REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

Povrv 430/24-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja HEP OPSKRBE d.o.o. ZAGREB, OIB: 63073332379, Ulica grada Vukovara 37, zastupanog po pun. Branimiru Fingleru, odvj. u Osijeku protiv tužene PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate izvanraspravno, dana 12. siječnja 2026. g.,

p r e s u d i o  j e :

I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv- 16171/23 od 22. kolovoza 2023. g. u dijelu kojim je tuženoj naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 40,04 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 1. veljače 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-16171/23 od 22. kolovoza 2023. g. u dijelu kojim je tuženoj naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 1,33 EUR s pripadajućim kamatama jer je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan te nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 25,00 EUR, jer je o troškovima cijelog postupka trebalo donijeti posebnu odluku.

III.Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 12,50 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 12. siječnja 2026. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 13. lipnja 2023. g. javna bilježnica u Splitu Matijana Paradžik zaprimila je prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 41,37 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi koje je donijela javna bilježnica pod brojem Ovrv- 16171/23 od 22. kolovoza 2023. g. određena je predložena ovrha. U zakonskom roku tužena je izjavila prigovor te je stoga rješenjem ovog suda, Stalne službe u Trogiru broj Ovrv-16171/23 od 22. studenog 2023. g. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te odlučeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

U odgovoru na tužbu odnosno prigovoru protiv rješenja o ovrsi tužena je navela da nema veze s potrošnjom počevši od 31. ožujka 2015. g. kada da je ''izašla'' iz obrta koji da je radio do 20. prosinca 2022. g., a prema rješenju iz obrtnog registra. Podnijela je i zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže što da ne bi mogla napraviti da je bilo duga po računu.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom ispisa otvorenih stavki na dan 13. lipnja i 11. prosinca 2023. godine, obavijesti o raskidu Ugovora o prijenosu Ugovora o korištenju mreže od 16. siječnja 2023. g., računa broj 0010046006- 221220-9 za prosinac 2022. g. od 31. prosinca 2022. g. i od 31. ožujka 2023. g., rješenja od 31. ožujka 2015. g. i 16. prosinca 2022. g., Ugovora o opskrbi krajnjeg kupca broj O-17-201845 od 17. ožujka 2017. g., kartice analitičkog knjigovodstva za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2022. g. i od 1. siječnja do 31. prosinca 2023. g., Općih uvjeta opskrbe električnom energijom tužitelja za kupce kategorije poduzetništvo od 22. siječnja 2017. g. i od 1. ožujka 2017. g., Uvjeta opskrbljivača tužitelja za opskrbu električnom energijom krajnjih kupaca kategorije poduzetništvo i za preuzimanje električne energije od krajnjih kupaca s proizvodnim postrojenjem kategorije poduzetništvo od 15. siječnja 2021. g., Uvjeta opskrbljivača za opskrbu električnom energijom i preuzimanje električne energije od krajnjih kupaca kategorije poduzetništvo od 15. siječnja 2021. g. i Odluke o iznosu naknada, troškovima i cijenama usluga od 20. siječnja 2021. g. i 29. prosinca 2022. g.

Tužitelj je popisao parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR.

Prema odredbi čl. 461. a st. 3. ZPP-a, nadalje, postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak, te će sud, a prema st. 4. ove odredbe, u takvom postupku održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Prema st. 6. ove odredbe u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz st. 6. tog čl. iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (st. 7.).

Prema ocjeni ovog suda, a s obzirom na sadržaj prijedloga za ovrhu odnosno tužbe i prigovora tužene odnosno odgovora na tužbu te s obzirom da ni jedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta uz obrazloženje, održavanje ročišta nije bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka.

Tužena se pod šifrom kupca 10046006 u evidenciji tužitelja tereti za potrošnju električne energije na adresi u [adresa].

U odnosu na potrošnje električne energije na ovoj adresi tužena je u prigovoru odnosno odgovoru na tužbu navela da se radi o obrtu koji je radio do 20. prosinca 2022. g. što da proizlazi iz obrtnog registra. Osobno da je iz obrta ''izašla'' još 31. ožujka 2015. g. Osim toga da je podnijela i zahtjev za raskid Ugovora o korištenju mreže.

Tužitelj se u podnesku od 12. prosinca 2023. g. očitovao na navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi odnosno odgovora na tužbu te naveo da je tužena s tužiteljem sklopila Ugovor o opskrbi krajnjeg kupca broj O-17-201845 od 17. ožujka 2017. g. koji je bio u primjeni od 1. travnja 2017. g. i koji je bio na snazi sve do 31. prosinca 2022. g. kada je prestao raskidom zbog obavijesti HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o. i kad je došlo do promjene korisnika i promjene opskrbljivača. Ugovor o opskrbi da je bio sklopljen za obračunsko mjerno mjesto broj 1302777908, Križanović, Pupić, poslovni prostor, na adresi [adresa], šifra kupca 10046006, prema tarifnom modelu HEP OPTI s obzirom da se radilo o poslovnom prostoru. Taj Ugovor da se odnosi na utuženo razdoblje. Tužitelj je, nadalje, u ovom podnesku citirao odredbe Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine broj 85/15, dalje Opći uvjeti), Općih uvjeta opskrbe električnom energijom tužitelja za kupce kategorije poduzetništvo od 10. veljače 2017. g. koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o opskrbi (dalje Uvjeti opskrbljivača) i prema kojima, u najkraćim crtama, kupac i opskrbljivač sklapaju ugovor na temelju kojeg opskrbljivač opskrbljuje kupca električnom energijom na obračunskim mjernim mjestima navedenim u ugovoru, a kupac se obvezuje podmiriti opskrbljivaču račun za utrošenu električnu energiju. Tužitelj da je, nadalje, izdao tuženoj račun za opskrbu električnom energijom broj 0010046006- 221220-9 od 31. prosinca 2022. g. s dospijećem 31. siječnja 2023. g. na iznos od 46,57 EU, što tužena u prigovoru nije osporila već je navela da je taj račun platila. Međutim, tužena da je taj račun samo djelomično podmirila i to u iznosu od 6,18 EUR, te je, nakon izdanog računa dana 31. ožujka 2023. g. broj 0010046006- 221220-9 za iznos odobrenja 0,35 EUR, preostalo dugovanje u iznosu od 40,04 EUR, kakvo stanje duga proizlazi i iz ispisa otvorenih stavki i iz analitičkih kartica kupca.

Iz obavijesti o raskidu Ugovora o prijenosu Ugovora o korištenju mreže koji je uz prigovor-odgovor na tužbu u spis dostavila sama tužena proizlazi da je Ugovor na zahtjev tužene raskinut s danom 1. siječnjem 2023. g. Stoga je u cijelosti osnovan navod tužitelja da se potraživanje za prosinac 2022. g. odnosi na period prije raskida i da je tužena u obvezi podmiriti ovo potraživanje u cijelosti.

Račun koji je tužena, a prema navodima tužitelja iz citiranog podneska, samo djelomično podmirila broj 0010046006-221220-9 odnosi se na prosinac 2022. g., izdan je 31. prosinca 2022. g., imao je datum dospijeća 31. siječnja 2023. g. i glasio je na iznos od 46,57 EUR.

Tužitelj je u spis priložio i račun broj 0010046006-221220-9 od 31. ožujka 2023. g. te je objasnio da se taj račun odnosi na iznos odobrenja od 0,35 EUR.

Ujedno je navedeno da je tužena račun za prosinac 2022. g. djelomično podmirila i to u visini od 6,18 EUR.

Stoga bi proizlazilo da je dugovanje tužene po računu za prosinac 2022. g. 40,04 EUR, a kako je to i tužitelj u podnesku od 12. prosinca 2023. g. pravilno obračunao.

Međutim, u prijedlogu za ovrhu podnesenom temeljem vjerodostojne isprave- ispisa otvorenih stavki na dan 13. lipnja 2023. g. zatražena je isplata iznosa od 41,37 EUR: za dugovanje po računu za prosinac 2022. g. u visini od 40,04 EUR te za trošak opomene od 28. veljače 2023. g. od 1,33 EUR, koji ima datum dospijeća 25. ožujka 2023. g.

Prema ocjeni ovog suda potraživanje tužitelja koje se odnosi na naknadu za troškove opomene od 1,33 EUR s pripadajućim kamatama nije osnovano jer tužitelj nije dokazao da je bio izložen tom trošku. To znači da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-16171/23 od 22. kolovoza 2023. g. u dijelu kojim je tuženoj naloženo u roku od 15 dana isplatiti iznos od 1,33 EUR s pripadajućim kamatama trebalo ukinuti i odlučiti kao u izreci presude pod točkom II.

Kako tužena u prigovoru protiv rješenja o ovrsi odnosno odgovoru na tužbu nije predočila dokaz da je preostalo dugovanje za potrošnju električne energije na adresi [adresa] za prosinac 2022. g. u iznosu od 40,04 EUR podmirila, trebalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv- 16171/23 od 22. kolovoza 2023. g. u dijelu kojim je tuženoj naložena isplata iznosa od 40,04 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na neplaćeni iznos iz računa teče od prvog slijedećeg dana od dana dospijeća računa, a kako je tužitelj zatražio i što je sud u cijelosti prihvatio, uz primjenu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), a budući da je ovaj postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je temeljem prigovora ovršenika rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pa je trebalo, u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a odlukom o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog (sadržan u rješenju o ovrsi) u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida.

Stopu zatezne kamate tužitelj je zatražio u skladu s propisanim u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, što je pravilno i kako je trebalo navesti u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a jer, po ocjeni ovog suda, tužitelj u ovom postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je tuženu trebalo obvezati na naknadu svih troškova koje je imao tužitelj vodeći spor.

Prema Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

To znači da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-16171/23 od 22. kolovoza 2023. g. u dijelu kojim je tuženoj naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 25,00 EUR trebalo ukinuti te donijeti novu odluku o troškovima cijelog postupka.

Tužitelju je trebalo prihvatiti popisani trošak u visini naknade javnom bilježniku (10,00 EUR) uvećane za PDV u ukupnom iznosu od 12,50 EUR, kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude.

U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova iz prijedloga za ovrhu nije osnovan jer tužitelj nije dokazao da je bio izložen preostalom popisanom trošku (ostatak naknade i trošak daljnjih dostava). U podnesku od 12. prosinca 2023. g. tužitelj je, osim troškova ovršnog postupka, predložio i naknadu troškova parničnog postupka (sudsku pristojbu i dr.) koji je zahtjev ovaj sud ocijenio neodređenim, odnosno postavljenim protivno odredbi čl. 164. st. 1. ZPP-a.

Treba navesti da, prema odredbi čl. 2. i 3. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11), javnom bilježniku u provođenju pojedinog ovršnog postupka za sve radnje u tom postupku pripada jedna nagrada i određuje se prema vrijednosti zahtjeva, te mu pripada i pravo na naknadu nastalog i predvidivog mu troška u punom iznosu, koji se određuje po Pravilniku o privremenoj javnobilježničkoj tarifi (Narodne novine broj 97/01- pročišćeni tekst).

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je trebalo priznati i zatraženu zateznu kamatu propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, teče od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno te u izreci presude odrediti i stopu ove kamate.

U Splitu, 12. siječnja 2026. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženoj