Poslovni broj: UsI-592/2025-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Vjekoslav Mladineo, odvjetnik u Splitu, Ljudevita Posavskog 17, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučke kapetanije Split, OIB: 22874515170, Obala Lazareta 1, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Suvremenog učilišta u Splitu – Pomorsko učilište Atlantis, Split, Mike Tripala 6, OIB: 77159208472, zastupane po opunomoćenici Ivani Marić, odvjetnici u Splitu, Vukovarska 29, radi izdavanja svjedodžbe o osposobljenosti za časnika plovidbene straže, nakon javne rasprave održane i zaključene 15. prosinca 2025., objavom odluke na temelju članka 121. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24; dalje ZUS), 12. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučke kapetanije Split Klasa: UP/I-342-35/24-01/33838 Urbroj: 530-04-9-25-10 od 14. veljače 2025. i predmet vraća na ponovni postupak i rješavanje.

II. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura, u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja.

IV. U ostalom dijelu odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.

V. Odbija se zainteresirana osoba sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/I-342-35/24-01/33838 Urbroj: 530-04-9-25-10 od 14. veljače 2025. odbija se tužiteljev zahtjev od 7. listopada 2024. za izdavanjem svjedodžbe o osposobljenosti za časnika plovidbene straže na brodovima od 500 BT ili većima (STCW II/1).

2. Pravodobno podnesenom tužbom pobija se zakonitost osporenog rješenja navodima u kojima u bitnome tužitelj tvrdi da je pobijano rješenje doneseno uz povredu odredbe članka 30. Zakona o općem upravnom postupku, jer tužitelju nije pružena mogućnost očitovati se na utvrđenja tuženika odnosno dostaviti isprave kojima dokazuje da ispunjava uvjete za ishođenje tražene svjedodžbe. Za tužitelja je donošenje ovakvog rješenja negativno iznenađenje, jer je u dobroj vjeri, za potrebe ishođenja tražene svjedodžbe, s uspjehom položio pisani i usmeni ispit pred Ispitnim povjerenstvom Lučke kapetanije; kao vježbenik palube odradio vježbeničku službu (kadeturu); program obrazovanja za zanimanje pomorski nautičar kod zainteresirane osobe (u razdoblju od 2020. do 2022.); stručni dodiplomski studij Upravljanja jahtama i marinama na Pomorskom fakultetu u Splitu, srednjoškolski obrazovni program opće gimnazije; višegodišnju plovidbu na brodovima i jahtama. Time je dokazao da posjeduje praktična i teorijska znanja i vještine za uspješno obavljanje poslova za koje je tražio izdavanje svjedodžbe. Tijekom trajanja tužiteljevog obrazovanja, a i nakon toga, zainteresirana osoba promovirana je u javnim medijima kao optimalan izbor za stjecanje obrazovanja i izobrazbe koji su potrebni za ostvarenje karijere pomoraca. Isto tako, na pojedinim Konferencijama zajedno su sudjelovali predstavnici tuženika i zainteresirane osobe, o čemu se izvještavalo u javnim medijima. Tek u veljači 2025. tuženik je na svojim internetskim stranicama objavio javno priopćenje. Smatra da je ovdje došlo do propusta dužnog nadzora tuženika nad zainteresiranom osobom na štetu tužitelja, koji zbog toga trpi imovinsku i neimovinsku štetu te mu je uskraćena mogućnost osobnog i profesionalnog napredovanja. Obrazloženje tuženika svodi se na pretjerani formalizam da zainteresirana osoba nije ishodila formalnu suglasnost, i zanemaruje da je unatoč tome u spornom razdoblju učilište ispunjavalo materijalne, kadrovske i druge uvjete za uspješno osposobljavanje pomoraca. Predlaže se osporeno rješenje poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik uvodno citira odredbe Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca, u primjeni kojih je doneseno osporeno rješenje te iznosi da je tužitelj uz zahtjev priložio svjedodžbu o završenom srednjoškolskom obrazovanju koje ne udovoljava popisanim uvjetima odnosno izdana je od učilišta koje nema suglasnost za provođenje srednjoškolskog obrazovanja za pomorskog nautičara. Tužitelj je dostavio diplomu Pomorskog fakulteta u Splitu broj 6043056 od 15. prosinca 2009. iz koje proizlazi da je završio stručni diplomski studij Upravljanje jahtama i marinama u trajanju od četiri semestra te stekao višu stručnu spremu i stručno zvanje inženjer pomorskog prometa, smjer Upravljanje jahtama i marinama. Isto tako, dostavio je rješenje tuženika Klasa: UP/I-342-35/09-01/56 Urbroj:

530-04-10-6 od 24. svibnja 2010. kojom se, na zahtjev Pomorskog fakulteta u Splitu, daje suglasnost na program obrazovanja Pomorske tehnologije jahta i marina za generaciju koja je školovanje započela akademske godine 2005/2006 do 2009/2010. Upravo iz tih isprava proizlazi da nisu ispunjeni uvjeti u pogledu obrazovanja kako je to propisano odredbama članka 17. i 79. spomenutog Pravilnika. Mora se raditi o završenom preddiplomskom sveučilišnom studiju nautičkog smjera ili drugog odgovarajućeg smjera u trajanju od tri godine u kojem su obuhvaćeni najmanje sadržaji sukladno programu iz dijela A-II/1 STCW Pravilnika odnosno iz Priloga A1 Pravilnika uz uvjet da za predmetni program postoji suglasnost tuženika. Suglasnost od 24. svibnja 2010., na koju se tužitelj poziva, izričito se odnosi na generaciju koja je školovanje započela akademske godine 2005/2006 do 2009/2010., dok iz tužiteljevog indeksa proizlazi da je fakultet upisao 19. srpnja 2004. Napominje da je program obrazovanja koji je tužitelj završio trajao četiri semestra (dvije godine), dok je za predmetni obrazovni program, da bi isti bio prihvaćen u postupku stjecanja svjedodžbi o osposobljenosti pomoraca, propisano trajanje obrazovanja od tri godine (preddiplomski sveučilišni studij) plus dvije godine (diplomski studij). Iz toga tuženik zaključuje da je tužitelj, nakon završenog studija i saznanja da temeljem istih nije moguće stjecati svjedodžbe, radi nepostojanja potrebne suglasnosti na program, zato i upisao srednjoškolski program kod zainteresirane osobe. Tužitelj je o navedenom obaviješten u razgovoru i imao je mogućnost izjasniti se o svim važnim činjenicama i pitanjima. Nije sporno da je tužitelj pristupio ispitu za stjecanje predmetne svjedodžbe te postigao zadovoljavajući uspjeh, međutim, polaganje ispita je samo jedan od uvjeta za stjecanje predmetne svjedodžbe. Ukoliko jedan od propisanih uvjeta nije ispunjen, a to je ovdje posjedovanje dokaza o obrazovanju kako je propisano odredbom članka 17. stavak 1. podstav 2. i 3. ili 4. spomenutog Pravilnika, nema uvjeta za izdavanje predmetne svjedodžbe. Činjenica da tužitelj trpi imovinsku i neimovinsku štetu, a tijelo javne vlasti propustilo obaviti nadzor nad radom učilišta, kao i činjenica da učilište faktički ispunjava uvjete, ne mogu dovesti u pitanje osnovanost rješenja. Očekivanje tužitelja da mu se izda svjedodžba o osposobljenosti, a da za to nisu ispunjeni uvjeti koje traže prethodno navedeni članci nije utemeljeno, jer tuženik nije ovlašten izdati svjedodžbu o osposobljenosti pomoraca kad za to nisu ispunjeni uvjeti. Predlaže se tužba odbiti kao neosnovana.

4. U podnesku od 24. lipnja 2025. tužitelj dodaje da je u međuvremenu, nakon podnošenja upravne tužbe, od službenika za informiranje Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih došao do saznanja da je rješenjem od 13. ožujka 2012. tog Ministarstva odobren obrazovni program Pomorskog nautičara zainteresirane osobe (za vrijeme trajanja tužiteljevog obrazovanja), koju činjenicu tuženik u osporenom rješenju prešućuje. Tužitelj ne može snositi štetne posljedice zbog izostanka koordinacije između dva tijela javne vlasti. Iz rješenja tuženika od 21. travnja 2015. da proizlazi da je ta suglasnost nedvojbeno bila valjana i za polaznike koji su nakon prve školske godine programa obrazovanja 2018/2019, četvrtu godinu tog četverogodišnje programa pohađali 2021/2022. Tužitelj je obrazovni program pohađao u razdoblju od 2020. do 2022. po istom programu kao i polaznici koji su upisani 2018/2019, zbog čega ovakvo tuženikovo tumačenje smatra pretjerano formalističkim. Nijedna odredba Pomorskog zakonika, pa ni članka 132., ne određuju da suglasnost ima unaprijed određeni rok važenje, niti tuženiku daje ovlaštenje da odredi rok izdanoj suglasnosti. Time želi reći da je tuženik prekoračio svoje ovlasti kada je u članku 80. stavak 1. Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca propisao da se suglasnost za održavanje obrazovanja izdaje na rok od pet godina. Pravilnik koji nije sukladan Ustavu Republike Hrvatske ne može biti izvor prava. Tuženik nije dokazao ni učinio vjerojatnim da je, nakon izdavanja suglasnosti od 21. travnja 2015. došlo do bilo kakvih promjena ili uvjeta temeljem kojih je suglasnost ranije izdana. Pored toga, tuženik nije obrazložio zašto tužitelj prilaganjem isprava (indeks Pomorskog fakulteta u Splitu za stručni studij Upravljanje jahtama i marinama, diploma Pomorskog fakulteta od 5. prosinca 2009. i dr.) nije dokazao da je odslušao i položio sve ispite prve dvije godine preddiplomskog sveučilišnog studija nautičkog smjera ili drugog odgovarajućeg smjera u kojima su obuhvaćeni najmanje sadržaji iz dijela A-II/1 STCW Pravilnika odnosno Priloga A1 ovog Pravilnika (alternativni uvjet iz članka 17. Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama). Tuženik, dakle, nije objasnio koji to konkretni obrazovni program nije uključen u program obrazovanja koji je započeo tužitelj. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na novinski članak objavljen na tu temu 19. lipnja 2025. Iz tog članka proizlazi da je zainteresirana osoba uputila zahtjev za izdavanje retroaktivne suglasnosti za sporno razdoblje, na što se tuženik oglušio, iako je 24. svibnja 2010. izdao suglasnost koja se odnosila na akademsku godinu 2005/2006. Smatra da je tuženik odmah po isteku roka na koji je bilo izdano njegovo odobrenje, o tome bio dužan obavijestiti Ministarstvo obrazovanja koje je tada bilo dužno staviti izvan snage svoje odobrenje obrazovnog programa pomorski nautičar od 13. veljače 2012.

5. U podnesku od 7. kolovoza 2025. ističe se da je tuženik zainteresiranoj osobi 23. lipnja 2025. izdao suglasnost za srednjoškolski program obrazovanja Pomorski nautičar za razdoblje od 2025. do 2030. Pored toga, tužitelj raspolaže informacijom da ja svo vrijeme, za koje zainteresirana osoba nije imala suglasnost za obavljanje obrazovanja za M, tuženik kontinuirano izdavao pojedinačna rješenja o povjeravanju izobrazbe za sve stručne predmete koji se, inače, nalaze u sklopu srednjoškolskog program obrazovanja za Pomorskog nautičara. Te je činjenice tijekom upravnog postupka tuženik prešutio. Ovakav pretjerani formalizam da predstavlja povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske, kao i Europskom konvencijom o ljudskim pravima, o čemu je Europski sud za ljudska prava upozorio u više svojih odluka na koje se u tužbi poziva i smatra ih primjenjivim na konkretnu upravnu stvar. Osobite one u kojima se upozorava da se greške ili propusti državnih tijela ne bi trebali ispravljati na štetu građana (predmet Gashi protiv Hrvatske, zahtjev br. 32457/05, Zubac protiv Hrvatske, zahtjev br. 40160/12). Do objavljivanja javnog priopćenja od 21. veljače 2025. i donošenja osporenog rješenja, tuženik je drugim polaznicima obrazovanja za Pomorskog nautičara priznavao prava koja su proizlazila iz svjedodžbi koje je izdavala zainteresirana osoba za isto razdoblje, čime je u odnosu na njega povrijeđeno i načelo jednakog postupanja.

6. Na ove se navode tuženik očitovao podneskom od 19. rujna 2025. u kojem navodi da činjenica što je zainteresiranoj osobi 23. lipnja 2025. izdana suglasnost nije od utjecaja na konkretan zahtjev, jer je u istoj izričito navedeno da se odnosi na generacije polaznika koje program upišu nakon stupanja na snagu tog rješenja. Da bi pomorsko učilište moglo započeti s obrazovanjem odnosno izobrazbom mora ispuniti propisane uvjete te od tuženika dobiti suglasnost (kada je u pitanju obrazovanje) odnosno dopusnicu (kada je u pitanju izobrazba). Ne postoji zakonska mogućnost izdavanja retroaktivne suglasnosti odnosno dopusnice. Takva procedura propisana je Pomorskim zakonikom i Pravilnikom o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca. Izobrazba pomoraca temelji se na strogim standardima koji su na međunarodnoj razini utvrđeni Međunarodnom konvencijom o standardima izobrazbe, izdavanju svjedodžbi i držanju straže pomoraca (STCW) 1978, koja je u hrvatsko zakonodavstvo implementirana Pomorskim zakonikom i navedenim Pravilnikom. Činjenica što su se u razdoblju, kada zainteresirana osoba nije imala suglasnost za provođenje programa za pomorskog nautičara, kontinuirano izdavala pojedinačna rješenja za stručne predmete koji se nalaze u sklopu srednjoškolskog obrazovanja ni na koji način ne oslobađa učilište obveze podnošenja zahtjeva za izdavanje suglasnosti. Ukazuje na razliku pojma izobrazbe od pojma obrazovanja. Kod izobrazbe se radi o tečajevima koje pomorci moraju završavati u skladu s međunarodnim standardima, nevezano za prethodni tip završenog obrazovanja. Izobrazba je stjecanje znanja i vještina putem uvježbavanja i svladavanja stručnih programa posebne namjene, dok obrazovanje označava stjecanje znanja i vještina u sklopu redovnog školovanja. Pojam obrazovanja je širi od pojma izobrazbe. Nakon isteka važenja suglasnosti zainteresiranoj osobi izdavane su dopusnice za provođenje izobrazbe koja je preduvjet za stjecanje pojedinih svjedodžbi o dopunskoj osposobljenosti, što nije odlučno za ovaj spor. Suglasnost koja se izdaje za provođenje programa obrazovanja izdat će se ukoliko su ispunjeni propisani uvjeti, a ako takav program obrazovanja u sebi obuhvaća i programe izobrazbe, za koje učilište također treba dokazati da ispunjava uvjete, ista suglasnost će obuhvatiti i te programe izobrazbe, kako bi polaznik takvog obrazovanja po uspješnom završetku mogao, osim svjedodžbi o osnovnoj osposobljenosti, steći i one o dopunskoj osposobljenosti, koje su nužne za početak pomorske karijere. Prema članku 80. stavak 3. Pravilnika pomorskom učilištu koje u program obrazovanja uvrsti i programe izobrazbe ne izdaje se posebna dopusnica. Ovdje se radi o propustu zainteresirane osoba da pored zahtjeva za izobrazbu za pojedine programe koji se provode putem tzv. tečajeva, ponovno zatraži suglasnost. Sadržaj odnosno program koji se odnosi na obrazovanje (naobrazbu) nije istovjetan onome koji se odnosi na izobrazbu. Riječ je o dva suštinski različita i međusobno nepovezana programa, koji se ne razlikuju samo po opsegu i sadržaju, već i po svrsi, ciljevima i načinu provedbe. Program obrazovanja je širi i sadržajniji te obuhvaća općeobrazovne i stručno – teorijske cjeline. Nasuprot tome, program izobrazbe predstavlja specijaliziranu i praktično usmjerenu izobrazbu, ograničenog dosega, koja se može provoditi neovisno o formalnom sustavu obrazovanja. Zato se ti programi ne mogu promatrati kao međusobno zamjenjivi, niti kao dijelovi istog sustava. Pogrešno tužitelj tvrdi da je zainteresirana osoba ispunjavala uvjete, unatoč tome što formalna suglasnost nije bila izdana. S obzirom da zainteresirana osoba nije podnijela zahtjev, nije se ni ispitivalo ispunjava li i dalje uvjete, već se moglo zaključiti da takvi uvjeti više nisu bili ispunjeni. Ukoliko je i bilo propusta upravnog tijela da upozori na istek suglasnosti, to ne može biti razlog da se pozivajući na zaštitu legitimnih očekivanja ili jednakost u postupanju, postupi protivno propisima. Ukoliko je tuženik ranije i izdao svjedodžbu o osposobljenosti pomorca osobi koja je kao dokaz o završenom obrazovanju priložila svjedodžbu o završenom srednjoškolskom obrazovanju izdanu od zainteresirane osobe, koje obrazovanje je provedeno u razdoblju za koji nije postojala potrebna suglasnost, to ne može biti razlog istovjetnog postupanja povodom zahtjeva, niti za takvo postupanje postoji uporište. Ukoliko je u nekom ranijem upravnom postupku doneseno rješenje kojim je kod identičnog činjeničnog stanja udovoljeno traženju podnositelja za izdavanje svjedodžbe, dakle, udovoljeno zahtjevu za stjecanje svjedodžbe u pomorstvu temeljem završenog obrazovanja za koje nije postojala suglasnost, što nije po propisu, ne može sada takvo postupanje biti opravdanje da se ponovno postupi na isti način.

Nepriznavanjem predmetne svjedodžbe da nisu dovedena u pitanje ostala prava koja tužitelj ostvaruje. Temeljem svjedodžbe o završenom srednjoškolskom obrazovanju u skladu s dopusnicom izdanom od ministarstva nadležnog za obrazovanje polaznici mogu ostvariti pravo na zapošljavanje na radnim mjestima na kopnu za koja se traži takva stručna kvalifikacija. Međutim, uzimajući obzir podijeljenu nadležnost u provedbi pomorskog obrazovanja, kada je riječ o radnim mjestima na brodu, u skladu s odredbom članka 132. stavak 2. Pomorskog zakonika, takav polaznik, u slučaju da učilište ne posjeduje propisanu suglasnost tuženika, nije u mogućnosti stjecati svjedodžbe o osposobljenosti u pomorstvu koje su nužne za ukrcaj i rad na brodu. Upravo ta odredba predstavlja osnovni uvjet koji proizlazi iz STCW Konvencije.

7. U podnesku od 22. rujna 2025. tužitelj, iz ovakvog očitovanja tuženika, zaključuje da iz činjenice što su uredno priznavane svjedodžbe izdane od zainteresirane osobe o uspješno završenom obrazovanju u vremenu dok nije bilo suglasnosti, nije relevantno je li suglasnost postojala, već jesu li ispunjeni uvjeti za ishođenje suglasnosti. Na okolnost je li zainteresirana osoba za vrijeme obrazovanja tužitelja ispunjavala sve uvjete predlaže izvesti dokaz saslušanjem ravnatelja učilišta kao i vještačenje po vještaku pomorske ili druge odgovarajuće struke. To što su se priznavale svjedodžbe o uspješno završenom obrazovanju na ovom učilištu, kod tužitelja i u općoj javnosti stvorilo je uvjerenje da zainteresirana osoba provodi obrazovanje u skladu sa svim propisima te potrebnim odobrenjima i suglasnostima. Zato predlaže da se od tuženika odnosno Lučke kapetanije zatraži očitovanje jesu li do sada nekom polazniku izdali svjedodžbu o osposobljenosti pomoraca temeljem svjedodžbe o uspješno završenom srednjoškolskom obrazovanju u razdoblju u kojem zainteresirana osoba nije imala suglasnost, i ako jesu, jesu li te svjedodžbe i dalje na snazi.

8. Temeljem članka 20. stavak 3. ZUS-a u spor je kao zainteresirana osoba pozvano Suvremeno učilište u Splitu, Pomorsko učilište Atlantis, koje u odgovoru na tužbu uvodno ističe da je za potrebe obavljanja djelatnosti srednjoškolskog obrazovanja Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa izdalo trajno rješenje Klasa:

UP/I-602/07/12-03/00049 od 13. ožujka 2012. Strpljivim i kvalitetnim radom danas je pomorsko učilište s najvećim brojem polaznika programa srednjoškolskog obrazovanja u Splitu i među većima u Hrvatskoj. U ovom se slučaju dogodio u Republici Hrvatskoj presedanski slučaj da je zainteresirana osoba punih pet godina nakon isteka suglasnosti od 21. travnja 2015., uz kontinuirano aktivno sudjelovanje i punu suradnju tuženika uredno provodila obrazovanje za pomorskog nautičara i tehničara za brodostrojarstvo. Napominje da je određeni broj polaznika u spornom razdoblju već završio obrazovanje te pravomoćnim rješenjima tuženika stekao zvanja i odgovarajuće svjedodžbe o osposobljenosti. Prilaže tablicu iz koje proizlazi nejednako postupanje tuženika, jer iz iste proizlazi da od 42 polaznika koji su završili program obrazovanja kod tužitelja u spornom razdoblju, 28 polaznika plove ili su upisali Pomorski fakultet. Sedam polaznika ima sve potrebne dokumente i čekaju ukrcaj na brod, dok ih je najmanje šest odbijeno. Tako su rješenja kojim se prihvaćaju zahtjevi koje su pomorci stekli prije saznanja u studenom 2024. postali pravomoćno, i nema uvjeta za njihovo stavljanje izvana snage. Svi ti polaznici završili su obrazovanje u spornom razdoblju pod jednakim uvjetima, zbog čega ovakav pristup predstavlja nejednako postupanje i povredu prava na pravično suđenje. Osim što se time stvara pravna nesigurnost, to predstavlja i povredu ustavnih i konvencijskih prava. Napominje da je za polaznike programa obrazovanja koji su završili školovanje nakon isteka suglasnosti, tuženik uredno izdavao i dostavljao potvrdnice te pomorcima temeljem istih izdavao odgovarajuće svjedodžbe o osposobljenosti (brevete), dakle, aktivno sudjelovao u provedbi programa obrazovanja koji provodi zainteresirana osoba. Prema odredbi članka 80. stavak 3. Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca za pomorsko učilište koje u program obrazovanja uvrsti i programe izobrazbe ne izdaje se posebna dopusnica. To smatra bitnim naglasiti, jer zainteresirana osoba provodi i programe obrazovanja i programe izobrazbe. Svjedodžbe o osposobljavanju (breveti) koji se stječu u sklopu programa obrazovanja za pomorskog nautičara (D2, D6B, D11, D12, D17, D19, D44, D45, D46, D47A, D48) stječu se i u sklopu programa izobrazbe koje inače provodi zainteresirana osoba, neovisno o srednjoškolskim programima. Program obrazovanja za pomorskog nautičara provodio se i po isteku važenja suglasnosti, s tim da se u cijelom spornom razdoblju, na temelju odgovarajućih rješenja (dopusnica) vrši izobrazba pomoraca za stjecanje svjedodžbi o dopunskoj osposobljenosti za sve programe navedene u rješenju. Rješenja o povjeravanju izobrazbe pomoraca uredno su izdavana od strane tuženika i nakon prestanka važenja suglasnosti. Pri izdavanju svakog rješenja, od strane tuženika izvršen je pregled učilišta s ciljem provjere udovoljavanja uvjetima STCW Konvencije i Pravilnika, kada je utvrđeno da zainteresirana osoba ispunjava sve uvjete.

9. U podnesku od 10. listopada 2025. tuženik ponavlja da činjenica što je tužitelj postupao u dobroj vjeri ne može nadomjestiti zakonsku obvezu učilišta koje namjerava provoditi obrazovanje ishoditi od tuženika suglasnost za provođenje obrazovanja. To je međunarodni standard koji je tuženik dužan poštovati, a sastoji se u tom se da osposobljavanje koje prethodi izdavanju svjedodžbi u pomorstvu mora pružiti primjerena teoretska znanja i praktične vještine na pomorskom učilištu koje mora biti odobreno od nadležne vlasti. To što su takve svjedodžbe o uspješno završenom srednjoškolskom obrazovanju u razdoblju u kojoj nije postojala suglasnost, izdavane drugim polaznicima nije predmet ovog spora. Sa svakom tom svjedodžbom postupat će se u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku, primjenjujući odgovarajuće pravne lijekove.

10. U podnesku od 6. studenog 2025. tužitelj primjećuje da je tuženik svaki put kada bi pomorcima koji su završili obrazovanje u razdoblju bez suglasnosti u upravnim i neupravnim postupcima priznavao pravo (npr. ovjera dnevnika vježbenika palube radi ukrcaja na brod, priznavanje prava na pristup polaganju ispita radi izdavanja svjedodžbe o osposobljenosti, izdavanje svjedodžbe nakon polaganja ispita i dr.) slao jasnu poruku da zainteresirana osoba ima sve potrebne suglasnosti nadležnih tijela za provođenje obrazovanja i izdavanje svjedodžbi. Tuženik izbjegava odgovoriti na pitanje je li u razdoblju od donošenja osporenog rješenja do javnog priopćenja (21. veljače 2025.) priznavao prava temeljem svjedodžbi o završenom obrazovanju koje se provodilo bez suglasnosti. Pri tome se poziva na zakonske odredbe koje je dužan provoditi, ne uzimajući u obzir da je tužitelj četiri godine potrošio na svoje obrazovanje, odradio vježbenički staž te pripremu i polaganje ispita kod tuženika.

11. Tijekom spora održana je rasprava (23. rujna 2025., 15. prosinca 2025.), na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

12. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo te onu priloženu tijekom spora, dok je odbio izvođenje od tužitelja predloženih dokaza (vještačenje, saslušanje svjedoka, pribavljanje upravnih i neupravnih spisa tuženika i dr.), jer isti nisu od utjecaja za utvrđivanje činjenica odlučnih za donošenje pravilne i na zakonu osnovane presude.

13. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

14. Tužbeni zahtjev je osnovan.

15. Predmet spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim se odbija tužiteljev zahtjev za izdavanje svjedodžbe o osposobljenosti za časnika plovidbene straže na brodovima od 500 BT ili većima (STCW II/1).

16. Obrazloženje osporenog rješenja svodi se na citiranje mjerodavnih (pod)zakonskih odredaba i utvrđenje koje se u nastavku citira:

„… Uvidom u priloženu Svjedodžbu o završnom radu izdanu od Sveučilišta u Splitu pod brojem Klasa: 602-07/22-117/03 Urbroj: 2181-177-22-581, matični broj: [matični broj]/PN od 27. srpnja 2022. proizlazi da je ista izdana podnositelju zahtjeva, koji je 23. rujna 2020. upisan u program obrazovanja za zanimanje pomorski nautičar te je 20. svibnja 2022. stekao uvjete za obranu završnog rada koji je izradio i obranio od 11. travnja do 30. lipnja 2022. te postigao odličan uspjeh. Pored navedenog, temeljem završenog srednjoškolskog programa za pomorskog nautičara, podnositelju su izdane i potvrdnice iz članka 73., 74., 76. i 78. Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca, koje su, pored obveznog obrazovanja, dodatan uvjet za stjecanje svjedodžbe o osposobljenosti za časnika plovidbene straže na brodovima od 500 BT ili većima (STCW II/1).

Iz navedenog nespornim proizlazi kako se kasnije izdana suglasnost tuženika od 21. travnja 2015. (Klasa: UP/I-342-35/14-01/192 Urbroj: 530-03-2-1-2-15-8) nije odnosila na školsku godinu 2019/2020 u kojoj je podnositelj zahtjeva upisao predmetni srednjoškolski program, s obzirom da je zadnja školska godina na koju se predmetna suglasnost odnosila 2018/2019. S obzirom da izdavatelj svjedodžbe nije imao propisanu suglasnost kojom se utvrđuje usklađenost programa predmetnog srednjoškolskog obrazovanja u odnosu na odgovarajuće dijelove STCW Konvencije i STCW Pravilnika, to isprave koje je izdao, i to baš: Svjedodžba o završnom radu izdana od strane Suvremenog učilišta u Splitu pod brojem Klasa: 602-07/22-117/03 Urbroj. 2181-177-22-581, matični broj: [matični broj]/PN od 27. srpnja 2022., kao i pripadajuće potvrdnice izdane od istog učilišta, kojima se potvrđuje da je podnositelj pohađao izobrazbu za program sprečavanja onečišćenja morskog okoliša od 15. ožujka 2023., serijski broj: [serijski broj], izobrazbu za program rukovođenje, upravljanje posadom i unapređenje timskog rada na brodu – radna razina od 15. ožujka 2023., serijski broj: [serijski broj], izobrazbu za program upravljanja ljudskim potencijalima na zapovjedničkom mostu od 15. ožujka 2023., serijski broj [serijski broj] te izobrazbu za program korištenja elektroničkog prikazivača pomorskih karata s informacijskim sustavom (ECDIS) od 15. ožujka 2023., serijski broj [serijski broj] ne mogu u ovom postupku biti prihvaćene kao isprave temeljem kojih bi se mogla izdati tražena svjedodžba (STCWII/1).“ 17. Za rješavanje konkretne upravne stvari tuženik mjerodavnim smatra odredbe Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca („Narodne novine“, br. 130/13, 45/14, 124/15, 72/16, 69/18, 77/18, 85/21, 77/24, 136/25; u daljnjem tekstu: Pravilnik) prema kojima:

- svjedodžbu o osposobljenosti za časnika plovidbene straže na brodovima od 500 BT ili većima (STCW II/1), stječe pomorac koji je, između ostalog, završio srednjoškolsko obrazovanje nautičkog smjera ili drugog odgovarajućeg smjera u trajanju od najmanje 4 godine, u kojem su obuhvaćeni najmanje sadržaji sukladno programu iz dijela A-II/1 STCW Pravilnika odnosno iz Priloga A1 ovog Pravilnika (članak 17. stavak 1. podstav 2);

- pristupnik za stjecanje svjedodžbe iz stavka 1. ovog članka, koji u tijeku obrazovanja nije ovladao programima iz Priloga D, dio D2 (Temeljna sigurnost na brodu), D6B (Motrenje i ucrtavanje radarskim uređajem i korištenje ARPA uređaja na radnoj razini), D11 (GMDSS radiooperator), D12 (Upravljanje gašenjem požara), D17 (Rukovanje brodicom za spašavanje i spasilačkom brodicom, osim brze spasilačke brodice), D19 (Medicinska prva pomoći), D44 (Korištenje elektroničkog prikazivača pomorskih karata s informacijskim sustavom (ECDIS)), D45 (Upravljanje ljudskim potencijalima na zapovjedničkom mostu), D47A (Rukovođenje, upravljanje posadom i unapređenje timskog rada na brodu - radna razina), D48 (Sprečavanje onečišćenja morskog okoliša), dužan je prije pristupanja ispitu iz stavka 1. alineje 5. ovog članka savladati odnosne programe (članak 17. stavak 2.);

- obrazovanje koje je uvjet za stjecanje svjedodžbi o osposobljenosti sukladno odredbama ovog Pravilnika provode pomorska učilišta ovlaštena sukladno posebnim propisima i uz suglasnost Ministarstva (članak 79. stavak 1.);

- udovoljavanje uvjetima u pogledu obveznog obrazovanja dokazuje se svjedodžbom izdanom ili priznatom u Republici Hrvatskoj sukladno posebnim propisima (članak 91. stavak 2);

- udovoljavanje uvjetima u pogledu izobrazbe dokazuje se potvrdnicom ili potvrdom izdanom od ovlaštenog učilišta u Republici Hrvatskoj ili učilišta ovlaštenog od druge države članice EU ili EGP odnosno treće države s kojom je sklopljen odgovarajući sporazum u skladu sa člankom 113. ovog Pravilnika (članak 91. podstav 3).

18. Prema odredbi članka 132. Pomorskog zakonika („Narodne novine“, br. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19) obrazovanje pomoraca radi stjecanja svjedodžbi o osposobljenosti obavlja pomorsko učilište ovlašteno posebnim propisima i uz suglasnost Ministarstva.

19. Među strankama nije sporno da je zainteresirana osoba u smislu članka 79. stavak 5. Pravilnika propustila tuženiku, kao nadležnom ministarstvu, podnijeti zahtjev za izdavanje suglasnosti za provođenje programa obrazovanja. Time je zainteresirana osoba izgubila svojstvo ovlaštenog pomorskog učilišta u smislu članka 132. Pomorskog zakonika.

20. Stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište o tome može li ta činjenica biti nepremostiva prepreka kod odlučivanja o tužiteljevom zahtjevu. S jedne strane, tužitelj to ne prihvaća jer je kroz čitavo obrazovanje postupao u dobroj vjeri i u uvjerenju da zainteresirana osoba raspolaže svim potrebnim dozvolama i suglasnostima. S druge strane, tuženik smatra da je ta činjenica okolnost zbog koje nije moguće udovoljiti tužiteljevom zahtjevu za izdavanje tražene svjedodžbe.

21. Nakon razmatranja opširnih navoda koje su stranke iznosile tijekom spora, sud zaključuje da tuženik kod odlučivanja o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva ne odustaje od svog stajališta da se kod donošenja rješenja jedino mogao rukovoditi i zadržati na činjenici da zainteresirana osoba pravodobno nije podnijela zahtjev za izdavanje suglasnosti odnosno da je tužitelj stekao obrazovanje na pomorskom učilištu koje za to nije ovlašteno na zakonom propisani način.

22. Prema mišljenju suda, nasuprot obveze zainteresirane osobe da kao ozbiljno učilište podnese takav zahtjev, stoji obveza tuženika da kao nadležno ministarstvo u ispunjavanju zakonom i međunarodnim pravom danih ovlasti o tome vodi urednu evidenciju. Sam tuženik tijekom spora potvrđuje da je uvidom u službenu evidenciju o izdanim suglasnostima utvrdio da zainteresirana osoba takvu suglasnost nema. U ovom se slučaju očito dogodio propust zainteresirane osobe da zahtjev podnese, kojeg je paralelno pratio propust tuženika da na to pravodobno reagira. Iz rezultata spora proizlazi da tuženik u relativno dugom razdoblju od suglasnosti od 21. travnja 2015. pa da objavljivanja javnog priopćenja (21. veljače 2025.), taj propust uopće nije registrirao. Tužitelj tvrdi, zainteresirana osoba to potvrđuje, a tuženik to ne spori, da su u tom razdoblju drugim osobama koje su završile program obrazovanja koje se provodilo u vremenu koje nije bilo pokriveno suglasnošću, uredno priznavale svjedodžbe o završenom obrazovanju. Za razliku od tuženika, ovaj sud ne drži da se ta okolnost može promatrati izolirano od tužiteljevog primjera. Tužitelj ima pravo opravdano očekivati da će se o njegovom zahtjevu odlučivati na način kako se to radi i s drugim zahtjevima koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Dalje, on ima opravdano očekivanje da između tuženika i zainteresirane osobe postoji očekivana razina suradnje. Pored toga, tuženik tijekom ovog spora nije predložio ni priložio nijedan dokaz da je poduzeo bilo kakve radnje da se isprave izdane drugim polaznicima, ukoliko na zakonu nisu osnovane, stave izvan snage. U takvim je okolnostima tužitelj očekivao, a prema stanju spisa za to je imao razuman razlog, da će se njegov zahtjev razmotriti na način kako je to učinjeno u drugim identičnim primjerima. Zato se kod odlučivanja o tužiteljevom zahtjevu nije bilo dovoljno zadržati na činjenici da zainteresirana osoba nije imala suglasnost, pa je tuženik bio dužan ispitati odgovara li program obrazovanja koji je s uspjehom završio tužitelj sadržajno i kvalitativno uvjetima koje traži odredba članka 17. Pravilnika. Drugim riječima, je li tužitelj završio program obrazovanja za koju bi zainteresirana osoba dobila suglasnost da ju je zatražila. Zaključno, u svjetlu primjene načela jednakog postupanja, sud ne vidi prepreku da se tražena svjedodžba izda tužitelju koji je završio isti program obrazovanja, kao i osobe kojima je takva svjedodžba izdana, samo zato što tuženik nije pravodobno uočio da zainteresirana osoba nema formalnu suglasnost.

23. U izloženom, osporeno rješenje odlučeno je temeljem članka 117. stavak 1. ZUS-a poništiti i vratiti tuženiku na ponovni postupak u kojem će pridržavajući se pravnog shvaćanja i primjedaba ovog suda u skladu s člankom 119. stavak 4. ZUS-a, ispitati je li tužitelj dostavljenim ispravama dokazao da je ovladao primjerenim teoretskim znanjem i praktičnim vještinama koje se traže kod izdavanje svjedodžbe o osposobljenostima za časnika plovidbene straže na brodovima od 500 BT ili većima (STCW II/1), te ovisno o tom utvrđenju novim na zakonu osnovanim rješenjem odlučiti o tužiteljevom zahtjevu.

24. O troškovima upravnog spora odlučeno je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS prema kojoj stranka koja izgubi zbog spor u cijelosti snosi sve troškove upravnog spora.

25. Opunomoćenik tužitelja podneskom je popisao trošak upravnog spora za sastav tužbe, obrazloženih podnesaka od 15. svibnja 2025., 24. lipnja 2025., 7. kolovoza 2025., 22. rujna 2025., 6. studenog 2025. te zastupanja na ročištu (23. rujna 2025., 15. prosinca 2025), za svaku radnju 1.250,00 eura.

26. Prema odredbi članka 144. ZUS troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavak 1.), troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.).

1 27. Prema Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) za sastavljanje tužbe te zastupanje na raspravi odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.

28. Prema Tbr. 54. vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

29. U smislu prethodno navedenih odredba tužitelju se priznaje trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi, u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura.

30. Tužitelju se ne priznaje trošak sastava podnesaka uloženih tijekom spora u spis predmeta. Odredbe ZUS koje, ovisno o uspjehu u sporu, priznaju pravo na naknadu troškova, ovaj sud tumači na način da se strankama imaju priznati samo oni troškovi koji su nužni i opravdani za zastupanje stranke, a što trošak s osnova sastavljanje podneska u kojem opunomoćenik iznosi navode koje je mogao navesti na samoj raspravi nije, zbog čega se zahtjev za naknadu troškova u tom dijelu odbija kao neosnovan.

31. Isto tako, trošak upravnog spora ne priznaje se ni zainteresiranoj osobi. Upravni spor pokrenut je na zahtjev tužitelja radi osporavanja rješenja kojim se odbija njegov zahtjev zbog propusta kojem je u dobroj mjeri pridonijela sama zainteresirana osoba. Uz to, učinci ove presude protežu se samo na tužitelja, i njome se ne derogira činjenica da zainteresirana osoba nije ishodila potrebnu suglasnost, čime je tužitelja dovela u situaciju pravne nesigurnosti. Zainteresirana osoba je ustanova od koje se očekuje da raspolaže pravnom službom koja će zastupati njezina prava i interese i da joj za to nije potrebna stručna pomoć kvalificirane osobe. Prema stavu suda, činjenica što je usvojen tužiteljev zahtjev, ne može se tumačiti kao uspjeh zainteresirane osobe koji bi joj dao pravo na trošak zastupanja u upravnom sporu.

U Splitu, 12. siječnja 2026.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku

- tuženiku

- zainteresiranoj osobi po opunomoćenici

- u spis