Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Osijek
Broj: Pp-128/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Željki Ravlić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Doris Gazdik, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika VO, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), pokrenutog povodom optužnog prijedloga Policijske uprave osječko-baranjske, Druge policijske postaje, Klasa: 211- 07/26-5/700, Urbroj: 511-07-23-26-1 od 11.01.2026. godine, nakon javne glavne rasprave održane i završene u nazočnosti okrivljenika te u odsutnosti predstavnika tužitelja, dana 12. siječnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Temeljem čl.183. Prekršajnog zakona, („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18)
Okrivljenik VO, sin AO i V, djev. A, rođen u [adresa], dana 04.04.1982. godine, s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], po zanimanju strojarski tehničar, zaposlen, s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.300,00 eura, neoženjen, bez djece, pismen, završena škola SSS, vlasnik kuće, neodlikovan, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi prekršajni ili kazneni postupak
k r i v j e
što je dana 11.01.2026. godine, nedjelja, u 17,20 sati, u kući u [adresa], počinio psihičko nasilje u obitelji na način da je prema svojoj sestri IO (1980), osobi s invaliditetom, u nazočnosti njihovog oca AO (1950), osobe starije životne dobi i s demencijom, na način da je, nakon što je IO dala lijekove njihovom ocu AO više puta pitao IO kakve je to tablete dala ocu, nakon što je IO odbila odgovoriti njemu, on ju je vičući upitao "Kakve si mu to tablete dala? Što si mu dala?", nakon čega se IO i ocu AO obratio riječima "Koga da prvo ubijem, tebe ili nju?, pa je IO pokušala proći pored njega i izaći iz kuhinje, na što ju je on tjelesno napao na način da je zaustavio IO i rukom ju uhvatio u predjelu lica te gurao i stiskao, nakon čega ju je objema rukama gurnuo na pod, gdje ju je vukao za kosu, a IO je u pomoć pozvala svog dečka DO (1984), koji je sišao s kata i razdvojio okrivljenog VO od IO te prekinuo daljnji sukob, te je nakon toga IO pozvala policiju, a on se udaljio u nepoznatom smjeru, dakle, okrivljenik se nasilnički ponašao u obitelji primjenom fizičkog i psihičkog nasilja prema sestri IO, osobi s invaliditetom, u nazočnosti oca GO, osobi starije životne dobi, vičući i tjelesnim napadom prema sestri, a što je kod iste izazvalo strah, povredu dostojanstva i uznemirenost,
time je okrivljenik postupio protivno čl.10. st.1. toč.1. i toč.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), čime je počinio prekršajno djelo kažnjivo po čl.22. st.5. istog Zakona,
II. pa se okrivljeniku temeljem citiranih članaka navedenog Zakona, a uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona
i z r i č e
NOVČANA KAZNA u iznosu od 1.000,00 €
(slovima: tisućueura).
III. Temeljem čl.40. st.1. u svezi čl.40. st.2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku se uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju pri PU osječko-baranjskoj, II. PP Osijek i kod ovog Suda dana 12.01.2026. godine od 14,00 sati do 19,00 sati, kao 1 (jedan) dan zatvora, odnosno kao 39,82 € novčane kazne, pa isti ima za platiti 960,18 €.
IV. Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude. Sukladno čl.152. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona ukoliko okrivljenik u roku od 30 (trideset) dana uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, što iznosi 640,12 €, smatrati će se da je okrivljenik novčanu kaznu platio u cijelosti.
V. Temeljem članka 50. stavak 2. Prekršajnog zakona, a u svezi čl.13. toč.2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku VO s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], izriče se ZAŠTITNA MJERA
ZABRANE PRIBLIŽAVANJA, UZNEMIRAVANJA ILI UHOĐENJA ŽRTVE NASILJA U OBITELJI prema sestri IO, s prebivalištem u [adresa], kao i ZAŠTITNA MJERA UDALJENJA IZ ZAJEDNIČKOG KUĆANSTVA u kojem okrivljenik boravi sa sestrom IO kao žrtvom nasilja u obitelji i roditeljima u [adresa], na bilo kojem mjestu na području Republike Hrvatske na udaljenosti manjoj od 100 metara.
VI. Izrečene zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja prema žrtvi nasilja u obitelji, kao i zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva u kojem okrivljenik živi u zajedničkom kućanstvu sa sestrom određuju se u odnosu na okrivljenika u trajanju od 1 (jedan) mjesec, a koje mjere će provoditi djelatnici PU osječko-baranjske, II. PP Osijek, a iste će se izvršiti po pravomoćnosti ove presude.
VII. Temeljem čl.139. st.6. u svezi čl.138. st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik se oslobađa plaćanja troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.
Obrazloženje
1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava osječko-baranjska, Druga policijska postaja, Klasa: 211-07/26-5/700, Urbroj: 511-07-23-26-1 od 11.01.2026. godine, podnijela je ovome sudu dana 12.01.2026. godine optužni prijedlog u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika VO zbog prekršaja opisanog u izreci presude.
2. Dana 12. siječnja 2026. godine po policijskim službenicima doveden je okrivljenik VO koji je u odnosu na navode optužbe iskazao da je točno da se dana 11.01.2026. godine, nedjelja, u 17,20 sati, u kući u [adresa], obratio svojoj sestri IO (1980), osobi s invaliditetom, koja je imala transplataciju gušterače i bubrega te ju pitao kakve je to lijekove dala i koliko je dala tih lijekova njihovom ocu AO (1950), koji boluje od demencije te su mu doze za demenciju povećane, a radi se o osobi starije životne dobi. Na njegov upit kada je nekoliko puta pitao IO kakve je tablete dala ocu i koliko, ista je odbila odgovoriti, navodeći da ju je pitao najmanje šest puta te je vikao na nju "Kakve si mu to tablete dala?". Nadalje je naveo da se svi brinu o ocu, majka koja je trenutno u bolnici jer je doživjela moždani udar, on kada nije u smjeni odnosno kada ne radi, kao i sestra IO kada ne radi, navodeći da je sestra IO zaposlena te da nitko od njih ne može cijeli dan brinuti o ocu, ali da se brinu svi koliko mogu. Nakon što je IO odbila odgovoriti mu koliko mu je tableta dala i kakvih, iskazao je da je poludio i da se brine za oca jer mu daju previše tableta i onda on bude kao biljka. Na poseban upit sutkinje da li se on obratio sestri IO i ocu AO riječima "Koga da prvo ubijem, tebe ili nju?", isti je odgovorio da nije to nikome rekao, navodeći da je vikao ali ne zna što. Nakon toga kada je IO pokušala proći pored njega i izaći iz kuhinje, on joj je fizički blokirao prolaz te raširio ruke i kako je ona htjela proći ispod njegove ruke, budući uopće nije htjela razgovarati s njim, što ga je razljutilo, zaustavio ju je u pokušaju provlačenja kroz njegovu ruku te ju je on uhvatio za ruku i podignuo s poda, navodeći da ju nije uhvatio u predjelu lica te gurao i stiskao niti ju je objema rukama gurnuo na pod niti ju je vukao za kosu. Nakon toga je IO počela vikati "Upomoć I", pozivajući valjda svoga dečka I koji se nalazio na katu te je isti sišao s kata i razdvojio ih. Nakon toga IO je pozvala policiju, a on se udaljio, navodeći da je otišao gledati utakmicu. Na poseban upit sutkinje okrivljeniku da li se osjeća krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, isti je izjavio da se osjeća krivim.
2.1. Na istoj raspravi sud je ispitao IO, sestru okrivljenika. Oštećenica je kao žrtva nasilja u obitelji upozorena sukladno članku 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji o svojim pravima i to da ima pravo na pristup službama za potporu žrtvama nasilja u obitelji, pravo na psihološku i drugu stručnu pomoć, na zaštitu od zastrašivanja i odmazde, zaštitu dostojanstva tijekom ispitivanja kao svjedoka, pravo na pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju svih radnji u kojima sudjeluje, pravo da na svoj zahtjev bude obaviještena o ukidanju zadržavanja ili bijegu okrivljenika, mjerama opreza, pravo na tajnost podatka, pravo zahtijevati isključenje javnosti u postupku pred Sudom, pravo na opunomoćenika u postupku, pravo da bude obaviještena o svim radnjama u postupku i o ishodu postupka, pravo na izbjegavanje kontakta s okrivljenikom prije i tijekom postupka, osim ako prekršajni postupak zahtijeva takav kontakt, pravo na predlaganje dokaza, te drugim pravima. Oštećenica je izjavila da je upoznata kao žrtva nasilja u obitelji sa svim pravima iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i Zakona o kaznenom postupku, te je obavijest o svojim pravima u potpunosti razumjela, te nije zahtijevala isključenje javnosti u ovom postupku, te kontakt s okrivljenikom tijekom postupka. Sud je upozorio svjedokinju u smislu čl.173. st.1. PZ-a a u svezi sa čl.286., 288., 289., 291. i 294. ZKP-a (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19) da je dužna govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti te da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, te da nije dužna odgovarati na pitanja, te na odricanje prava svjedočenje sukladno čl.285.st.3. i 288. st.3. ZKP-a. Zatim je svjedokinja upozorena da nije dužna odgovarati na pitanja ako je vjerojatno da bi time izložila sebe ili svog bliskog rođaka teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili kaznenom progonu. Temeljem čl.300. st.1. toč.3 i 5. Zakona o kaznenom postupku svjedokinja je izričito upozorena na blagodat nesvjedočenja i na činjenicu da ukoliko izjavi da želi svjedočiti da će se njezin iskaz koristiti kao dokaz u postupku te je ista iskazala da je upozorenja saslušala te da želi svjedočiti, nakon čega je svjedokinja IO pozvana da iznese sve što joj je o događaju poznato pa je ista izjavila da se ona dana 11.01.2026. godine, nedjelja, u 17,20 sati, nalazila u kući u [adresa], u kuhinji, nakon čega je došao njen brat VO i počeo ju ispitivati kakvu je tabletu tati dala, budući tata ujutro pije dvije tablete za demenciju a navečer pije jednu za masnoću, na koje pitanje je ona šutjela. On ju je više puta nastavio ispitivati što je ona tati dala te je nakon toga njihov otac AO došao iz dnevnog boravka u kuhinju vidjeti što se događa, a VO je nastavio govoriti glasno vičući "Kakve si mu to tablete dala? Što si mu to dala?". Nadalje im se VO obratio riječima, njoj i ocu AO, "Koga da prvo ubijem tebe ili nju?", ali te prijetnje ona nije smatrala ozbiljnima niti smatra da bi to stvarno on mogao učiniti budući se on loše ponaša prema roditeljima već puni niz godina i ona uglavnom brine o njihovim liječnicima, terapijama, odlasku k liječniku i drugim potrebama, iako mama i tata imaju mirovine tako da joj to olakšava. Kada je vidjela da se VO ne želi smiriti htjela je proći pored njega i izaći iz kuhinje, ali on ju je zaustavio i uhvatio je rukom za lice te počeo grebati i stiskati, nakon čega ju je gurao na pod te uhvatio za kosu i počeo vući. Nakon toga je ona počela vikati i dozivati svog dečka DO s kojim je prethodno bila na kratkom odmoru na nekoliko dana, a koji se nalazio na katu kuće, te je on sišao dolje i zatekao ih te razdvojio nju i VO, navodeći da kada ih je razdvajao TO, njen dečko, ona se još nalazila na podu, što potvrđuje da je njen brat nju napao, a I ih je razdvojio, što može potvrditi svojim iskazom kod ovog suda i osobno reći. Zatim je ona izašla van kako bi pozvala policiju, a VO se udaljio iz kuće do njihovog dolaska. Ista je također iskazala da je VO znao da je ona zvala policiju i da se ona jako boji što bi se moglo dogoditi zbog toga što je ona zvala policiju i što je došlo do sudskog procesa zbog njegovog nasilničkog ponašanja prema njoj, ali ponovila je i istaknula da to nije prvi put da se on tako ponaša prema njoj i da on ima psihičkih problema te da se zbog toga često ponaša na čudan način, ali da ga se ona zbog svega toga i boji. Na poseban upit sutkinje da li se boji okrivljenika ista je iskazala da ga se boji, te da li traži izricanje zaštitnih mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja, kao i posjećivanja određenog mjesta tj. njihove obiteljske kuće, ista je odgovorila da traži izricanje zaštitnih mjera. Okrivljenik nije imao primjedbi na iskaz svjedokinje-žrtve, kao niti pitanja.
2.2. Nadalje, sud je na istoj raspravi ispitao svjedoka DO, partnera sestre okrivljenika. Sud je upozorio svjedoka u smislu čl.173. st.1. PZ-a a u svezi sa čl.286., 288., 289., 291. i 294. ZKP-a (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19) da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti te da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, te da nije dužan odgovarati na pitanja, te na odricanje prava svjedočenje sukladno čl.285.st.3. i 288. st.3. ZKP-a. Zatim je svjedok upozoren da nije dužan odgovarati na pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili svog bliskog rođaka teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili kaznenom progonu. Temeljem čl.300. st.1. toč.3. i 5. Zakona o kaznenom postupku svjedok je izričito upozorio na blagodat nesvjedočenja i na činjenicu da ukoliko izjavi da želi svjedočiti da će se njegov iskaz koristiti kao dokaz u postupku te je isti iskazao da je upozorenja saslušao te da želi svjedočiti, nakon čega je svjedok TO pozvan da iznese sve što mu je o događaju poznato pa je isti izjavio da se dana 11.01.2026. godine, nedjelja, u 17,20 sati, nalazio u kući u [adresa], na adresi [adresa], kod svoje djevojke IO navodeći da su prethodno bili na putu koji je kratko trajao te su se vratili s istoga. On se nalazio na katu kuće te nije nazočio događaju koji se dogodio povodom sukoba između IO i njezinog brata, ali je čuo IO kada je vikala i tražila pomoć, navodeći da je vikala dozivajući ga imenom: " I, I" te je on u tom trenutku sišao s kata i zatekao IO u kuhinji na pločicama na podu, dok je u tom trenutku njezin brat VO bio malo iznad nje. Kada je on dotrčao, iskazao je da je on preko IO prekoračio i da se ona tada ustala, a VO je stajao na vratima između kuhinje i dnevnog boravka, a njegov otac je stajao ispred njega u tom trenutku. IO je bila raščupana i vidno uznemirena i plakala je, otac je govorio šta im je, šta im je i onda je on u tom trenutku polako odgurnuo i oca i VO u dnevni boravak kako ne bi VO ponovno napadao na IO. Nakon tog sukoba, budući se VO više nije tako ponašao jer je pokušao i na njega nasrnuti, ali je on jači od VO te nije mogao isti se smirio, sjeli su u dnevni boravak te su razgovarali oko tih lijekova koji su bili sporni a koje pije Lidijin otac AO. Kada je IO ušla u dnevni boravak i kada je rekla da je zvala policiju, VO je napustio dnevni boravak, uzeo bicikl i jaknu i napustio kuću. Okrivljenik nije imao primjedbi na iskaz svjedoka, kao niti pitanja.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao Optužni prijedlog II. PP Osijek Općinskom sudu u Osijeku (list 1-4 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedokinje (5-7 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka (list 8-10 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka (list 11-13 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (list 14 spisa), Izvješće o uhićenju (list 15-16 spisa), Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 17-19 spisa), Izjava o odricanju prava na branitelja (list 20 spisa), Obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom (list 21 spisa), Obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja (list 22-23 spisa), Obavijest žrtvi nasilja u obitelji (list 24-25 spisa), Kontakt podaci organizacija koje pružaju psihosocijalnu i pravnu pomoć žrtvama i svjedocima kaznenih djela osječko- baranjske županije (list 26-27 spisa), Naredba o određivanju mjere opreza (list 28 spisa), Obavijest počinitelju prekršaja (list 29 spisa), Potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije od 12.01.2026. godine koja prileži ovom Zapisniku.
4. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je temeljem iskaza okrivljenika, koji ne spori da je došlo do sukoba između njega i njegove sestre, te posebno cijeneći iskaz ispitane žrtve nasilja, kao i svjedoka, u cijelosti utvrdio dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret, na način da je dana 11.01.2026. godine, nedjelja, u 17,20 sati, u kući u [adresa], počinio psihičko nasilje u obitelji na način da je prema svojoj sestri IO (1980), osobi s invaliditetom, u nazočnosti njihovog oca AO (1950), osobe starije životne dobi i s demencijom, na način da je, nakon što je IO dala lijekove njihovom ocu AO više puta pitao IO kakve je to tablete dala ocu, nakon što je IO odbila odgovoriti njemu, on ju je vičući upitao "Kakve si mu to tablete dala? Što si mu dala?", nakon čega se IO i ocu AO obratio riječima "Koga da prvo ubijem, tebe ili nju?, pa je IO pokušala proći pored njega i izaći iz kuhinje, na što ju je on tjelesno napao na način da je zaustavio IO i rukom ju uhvatio u predjelu lica te gurao i stiskao, nakon čega ju je objema rukama gurnuo na pod, gdje ju je vukao za kosu, a IO je u pomoć pozvala svog dečka DO (1984), koji je sišao s kata i razdvojio okrivljenog VO od IO te prekinuo daljnji sukob, te je nakon toga IO pozvala policiju, a on se udaljio u nepoznatom smjeru, dakle, okrivljenik se nasilnički ponašao u obitelji primjenom fizičkog i psihičkog nasilja prema sestri IO, osobi s invaliditetom, u nazočnosti oca GO, osobi starije životne dobi, vičući i tjelesnim napadom prema sestri, a što je kod iste izazvalo strah, povredu dostojanstva i uznemirenost, time je okrivljenik postupio protivno čl.10. st.1. toč.1. i toč.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), čime je počinio prekršajno djelo kažnjivo po čl.22. st.5. istog Zakona. Stoga ga je Sud oglasio krivim za počinjeni prekršaj, istome izrekao novčanu kaznu kao u izreci ove presude, ne nalazeći okolnosti koje bi isključile njegovu prekršajnu odgovornost za prekršaj koji mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret te u izrečenu kaznu uračunao zadržavanje.
5. Naime, ovaj sud je okrivljenika oglasio krivim temeljem provedenog dokaznog postupka, kao i izričitog okolnosnog priznanja počinjenja prekršaja danog od strane okrivljenika, temeljem čl.171.a Prekršajnog zakona u kojem priznanju je sud utvrdio sva obilježja i krivnje za počinjen prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret, te posebno cijeneći iskaz ispitane svjedokinje-žrtve, kao i iskaz ispitanog svjedoka. Kako je nasilje u obitelji svaka primjena fizičke sile ili psihičke prisile na integritet osobe, svako drugo postupanje jednog člana obitelji koje može prouzročiti ili izazvati opasnost da će prouzročiti fizičku i psihičku bol, prouzročenjem osjećaja straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva, fizički napad bez obzira da li je nastupila posljedica tj. tjelesna ozljeda ili ne, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim nazivima i drugi način grubog uznemiravanja, sud je utvrdio da su se u radnjama okrivljenika ispunila sva obilježja prekršaja za koji se isti tereti, te je smatrajući počinjeno djelo dokazanim okrivljenika oglasio krivim i izrekao mu kaznu kao u izreci ove presude.
6. Prilikom odlučivanja o vrsti i visini izrečene prekršajno pravne sankcije okrivljeniku za počinjeni prekršaj sud je cijenio sve okolnosti iz čl.36. st.1. i 2. Prekršajnog zakona. Na strani okrivljenika Sud je utvrdio kao olakotne okolnosti izričito okolnosno priznanje počinjenja prekršaja te njegovo dosadašnje prekršajno nekažnjavanje, a što je utvrdio uvidom u Prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, dok je od otegotnih okolnosti utvrdio da je prekršaj počinio u odnosu na osobu s invaliditetom, pa je cijeneći težinu počinjenog prekršaja i stupanj krivnje okrivljeniku izrekao novčanu kaznu uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona, dakle, ispod minimalno propisanog iznosa novčane kazne za tu vrstu prekršaja, smatrajući da će se i izrečenom ublaženom novčanom kaznom u odnosu na okrivljenika postići svrha kažnjavanja da isti ubuduće ne čini iste ili slične prekršaje, a u koju kaznu je sud temeljem čl.40. st.1. u svezi čl.40. st.3. Prekršajnog zakona uračunao vrijeme koje je okrivljenik proveo u zadržavanju pri PU osječko-baranjskoj, Drugoj policijskoj postaji Osijek, očekujući da će se u konkretnom slučaju navedenom kaznom postići svrha kažnjavanja da okrivljenik ubuduće neće činiti ovakve i druge prekršaje.
7. Sud je temeljem članka 50. stavak 2. Prekršajnog zakona, a u svezi čl.13. toč.2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku VO s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji prema sestri IO, s prebivalištem u [adresa], kao i zaštitnu mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva u kojem okrivljenik boravi sa sestrom IO kao žrtvom nasilja u obitelji i roditeljima u [adresa], na bilo kojem mjestu na području Republike Hrvatske na udaljenosti manjoj od 100 metara.
8. Izrečene zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja prema žrtvi nasilja u obitelji, kao i zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva u kojem okrivljenik živi u zajedničkom kućanstvu sa sestrom sud je u odnosu na okrivljenika odredio u trajanju od 1 (jedan) mjesec, a koje mjere će provoditi djelatnici PU osječko-baranjske, II. PP Osijek, a iste će se izvršiti po pravomoćnosti ove presude. Sud u odnosu na okrivljenika nije ukinuo niti uračunao mjeru oreza koju je u odnosu na istoga donijela nadležna II PP Osijek, tako da je ista mjera na snazi a zaštitne mjere će se provesti po pravomoćnosti ove presude.
9. Sud je temeljem čl.139. st.6. u svezi čl.138. st.3. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio plaćanja troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.
10. Slijedom priloženih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud je odlučio kao u izreci.
U Osijeku 12. siječnja 2026. godine
Zapisničarka
S U T K I NJ A
Doris Gazdik
Željka Ravlić
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude ovlašteni tužitelj ima pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku iste. Žalba se podnosi ovom Sudu, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja.
Dostaviti:
1. Tužitelju,
2. Po pravomoćnosti:
- Žrtvi,
- Tužitelju,
3. Spis.
