Poslovni broj: Us I-1537/2025-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Marini Pezer, odvjetnici u Zagrebu, Strojarska cesta 8, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split, OIB: 36162371878, Split, Pojišanska 2, radi ukidanja i skraćivanja zabrane ulaska i boravka u europskom gospodarskom prostoru, nakon javne i usmene rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 12. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split, KLASA: UP/I-216- 04/23-01/2344, URBROJ: 511-12-24-25-2 od 27. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja zaprimljenoj kod Upravnog suda u Zagrebu 13. lipnja 2025. po kojoj je oformljen spis tog suda poslovni broj: Us I-2262/2025, a koji je rješenjem Ureda predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-19 od 20. lipnja 2025. ustupljen Upravnom sudu u Splitu pred kojim je zaveden kao spis poslovnog broja Us I-1537/2025, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko- dalmatinske, II. Policijske postaje Split, KLASA: UP/I-216-04/23-01/2344, URBROJ: 511-12-24-25-2 od 27. svibnja 2025., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 7. listopada 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako tužbu podnosi zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Potom, tužitelj u cijelosti reproducira obrazloženje osporenog rješenja, pa ističe kako akt tuženika ne sadrži obrazloženje, s obzirom da „obrazloženje“ pobijane odluke sadrži samo konstataciju i slijed nespornih činjenica, a to je da je tužitelj pravomoćno osuđen, da je odslužio svoju zatvorsku kaznu, da je pušten sa odsluženja zatvorske kazne, te da je po odsluženju zatvorske kazne 16. listopada 2023. napustio teritorij RH i EGP-a, a što nije niti predmet tužbom osporavanog rješenja. Pobijano rješenje u potpunosti je nezakonito te predstavlja grubo kršenje i povredu postupovnih odredbi i prava od strane tuženika, a sve to na štetu tužitelja. Naime, u predmetnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za odbijanje prijedloga tužitelja, tuženik nije niti sagledao činjenice, pa tako niti utvrđivao navode tužitelja iz prijedloga. Tako je tužitelj naveo da isti uvažavajući zakonsku mogućnost za podnošenjem prijedloga za skraćivanje zabrane ulaska i boravka na teritoriju EGP-a, predmetnim prijedlogom ukazao da je kod tužitelja predmetna kaznena osuda predstavlja incidentni slučaj, gdje isti nikada, niti prije, a niti nakon predmetne osude nije bio kažnjavan. Da je isti odslužio izrečenu zatvorsku kaznu, da tijekom vremenskog perioda od godinu i pol nikada nije pokušao ući na teritorij EGP-a, da se radi o osobi mlađe životne dobi, kao i činjenici da ugostiteljska djelatnost kojom se bavi u bitnom utječe na daljnji razvoj posla. Tužitelj naglašava kako je pobijano rješenje nezakonito jer su istim povrijeđena pravila o obliku i sadržaju rješenja iz čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku u odnosu na obrazloženje rješenja, koju odredbu citira, pa navodi kako od navedenih elemenata pobijano rješenje ne sadrži čak niti jedan element koji je zakonom propisan, pa niti kratko izlaganje zahtjeva, dok se uopće ne obrazlaže utvrđeno činjenično stanje. Isto tako, pobijano rješenje je doneseno protivno odredbi čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku jer tužitelju nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku niti mu je dana bilo kakva mogućnost da iznese činjenice i okolnosti važne za rješavanje upravne stvari. Budući se sukladno st. 2. navedene odredbe bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom, razvidno je da u konkretnom slučaju nije postojao niti jedan od uvjeta za provođenje postupka bez prethodnog izjašnjavanja podnositelja. Navedenim postupanjem tuženik je povrijedio i odredbu čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku, a kojom odredbom je propisano kako se u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Na navedeni način pogrešno je i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je posljedično pogrešno primijenjen zakon, te je počinjena bitna povreda pravila postupka, za što je tužitelj bez ikakve osnove i obrazloženja odbijen s prijedlogom. Tuženik je ponajprije u bitnome prekršilo načela zakonitosti, te načela utvrđivanja materijalne istine i materijalnih dokaza, a kako je to propisano odredbom čl. 5. i čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku. U odnosu na bitnu povedu pravila postupka, osim povrede načela zakonitosti, te načela materijalne istine i materijalnih dokaza, tužitelju nije dana mogućnost ravnopravnog sudjelovanja u postupku. Na taj način tužitelju nije omogućena ravnopravnost sudjelovanja u postupku, čime je počinjena bitna povreda pravila postupka. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže donijeti presudu kojom će sud poništiti osporeno rješenje tuženika, a pored toga predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak upravnog spora.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužitelj netočno navodi da u osporavanom rješenju nedostaju elementi obrazloženja propisani člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku, iako u istom stoji kako je II. Policijska postaja Split, zaprimila zahtjev odvjetnice predmetnog u kojem se traži ukidanje i skraćivanje zabrane ulaska i boravka sukladno članku 194. Zakona o strancima, čime je, kratko izložen zahtjev stranke, da bi u nastavku obrazloženja bila citirana relevantna odredba članka 194. Zakona o strancima, te je navedeno kako se traženju tužitelja ne može udovoljiti budući je osuđen zbog kaznenog djela nezakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma opisanog u članku 326. Kaznenog zakona, jer je u kombi vozilu prevozio čak 15 ilegalnih migranata, državljana Turske. U obrazloženju osporavanog rješenja se poziva na presudu, Općinskog suda u Karlovcu broj 26 K- 125/2022-81, kojom je LM osuđen kao prvookrivljeni, budući je u teretnom prostoru vozila koje nije namijenjeno za prijevoz putnika, jer nema sjedišta ni sigurnosne pojaseve, prevozio 15 državljana Turske koji su nezakonito ušli u RH. Ovo kazneno djelo protiv javnog reda je počinio u sudioništvu sa trojicom državljana Srbije, od kojih mu je jedan bio suvozač, dok su mu dvoje supočinitelja, u osobnim vozilima, nastojali omogućiti da izbjegne susret sa policijom na pravcu kretanja. U odnosu na navode iz tužbe prema kojima je u postupku došlo do povrede odredbi članka 30. Zakona o općem upravnom postupku, koji se odnosi na izjašnjavanje stranke, treba navesti kako je tužitelj osoba kojoj je zabranjen ulazak i boravak u Republiku Hrvatsku, slijedom čega ne postoji mogućnost njegovog neposrednog sudjelovanja u postupku, zbog čega Zakon o strancima, u članku 48. stavak 4. i članku 50. stavak 2. propisuje kako se odluke u upravnom postupku mogu donijeti bez saslušanja stranke. Iz svega navedenog je razvidno kako, s obzirom na težinu kaznenog djela zbog kojeg je tužitelj protjeran, a koje je počinjeno na organiziran i bezobziran način isti i dalje predstavlja opasnost po javni poredak, u smislu članka 189. Zakona o strancima. Dakle u postupku su, nedvojbeno utvrđene relevantne činjenice temeljem kojih je, uz poštivanje propisane procedure, donijeta na zakonu zasnovana odluka, slijedom čega tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

3.U sporu je održana rasprava 11. prosinca 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS), izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila opunomoćenica tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split, KLASA: UP/I-216-04/23-01/2344, URBROJ: 511-12-24-25-2 od 27. svibnja 2025. odbijen je prijedlog tužitelja za ukidanje i skraćivanje zabrane ulaska i boravka koje se temelji na rješenju o protjerivanju istog tijela Klasa: UP/I-216-04/23-01/2344, Urbroj:

511-12-24-23-1 od 16. listopada 2023., te je predmetno rješenje doneseno pozivom na odredbe članka 189. stavka 2. i članka 194. stavka 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25).

9.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje najprije jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke da bi se tužitelju ukinula odnosno skratila zabrana ulaska i boravka u europskom gospodarskom prostoru, u svezi s čim je li u tom pogledu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kao i je li osporeni akt tuženika dostatno obrazložen da bi se uopće mogla ispitati njegova pravilnost i zakonitost, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

10.Odredbom članka 194. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25) propisano je:

" (1) Tijelo koje je donijelo rješenje o protjerivanju može ukinuti i skratiti zabranu ulaska i boravka ako su prestali razlozi iz članaka 189. i 190. ovoga Zakona, zbog humanitarnih razloga, razloga nacionalne sigurnosti ili ako je to u interesu Republike Hrvatske.

(2) Prijedlog za ukidanje i skraćivanje zabrane ulaska i boravka može se podnijeti kada protekne polovica vremena izrečene zabrane ulaska i boravka, a u svakom slučaju kada proteknu tri godine od početka računanja zabrane ulaska i boravka.

(3) Državljanin treće zemlje koji je protjeran isključivo zbog nezakonitog boravka u Republici Hrvatskoj prijedlog iz stavka 2. ovoga članka može podnijeti kada napusti EGP u roku za dragovoljni odlazak kako je određeno rješenjem o povratku. (4) Protiv rješenja o odbijanju zahtjeva iz stavaka 2. i 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(5) Ako je državljaninu treće zemlje naknadno odobren privremeni boravak, dugotrajni boravak, stalni boravak ili međunarodna zaštita, rješenje o protjerivanju ukinut će se tim odobrenjem ili posebnim rješenjem.

(6) Ako je državljanin treće zemlje izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, rješenje o protjerivanju ostaje na snazi, ali se neće izvršiti do okončanja postupka rješavanja zahtjeva."

Odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21) propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

11.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke jer i ovaj sud drži kako u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za ukidanje i skraćenje zabrane ulaska i boravka u EGP-u na strani tužitelja u smislu naprijed citirane mjerodavne odredbe čl. 194. st. 1. Zakona o strancima, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

12.Sud nadalje nalazi potrebnim prvenstveno istaknuti kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu proizlazi da je rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-216-04/23-01/2344, Urbroj: 511-12-24-23-1 od **.**.2023., LM protjeran sa teritorija EGP-a, sa zabranom ulaska i boravka od 3 godine, iz razloga što je na temelju pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda u Karlovcu broj K-125/2022-81 od 12. rujna 2022., zbog počinjenog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. i 2. KZ/11 (protiv javnog reda-protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u RH i drugoj članici EU ili potpisnici schengenskog sporazuma) koja je postala pravomoćna i izvršna dana **.**.2022., LM proglašen krivim, zbog čega mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine i osam (8) mjeseci, uz primjenu čl. 57. st.1., 2. i 5. KZ/11 te mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen izvršava i to 10 mjeseci kazne zatvora, a dio kazne zatvora u trajanju od 10 mjeseci neće se izvršiti ako osuđenik u roku od 3 godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te je dotični 13. siječnja 2023. upućen na izdržavanje kazne zatvora u Centar za dijagnostiku u Zagrebu, da bi potom 16. listopada 2023. bio otpušten s izdržavanja kazne zatvora. Iz podataka spisa nadalje proizlazi kako je kod tuženika 23. travnja 2025. zaprimljen prijedlog tužitelja za ukidanje i skraćivanje zabrane ulaska i boravka, postavljen po opunomoćenici Marini Pezer, odvjetnici iz Zagreba, to pak na temelju odredbe članka 194. Zakona o strancima. Tuženik osporenim rješenjem odbija takav prijedlog tužitelja uz obrazloženje kako s obzirom da je tužitelj pravomoćno osuđen zbog počinjenog kaznenog dijela iz članka 326. st. 1. i 2. KZ/11 (protiv javnog reda-protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u RH i drugoj članici EU ili potpisnici schengenskog sporazuma) i to iz razloga što je u teretnom prostoru kombi vozila prevozio čak 15 ilegalnih migranata državljana Turske, za što se može izreći kazna zatvora od 1-8 godina, odnosno za stavak 2. kazna zatvora od 3-12 godina, radi čega da je evidentno kako on predstavlja opasnost za javni poredak, odnosno da nisu prestali razlozi iz članka 189. Zakona o strancima, a protiv kojeg rješenja je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

13.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da mu se ukine i skrati zabrana ulaska i boravka u EGP-u, koje da tuženik nije ni utvrđivao, slijedom čega da je donio nezakonito rješenje kada je odbio takav zahtjev tužitelja, za kazati je kako sud ovakve navode ne nalazi osnovanima. Naime, s tim u vezi najprije je za navesti kako je odredbom čl. 194. st. 1. Zakona o strancima propisano da tijelo koje je donijelo rješenje o protjerivanju može ukinuti i skratiti zabranu ulaska i boravka ako su prestali razlozi iz članaka 189. i 190. ovoga Zakona, zbog humanitarnih razloga, razloga nacionalne sigurnosti ili ako je to u interesu Republike Hrvatske, međutim sud ne nalazi da bi u predmetnoj upravnoj stvari bila ispunjena bilo koja od navedenih pretpostavki da se tužitelju ukine i skrati zabrana ulaska i boravka u EGP, to pak stoga što i po shvaćanju ovog suda nisu prestali razlozi iz članaka 189. i 190. ovoga Zakona, ujedno nisu ostvareni humanitarni razlozi, kao ni razlozi nacionalne sigurnosti, a tavo što nije ni u interesu Republike Hrvatske.

14.U svezi prethodno izloženog, prvenstveno je za kazati kako među strankama ovog spora nije prijeporno da je tužitelj iz ovog spora pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-125/2022-81 od 12. rujna 2022., proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. i 2. KZ/11 (protiv javnog reda- protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u RH i drugoj članici EU ili potpisnici schengenskog sporazuma) koja presuda je postala pravomoćna i izvršna 9. studenog 2022. Stoga, imajući u vidu kazneno djelo zbog kojeg je tužitelj pravomoćno osuđen, kao i okolnosti samog počinjenja kaznenog djela kojeg je tužitelj počinio na način što je u teretnom prostoru kombi vozila prevozio 15 ilegalnih migranata, državljana Turske, za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora od 1-8 godina, odnosno za stavak 2. kazna zatvora od 3-12 godina, to je i po mišljenju ovog suda nedvojbeno kako tužitelj i dalje predstavlja opasnost za javni poredak, odnosno da nisu prestali razlozi iz članka 189. Zakona o strancima, pa kako upravo odredba čl. 194. st. 1. Zakona o strancima propisuje da tijelo koje je donijelo rješenje o protjerivanju može ukinuti i skratiti zabranu ulaska i boravka ako su prestali razlozi iz članaka 189. i 190. ovoga Zakona, to pak znači da je za donošenje takvog rješenja osnovni uvjet da prestanu razlozi iz citiranih članaka, no kako na strani tužitelja uslijed prethodno obrazloženih razloga nije prestao takav razlog, jasno je da nije bilo moguće udovoljiti tužiteljevom zahtjevu. Osim toga, u konkretnom slučaju tužitelj niti ne tvrdi da bi u ovoj upravnoj stvari bila ispunjena neka druga pretpostavka kakve u vidu ima citirana odredba, odnosno da je njegovom zahtjevu trebalo udovoljiti zbog humanitarnih razloga, razloga nacionalne sigurnosti ili ako bi to bilo u interesu Republike Hrvatske, pa kod izloženog stanja stvari, tuženik je pravilno i zakonito postupio kada je osporenom rješenjem odbio prijedlog tužitelja, na koji način nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

15.U odnosu pak na tužbene navode u kojima tužitelj ukazuje na manjkavost obrazloženja osporenog rješenja, odnosno da bi isto bilo protivno mjerodavnoj odredbi čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, za navesti je kako sud niti ovakve navode ne nalazi osnovanim, to pak stoga što je tuženik u obrazloženju svog rješenja dao jasne, precizne i nedvojbene razloge zbog kojih u konkretnoj upravnoj stvari nije bilo moguće usvojiti prijedlog tužitelja, s kojim razlozima je u cijelosti suglasan i ovaj sud, pri čemu se tuženik pravilno pozvao na mjerodavne odredbe materijalnog prava, s tim da je tuženik u obrazloženju svog akta izložio utvrđeno činjenično stanje, kratko izložio zahtjev stranke, kao i dao razloge zbog kojih nije usvojen zahtjev stranke, te naveo propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, slijedom čega ovaj sud zaključuje da je obrazloženje osporenog akta u suglasju s mjerodavnom odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, pa su tužbeni navodi tužitelja u kojima tvrdi suprotno u cijelosti neutemeljeni.

16.Potom, u svezi tužbenih navoda u kojima tužitelj ističe da mu u provedenom postupku nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, za kazati je kako iz podataka upravnog spisa doista proizlazi da tužitelj prije donošenja osporenog rješenja nije saslušan u svojstvu stranke, no takva okolnost nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika, to pak stoga što je nesporno da je rješenjem tuženika Klasa: UP/I-216-04/23- 01/2344, Urbroj: 511-12-24-23-1 od 16. listopada 2023., tužitelj protjeran sa teritorija EGP-a, sa zabranom ulaska i boravka od 3 godine, slijedom čega je jasno da je tužitelj osoba koja je od strane Republike Hrvatske protjerana sa njezinog teritorija i koja ima zabranu ulaska i boravka na teritoriju RH, pa je neprijeporno da u takvim okolnostima nije ni postojala mogućnost da se tužitelja prije donošenja osporenog rješenja neposredno sasluša u svojstvu stranke u provedenom postupku, s tim da sud ne nalazi niti da je saslušanje tužitelja bilo nužno s obzirom da je i bez njegovog saslušanja bilo moguće utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke iz čl. 194. st. 1. Zakona o strancima da bi se mogla ukinuti i skratiti zabrana ulaska i boravka u EGP-u, ujedno tužitelj je u samom prijedlogu za donošenjem takvog rješenja imao mogućnost navesti sve okolnosti koje mu idu u prilog, a također imao je mogućnost očitovati se na sve navode iz rješenja tuženika u ovom upravnom sporu, kod kojeg stanja stvari sud ne nalazi da bi u provedenom postupku došlo do procesnih povreda na štetu tužitelja, koje bi bile od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

17.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, s tim da nije došlo do povrede niti jednog od načela upravnog postupka kakva u vidu ima Zakon o općem upravnom postupku, pa tako niti onih na koje tužitelj paušalno i neosnovano ukazuje u tužbi, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

18.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

19.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 12. siječnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Marini Pezer, odvjetnici u Zagrebu, Strojarska cesta

8, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj, II. Policijskoj postaji Split, Split, Pojišanska 2, uz zapisnik od 11. prosinca 2025. i zapisnik o objavi,

- u spis.