REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik br. 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Suzani Sovilj, uz sudjelovanje Maše Smolčić, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika EV, zastupanog po branitelju Tomislavu Miličević, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz čl.43.st.2. i 3. u svezi s čl.293.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24), povodom prigovora okrivljenika na obavezni prekršajni nalog PU zagrebačke I Postaja prometne policije , oznake Klasa: 211-07/25-4/39496, Ur.broj 511-19-44-25-1 od 16. travnja 2025. nakon provedenog žurnog postupka, dana 12. siječnja 2025. javno je objavio i presudio je

p r e s u d i o  j e

I Temeljem čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22)

Okrivljenik EV, sin E i M, rođ. **.**.1968. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], stručna sprema SSS, medicinski tehničar, zaposlen u KBC Zagreb, s mjesečnim primanjima od oko 2.200,00 eura, oženjen, otac šestero djece, petero uzdržava, ima jedno dijete s autizmom, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi postupak za prekršaj ili kazneno djelo

oslobađa se optužbe

da je 10. veljače 2025. u 07,15 sati u Zagrebu, upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i kretao se ulicom Mije Kišpatića u smjeru zapada, dolaskom do kbr. 12, izvršio je radnju bočnog parkiranja, na parkirno mjesto sa sjeverne strane kolnika, a nakon čega je u namjeri da zauzme boji položaj na parkirnom mjestu započeo vožnju unaprijed u smjeru jugozapada, a da se prethodno ne bi uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu ne vodeći pritom računa o smjeru i položaju svog vozila, uslijed čega bi prednjim lijevim kotačem naletio na stražnji desni bočni dio autobusa [registarska oznaka], kojim je upravljao MV, a kretao se [adresa] F u smjeru zapada, u ovoj prometnoj nesreći nastala je materijalna šteta,

čime bi počinio prekršaj iz čl. 43.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kažnjiv po čl. 43.st.3. u svezi s čl.293.st.1. istog Zakona

II Na temelju čl. 140. st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st.2. toč. 2. do 5 i toč. 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. PU zagrebačka, I Postaja prometne policije Zagreb pod oznakom Klasa: 211-07/25-4/39496, U.rbroj 511-19-44-25-1 izdala je dana 16. travnja 2025. obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude. Na obavezni prekršajni nalog okrivljenik je u otvorenom zakonskom roku uložio prigovor.

1.1. Sudac je pregledom predmeta utvrdio da ne postoje razlozi za odbacivanje prigovora okrivljenika, navedeni u čl.243. Prekršajnog zakona, pa je obavezni prekršajni nalog stavio van snage i proveo žurni postupak.

2.

Provodeći postupak sudac je zakazao ročište za 27. listopada 2025.

2.1. Na to ročište pristupili su okrivljenik uz odvjetnika Luku Bošnjaka u zamjeni za odvjetnika FV i svjedoci MV i ĆV.

2.2. Okrivljenik je u svojoj obrani izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Dana 10. veljače 2025. upravljao je osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i kretao se ulicom Mije Kišpatića u smjeru zapada. Tom prilikom tražio je slobodno parkirališno mjesto i našao ga je kod kbr. 12, započeo je s radnjom parkiranja, krećući se vožnjom unatrag. Gotovo je u cijelosti parkirao vozilo, kada je na prednji lijevi kotač njegovog vozila stražnjim desnim bočnim dijelom naletio autobus ZET-a kojim je upravljao MV. Vozač tog autobusa ga je zaobilazio, po strani kolnika namijenjenoj za kretanje vozila iz suprotnog smjera jer nije bilo vozila na tom dijelu kolnika, međutim onda su se pojavila vozila i on (vozač ZET-a) se vratio na dio kolnika kojim se prethodno kretao i prolaskom pored njegovog vozila prouzrokovao prometnu nesreću u kojoj je stražnjim desnim bočnim dijelom autobusa naletio na prednji lijevi kotač njegovog vozila. Vozač autobusa je trebao njemu omogućiti da završi radnju parkiranja u cijelosti. Prema tome ne osjeća se krivim za ovu prometnu nesreću koju bi prouzrokovao jer se prije započinjanja radnje parkiranja ne bi uvjerio da ju može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu ne vodeći pri tom računa o smjeru i položaju svog vozila kao i položaju drugih vozila u prometu, već kao što je izjavio kriv je drugi sudionik iste. Vozač autobusa je bio iza njega, on je stao na autobusnoj stanici, iskrcavao je i ukrcavao putnike. Nakon toga je nastavio s vožnjom, a on( okrivljenik ) je već započeo s radnjom parkiranja i kao što je izjavio već je obavio gotovo u cijelosti i onda je on ( vozač ZET-a) njega s autobusom krenuo obilaziti.

2.3. Zatim je sudac pročitao i pregledao dokaze iz spisa i to: obavijest o počinjenom prekršaju broj 1058835300, službenu bilješku vezano uz prometnu nesreću koja se dogodila 10. veljače 2025. u 07,15 sati u ulici Mije Kišpatića 12 u Zagrebu, fotografije mjesta događaja prometne nesreće i vozila sudionika iste, potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjel za prekršajne evidencije iz koje je vidljivo da je okrivljenik osuđivan ali ne za istovrsni prekršaj.

2.4. Svjedok MV je iskazao da je dana 10. veljače 2025. upravljao autobusom reg. oz. [registarska oznaka] i kretao se ulicom Mije Kišpatića u smjeru zapada. Nakon što je ukrcao i iskrcao putnike na stajalištu krenuo je u promet. Ispred njega bilo je jedno vozilo Audi. Vozač tog vozila Audi i on čekali su da se vozač jednog vozila sparkira bočno na parkirališno mjesto. Nakon što je vozač tog vozila ušao u parkirališno mjesto, najprije je krenuo vozač Audija, pa onda on za njim. Dolaskom do ovog vozila koje se parkiralo, vozač istog je ponovno krenuo unaprijed i prednjim lijevim kotačem udario je u zadnji desni kraj autobusa. On tom prilikom nije s autobusom prelazio na dio kolnika namijenjen za kretanje vozila iz suprotnog smjera, cijelo vrijeme je bio samo na dijelu kolnika kojim se trebao kretati.

2.5. Okrivljenik nakon što je čuo iskaz svjedoka prigovorio je iskazu svjedoka: "Vi ste tom prilikom trebali pričekati da se ja sparkiram u cijelosti i sigurno, krenuli ste me obilaziti po suprotnoj strani kolnika, pa ste se vratili na stranu kolnika kojom ste se kretali i onda ste prolaskom pored mog vozila desnim dijelom autobusa udarili u prednji lijevi kotač mog vozila".

2.6.Svjedok je iskazao: "I auto ispred mene i ja s autobusom smo imali slobodan kolnik za prolaz, zato smo i krenuli vožnjom unaprijed oboje. Ja se nisam kretao suprotnom stranom kolnika, iz suprotnog smjera nije bilo vozila."

2.7.Odvjetnik je nakon što je čuo iskaz svjedoka, postavio pitanje svjedoku: "Da li ste vi vidjeli da je gospodin ušao u parkirno mjesto u cijelosti? Da li je okrivljenik imao upaljena četiri pokazivača smjera? Zašto bi okrivljenik, ako je u cijelosti bio parkiran na parkirališnom mjestu, ponovno izlazio na kolnik?"

2.8. Svjedok je odgovorio: " Da, on je u cijelosti bio u parkirališnom mjestu. Ja sam se uvjerio da mogu proći pored njega i zato sam i krenuo. Ja nisam vidio da su na vozilu okrivljenika bila upaljena četiri pokazivača smjera. Zašto je on i iz kojeg razloga ponovno izašao s vozilom na kolnik, ja ne znam."

2.9.Odvjetnik je izjavio: "Prigovaram iskazu svjedoka jer je nelogičan i neživotan a naročito prigovaram u ovom dijelu gdje je odgovorio na moja pitanja"

2.10.Svjedok posebno upitan od strane suda da li je još netko bio s okrivljenikom u vozilu, svjedok je odgovorio: "Je, bila je mlađa muška osoba."

2.11. Svjedok ĆV je iskazao da je dana 10. veljače 2025. bio putnik u autobusu koji se kretao ulicom Mije Kišpatića. Tom prilikom vozio se u zadnjem dijelu autobusa i vidio je prometnu nesreću koja se dogodila na kolniku ulice Mije Kišpatića. Vozač jednog vozila, ne zna koje je marke i boje bilo, se ili parkirao ili je izlazio iz parkirališnog prostora on misli, nije sto posto siguran, ali vjerojatno je, prednjim lijevim dijelom više prema naprijed udario u zadnji desni dio, branik, autobusa u kojem je bio. Policija koja je došla na obavljanje očevida ga je pitala gdje je bio i što je vidio, i on im je rekao. I oni su zapisali njegove osobne podatke.

2.12. Odvjetnik je postavio pitanje svjedoku: "Da li se vozilo s kojim je autobus imao prometnu nesreću u trenutku prometne nesreće kretalo?, Da li je vozilo bilo ukošeno ili u potpunosti ispravljano na parkirališnom mjestu? Gdje ste bili u autobusu? Koliko je bilo sati? Gdje su bila oštećenja na autobusu?". Svjedok je odgovorio: "Vozilo se kretalo u trenutku prometne nesreće. Bilo je ukošeno. Bio je u zadnjem dijelu autobusa, stajao je. Prometna nesreća je bila oko osam sati. Oštećenja su bila na braniku sa desne strane, skroz iza. Po njegovom mišljenju, oštećenja na osobnom vozilu su bila veća nego na autobusu."

2.13. Okrivljenik je nakon što je čuo iskaz svjedoka, izjavio: "Ja da sam bio svjedok, očevidac prometne nesreće, sigurno bih zapamtio koje je boje vozilo bilo."

3. Na ročište zakazano za 24. studenog 2025. pristupili su okrivljenik uz odvjetnika FV i svjedok ŽV.

3.1. Okrivljenik je na tom ročištu izjavio da u cijelosti ostaje kod svoje obrane koju je dao na ročištu održanom dana 27.listopada 2025.

3.2. Svjedok ŽV je iskazao da je dana 10.veljače 2025. bio suvozač u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao njegov otac EV. Otac i on su išli na posao u KBC Rebro i otac se parkirao na slobodno parkirališno mjesto. Na vozilu su bila upaljena četiri pokazivača smjera, otac se sa vozilom kretao unatrag, u namjeri parkiranja na parkirališno mjesto, vozilo je bilo ukošeno, u jednom trenutku je čuo i osjetio udarac u prednji lijevi dio vozila. Njihovo vozilo udario je autobus koji se neposredno nakon što je udario u njihovo vozilo malo više od mjesta nesreće zaustavio. Autobus je prolaskom pored njihovog vozila zadnjim desnim dijelom udario u prednji lijevi dio njihovog vozila. Dok se njegov otac parkirao na parkirališno mjesto, autobus je još uvijek bio iza njih, odnosno iza vozila u kojem se nalazio, vjerojatno na autobusnoj stanici koja se nalazi u neposrednoj blizini. Najprije je gledao oštećenja na njihovom vozilu koja su bila kao što je izjavio na prednjem lijevom dijelu, a onda je poslije vidio oštećenja i na autobusu i to na zadnjem desnom dijelu. Prema tome, u trenutku prometne nesreće, njegov otac se još uvijek parkirao na slobodno parkirališno mjesto, vozilo je bilo u kretanju i da obavlja radnju parkiranja bilo je vidljivo i stoga što su bila upaljena četiri pokazivača smjera.

3.3. Okrivljenik i odvjetnik nakon što su čuli iskaz svjedoka su izjavili da nemaju pitanja za svjedoka i nemaju primjedbi na iskaz.

3.4. Odvjetnik je izjavio: Predlaže da se kao svjedok sasluša policijski službenik ĐV, te da se provede prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet.

4. Na ročište zakazano za 08. siječnja 2026. pristupili su okrivljenik EV, odvjetnik FV, stalni sudski vještak za cestovni promet dipl. ing. Goran Husinec.

4.1. Stalni sudski vještak za cestovni promet dipl. ing Goran Husinec nakon što je proučio predmet vještačenja dao je slijedeći nalaz i mišljenje: "Prema stanju spisa proizlazi da je okrivljeni EV parkirao svoje vozilo marke Hunday, reg. oznake [registarska oznaka], u ulici Mije Kišpatića kod kbr. 12. Prema fotodokumentaciji koja se nalazi u spisu a koja je sačinjena od strane policije, vidljivo je da on svoju radnju parkiranja nije uspio izvršiti do kraja, te da je prilikom štetnog događaja svojim vozilom zauzimao dio kolničkog traka, odnosno da je kolnički trak u svojoj gabaritnoj širini nije bio slobodan. Naime, vozač autobusa koji je bio drugi sudionik je prolazio navedenom ulicom, bio je iza vozila okrivljenog i jasno je mogao vidjeti da okrivljenik vrši radnju parkiranja. Pošto je autobus širok 2,5 metra, vozač autobusa se morao zaustaviti iza vozila koje se parkira i pričekati da vozilo potpuno uđe u svoje parkirališno mjesto ili je vozač autobusa morao dati lijevi smjerokaz, uvjeriti se da tu radnju obilaženja može napraviti na siguran način, pa zaobići vozilo okrivljenog, držeći sigurnosni bočni razmak od najmanje 1 metra. Vozač autobusa je protupravno postupio, jer se pokušao "provući" pored vozila koje je stršalo na cestu, te je prilikom vraćanja autobusa u desno, svojim zadnjim krajem okrznuo vozilo okrivljenika. Predmetni autobus je dugačko vozilo i sa takvim vozilom se prilikom manevriranja mora biti vrlo oprezan, a ne olako shvatiti prometnu situaciju.

4.2. Okrivljenik i odvjetnik nakon što su čuli nalaz i mišljenje vještaka izjavili su da nemaju primjedbi na isti, niti pitanja na vještaka.

4.3. Odvjetnik za okrivljenika je izjavio:" Iz provedenog dokaznog postupka, posebice stručnog nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da okrivljenik nije počinio prekršajno djelo koje mu se stavlja teret, slijedom čega se predlaže osloboditi okrivljenika optužbe za počinjenje prekršaja koje mu se stavlja na teret."

5. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći obranu okrivljenika, iskaz svjedoka EV i nalaz i mišljenje vještaka, sudac nije našao dokazanim da bi okrivljenik počinio prekršaj iz čl.43.st.2. i 3. u s vezi s čl.293. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret.

5.1. Naime, obzirom je okrivljenik u svojoj obrani izjavio da je kritične zgode započeo s radnjom parkiranja, krećući se vožnjom unatrag, gotovo je u cijelosti parkirao vozilo, kada je na prednji lijevi kotač njegovog vozila stražnjim desnim bočnim dijelom naletio autobus ZET-a kojim je upravljao MV., a vještak je u svojem nalazu i mišljenju iskazao , da se vozač autobusa morao zaustaviti iza vozila koje se parkira i pričekati da vozilo potpuno uđe u svoje parkirališno mjesto ili je vozač autobusa morao dati lijevi smjerokaz, uvjeriti se da tu radnju obilaženja može napraviti na siguran način, pa zaobići vozilo okrivljenog, držeći sigurnosni bočni razmak od najmanje 1 metra, vozač autobusa je protupravno postupio, jer se pokušao "provući" pored vozila koje je stršalo na cestu, te je prilikom vraćanja autobusa u desno, svojim zadnjim krajem okrznuo vozilo okrivljenika, predmetni autobus je dugačko vozilo i sa takvim vozilom se prilikom manevriranja mora biti vrlo oprezan, a ne olako shvatiti prometnu situaciju to sudac smatra da nema dokaza da bi kritične zgode u ponašanju okrivljenika bila ostvarena bitna obilježja prekršaja iz čl. 43.st.2. i 3. u svezi s čl.293.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno da bi uzrokom prometne nesreće bila činjenica da bi okrivljenik sa svojim vozilom izvršio radnju bočnog parkiranja, na parkirno mjesto sa sjeverne strane kolnika, a nakon čega bi u namjeri da zauzme boji položaj na parkirnom mjestu započeo vožnju unaprijed u smjeru jugozapada, a da se prethodno ne bi uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu ne vodeći pritom računa o smjeru i položaju svog vozila, uslijed čega bi prednjim lijevim kotačem naletio na stražnji desni bočni dio autobusa [registarska oznaka], kojim je upravljao MV, zbog čega ga je za isti na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona valjalo osloboditi optužbe.

5.2. Analizirajući iskaze svjedoka , sudac je prihvatio iskaz EV koji je iskazao da je autobus prolaskom pored njihovog vozila zadnjim desnim dijelom udario u prednji lijevi dio njihovog vozila jer se isti potvrđuje tehničkim putem nalazom i mišljenjem vještaka.

5.3. Nadalje, sudac nije prihvatio iskaz svjedoka MV a vezano uz odgovornost okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret i to u dijelu u kojem je iskazao da je dolaskom do ovog vozila koje se parkiralo, vozač istog ponovno krenuo unaprijed i prednjim lijevim kotačem udario u zadnji desni kraj autobusa, te iskaz svjedoka ĆV koji je iskazao da se vozač jednog vozila, ne zna koje je marke i boje bilo, ili parkirao ili je izlazio iz parkirališnog prostora on misli, nije sto posto siguran, ali vjerojatno je, prednjim lijevim dijelom više prema naprijed udario u zadnji desni dio, branik, autobusa u kojem je bio, jer se isti isključuju tehničkim putem nalazom i mišljenjem vještaka.

6. Kako je okrivljenik oslobođen optužbe, trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovog suda.

U Zagrebu 12. siječnja 2026.

Zapisničar

Sudac

Maša Smolčić

Suzana Sovilj

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Dostavna naredba:

1. okrivljeniku: EV, [adresa]

2. branitelju: Tomislavu Miličević, Maksimirska cesta 103, [adresa] Zagreb

3. tužitelju: PUZ, I Postaja prometne policije Zagreb

4. pismohrana-ovdje