Poslovni broj: Us I-606/2025-8

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jeličić &Partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba građevinske inspekcije, Odjel građevinske inspekcije Split, Mike Tripala 6, radi uklanjanja, nakon javne rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice Marine Bosnić, odvjetnice u OD Jeličić &Partneri d.o.o. Split, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 12. prosinca 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba građevinske inspekcije, Odjel građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/21, URBROJ: 443-02-03-12-01-25-3 od 22. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/21, URBROJ: 443- 02-03-12-01-25-3 od 22. veljače 2025., naloženo je vlasnici ŽĐ, ovdje tužiteljici, da u roku od 15 dana od dana dostave tog rješenja ukloni slijedeće građevine: prizemnu građevinu pravilnog tlocrtnog oblika, tlocrtnih dimenzija cca 4,05 m x 3,10 m, natkrivenu jednostrešnim salonitnim krovištem, visine 2,85 m, namjene sprema; betonski plato, nepravilnog tlocrtnog oblika, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 7,40m x 5,60 m, debljine cca 0,15 m, izgrađen uz prizemnu građevinu; metalnu konstrukciju tlocrtnih dimenzija 2,50 m x 3,20 m, visine 2,85 m, koja je s jedne strane konstruktivno povezana s prizemnom građevinom, a s druge strane oslonjena na armiranobetonski zid dužine 3,20 m, širine cca 0,20 m, visine cca 0,50m, a sve izgrađeno na lokaciji unutar zone obuhvata Park šume Marjan, na k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], izvan granica građevinskog područja, bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole.

2. Pravodobno podnesenom tužbom, koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 24. ožujka 2025. tužiteljica pobija osporeno rješenje tuženika u cijelosti, te ističe četiri sporna pitanja:

- je li predmetna nekretnina u obuhvatu Park šume Marjan, s obzirom na to da odluka kojom je određen obuhvat tog zaštićenog područja nije usklađena sa Zakonom o zaštiti prirode niti sa Zakonom o šumama, a bez utvrđivanja ove činjenice u posebnom postupku ili kroz rješavanje prethodnog pitanja kako nije bilo moguće zaključivati o ovoj činjenici niti je slijedom toga bilo moguće donositi bilo kakvu odluku;

- radi li se u konkretnom slučaju o objektu koji je izgrađen prije 15. veljače 1968. i prema tome, je li to objekt koji se smatra izgrađenim sukladno građevinskoj dozvoli koji ima uporabnu dozvolu, s obzirom da se radi o građevini koja je građena još 1939.;

- jesu li objekti čije uklanjanje je naređeno objekti za koje je potrebna građevinska dozvola ili drugi odgovarajući akt kojim se dozvoljava građenje ili se, makar u jednom dijelu, radi o građevinama i radovima koji se mogu graditi i izvoditi bez odgovarajućeg akta za građenje sukladno Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22 i 155/23, dalje Pravilnik);

- je li predmetni objekt, zajedno sa svim sličnim objektima u predmetnoj zoni, objekt tradicijske gradnje poljskih kućica koje su po tradiciji služile kao gospodarski objekti vezani za tradicijski način obrade poljoprivrednih zemljišta na području splitskog polja koje se nalazi na južnoj strani Marjana.

Ističe kako je tuženik, ne upuštajući se uopće u razmatranje bitnih činjenica, kršeći pritom načelo materijalne istine, donio osporenu odluku i time povrijedio jamstvo prava na pravično odlučivanje, jamstvo mirnog uživanja vlasništva, jamstvo prava na dom i jamstvo jednakosti svih pred zakonom, te je na ovaj način osporenim upravnim aktom počinjena povreda ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Konvencijom i Ustavom Republike Hrvatske. Nadalje se poziva na navode iz obrazloženja osporenog rješenja, te ističe: kako nije obrazloženo u kojem svojstvu su AĐ, sin tužiteljice, odnosno TĐ, koji je predočio rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], prisustvovali inspekcijskom očevidu; kako se otvara pitanje pasivne legitimacije, budući da je investitor predmetne gradnje bio pok. suprug tužiteljice; kako tuženik u svom aktu primjenjuje Zakon o gradnji koji nije bio na snazi u vrijeme građenja, što znači da retroaktivno primjenjuje materijalno pravni propis, što je protuustavno jer je Ustavnom izričito zabranjena retroaktivna primjena i protuzakonito jer se ovaj zakon i prema mjerodavnoj odredbi citiranog propisa primjenjuje od dana početka primjene. Tuženik kako nije u upravnom postupku utvrdio ključnu pravno relevantnu činjenicu koja proizlazi iz pitanja kada je sporni objekt izgrađen i tko ga je gradio. Samo na temelju činjenice što je treća osoba pokrenula postupak za ozakonjenje, u kojem tužiteljica nije sudjelovala i što je nadležno javnopravno tijelo donijelo rješenje kojim se taj zahtjev odbija, kako nije bilo moguće raspravljati o pitanju je li predmetni objekt zakonito izgrađen, pa je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Također, ističe kako iz rješenja kojim se odbija zahtjev TĐ za ozakonjenje ne proizlazi da bi se radilo o identičnom objektu koji je izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] budući da iz tog rješenja proizlazi da je odbijen zahtjev za objekt anagrafske oznake Split, Meštrovićevo šetalište 104b izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Mišljenja je kako je tuženik u svrhu utvrđivanja činjeničnog stanja morao od Državnog arhiva i nadležnog katastra zatražiti ortofotogrametrijske snimke i druge dokaze radi provjere kada je sporni objekt građen i radi provjere je li vidljiv na tim snimkama, tim prije što je u postupku ozakonjenja nespornom utvrđena činjenica da je objekt na terenu u ovoj formi vidljiv iz snimke aerofotogrametrijskog snimanja Republici Hrvatskoj započetog 21. lipnja 2011. Pri tome navodi da ako je točno da je objekt sagrađen prije 21. lipnja 2011., a što tuženik prihvaća kao činjenicu, kako investitor nije mogao izvršiti povredu članka 106. stavci 1. i 2. Zakona o gradnji koji je donesen 2013. Navedena činjenica kako je dostatna razlog za zaključak da je sporni upravni akt nezakonit, pa osporeno rješenje treba poništiti i predmet vratiti tuženiku radi utvrđivanja ključne činjenice pribavljanjem snimki terena od Državne geodetske uprave i nadležnih arhiva, a podredno predlaže se da sud po službenoj dužnosti zatraži snimke terena u razdoblju od 1944. do 21. lipnja 2011. Nadalje ističe kako je uklanjanje naloženo za građevine izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], dok se u obrazloženju rješenja tuženik poziva na postupak ozakonjenja na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], pa u tom dijelu postoji nedostatak obrazloženja jer sadržaj obrazloženja ne opravdava izreku odluke zbog proturječnosti, što kako predstavlja bitnu povredu članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP). Ujedno napominje, a u slučaju da se utvrdi kako građevine nisu izgrađene prije 15. veljače 1968., kako je veći dio onoga što je naloženo uklanjati, bilo moguće graditi bez građevinske dozvole i bez glavnog projekta, pri čemu se poziva na odredbe Pravilnika. Tužiteljica dalje pojašnjava razloge zbog kojih je odbijen zahtjev treće osobe za ozakonjenje, problematizira granicu Park šume Marjan, te ističe kako je pitanje utvrđenja granica zaštite sa Zakonom o šumama i Zakonom o zaštiti prirode pravno relevantno pitanje i za predmetni postupak, jer ga je kao prethodno pitanje trebalo raspraviti. Predlaže očevid na licu mjesta i vještačenje po vještacima za geodeziju i za graditeljstvo, na okolnosti identifikacije i vremena gradnje, zatim da sud izvede dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka. Zaključno, ističe kako nije obaviještena o upravnom postupku, a osobe koje su sudjelovale u postupku nisu osobe ovlaštenje za zastupanje tužiteljice. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, te potražuje troškove upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, a vezano za navode tužbe kako je sporno je li predmetna građevina u obuhvatu Park šume Marjan, ističe kako su u postupanju građevinske inspekcije mjerodavni službeni podaci katastarskog operata, zemljišne knjige i prostorno-planske dokumentacije, a provedenim inspekcijskim postupkom kako je utvrđeno da se predmetne građevine izgrađene na k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], nalaze izvan granica građevinskog područja, unutar zone obuhvata Park šume Marjan, te da je za iste bilo potrebno ishoditi izvršnu odnosno građevinsku dozvolu. Nadalje, ističe kako je uvidom u zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], utvrđeno kako je tužiteljica upisana kao vlasnica k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u cijelosti. Poziva se na očitovanje tužiteljice zaprimljeno kod tog tijela 3. veljače 2025. u kojem je tužiteljica istaknula kako je investitor građenja pok. SĐ, suprug tužiteljice, a predmetna građevina kako se izgradila 1989/1990 godine. Zaključno, tuženik napominje da ukoliko je na toj lokaciji i postojala građevina izgrađena prije 15. veljače 1968., kako je nakon uklanjanja iste bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu za novu gradnju, dok tužiteljica, kao vlasnica, tom tijelu nije dostavila nikakav akt za građenje na predmetnoj lokaciji. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

4. U sporu je održana rasprava 11. prosinca 2025. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima, koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a održana bez prisutnosti tuženika, kojom prilikom je opunomoćenica tužiteljice istaknula kako je prema mjerodavnim odredbama Zakona o zaštiti prirode zaštićeni dio prirode onaj koji je proglašen takvim u skladu s tim zakonom koji je stupio na snagu 6. srpnja 2013. pa time nastala i obveza uskladiti zonu zaštite s pozitivnim propisom, dok su prestali važiti svi raniji propisi pa time i oni na temelju kojih su donesene odluke 1964. i 1988. Stoga, ističe kako sporno područje nije park šuma u smislu odredbe mjerodavnog zakona pa je pa je pravni akt nezakonit, te je ujedno istaknula prigovor i na zakonitost GUP-a Grada Splita. Ujedno je ukazala kako se pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usoz-175/2025 vodi postupak ocjene zakonitosti GUP-a u odnosu na Park šumu Marjan, pa predlaže da sud utvrdi prekid spora do donošenja odluke u tom predmetu. Pri tome je napomenula kako je u predmetu gotovo identične činjenične osnove, koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Us I-1650/2025, sud rješenjem od 5. prosinca 2025. prekinuo spor.

5. Prema odredbi članka 104. stavak 1. ZUS-a kad odluka suda u sporu ovisi o pravnom pitanju koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a o kojem drugi sud ili nadležno javnopravno tijelo nije odlučilo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje, ako zakonom nije drukčije propisano, ili prekinuti spor do donošenja odluke o prethodnom pitanju.

6. Prema odredbi članka 105. stavak 1. ZUS-a sud će rješenjem prekinuti spor: 1. do pravomoćnosti presude donesene u oglednom sporu, 2. kad tužitelj umre ili prestane postojati, a spor se s obzirom na narav upravne stvari može nastaviti, 3. kad je to propisano zakonom. Prema stavku 2. navedene zakonske odredbe sud rješenjem može prekinuti spor: 1. dok se ne odluči o prethodnom pitanju ako je postupak o prethodnom pitanju pokrenut pred sudom ili nadležnim javnopravnim tijelom kao i kad sud odluči podnijeti zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije ili o valjanosti akta koje su donijele institucije Europske unije, 2. dok Visoki upravni sud ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje.

7. U konkretnom slučaju radi se o inspekcijskom postupku u kojem se utvrđuje legalnost izgrađenih građevina, odnosno jesu li iste izgrađene u skladu s propisima, posebno s pravomoćnom i izvršnom građevinskom dozvolom, dok okolnost jesu li iste izgrađene izvan granica građevinskog područja ili na nekom drugom posebno zaštićenom području, nije relevantna za utvrđenje radi se o zakonitoj ili nezakonitoj gradnji. Stoga, niti ocjena zakonitosti odredbi Generalnog urbanističkog plana grada Splita koje se odnose na Park šumu Marjan nije od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari, pa se ne radi o situaciji iz članka 105. stavak 2. točka 2. ZUS-a. Stoga je sud raspravnim rješenjem od 11. prosinca 2025. odbio prijedlog tužiteljice za prekidom spora.

8. Opunomoćenica tužiteljice je popisala trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/24, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe te zastupanja na raspravi od 11. prosinca 2025., svaka radnja 500 bodova, ukupno 1000 bodova, odnosno 2.000,00 eura, sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

9. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika tijekom dokaznog postupka pregledana je i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Ostale u tužbi predložene dokaze sud pozivom na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a nije provodio, budući da je činjenično stanje u provedenom postupku dostatno za donošenje odluke u ovom predmetu.

10. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

11. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

12. Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je na lokaciji u Splitu, unutar zone obuhvata Park šume Marjan, Meštrovićevo šetalište, na k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], obavljen inspekcijski očevid u svrhu kontrole zakonitosti izgrađene građevine, o čemu u spisu prileži zapisnik. Iz zapisnika proizlazi kako su očevidu prisustvovali sin tužiteljice AĐ i brat tužiteljice TĐ, a očevidom je utvrđeno kako su izgrađene građevine opisne u izreci rješenja o uklanjanju. Nadalje, na zapisniku se navodi dokumentacija koju je priložio brat tužiteljice TĐ tijekom nadzora, a vezano za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, pri čemu se konstatira kako je uvidom u tu dokumentaciju utvrđeno kako je rješenjem Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, Odjek za provedbu dokumenta prostornog uređenja, KLASA: UP/I-361-03/13-04/5378, URBROJ: 2181-01-03-02/30- 21-5 od 18. listopada 2021. odbijen zahtjev TĐ za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađene građevine na k.č.z. 9188, K. O. [katastarska općina]. Zaključno, na zapisniku se navodi kako su u trenutku očevida građevine završene i privedene namjeni. Sastavni dio zapisnika su grafički prilozi i fotografije s terena.

13. Predmetni zapisnik je dostavljen tužiteljici radi očitovanja o činjenicama utvrđenim zapisnikom, koja je ujedno pozvana dostaviti očitovanje o tome tko je investitor građenja građevina na k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u vlasništvu tužiteljice, te kojeg je datuma izvedena gradnja predmetnih građevina, koja je u očitovanju od 30. siječnja 2025. navela kako je investitor građenja građevine pok. SĐ (preminuo **.**.1999.), suprug tužiteljice, kako je predmetna građevina izgrađena 1989/1990, kako ista nema stambenu namjenu, već se ista isključivo koristi kao ostava za alat za obradu okolne površine navedene čestice, koja bi kao takva i ostala.

14. Pregledom zemljišnoknjižnog izvatka Z. U. [broj ZK uloška], za K. O. [katastarska općina], utvrđeno je kako je kao vlasnica sudske čest zem. 7553/8 (kat. čest. [katastarska čestica], prema podacima sa Geoportala DGU) u površini od 283 m2 (oranica od 271 m2 i pomoćna zgrada od 12 m2), upisana tužiteljica za cijelo.

15. Odredbom članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19 i 145/24) propisano je kako se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

16. Odredbom članka 106. stavci 1., 3. i 4. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18, 117/21 i 67/23) propisano je kako se inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom; da rješenje na temelju tog odjeljka donosi građevinski inspektor; da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

17. Prema odredbi članka 108. Zakona o Državnom inspektoratu u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 4. usklađivanje građenja, 5. uklanjanje građevine, 6. zabranu uklanjanja građevine i 7. obustavu građenja.

18. Odredbom članka 113. stavak 1. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je kako u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole. Prema stavku 3. citirane zakonske odredbe rješenjem iz stavka 1. ovoga članka upozorava se investitora odnosno vlasnika da će se: 1. izvršenje rješenja provesti prisilnim putem ako po njemu ne postupi te ga upoznaje s načinom izvršenja tog rješenja, 2. izvršenje rješenja putem treće osobe provesti na odgovornost i trošak izvršenika te ga upoznaje s obvezom i posljedicama iz članka 121. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, 3. bez donošenja dopunskog odnosno novog rješenja ukloniti i dijelovi građevine iz članka 116. ovoga Zakona, ako takvih bude.

19. Odredbom članka 115. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i u rješenju o uklanjanju donesenom nepoznatoj osobi, bez obzira na kojem se području građevina nalazi, rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana, te da se rješenje izvršava putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavak 3. tog Zakona.

20. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, kao i utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg nesporno proizlazi kako se u konkretnom slučaju radi o gradnji bez prethodno ishođene građevinske dozvole, kao i da je tužiteljica vlasnica predmetnih građevina, pravilna je ocjena građevinskog inspektora kako je takvim postupanjem tužiteljica počinila povredu odredbe članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji, dok prigovori tužiteljice nisu osnovani, te nisu od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari.

21. Naime, navodi tužiteljice da joj nije omogućeno sudjelovanje u postupku nisu osnovani, budući da je tužiteljici dostavljen zapisnik s inspekcijskog pregleda, zajedno s pozivom na očitovanje o osobi investitora, te o vremenu gradnje predmetnih građevina, a o čemu u spisu prileži dostavnica o izvršenoj dostavi. Također, tužiteljica je dostavila očitovanje, koje je kod tuženika zaprimljeno 3. veljače 2025. Pri tome je za istaći kako očevid obavljen od strane građevinskog inspektora ne predstavlja procesnu radnju iz članka 68. ZUP-a o kojoj je stranku potrebno prethodno obavještavati, već se radi o radnji koju provodi nadležni građevinski inspektor u svrhu utvrđivanja postojanja uvjeta za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, odnosno u svrhu utvrđenja postojanja bespravne gradnje. Stoga nije nužno pozivanje niti prisustvo stranke prilikom provođenja očevida, već je za zakonitost postupanja potrebno da se stranci omogući očitovanje o činjenicama i okolnostima utvrđenima prilikom provođenja te radnje, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

22. U pogledu prigovora tužiteljice kako ona nije investitor navedene bespravne gradnje, za istaći je kako je isto irelevantno za odluku u ovoj upravnoj stvari, budući da se inspekcijska mjera uklanjanja bespravno izgrađene građevine može izreći i vlasniku nekretnine, a koji je u konkretnom slučaju tužiteljica, Također, tužiteljici je za istaći kako ona kao sadašnji vlasnik predmetne građevine odgovara za pravno stanje iste.

23. Vezano za navode tužiteljice kako u konkretnom slučaju tuženik nije izvodio dokaze na okolnost vremena gradnje predmetnih građevina, odnosno radi li se u konkretnom slučaju o gradnji prije 15. veljače 1968., za istaći je kako je sama tužiteljica u očitovanju istaknula kako je predmetne građevine izgradio njen pok. suprug 1989/1990, pri čemu nije dostavila nikakav akt za građenje na predmetnoj lokaciji, dok iz zabilježbe upisane u listu A u zemljišnoj knjizi (pod Z-44542/2023), proizlazi kako prilikom evidentiranja pomoćne građevine od 12 m2 nije priložena uporabna dozvola.

24. Slijedom sveg navedenog, ocjena je suda da osporenim rješenjem tuženika uz obrazloženje koje je njime dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

25. Stoga je sud, pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa je presuđeno kao u izreci.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 12. siječnja 2026.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. ŽĐ iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jeličić &Partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa]. Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba građevinske inspekcije, Odjel građevinske inspekcije Split, Mike Tripala 6

3. u spis