REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-63/2024-14

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Galić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Patricije Jureško, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Folnegovićeva 1, Zagreb, OIB: 83416546499, zastupanog po punomoćnici OHF, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnici u Odvjetničkom društvu LEKO I PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, Domagojeva 18, protiv tuženika OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 9. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Medine Karahasanović iz Zagreba poslovni broj Ovrv-17066/2022 od 20. studenoga 2022. te se utvrđuje da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

II. Nalaže se tuženiku OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Folnegovićeva 1, Zagreb, OIB: 83416546499, troškove parničnog postupka u iznosu 138,27 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 15. veljače 2022. podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je rješenjem od 14. rujna 2023. od strane javne bilježnice Medine Karahasanović pozvan ispraviti odnosno dopuniti podneseni prijedlog za ovrhu na način da je isti potrebno potpisati kvalificiranim elektronskim potpisnim certifikatom. Postupajući po rješenju javne bilježnice tužitelj je 22. rujna 2023. podnio ispravljen/dopunjen prijedlog za ovrhu, te je temeljem istog doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-17066/2022 od 20. studenoga 2023.

2. Tuženik je prigovorio rješenju o ovrsi istaknuvši prigovor zastare potraživanja, a tužitelj je podneskom od 6. studenoga 2024. naveo da je prigovor zastare neosnovan obzirom na to da je prijedlog za ovrhu podnesen unutar zastarnog roka od jedne godine. Ujedno napominje da je prijedlog za ovrhu podnesen dana 15. veljače 2022., a da je postupajući po rješenju javne bilježnice Medine Karahasanović, dana 22. rujna 2023. podnesen ispravljen/dopunjen prijedlog tako što je isti potpisan kvalificiranim elektronskim potpisni certifikatom, te da se ispravljen/dopunjen prijedlog podnesen u zakonskom roku ima smatrati da je podnesen onoga dana kada je bio prvi put podnesen.

3. Tuženik je zatim u spis predmeta podneskom od 14. srpnja 2025. dostavio dokaz o uplati iznosa od 42,55 EUR s osnove glavnice i kamata, navodeći pritom da je u prilogu obavijesti javnog bilježnika a zatim i rješenja o ovrsi zaprimljen primjerak prijedloga za ovrhu na kojemu je naveden datum izrade prijedloga za ovrhu 22. rujna 2023. Ističe da iz navedenog prijedloga ni na koji način ne može zaključiti da se zapravo radi o ispravljenom/dopunjenom prijedlogu, već je navedeno saznao tek iz sadržaja podneska tužitelja od 6. studenoga 2024., te da bi dugovanje podmirio odmah po primitku obavijesti javnog bilježnika da je tomu imao saznanja ranije. Navodi da je istaknuo prigovor zastare budući da je od dospjelosti tražbine do podnošenja prijedloga za ovrhu koji mu je dostavljen proteklo više od godinu dana pa je smatrao taj prigovor osnovanim. Zbog navedenog smatra da nije dužan podmiriti troškove postupka budući da je isti prouzrokovan propustom javnog bilježnika koji nije tuženiku dostavio prijedlog za ovrhu podnesen dana 15. veljače 2022., već prijedlog podnesen 22. rujna 2023.

4. Tužitelj je podneskom od 18. srpnja 2025. povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari, o kojem se povlačenju tuženik nije izjasnio u roku od 15 dana od primitka obavijesti pa temeljem čl. 193. st. 2. i čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 115/23, 146/2025; dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud ocjenjuje da je pristao na povlačenje. Naime, tužitelj je podneskom od 18. srpnja 2025. izvijestio sud da je tuženik uplatom iznosa od 42,55 EUR (nakon donošenja rješenja o ovrsi) podmirio dugovanje s osnove glavnice i kamata, no da je trošak ovršnog i parničnog troška nesporno nastao te postavlja zahtjev za naknadu troškova postupka. Ističe da novi prijedlog za ovrhu sadrži datum ispravka i to 22. rujna 2023. te da tužitelj ne može ulaziti u sadržaj privitaka obavijesti javnog bilježnika, te kako je tuženik na raspolaganju imao razne alate temeljem kojih je mogao provjeriti status predmeta. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na odredbu čl. 281. Ovršnog zakona te odredbe Pravilnika o obrascima u ovršnom postupku.

5. Po zaprimanju obavijesti o povlačenju tužbe te podneska tužitelja od 18. srpnja 2025. tuženik postavlja zahtjev za naknadom troškova postupka, te opetovano ukazuje na prethodno iznesene navode kojima ukazuje na neosnovanost zahtjeva tužitelja za naknadom troškova postupka.

6. Odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a propisana je obveza tužitelja koji povuče tužbu naknaditi troškove postupka tuženiku. Međutim, stavkom 2. istog članka određeno je da ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

7. Iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, obzirom na to je da tužba povučena podneskom od 18. srpnja 2025., a plaćanje predmetnog dugovanja da je izvršeno dana 14. srpnja 2025.

8. U odnosu na navode tuženika kako nije dužan podmiriti troškove postupka budući da je isti prouzrokovan propustom javnog bilježnika koji nije tuženiku dostavio prijedlog za ovrhu podnesen dana 15. veljače 2022., već ispravljen/dopunjen prijedlog podnesen 22. rujna 2023., zbog čega da je tuženik podnio prigovor koji ne bi podnio da je znao da datum prvotno podnesenog prijedloga, sud navedene navode drži neosnovanim.

9. Naime, odredbom čl. 281. st. 1 i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; dalje OZ ) propisano je da ako javni bilježnik ocijeni da je prijedlog za ovrhu dopušten i uredan, poslat će prijedlog za ovrhu ovršeniku te ga obavijestiti da može u roku od 15 dana ispuniti svoju obvezu prema ovrhovoditelju. U obavijesti iz stavka 1. ovoga članka javni bilježnik će: 1. upozoriti ovršenika da će protiv njega izdati rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ako u zakonskom roku ne izvrši obvezu iz prijedloga za ovrhu, 2. uputiti ovršenika da protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ima pravo izjaviti prigovor u skladu s ovim Zakonom, u kojem će slučaju sud ukinuti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastaviti u parnici, 3. uputiti ovršenika da spor s ovrhovoditeljem pokuša riješiti izvansudskim putem. Pored toga odredbom čl. 109. st. 1. ZPP-a propisano je da ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune, dok je st. 3. istog članka određeno da ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen. Odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a određeno da se u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

10. Iz navedenih zakonskih odredbi jasno proizlaze dužnosti javnog bilježnika prilikom postupanja u povodu prijedloga za ovrhu i slanja obavijesti, te iz stanja spisa ne proizlazi da bi pogrešnim postupanjem javnog bilježnika tuženiku bila nanesena šteta. Nadalje se napominje da je sud uvidom u spis utvrdio da je u obavijesti od dana 2. listopada 2023. jasno navedeno da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio dana 15. veljače 2022. Činjenica da je javni bilježnik uz navedenu obavijest dostavio ispravljen/dopunjen prijedlog za ovrhu od 22. rujna 2023. ne predstavlja pogrešno postupanje, niti šteti pravima tuženika. Navedeno posebno kada se uzme u obzir da je javni bilježnik postupao u skladu sa čl. 109. ZPP-a te da se ispravljen/dopunjen prijedlog za ovrhu ima smatrati podnesenim dana 15. veljače 2022. kada je prvi puta prijedlog ponesen, te da je kao datum podnošenja prijedloga za ovrhu u obavijesti naveden upravo dan 15. veljače 2022.

11. Iz navedenog slijedi da je tuženik obaviješten o podnošenju prijedloga na zakonom propisani način. Također, u slučaju da je tuženik imao kakvih nejasnoća glede datuma podnošenja prijedloga za ovrhu isti se mogao pravovremeno radi otklanjanja istih obratiti javnom bilježniku, odnosno tužitelju (tada ovrhovoditelju), osobno ili angažiranjem punomoćnika, što je propustio učiniti. Tu valja ukazati da je na tuženiku da skrbi o svojim pravima i obvezama, a naročito ako mu okolnosti statusa predmeta nisu u potpunosti jasne. Tim više što u napomeni navedene obavijesti stoji molba da se za sva pitanja u vezi s plaćanjem kontaktira ovrhovoditelj. U svakom slučaju opisane okolnosti ne mogu se pripisati propustima tužitelja, koji je u svemu postupio na način propisan zakonom te prema rješenju javnog bilježnika od 14. rujna 2023., a posebno treba ukazati na činjenicu da je tužitelj odmah po primitku uplate povukao tužbu pa je time ostvaren uvjet iz čl. 158. st. 2. ZPP-a.

12. U konkretnoj situaciji kada su nesporno nastali troškovi postupka koje neka od parničnih stranaka treba podmiriti, te kada su ispunjeni uvjeti za primjenu čl. 158. st. 2. ZPP-a, sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, dok je zahtjev za naknadu parničnih troškova postavljen po tuženiku, iz svih prethodno navedenih razloga, utvrdio neosnovanim.

13. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, kako će biti obrazloženo u nastavku odluke (Zaključak broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.). Tako se odluka o parničnim troškovima temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) i odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj: 9/21, 18/22; dalje u tekstu: Pravilnik).

14. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to jednokratna nagrada za cjelokupni postupak 50 bodova (Tbr. 7/9. Tarife), što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.46 OT) iznosi 125,00 EUR. Priznat je i trošak predujma naknade javnog bilježnika i ostatka naknade, u ukupnom iznosu od 13,27 EUR, što sveukupno iznosi 138,27 EUR.

15. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na trošak parničnog postupka od dana presuđenja do isplate prema čl. 151. st. 3. ZPP, s tim da je sud o visini kamatne stope odlučio temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), jer se radi o ''ostalim odnosima''.

16. Sud je našao neosnovanim trošak sastava ovršnog prijedloga jer tužitelju pripada jednokratna nagrada za cjelokupni postupak uzimajući u obzir da je rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te da se radi o jedinstvenom postupku u kojem se o troškovima postupka odlučuje odlukom kojom se završava postupak pred sudom u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a. Isto tako, tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe, s obzirom da mu isti nije niti nastao.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao izreci rješenja.

U Zagrebu 9. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Galić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka odluke. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku