veljače 2025. do 1. kolovoza 2025.“, što znači da ovrhovoditelj potražuje iznose za period nakon isteka ugovora. Zadužnica se veže za određeni pravni posao, u ovome slučaju zakup dijela poslovnog prostora te sukladno odredbama Ugovora, predana zadužnica mogla je biti iskorištena samo za potrebe naplate eventualno neplaćenih zakupnina ili režijskih troškova. Ovršenik je uredno podmirio sve obveze koje su nastale za trajanja ugovornog odnosa. Ako bi ovrhovoditelj smatrao da postoje mjesečni iznosi dospjeli nakon isteka ugovornog odnosa, a koje je ovršenik dužan podmiriti, on bi ih mogao potraživati isključivo sudskim putem kao izvanugovorni odnos stjecanja bez osnove, a nikako temeljem zadužnice po kojoj je ovdje zatražio izravnu naplatu. Uz to, ovrhovoditelj zapravo nije ni na koji način specificirao svoju tražbinu jer je zahtjev koji bi trebao biti na pojedine mjesečne iznose podnio u ukupnom iznosu iz čega se ne može razaznati koji mjesečni iznos i s kojim danom dospijeća potražuje. Kako ovrhovoditelj nije imao nikakvu osnovu predati zadužnicu na naplatu, to predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim. Ovršenik stoga ističe žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1 točka 8. Ovršnog zakona jer nije ispunjen uvjet određen ovršnom ispravom. Pored toga ovršenik ističe žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona jer je navodna tražbina prestala, (odnosno nije niti nastala), žalbeni razlog iz točke 10. istog članka, jer je ispunjenje navodne tražbine onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka te točku 3. istog članka jer je zadužnica izgubila svoju djelotvornost.

2.1. Također, predlaže sudu odgoditi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, budući je pokretanje postupka izravne naplate od strane ovrhovoditelja učinjeno prijevarno i protivno Ugovoru sklopljenim između ovrhovoditelja i ovršenika te je izgledno da po provedenom prijenosu sredstava na račun ovrhovoditelja, ovršenik u slučaju uspjeha u ovome postupku neće moći naknaditi štetu od ovrhovoditelja.

3. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje, koji se očitovao podneskom od 16. prosinca 2025. u kojem ističe da za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u članku 65. stavak 1. točka 1. – 11. Ovršnog zakona. U navedenom slučaju, nije ispunjen niti jedan uvjet, a pogotovo uvjeti nisu ispunjeni kumulativno. Naime, za odgodu ovrhe ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ovršenik je prilikom podnošenja prijedloga bio dužan dostaviti dokaze da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, odnosno ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhoditelja koji bi ukazivali na insolventnost.

3.1. U odnosu na navode ovršenika da je Ugovor o zakupu sklopljen na rok od tri godine su u suprotnosti sa onim što je ovršenik naveo u odgovoru na tužbu (u predmetu Ps-184/2025 pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu).

4. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom članka 210. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Članak 210. stavak 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

6. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz stavak 1. točka 1.-11. navedenog članka OZ-a.

7. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u članku 65. stavak 1. točka 1. - 11. OZ-a.

8. Prijedlogom od 28. studenoga 2025. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavak 1. točka 7., 9. i 10. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz članka 65. stavak 1. točka 5. OZ-a.

9. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz članka 65. OZ-a da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

9.1. Naime, u svom prijedlogu ovršenik niti ne navodi da bi provedbom predmetne ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, već samo da bi provedbom predmetne ovrhe za njega nastala šteta, kao što ni ne ističe da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi se spriječilo nasilje.

10. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

11. Nastanak štete ovršenik obrazlaže time što se neosnovano naplaćuju sredstva sa računa ovršenika. Međutim, navedeno nije razlog za odgodu ovrhe.

12. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

13. Obzirom ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz članka 65. stavak 1. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 1. i stavak 2. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

14. Odredbom članka 210. stavak 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavak 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Članak 210. stavak 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

15. Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno članku 210. stavak 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz članka 50. stavak 1. točka 7. i točka 9.-11. OZ-a.

16. Odredbom članka 52. stavak 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. i točka 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

17. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz članka 50. stavak 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno članku 50. stavak 5. OZ-a.

18. Ovršenik predlaže proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 3., točka 7., točka 8., točka 9. i točka 10. OZ-a.

19. Navedeni žalbeni razlozi postoje ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka (članak 50. stavak 1. točka 3.); ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (članak 50. stavak 1. točka 7.); ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom (članak 50. stavak 1. točka 8.); ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (članak 50. stavak 1. točka 9.) i ako ispunjenje tražbine odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka (članak 50. stavak 1. točka 10.).

20. Međutim, navodi ovršenika sadržani u njegovom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ne mogu se podvesti pod navedene žalbene razloge (iz članka 50. stavak 1. točka 3. i točka 8. OZ-a).

21. Stoga je sud razloge propisane odredbom članka 50. stavak 1. točka 3. i 8. OZ-a ocijenio neosnovanim i odbio kao neosnovan prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i nedopuštenim u dijelu u kojem predlaže proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavak 1. točka 3. i 8. OZ-a te odlučio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

22. Kako ovršenik ističe razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7., točka 9. i točka 10. OZ-a, a na koje navode se ovrhovoditelj nije očitovao, dok ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (članak 52. stavak 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe članka 210. OZ-a u vezi s člankom 52. stavak 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

Velika Gorica, 12. siječnja 2026.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno članku 11. stavak 5. OZ)

DNA:

1. Ovršeniku po pun. uz podnesak od 16. prosinca 2025.

2. Ovrhovoditelju po pun.