REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] A 5
Poslovni broj: Us I-2178/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Grad Bakar, Primorje 39, Bakar, OIB: 31708325678, koga zastupaj opunomoćenica AF, dipl. iur., službenica u Gradu Bakru, protiv tuženika Ministarstva kulture i medija, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Zagreb, Runjaninova 2, OIB: 37836302645, kojeg zastupa službena osoba NF, radi utvrđivanja posebnih uvjeta, 12. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I.
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva kulture i medija, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-612- 08/25-02/0016, URBROJ: 532-10/1-25-3 od 2. listopada 2025. i rješenja Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci, KLASA: UP/I-612-08/24-04/2313, URBROJ: 532-05-02-11/14-24-02 od 17. listopada 2024.
II.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci, KLASA: UP/I-612-08/24-04/2313, URBROJ: 532-05- 02-11/14-24-02 od 17. listopada 2024., odbijen je zahtjev za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra za građenje građevine javne namjene - stambene ulice s parkiralištima i oborinskom odvodnjom na k. č. [katastarska čestica] i dr., sve k. o. [katastarska općina], prema dostavljenom Idejnom projektu – građevinski projekt, koji je izradio ĆF, mag. ing. aedif. iz tvrtke PGT Škunca d. o. o., broj projekta 80614 od svibnja 2015.
2. Tuženik je pobijanim rješenjem KLASA: UP/II-612-08/25-02/0016, URBROJ: 532-10/1-25-3 od 2. listopada 2025. odbio žalbu tužitelja i potvrdio naprijed navedeno prvostupanjsko rješenje.
3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da tuženik ne pravnim argumentima odbija navode iz žalbe navodeći da je prvostupanjsko tijelo imalo kontakt s tužiteljem o čemu da postoji zapis sa zaključkom da je isto tijelo reagiralo i tražilo nadopunu “te je pobijano rješenje nastalo 17. listopada 2024.“ sa zaključkom da je rješenje doneseno u roku. Činjenično stanje je da je prvostupanjsko tijelo pozvano od strane Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša na dostavu posebnih uvjeta dopisom koji su primili 2. listopada 2024. u roku od petnaest dana od primitka istog, a svoje su rješenje kojim odbijaju utvrditi posebne uvjete predali Hrvatskoj pošti 18. listopada 2024. šesnaesti dan, odnosno po proteku roka od petnaest dana. Tuženik ni prvostupanjsko tijelo da ne osporavaju navedene činjenice. U ovoj upravnoj stvari da nisu bile ispunjene pravne pretpostavke za postupanje te je trebalo prvostupanjsko rješenje staviti van snage. Nadalje, tuženik da navodi da je u svom postupku razmotreno očitovanje prvostupanjskog tijela koje je navelo da se planirani zahvati unutar zaštićenih cjelina mogu izvesti isključivo uz suglasnost prvostupanjskog tijela, da se upravo sada „reagiralo zaštitom kulturnog krajobraza koji bi predloženo zahvat (cesta i građenje novih zgrada), osmišljen prije više od desetljeća, trajno i nepovratno degradirao“. Također, da je u provođenju drugostupanjskog postupka „razmotren stručni nalaz i mišljenje Uprave za zaštitu kulturne baštine“ koji je „donesen 22. kolovoza 2025.“ u predmetu KLASE drugostupanjskog postupka. Isti se navodi kao dokaz u drugostupanjskom postupku koji „sadržajno predstavlja interni akt, dopis djelatnika službenog tijela, kojim djelatnik, temeljem činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku, potvrđuje pravilnost prvostupanjskog rješenja, te se napominje da se ne radi o vještačkom nalazu i mišljenju niti o vještačenju kakvog ima u vidu članka 65. ZUP-a“. Ako je taj nalaz dokaz onda da je isti prije donošenja rješenja trebao biti dostavljen tužitelju na očitovanje, što je drugostupanjsko tijelo propustilo i time napravilo povredu upravnog postupka. Drugostupanjsko tijelo opravdava svoje postupanje da nije bilo dužno obavijestiti stranku o navedenom nalazu što je suprotno stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz Odluke Broj: U-III-5074/2019 od 15. prosinca 2020. o načelima pravičnosti suđenja i procesne ravnopravnosti stranaka. Tužitelju nije dana mogućnost očitovanja na navedeno mišljenje i osporavanje istog čime su povrijeđena temeljna načela upravnog postupka iz članka 8., 9. i 30. ZUP-a pogotovo što je navedeni nalaz izradili službenik zaposlen kod tuženika koji ne može objektivno i nepristrano cijeniti navode iz rješenja prvostupanjskog tijela koje je također dio ustrojstva tuženika. Tuženik kao i prvostupanjsko tijelo da navodi da nakon donošenja Urbanističkog plana uređenja UPU 2-dio Praputnjak iz 2012. „jača tema kulturnih krajolika zahvaljujući novim znanstvenim istraživanjima i valorizaciji od strane struke. Vrijednost kulturnog krajobraza u naselju Praputnjak prepoznata je od strane lokalne zajednice, kako pojedinaca tako i udruge „Praputnjak- kulturni krajolik“ koja ima redovne godišnje radionice usmjerene na očuvanje suhozida i agrarnog krajolika“, zbog čega se u ovom konkretnim slučaju „reagiralo zaštitom kulturnog krajobraza koji bi predloženi zahvat (cesta i građenje novih zgrada), osmišljeno prije više od desetljeća, trajno i nepovratno degradiralo“ te da je nakon donošenja navedenog UPU-a umijeće suhozidne gradnje dobilo svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra uvršteno u UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva. Mišljenja kao i stavovi javnog mnijenja nisu izvori prava te se na temelju istih ne mogu donositi upravni akta, oni mogu biti temelj za promjenu važećih propisa, konkretno UPU-a. Tuženik da se poziva na odredbe iz članka 60. stavka 2. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“ br. 69/99., 151/03., 157/03., 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 102/15., 44/17., 90/18., 32/20., 62/20., 117/21., 114/22.) koja propisuje da će se zahtjev za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra iz stavka 1. istog članka odbit rješenjem ako je predloženi zahvat suprotan utvrđenim mjerama zaštite i očuvanja kulturnog dobra ili svrsi zaštite kulturnog dobra propisanoj istim Zakonom ili je odbijeno izdavanje potvrde konzervatorskog elaborata iz članka 61.a stavka 1. istog Zakona. Drugostupanjsko tijelo da paušalno navodi da je predmetni planirani zahvat u suprotnosti sa svrhom zaštite kulturnog dobra Etnozone Praputnjak i Ruralne cjeline Praputnjak, bez navođenja važećeg UPU-a. Drugostupanjsko tijelo zanemaruje primjenu propisa koji su na snazi, a radi se o Urbanističkim planom uređenja UPU 2-dio Praputnjak. Suhozidi o kojima je riječ postoje i postojali su u vrijeme izrade i donošenja navedenog UPU-a. U postupku donošenja isto prvostupanjsko tijelo dalo je svoje uvjete dva puta, i isti su u potpunosti prihvaćeni i sastavni su dio UPU-a. Prvim dopisom od 11. ožujka 2008. prvostupanjsko tijelo da je dalo sustav mjera zaštite za nepokretna kulturna dobra na području obuhvata plana, a drugim dopisom od 30. kolovoza 2012. prvostupanjsko tijelo da je dalo svoje mišljenje na Nacrt konačnog prijedloga Urbanističkog plana uređenja UPU-2 dio Praputnjak. Sve mjere zaštite sukladno citiranom Zakonu da su dio donesenog UPU-a. Dakle u ovoj da se upravnoj stvari može primijeniti jedino prostorni plan koji je na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva tj. citirani UPU. U suprotnom takvo postupanje protivno je načelu zakonitosti i vladavini prava. Sve navedene prigovore tužitelj je isticao u žalbu ali tužitelj iste kao i dostavljene dokaze uopće nije razmatrao niti cijenio niti je obrazložio zbog čega ih smatra ne bitnim u ovoj upravnoj stvari, te predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.
4. Tuženik u odgovoru ističe da su tužbeni navodi tužitelja u potpunosti neosnovani, te ponavlja navode iz osporavanog rješenja i navodi da je u tijeku drugostupanjskog postupka izrađeno i stručno mišljenje. Predmetni obuhvat, osim što se nalazi unutar zaštićene zone Ruralne cjelina Praputnjak, upisane u Registar kulturnih dobara RH pod registarskim brojem RRl-03621975., nalazi se i unutar zaštićene Etnozone Praputnjak, također upisane u Registar kulturnih dobara RH pod registarskim brojem RRl-0383-1975. Stoga da je utjecaj ovog zahvata potrebno promatrati dvojako, i to kao utjecaj na spomenička svojstva ruralne cjeline naselja Praputnjak, kao i utjecaj na etnozonu Praputnjak. Pregledom terena na području obuhvata, a u ovom slučaju još važnije i istaknutih vizurnih točki i pravaca, da je ustanovljeno da bi planirana cesta, nastajući na području sjeveroistočno od naselja, a radi izražene padine brda koja je već spomenuta, uvelike utjecala na spomenička svojstva i vizure ruralne cjeline naselja Praputnjak. Kao što je već istaknuto, naselje Praputnjak iznimno je važno iz razloga što se radi o naselju koje se povijesno razvilo urbanizacijom uz prometnicu, kao naselje uličnog tipa, nastalo organizacijskim i arhitektonskom oznakama uglavnom iz 18. i 19. stoljeća čime da je postalo reprezentant naselja Vinodola i bakarskog područja. lako i u Praputnjaku postoje manje uličice koje skreću s glavne prometnice na kojoj nastaje naselje, glavna prometnica da je upravo osovina na kojoj nastaje urbanizam naselja, a koji tvori njegovu prostornu sliku. Potpuno nova prometnica (čiji jedan od ulaza nastaje u nastavku jedne od takvih spomenutih uličica), a nastaje na koti terena koja je visinski iznad današnjeg naselja, u potpunosti da mijenja karakteristike ove zaštićene cjeline čime narušava svojstva kulturnog dobra. Nadalje, predmetni obuhvat prometnice da se nalazi unutar granica zaštićene etnozone, a čija zaštita počiva na spomeničkim svojstvima čija su srž suhozidne međe, pružajući se uglavnom pravcem sjeveroistok
— jugozapad, odnosno od vrha brda prema morskoj obali. Iste su i do današnjeg dana gotovo u potpunosti očuvane, a na području obuhvata većim dijelom zarasle vegetacijom, ali i dalje na svom mjestu. Zahvat gradnje prometnice da ne bi poštivao i očuvao zatečene suhozidne mede, već bi ih na tom području bilo potrebno ukloniti, a radi se o području koje je najbliže naselju Praputnjak, dakle o parcelama omeđenim suhozidima koje se povijesno oslanjaju na rub naselja, čime da su dodatno svjedočile o već istaknutom agrarnom karakteru ovog naselja. dankom 60. stavkom 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisuje se da za zahvate na nepokretnom kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnog dobra za koje se prema posebnom propisu izdaje lokacijska dozvola, nadležno tijelo na zahtjev upravnog tijela, odnosno tijela državne uprave nadležnog za izdavanje lokacijske dozvole u svrhu izrade idejnog projekta, a prije pokretanja postupka za izdavanje lokacijske dozvole, utvrđuje posebne uvjete zaštite kulturnog dobra. Stavak 2. istog članka propisuje da će se zahtjev za utvrđivanjem posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra iz stavka 1. ovoga članka odbiti rješenjem ako je predloženi zahvat suprotan utvrđenim mjerama zaštite i očuvanja kulturnog dobra ili svrsi zaštite kulturnog dobra propisanoj ovim Zakonom ili je odbijeno izdavanje potvrde konzervatorskog elaborata iz članka 61 .a stavka 1. ovoga Zakona. Svrha zaštite kulturnog dobra da je propisana člankom 5. Zakona. Gradnjom prometnice u predloženom obuhvatu da bi značajno degradiralo područje ruralne cjeline Praputnjaka, a napose etno zone Praputnjak, došlo bi do gubitka spomeničkog svojstva kulturnog dobra, a poradi rušenja postojećih suhozida i smještaja prometnice u kultivirani krajolik, isti zahvat da je u potpunoj suprotnosti sa svrhom zaštite kulturnog dobra, s obzirom da ista čuva obilježja etno zone (dakle poglavito područje suhozidnih meda) u neokrnjenom i izvornom stanju. Predloženi razvoj novih prometnica i građevinskih područja naselja Praputnjak (buduće izgradnje) ne unosi novu vrijednost u zaštićeni kulturno- povijesni prostor već nepovratno narušava povijesnu matricu te izuzetno izloženu vizuru tradicionalno oblikovanog prostora čime se to odnosi na radnje kojom bi se izravno ili neizravno mogla promijeniti svojstva, oblik, značenje i izgled kulturnog dobra i time ugroziti njegova vrijednost. Uzevši u obzir sve navedeno podržava se stajalište prvostupanjskog tijela da nije moguće prihvatiti dostavljeni zahtjev za utvrđivanjem posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra u postupku izdavanja lokacijske dozvole za građenje građevine javne namjene
— stambene ulice s parkiralištima i oborinskom odvodnjom s obzirom da je predmetni zahvat suprotan svrsi zaštite kulturnog dobra propisanoj Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Uz navedeni stručni nalaz i mišljenje da je bitno istaknuti izraženu sudsku praksu utvrđenu stajalištem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prema kojem navedeni nalaz i mišljenje sadržajno predstavlja interni akt-dopis djelatnika službenog tijela, kojim djelatnik, temeljem činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku, potvrđuje pravilnost prvostupanjskog rješenja, te se napominje da se ne radi o vještačkom nalazu i mišljenju, niti uopće o vještačenju kakvog ima u vidu članak 65. Zakona o općem upravnom postupku (takvo stajalište zastupa i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama broj: Usž1397/17-2 od 12. srpnja 2017., broj: Usž-3504/18-2 od 6. veljače 2019., broj: Usž-1721/21-2 od 27. svibnja 2021., broj Usž-3675/21-2 od 9. prosinca 2021. i Usž-3974/22-2 od 17. siječnja 2023.), te na temelju navedenog osoba koja je izradila stručno mišljenje nije bila dužna obavještavati stranku o istom (takvo stajalište zastupa i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama broj: Usž-1397/17-2 od 12. srpnja 2017., Usž-3168/22-2 od 2. prosinca 2022. i Usž-3974/22-2 od 17. siječnja 2023.). Vezano uz navod tužitelja da su posebni uvjeti odbijeni po proteku zakonskog roka, ističe se da je nadležni Odjel usmenim telefonskim razgovorom od **.**.2024. s MF, pročelnikom Upravnog odjela za urbanizam, komunalni sustav i ekologiju Grada Bakra i pisanim putem (e-mailom) od Grada Bakra zatražio dopunu dokumentacije unutar zakonskog roka od 15 dana, odnosno 15. listopada 2024. godine, čemu kao dokaz prilaže zapis o izvršenom pozivu i elektroničku prepisku, te daje pobijano rješenje nastalo 17. listopada 2024. lz navedenog da je jasno kako je nadležni Odjel reagirao, odnosno tražio nadopunu dokumentacije i donio prvostupanjsko rješenje unutar propisanog roka. Vezano uz navod tužitelja da stručni nalaz i mišljenje nije dostavljen istome na očitovanje, i pritom se pozivajući na presudu Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-ll5074/2019 od 15. prosinca 2020., ističe se sljedeće: osoba koja je izradila stručno mišljenje nije bila dužna obavještavati stranku o istom (takvo stajalište zastupa i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama broj: Usž-1397/17-2 od 12. srpnja 2017., Usž-3168/22-2 od 2. prosinca 2022. i Usž-3974/22-2 od 17. siječnja 2023.). Nadalje, ističe se da je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 17. siječnja 2023., poslovni broj: Usž-3974/22-2, istaknuto da dosljedno ustavnosudskoj praksi stručno mišljenje pribavljeno tijekom drugostupanjskog postupka (žalbenog) postupka, sadržajno predstavlja interni akt djelatnika tuženika kojim stručna osoba (u ovom predmetnom postupku arhitekt) potvrđuje pravilnost očitovanja prvostupanjskog tijela vezano za relevantne činjenice temeljem kojih je odbijen zahtjev tužitelja, a ne radi se o vještačkom nalazu kakvog ima u vidu članak 65. ZUP-a. Time što tužitelju u postupku stručno mišljenje nije dostavljeno na očitovanje, nije povrijeđen zakon na njegovu štetu, jer je sadržaj tog stručnog mišljenja u cijelosti naveden u obrazloženju osporenog rješenja tuženika. Osim toga, tužitelju je tijekom upravnog spora pružena mogućnost izjašnjavanja o svim spornim pravnim i činjeničnim pitanjima. Vezano uz pozivanje na presudu Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-ll5074/2019 od 15. prosinca 2020., ističe se da se stajalište Ustavnog suda RH u citiranoj presudi odnosi prvenstveno na uputu upravnim sudovima da provode vještačenja te ih samostalno određuju, a ne na činjenicu kako je nedostavljanjem stručnog nalaza i mišljenja na kojem tuženik zasniva svoj zaključak, došlo do povrede tužiteljevih procesnih prava. Sukladno tome, svakako je i dalje pravo drugostupanjskog tijela da izradi navedeni nalaz i mišljenje koji sadržajno predstavlja interni akt-dopis djelatnika službenog tijela, kojim djelatnik, temeljem činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku, potvrđuje pravilnost prvostupanjskog rješenja, te na temelju navedenog osoba koja je izradila stručno mišljenje nije bila dužna obavještavati stranku o istom. Ponovno se ističe kako takva stajališta zastupa i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama broj Usž-3675/21-2 od 9. prosinca 2021., Usž-3168/22-2 od 2. prosinca 2022. i Usž-3974/22-2 od 17. siječnja 2023. Kao primjer navodi se upravna stvar po presudi Upravnog suda u Splitu, posl. broj: 3 Usl- 559/22-6 od 11. srpnja 2022., kojim se poništava rješenje Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija od 31. siječnja 2022., KLASA: UP/ll-612-08/2002/130, URBROJ: 532-02-03-02/ 1-22-4 u predmetu odbijanja zahtjeva za utvrđivanje posebnih uvjeta, u kojoj se Sud, također, pozvao na presudu Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. broj U-111-5074/2019 od 15. prosinca 2020., ističe se kako je protiv navedene presude Upravnog suda u Splitu, Povjerenstvo za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija podnijelo žalbu u kojoj je navedeno upravo gore citirano tumačenje Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija o stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz svoje odluke broj: U-11-5074/2019 od 15. prosinca 2020. Ističe se da je navedenu žalbu, Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj: Usž-3974/22-2 od 17. siječnja 2023., usvojio i poništio presudu Upravnog suda u Splitu, posl. broj: 3 Usl-559/22-6 od 11. srpnja 2022., sa sljedećim obrazloženjem: „Sukladno dosljednoj ustavnosudskoj praksi stručno mišljenje pribavljeno tijekom drugostupanjskog postupka sadržajno predstavlja interni akt djelatnika tuženog tijela, kojim stručna osoba-konzervator, potvrđuje pravilnost očitovanja prvostupanjskog tijela vezano na relevantne činjenice temeljem kojih je odbijen zahtjev tužitelja, a ne radi se o vještačkom nalazu kakvog ima u vidu članak 65. Zakona o općem upravnom postupku. Time što tužitelju u postupku stručno mišljenje nije dostavljeno na očitovanje, nije povrijeđen zakon na njegovu štetu, jer je sadržaj tog stručnog mišljenja u cijelosti naveden u obrazloženju osporenog rješenja tuženika. Osim toga, tužitelju je tijekom upravnog spora pružena mogućnosti izjašnjavanja o svim spornim pravnim i činjeničnim pitanjima pa tako i o stručnom mišljenju. Također, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda o potrebi provođenja očevida po ovlaštenome vještaku odgovarajuće struke. Naime, upravo je konzervatorski odjel kao stručno tijelo nadležno za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra odgovarajućom primjenom odredaba Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, ovlašteno donijeti ocjenu da li je namjeravani zahvat u suprotnosti s pravilima konzervatorske struke.” Zaključno ističe da su prvostupanjsko rješenje Konzervatorskog odjela u Rijeci, kao i drugostupanjsko rješenje Ministarstva kulture i medija, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, donijele stručne osobe sa svakodnevnim iskustvom u radu na području zaštite i očuvanja kulturnih dobara. Također u tijeku drugostupanjskog postupka stručno mišljenje izradila je osoba koja posjeduje stručno znanje iz područja zaštite i očuvanja kulturnih dobara i osposobljena je dati svoje stručno mišljenje o činjenicama zaštite koje su predmet ovog upravnog spora. Iz svih navedenih razloga, Ministarstvo kulture i medija, Samostalna služba za drugostupanjski postupak, ostaje kod svoga rješenja i predlaže Upravnom sudu u Rijeci da tužbu tužitelja i tužbeni zahtjev odbije.
5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 15. prosinca 2025., u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 dalje: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.
6. Opunomoćenica tužitelja je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te ističe kako se primjenjuje navedeni Urbanistički plan i da je rješenje o odbijanju zahtjeva za utvrđivanje posebnih uvjeta doneseno po isteku roka i predlaže da se poništi prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i da se obustavi postupak.
7. Službena osoba tuženika ostala je pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu.
8. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisa upravnog postupka.
9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Odredbom članka 60. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine" broj: 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 102/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117 /21, 114/22, , dalje: Zakon), propisano je da za zahvate na nepokretnom kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnog dobra za koje se prema posebnom propisu izdaje lokacijska dozvola, nadležno tijelo na zahtjev upravnog tijela, odnosno tijela državne uprave nadležnog za izdavanje lokacijske dozvole u svrhu izrade idejnog projekta, a prije pokretanja postupka za izdavanje lokacijske dozvole, utvrđuje posebne uvjete zaštite kulturnog dobra. Zahtjev za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra iz stavka 1. ovoga članka odbit će se rješenjem ako je predloženi zahvat suprotan utvrđenim mjerama zaštite i očuvanja kulturnog dobra ili svrsi zaštite kulturnog dobra propisanoj ovim Zakonom ili je odbijeno izdavanje potvrde konzervatorskog elaborata iz članka 61.a stavka 1. ovoga Zakona.
11. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije, Rijeka, u ime podnositelja zahtjeva Grada Bakra, podnio zahtjev za izdavanjem posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra u postupku izdavanja lokacijske dozvole za građenje građevine javne namjene — stambene ulice s parkiralištima i oborinskom odvodnjom na k. č. [katastarska čestica] i dr. sve k. o. [katastarska općina].
12. Temeljem uvida u cjelokupnu dokumentaciju, te očevidom na terenu utvrđeno je da se predmetni zahvat nalazi se unutar kulturnog dobra Etnozone Praputnjak, upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske — Listu zaštićenih kulturnih dobara pod registarskim brojem [registarska oznaka], rješenjem broj BG-612/1-75 od 18. prosinca 1975., te unutar kulturnog dobra Ruralne cjeline Praputnjak, upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske — Listu zaštićenih kulturnih dobara rješenjem broj BG-94/175 od 28. siječnja 1975. pod registarskim brojem [registarska oznaka] (RRI- 0362-1975.). Iz Idejnog projekta je utvrđeno da je planiran zahvat u prostoru koji nije u skladu s povijesnim, urbanističkim, etnološkim i krajobraznim vrijednostima predmetnog područja obuhvata, ali ni cjeline naselja Praputnjak, sve kako je detaljno opisano u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Očuvanjem postojećih puteva, suhozida i suhozidnih terasa, ocuvala bi se vrijedna karakteristika ruralnog graditeljskog umijeća i ambijenta ruralne cjeline naselja, a izvođenjem planiranog zahvata, zaključuje se da bi se ta cjelina značajno degradirala i da bi došlo do gubitka spomeničkog svojstva kulturnog dobra, te da bi došlo do trajnog i nepovratnog uništenja prirodne konfiguracije terena i krajobraznih vrijednosti, ali i čitave urbane matrice naselja.
13. Spisu prileže i stručni nalaz i mišljenje od 22. kolovoza 2025. iz kojega proizlazi da je pregledom terena na području obuhvata i istaknutih vizurnih točki i pravaca, ustanovljeno da bi planirana cesta, nastajući na području sjeveroistočno od naselja, a radi izražene padine brda koja je već spomenuta, uvelike utjecala na spomenička svojstva i vizure ruralne cjeline naselja Praputnjak. Naselje Praputnjak iznimno je važno iz razloga što se radi o naselju koje se povijesno razvilo urbanizacijom uz prometnicu, kao naselje uličnog tipa, nastalo organizacijskim i arhitektonskom oznakama uglavnom iz 18. i 19. stoljeća čime je postalo reprezentant naselja Vinodola i bakarskog područja. lako i u Praputnjaku postoje manje uličice koje skreću s glavne prometnice na kojoj nastaje naselje, glavna prometnica je upravo osovina na kojoj nastaje urbanizam naselja, a koji tvori njegovu prostornu sliku. Potpuno nova prometnica koja nastaje na koti terena koja je visinski iznad današnjeg naselja, da u potpunosti mijenja karakteristike ove zaštićene cjeline čime da narušava svojstva kulturnog dobra. Također je utvrđeno da se predmetni obuhvat prometnice nalazi unutar granica zaštićene etnozone čija zaštita počiva na spomeničkim svojstvima čija su srž suhozidne međe, pružajući se uglavnom pravcem sjeveroistok — jugozapad, odnosno od vrha brda prema morskoj obali, a koje da su i do današnjeg dana gotovo u potpunosti očuvane, a na području obuhvata većim dijelom zarasle vegetacijom, ali i dalje na svom mjestu. Zahvat gradnje prometnice da ne bi poštivao i očuvao zatečene suhozidne međe, već da bi ih na tom području trebalo potpuno ukloniti.
14. Ovaj Sud je u potpunosti prihvatio razloge tuženika iznesene u obrazloženju osporavanog rješenja i u odgovoru na tužbu, kao i na održanoj raspravi, u kojem se tuženik u cijelosti očitovao o svim prigovorima tužitelja, koji su utemeljeni na mišljenju stručnih osoba koje su donijele osporena rješenja te stručnom nalazu i mišljenju koje je izradila članica Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture, koja posjeduje stručno znanje iz područja zaštite kulturnih dobara te je osposobljena o činjenicama zaštite kulturnih dobara dati svoje stručno mišljenje. Navedeno se temelji i na sudskoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudama broj: Usž-1397/17-2 od 12. srpnja 2017. godine, broj: Usž3504/18-2 od 6. veljače 2019., broj: Usž-1721/21-2 od 27. svibnja 2021., broj: Usž-3675/21-2 od 9. prosinca 2021., broj: Usž-3168/22-2 od 2. prosinca 2022., broj: Usž-3974/22-2 od 17. siječnja 2023.).
15. Što se tiče navoda tužitelja da su posebni uvjeti odbijeni po proteku zakonskog roka, ističe se da je nadležni Odjel usmenim telefonskim razgovorom od **.**.2024. s MF, pročelnikom Upravnog odjela za urbanizam, komunalni sustav i ekologiju Grada Bakra i pisanim putem (e-mailom) od Grada Bakra zatražio dopunu dokumentacije unutar zakonskog roka od 15 dana, odnosno 15. listopada 2024. lz navedenog proizlazi kako je nadležni Odjel reagirao, odnosno tražio nadopunu dokumentacije i donio prvostupanjsko rješenje unutar propisanog roka.
16. Slijedom svega navedenog, Sud je ocijenio da je osporavanim rješenjem tuženika i prvostupanjskog rješenja nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
17. Točka II. izreke presude temelji se na odredbama članka 147. stavak 1. ZUS-a i donesena je obzirom na postignuti uspjeh u sporu.
U Rijeci 12. siječnja 2026.
Sutkinja
Danica Vučinić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijanog dijela presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
Dostaviti:
- tužitelju Grad Bakar, Primorje 39, Bakar
- tuženiku Povjerenstvu za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova
