Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3133/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja RUMAT d.o.o., Rijeka, Žrtava fašizma 1/I, OIB: 79513253561, Upravitelj zgrade u [adresa], koji je zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Knežević i dr., odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika GT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa privremeni zastupnik Marko Rogić, odvjetnik iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-120/24-11 od 9. rujna 2024., 12. siječnja 2026.,

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-120/24-11 od 9. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je Marku Rogiću, odvjetniku iz Rijeke, privremenom zastupniku tuženika određena nagrada i naknada troškova u iznosu od 290,62 eura i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, kojim je naloženo tužitelju da uplati iznos od 224,26 eura privremenom zastupniku tuženika.

II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja, pa se preinačuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-120/24-11 od 9. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je Marku Rogiću, odvjetniku iz Rijeke, privremenom zastupniku tuženika određena nagrada i naknada troškova i u iznosu od 96,09 eura, kao što se preinačuje i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, kojim je naloženo tužitelju da uplati i taj iznos od 96,09 eura privremenom zastupniku tuženika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem određena je Marku Rogiću, odvjetniku iz Rijeke, privremenom zastupniku tuženika nagrada i naknada troškova u iznosu od 386,71 eura (točka I. izreke). Istim je rješenjem određeno računovodstvu prvostupanjskog suda da isplati iznos od 66,36 eura Marku Rogiću, odvjetniku iz Rijeke, iz predujma uplaćenog po tužitelju (ranije predmet posl.br. Pl-134/22) na njegov žiro račun (točka II. izreke). Nadalje je tim rješenjem naloženo tužitelju da na IBAN privremenog zastupnika Marka Rogića, odvjetnika iz Rijeke: [broj bankovnog računa], otvoren kod Erste&Steiermarkische bank d.d., u roku od 8 dana od primitka ovog rješenja uplati iznos od 320,35 eura s osnova doplate za rad privremenog zastupnika, sve pod prijetnjom ovrhe (točka III. izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj pobijajući ga pod točkama I. i III. izreke, zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/a99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se u tom dijelu ukine.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prvostupanjski je sud rješenjem poslovni broj: Pl-134/2022-13 od 31. svibnja 2023. tuženiku postavio privremenog zastupnika u osobi Marka Rogića, odvjetnika iz Rijeke, s time što je tim rješenjem riješeno da privremeni zastupnik ima u postupku sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika koje će obavljati sve dok se tuženik ili njegov punomoćnik ne pojave pred sudom, kao što je tim rješenjem odlučio da će sud izdati oglas koji će se objaviti u „Narodnim novinama“ i na oglasnoj ploči suda i da će se o postavljanju privremenog zastupnika obavijestiti Hrvatski zavod za socijalni rad Rijeka.

5. Glavna rasprava u ovom pravnoj stvari zaključena je na ročištu 10. travnja 2024., a iz zapisnika s tog ročišta proizlazi da su tužitelj zastupan po punomoćniku i privremeni zastupnik tuženika podnijeli zahtjeve za plaćanje troškova postupka.

5.1. Presudu je prvostupanjski sud donio 6. svibnja 2024. poslovni broj: P-120/24-5, koja sadrži i odluku o troškovima postupka tužitelja, ali ne sadrži rješenje o trošku privremenog zastupnika tuženika.

5.2. Privremeni zastupnik tuženika podneskom od 5. lipnja 2024. podnio je prvostupanjskom sudu novi troškovnik kojim je specificirao svoje traženje naknade za zastupanje tuženika.

5.3. Nakon toga prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje. U pobijanom rješenju navodi da prema članku 85. stavak 3. ZPP-a, sredstva za pokriće troškova postupanja i rada privremenog zastupnika je dužan predujmiti tužitelj pa kako je predujmio sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika u iznosu od 66,36 eura, to je tužitelju naloženo naknaditi privremenom zastupniku nadoplatu nastalih troškova, a kako je to navedeno u izreci pobijanog rješenja. Visinu troškova prvostupanjski je sud utvrdio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa) i prema njegovom troškovniku u podnesku od 5. lipnja 2024.

6. U svojoj žalbi tužitelj u bitnom navodi da privremeni zastupnik tuženika troškove postupka potražuje nakon zaključenja glavne rasprave i nakon donošenja presude, pa da je zahtjev privremenog zastupnika trebalo odbaciti kao nepravovremen.

7. Odredbom članka 85. stavkom 3. ZPP-a propisano je da sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika je dužan predujmiti tužitelj, osim ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju zbog razloga iz članka 84. stavak 2. točka 4. i 5., na temelju rješenja suda protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba.

7.1. Prvostupanjski je sud rješenjem poslovni broj: Pl-134/2022-17 od 11. rujna 2023 pozvao tužitelja da predujmi iznos od 66,36 eura na ime troškova oglašavanja u "Narodnim novinama" oglasa o postavljenom privremenom zastupniku tuženika, a koji je iznos tužitelj predujmio, kako to proizlazi iz spisa i koji je iznos priznat tužitelju odlukom o troškovima postupka sadržanoj u donesenoj presudi.

7.2. Međutim, pogrešan je stav tužitelja da je zahtjev za naknadom troškova privremenog zastupnika nepravovremen, iz razloga što prema stanju spisa i to, zapisnika s ročišta održanog 10. travnja 2024. proizlazi da je privremeni zastupnik na tom ročištu na kojem je zaključenja glavna rasprava zatražio trošak postupka pri čemu je priložio troškovnik (list 54. spisa). Točno je da je privremeni zastupnik podnio i podnesak od 5. lipnja 2024. koji također sadrži troškovnik i da je taj troškovnik podnesen nakon što je zaključeno raspravljanje u ovoj pravnoj stvari, ali kako je privremeni zastupnik podnio zahtjev za naknadu troškova do završetka raspravljanja, što se ponovno ističe, to privremenom zastupniku pripada pravo na naknadu troškova prema troškovniku predanom na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava (10. travnja 2024.).

7.3. Stoga, neosnovano tužitelj tvrdi da privremeni zastupnik tuženika nije potraživao troškove i da zbog toga nije tražio ni donošenje dopunskog rješenja vezano uz obvezu tuženika da tužitelju naknadi i iznos troškova rada i postavljanja privremenog zastupnika. Pritom se ističe da se u ovom slučaju radi o rješenju kojim se uređuje odnos između tužitelja i privremenog zastupnika tuženika u pogledu naknade parničnog troška koji ne ovisi o uspjehu stranaka u postupku.

7.4. Ističe se da iz stanja spisa proizlazi kako je tužitelj tražio postavljanje privremenog zastupnika tuženiku, što je prvostupanjski sud prihvatio jer dostava tužbe tuženiku na adresu iz tužbe nije bila uredno izvršena. Budući da je privremeni zastupnik na ročištu na kojem je zaključena glavana rasprava postavio zahtjev za naknadu troškova, određeno navodeći koje troškove potražuje (za dva podneska i pristup na ročište), to je tužitelj mogao na tom ročištu pored ostalih troškova zatražiti i naknadu troškova koje je zatražio privremeni zastupnik. Dakle, nije točna tvrdnja tužitelja kako on nije mogao zatražiti troškove privremenog zastupnika u trenutku kada je bio dužan podnijeti svoj troškovnik, jer je privremeni zastupnik određeno zatražio naknadu troška pa je punomoćnik tužitelja taj trošak mogao obuhvatiti svojim troškovnikom.

7.5. Kako zahtjev privremenog zastupnika nije nepravovremen jer je podnesen na ročištu održanom 10. travnja 2024., i kako ta obveza tereti tužitelja bez obzira na njegov uspjeh u parnici, to propust prvostupanjskog suda da o troškovima privremenog zastupnika koji su pravovremeno postavljeni, odluči istovremeno s donošenjem prvostupanjske presude ne može imati za posljedicu da privremeni zastupnik, koji ima pravo na naknadu troškova za svoj rad, ostane bez troškova koji mu pripadaju i koja obveza tereti tužitelja.

7.6. Iz zahtjeva koji je privremeni zastupnik podnio 5. lipnja 2024. proizlazi da potražuje trošak i za radnje za koje je potražuje trošak i troškovnikom predanim na ročištu 10. travnja 2024. (sastav prigovora protiv platnog naloga od 27. prosinca 2023., sastavljanje podneska od 22. siječnja 2024. i zastupanje na ročištu 10. travnja 2024.), a za koje mu radnje pripada pravo na troškove, dok mu za ostale radnje koje mu je priznao prvostupanjski sud trošak ne pripada, pa se uzgred napominje da mu trošak na ime sastavljanja žalbe na odluku o troškovima postupaka sadržanoj u navedenoj presudi ne pripada, kao što mu ne pripada ni trošak za zastupanje na ročište od 4. ožujka 2024., zbog čega je pobijanu odluku u dijelu kojim su privremenom zastupniku tuženika priznati troškovi žalbe i pristupa na to ročište trebalo preinačiti, a u ostalom dijelu potvrditi jer je u tom dijelu odluka o visini troškova privremenog zastupnika pravilna.

8. S obzirom na navedeno, na temelju odredbi članka 380. točka 2. i 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Splitu 12. siječnja 2026.

Sutkinja.

Marija Šimičić