Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-413/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Domagoja Raguža, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika 1.DA i 2. FA, i to protiv optuženika DA radi kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-dalje u tekstu: KZ/11), a protiv optužene FA radi kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. u svezi sa člankom 38. KZ/11, a kažnjivog po članku po 291. stavku 1. KZ/11, odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj K- 216/2021-51 od 9. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se pobijana presuda ukida i predmet se upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženici DA i FA su, temeljem članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku oslobođeni optužbe i to optuženik DA za kazneno djelo iz članka 291. stavka 1. KZ/11, a optužena FA za kazneno djelo iz članka 291. stavka 1. u svezi sa člankom 38. KZ/11, kažnjivo po članku 291. stavku 1. KZ/11.

1.1. Temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

2.1. Optuženik DA je, putem branitelja odvjetnika Sandra Biondića i osobno podnio odgovor na žalbu s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu.

2.2. Optuženica FA je putem braniteljice odvjetnice Josipe Glavičić podnijela odgovor na žalbu, s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu.

2.3.Stranke nisu obaviještene o sjednici vijeća, budući da to nije zatraženo u žalbi, niti u odgovorima na žalbu.

3. Osnovani su žalbeni navodi državnog odvjetnika kako je prvostupanjski sud na temelju u postupku utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak da optuženici nisu počinili kaznena djela koja im se optužnicom stavljaju na teret i da je nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Iz provedenog postupka nesporno proizlazi da je upravo optuženik DA članovima izvršnog odbora [adresa] predočio da postoji dobra prilika za kupnju stambeno poslovnog prostora od trgovačkog društva ...d. u stečaju i da je [obrt] zaista i kupio taj prostor 2005. godine za iznos od 201.000,00 kuna, koji prostor je plaćen kreditom. Također nije sporno niti to da je taj isti DA članovima [obrt] nakon godinu dana od kupnje tog stana, kao uvodničar na sjednici [obrt] predočio kako bi zbog smanjenog priljeva novaca od strane Županije u odnosu na ono što je ranije dogovoreno, radi nemogućnosti plaćanja kredita bilo potrebno prodati taj isti stan te su se članovi [obrt] s time suglasili, ali da se stan proda po cijeni većoj od one za koju je kupljen, te je određena cijena od 210.000,00 kuna. Natječaj za prodaju stana je objavljen u listu Zadarski regional. Optuženik DA u obrani iznosi da [obrt] nije mogao otplaćivati kredit za stan zbog smanjenog priljeva novca i prvostupanjski sud navodi kako financijskim vještačenjem nije utvrđeno da kredit nije mogao biti otplaćivan, odnosno financijski vještak se nije time bavio, međutim prvostupanjski sud zanemaruje, kako se to opravdano iznosi u žalbi, iskaz svjedoka EA koji je došao na mjesto tajnika [obrt] nakon optuženika DA koji smatra da je [obrt] mogao otplaćivati kredit za stan, a također zanemaruje i Analizu izvršenja programa javnih potreba u športu [adresa] za razdoblje od 28. ožujka 2004. do 11. srpnja 2006. i od 4. listopada 2006. do 11. ožujka 2013. iz kojeg proizlazi da je za potrebe u športu [adresa] koje se financiraju iz proračuna [adresa] za 2003. godinu ostalo nepodmireno 276.680,15 kuna, za 2004. godinu 263.660,00 kuna, za 2005. godinu 341.397,00 kuna, za 2006. godinu 224.003,00 kuna, za 2007. godinu 229.160,00 kuna, za 2008. godinu 98.160,00 kuna, iz čega proizlazi da smanjeni priljev novca nije izvanredna situacija u funkcioniranju [adresa], već se radi o uobičajenom financijskom stanju za svaku godinu, što proizlazi i iz iskaza svjedoka KA, pa s obzirom na činjenicu da je takvo financijsko stanje bilo na snazi i u vrijeme kupnje spornog stambeno poslovnog prostora od strane [obrt], nije jasno koje bi to bile promijenjene okolnosti koje bi ukazivale na potrebu prodaje stana koji je kupljen godinu dana ranije. U odnosu na navode prvostupanjskog suda da je Ugovor o kupoprodaji s kupcem FA konfuzan upućuje se na to da je optuženik DA kao tajnik [obrt] imao ovlast zastupati [obrt] i da je upravo on potpisao takav ugovor. Nadalje, tvrdnja prvostupanjskog suda da sama činjenica da su optuženici brat i sestra nije dovoljna za zaključak da bi oni postupali zajednički i po prethodnom dogovoru je točna, međutim prvostupanjski sud je propustio pravilno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i dovesti ih u međusobnu svezu. Tako optuženici u svojim obranama iznose kako su oni u trenutku natječaja za prodaju stana bili u zavadi radi imovine nakon smrti njihove majke i da nisu razgovarali sve do 2009. godine, a propustio je takve tvrdnje dovesti u vezu s iskazima svjedokinje ĆA i CA koji su oboje komunicirali prije tog razdoblja upravo sa DA koji se u tim razgovorima ponašao kao vlasnik stana, odnosno prostora koji je predmet ovog postupka kada je ĆA ponudio da kupi stan i dopustio da stan uredi, te da se ona o svemu dogovarala sa DA, a u slučaju CA da je postupao kao posrednik u prodaji stana jer je FA prebivala u [adresa]. U slučaju da zaista optuženici tada nisu međusobno razgovarali, neživotno je povjerovati da bi optuženik DA za optuženicu FA posredovao u prodaji stana, a ranije je u natječaju i predaji ponude za kupnju stambeno – poslovnog prostora zastupa odvjetnik Radić. Uz izneseno, u natječaju je oglašena prodaja stambeno poslovnog prostora, a iz ponude FA također proizlazi da se radi o stambeno –poslovnom prostoru, što je u suprotnosti s obranom optuženika DA koji tvrdi da je bila oglašena prodaja stana pa da je zbog toga stan valjalo etažirati, a iz isprava u spisu proizlazi da je etažiranje platio [obrt]. U postupku je također potrebno cijeniti i dovesti u vezu sa svim drugim dokazima i iskaz svjedokinje DAE, čiji je suprug također u rodbinskim odnosima s optuženim DA i njegovom sestrom i iz kojeg proizlazi da su ona i njen suprug, zajedno s optuženikom DA otprilike u isto vrijeme kad i [adresa] od trgovačkog društva ... kupili prostor od nekih 200 m² na istoj adresi, koji su podijelili u dva stana, od kojih je jedan pripao optuženiku DA, koji je on dalje prodao, što bi ukazivalo na to da je optuženik DA već stekao stan na istoj adresi i da je znao koja je vrijednost i iskoristivost tog prostora. Točno je da je odluku o prodaji prostora donio [obrt], međutim, iz provedenog postupka proizlazi da je materijale za sjednicu pripremao tajnik [obrt] DA i kao uvodničar ih usmeno izlagao, tako da u ovom postupku jest relevantno upravo ono što je on na taj način predočio [obrt] i relevantno je je li ono što je predočio istina ili nije.

3.1.Slijedom svega iznesenog osnovani su žalbeni navodi kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako nema niti jednog dokaza da bi optuženici DA i UA postupali zajedno i po prethodnom dogovoru i da nema dokaza da bi optuženi DA neistinito predočio članovima [obrt] da [obrt] nema mogućnosti plaćanja kredita za kupljeni stan, te je na taj način činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

4.U ponovljenom postupku potrebno je otkloniti sve povrede na koje je ukazano ovim rješenjem, ponovo izvesti sve do sada izvedene dokaze i one na koje stranke eventualno ukažu ili za koje sam odluči da ih je potrebno izvesti, pa nakon provedenog postupka pažljivo i savjesno analizirati izvedene dokaze i dovesti ih u međusobnu vezu, a potom ih kritički ocijeniti i donijeti novu, pravilnu i na zakonu osnovanu presudu, koju je potrebno valjano i obrazložiti u smislu odredbe članka 459. ZKP/08.

5. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6.Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe članka 483. stavka 1. ZKP/08 pobijana presuda je ukinuta i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Dubrovnik 12. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić