REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1460/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja ČS, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Anđelu Vuniću, odvjetniku iz OD Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 27. studenog 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika US i punomoćnika tuženika, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I/ U cijelosti se odbija tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 84,00 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 5. kolovoza 2024. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , te mu naknaditi parnične troškove u iznosu od 151,54 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 12. siječnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 125,00 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 12. siječnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 10. lipnja 2025. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi, u bitnome, da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 27. svibnja 2024., oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu IS. Štetu na vozilu da je dužan naknaditi tuženik, kao odgovorni osiguratelj, temeljem ugovora o osiguranju zaključenog sa štetnikom. Vozilo je vlasnik odlučio popraviti kod tužitelja koji je za izvršeni popravak vozila izdao račun na iznos od 1.856,84 eur. Međutim, tuženik je po navedenom računu izvršio isplatu troškova potrebnih za popravak vozila u visini od 1.772,84 eur. Preostala je razlika od 84,00 eur, utužena u ovom postupku, a posljedica je različite cijene radnog sata potrebnih servisnih radova po kojoj tuženik obračunava odštetu. S obzirom da je oštećeni vlasnik ugovorom o ustupu potraživanja tužitelju ustupio svoju tražbinu prema tuženiku po osnovi isplate naknade štete temeljem predmetnog računa izdanog radi popravka vozila, tužitelj od tuženika potražuje isplatu preostalog iznosa potrebnog za izvršeni popravak vozila, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 5. kolovoza 2024. do isplate, po stopi mjerodavnoj za ostale odnose.

2./ U odgovoru na tužbu tuženik osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Naime, smatra da iz tužiteljevih navoda ne proizlazi da bi tuženik bio odgovorni osiguratelj. Osporava visinu potraživanja. U bitnome, ističe da je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području, kod servisera iste kvalitete, no za nižu cijenu od one po kojoj je vozilo popravljeno kod tužitelja. Osporava vjerodostojnost tužiteljevog cjenika. Naime, tuženik navodi da tužitelj u istom razdoblju popravak vozila naplaćuje po nižoj cijeni od one obračunate u konkretnom slučaju. Nadalje, osnovanost zahtjeva osporava jet tvrdi da vozilo nije popravljeno u skladu s izvidom štete. Osporava i tijek zateznih kamata.

3./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: račun popravka (list 9 spisa), izvid štete (list 10 spisa), tuženikova korespondecija povodom predmetnog odštetnog zahtjeva (list 11-14, 16-17 spisa), potvrda o plaćanju (list 15 spisa), tužiteljev cjenik (list 18 spisa), ugovor o ustupu tražbine i obavijest (list 19-22 spisa), sudska praksa (list 23-33, 36-44, 49-62 spisa), očitovanje Agencije za nadzor financijskih usluga (list 34-35 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2022. (list 45-49 spisa), tužiteljeva ponuda od 18. lipnja 2024. (list 72 spisa).

4./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5./ Predmet spora je zahtjev tužitelja kao novog vjerovnika za isplatom naknade štete, u visini preostalog dijela računa ispostavljenog za popravak vozila , od tuženika kao odgovornog osiguratelja.

6./ Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika kao odgovornog osiguratelja, aktivna legitimacija tužitelja kao novog vjerovnika, odgovornost tuženikovog osiguranika, dakle osnovanost zahtjeva. Nadalje, sporna je i visina zahtjeva odnosno cijena radnog sata po kojoj je tuženik kao osiguratelj dužan izvršiti plaćanje naknade štete u visini troškova potrebnih za popravak vozila. Tuženik naime smatra da cijena radnog sata po kojoj tužitelj vrši popravke na odgovara prosječnim cijenama na tržištu mjerodavnom za popravak vozila. Ovo stoga što da postoje servisi koji popravke obavljaju i po nižim cijenama, a odabirom skuplje usluge popravka da je sam oštećenik doprinio visini nastale štete. Osim toga, tuženik osporava i tužiteljeve tvrdnje o njegovoj službenoj cijeni radnog sata ukazujući da u istom razdoblju tužitelj obavlja popravke po nižim cijenama od onih navedenih u priloženom cjeniku. Sporan i tijek zateznih kamata.

7./ Tužitelj u tužbi tvrdi da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila 27. svibnja 2024., slijedom čega da se vlasnik ovog vozila obratio tuženiku kao osiguratelju, odgovornom temeljem ugovora o osiguranju zaključenog sa štetnikom. Dakle, proizlazi da je vozilo registarske oznake oštećeno u prometnoj nezgodi, a da je tuženik, kao osiguratelj štetnika, odgovorni osiguratelj. Ako se ima u vidu da su sudionici u prometu, vlasnici odnosno korisnici vozila dužni zaključiti obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (čl. 2. st. 1. toč. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023, dalje ZOOP)), to proizlazi iz tužiteljevih navoda je da tuženik upravo odgovorni osiguratelj na temelju ugovora o obveznom automobilskom osiguranju zaključenog s osobom koja je uporabom vozila u prometnoj nezgodi od 27. svibnja 2024. prouzročila štetu na vozilu registarske oznake [registarska oznaka].

8./ Svakako je neosnovano tuženikovo isticanje prigovora promašene pasivne legitimacije kao odgovornog osiguratelja, imajući u vidu da je izvida štete učinjenog kod tuženika 3. lipnja 2024., u kojem je naveden upravo 27. svibnja 2024. kao dan nezgode temeljem koje se šteta prijavljuje, kod tuženika izvršen pregled vozila registarske oznake [registarska oznaka], zaveden pod tuženikovom oznakom i brojem štete 248210512457, a da je potom iz tuženikovog očitovanja od 5. srpnja 2024. utvrđeno da je isti obavijestio oštećenika IS da je za štetu prijavljenu pod brojem navedenim u predmetnom izvidu štete utvrdio pravnu osnovanost zahtjeva, dakle da postoji odgovornost njegovog osiguranika za nastanak predmetne prometne nezgode, uz ponudu odštete u iznosu od 1.772,84 eur, jer da je račun popravka umanjen za više zatraženo po osnovi cijene radnog sata. Potom je tuženik 27. kolovoza 2024., uz navođenje predmetne oznake štete i da je račun popravka umanjen za više zatraženo po osnovi cijene radnog sata, izvršio plaćanje ponuđenog iznosa naknade štete tužitelju po osnovi uplate temeljem računa za popravak vozila.

9./ S obzirom na opisano postupanje tuženika, koji je povodom odštetnog zahtjeva vezanog uz predmetni štetni događaj, utvrdio pravnu osnovu za naknadu štete, odnosno odgovornost njegovog osiguranika, koju je potom i isplatio, u iznosu koji je smatrao potrebnim, neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije, jer pogrešno smatra tuženik da iz navoda tužbe i priloženih dokaza njegova odgovornost kao osiguratelja ne bi proizlazila. Pri tome, tuženik vezano uz prigovor promašene pasivne legitimacije u ovom dijelu nije iznio drugih činjenica niti predložio dokaza kojima bi prigovor potkrijepio prigovor, a što je, u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP - a, bio dužan učiniti. Dakle, u konkretnom je slučaju, kod opisanog postupanja tuženika, koji je povodom prijave štetnog događaja i izvršenog izvida štete oštećenika IS obavijestio da je utvrdio da postoji njegova odgovornost kao osiguratelja i odštetu isplatio u iznosu koji smatra primjerenim, očito je neosnovano tuženikovo osporavanje pasivne legitimacije i odgovornosti.

10./ Iz tužiteljevih navoda proizlazi nadalje da se, nakon predmetne prometne nezgode i izvršenog izvida štete kod tuženika, vlasnik oštećenog vozila IS odlučio vozilo registarske oznake [registarska oznaka] popraviti kod tužitelja, te da je tužitelj nakon izvršenog popravka vozila izdao račun za troškove popravka u iznosu od 1.856,94 eur, pod brojem 1776/11562/3 od 5. srpnja 2024. U ovom su računu radni sati za limarski i lakirerski rad obračunati po cijeni od 41,00 eur (uvećano za PDV), koja cijena je navedena i u tužiteljevom cjeniku od 1. veljače 2024.

11./ Imajući u vidu prethodno navedenim izvidom štete tuženika predviđen potreban broj radnih sati (limarskih radova od 2,70 sati i autolakirerskih radova od 2,10 sati), razvidno je da su predmetnim računom za izvršeni popravak vozila obračunati troškovi popravka u skladu s tuženikovih izvidom štete glede potrebnih radnih sati. Osim toga, imajući u vidu tuženikovo postupanje, isplatom temeljem predmetnog računa za izvršeni popravak vozila i pri tome navedeno tuženikovo očitovanje da je račun umanjen po osnovi cijene radnog sata, očito je da tuženik nije osporavao da bi popravak bi učinjen u skladu s izvidom štete, dakle nije osporavao osnovanost učinjenih troškova za popravak vozila uslijed oštećenja nastalih u predmetnom štetnom događaju, već je osporio obvezu plaćanja radnih sati potrebnih za popravak za iznos od 84,00 eur. Očito je stoga neosnovan prigovor tuženika da popravak ne bi bio izvršen u skladu s izvidom štete.

12./ Ustupom je tužitelj stekao predmetnu tražbinu, koju je prema tuženiku, kao odgovornom osiguratelju, imao vlasnik oštećenog vozila registarske oznake [registarska oznaka], a po osnovi naknade potrebnih troškova za popravak vozila. Naime, a kako proizlazi iz odredaba Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 5. rujna 2024. i činjenica na kojima tužitelj predmetni tužbeni zahtjev osniva, IS, kao vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka], ima prema tuženiku, kao odgovornom osiguratelju, tražbinu po osnovi naknade štete u visini troškova potrebnih za popravak njezinog vozila, na temelju računa koji joj je tužitelj, kao serviser, izdao za učinjeni popravak vozila. Predmetnu svoju tražbinu, dakle prema tuženiku kao odgovornom osiguratelju po osnovi isplate naknade štete u visini troškova potrebnih za popravak vozila, vlasnik vozila ustupio je tužitelju, u skladu s odredbom čl. 80. st. 1. u vezi s čl. 88. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), dakle radi ispunjenja njegove obveze, kao vlasnika vozila prema tužitelju, koji je izvršio popravak vozila, isplatiti mu naknadu za učinjeni popravak vozila, temeljem izdanog računa.

13./ Međutim, osnovano, po ocjeni ovog suda, tuženik osporava vjerodostojnost tužiteljevih navoda o cijeni njegovih radnih sati obračunatoj u predmetnom računu, odnosno vjerodostojnost tužiteljevog cjenika.

14./ Naime, iz tužiteljevog cjenika od 1. veljače 2024. proizlazi da je cijena po kojoj je limarsko-lakirerske radova obračunavao 41,00 eur (uvećano za PDV od 25%). Po ovoj je cijeni tužitelj radove obračunao i u predmetnom računu od 5. srpnja 2024. Na temelju predmetnog računa, s obzirom na broj radnih sati i njihovu cijenu, proizlazi da troškovi popravka ukupno po ovim osnovama iznose 246,00 eur (jer je (2,70x41,00) + (2,10x41,00) = 196,80 eur + 25% PDV = 246,00 eur).

15./ Međutim, tuženik je dostavio tužiteljevu ponudu za popravak vozila od 18. lipnja 2024., dakle izdanu prije predmetnog računa, a u vrijeme kada je važio cjenik na koji se tužitelj poziva u ovoj parnici, u kojoj je ponudi tužitelj limarsko-lakirerske radove obračunao po cijeni od 26,54 eur (uvećano za PDV od 25%). Iz predmetne ponude nije razvidno da bi na cijenu radova bio obračunat neki popust (rabat) u odnosu na redovnu tužiteljevu cijenu, iako je u ponudi i takva mogućnost predviđena. Kada bi se u konkretnom slučaju radovi popravka koje je tužitelj izvršio obračunali po cijeni iz potonje ponude, ukupan bi trošak popravka bio manji upravo za razliku koju je tuženik odbio platiti (naime (2,71x26,54) + (2,10x26,54) = 127,38 eur + 25% PDV = 159,22 eur; a 246,00 eur – 159,22 eur = 86,78 eur).

16./ Tužitelj se na ove navode tuženika nije očitovao niti je iznio činjenice kojima bi obrazložio obračun cijene radnih sati u predmetnoj ponudi, no u iznosu manjem od onog navedenog u cjeniku, za koji navodi da bi bio njegov cjenik mjerodavan u spornom razdoblju. Nadalje, tužitelj, iako je naveo kao dokaze isprave iz kojih bi proizlazilo da su i drugi serviseri u istom razdoblju troškove radnih sati pot rebnih za popravak vozila obračunavali po cijeni od 41,00 eur, i da osiguravajuća društva plaćanjem prihvaćanju ove cijene, takve isprave nije priložio. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj nije iznio činjenice niti predložio, odnosno dostavio dokaze kojima bi potkrijepio tvrdnju da je u predmetnom računu radne sata obračunao u skladu sa svojim cjenikom, prema kojem cijene radnih sati redovito obračunavao u spornom razdoblju, odnosno da tako obračunate cijene odgovaraju cijenama na tržištu mjerodavnom za popravak vozila jer ih i drugi pružatelji usluga naplaćuju, a korisnici podmiruju. S druge strane, tuženik je dokazima potkrijepio svoje navode da je tužitelj u spornom razdoblju cijenu radnih sati za popravak obračunavao u manjem iznosu no u predmetnom računu, a po kojoj je cijeni tuženik štetu i naknadio.

17./ Pri tome, za ukazati je da, suprotno shvaćanju tuženika, mjerodavna cijena po kojoj je isti kao osiguratelj štetnika dužan naknaditi troškove popravka nije najniža cijena koja se na tržištu može postići. Naime, niti iz jednog propisa ne proizlazi obveza oštećenika popravak vozila, kao u konkretnom slučaju, izvršiti u najpovoljnijem servisu na nekom servisnom području. Oštećena osoba popravak ima pravo izvršiti u servisu po svom izboru, koji djeluje na tržištu, a koji popravak naplaćuje prema cijenama radnog sata sukladno cjeniku svojih usluga, dakle prema cijenama po kojima svoje usluge redovito naplaćuje. Međutim, u konkretnom slučaju, tužitelj, iako je bio dužan, u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a, nije iznio činjenice niti predložio dokaze kojima bi osporio tuženikove prigovore vezane uz cijenu radnog sata po kojoj obavlja usluge popravka vozila, odnosno kojima bi u sumnju doveo istinitost navoda tuženika da i sam tužitelj limarsko-lakirerske radove naplaćuje po cijeni radnog sata u skladu s kojom je tuženik naknadio predmetnu štetu. Stoga, po shvaćanju ovog suda, tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da bi troškove popravka u predmetnom računu obračunao po cijeni po kojoj je u spornom razdoblju popravke redovito obračunavao.

18./ Pri tome, s obzirom da se dokazi u parničnom postupku izvode radi dokazivanja navoda stranaka o odlučnim činjenicama, a da tužitelj nije niti iznio navode kojima bi obrazložio obračun u ponudi na koju se tuženik poziva po cijeni manjoj od one iskazane u cjeniku koji tvrdi da bi bio mjerodavan u spornom razdoblju, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja radi saslušanja istog kao stranke. Nadalje, kao nepotreban je u konkretnom slučaju odbijen i tužiteljev dokazni prijedlog saslušanja oštećenika IS, jer ista očito nema saznanja o odlučnoj okolnosti, cijeni prema kojoj je tužitelj u spornom razdoblju redovito naplaćivao svoje usluge popravka. Također, nepotreban je i tužiteljev dokazni prijedlog prometnog vještačenja na okolnost cijene rada sukladno smjernicama nadležnih Agencija. Naime, po shvaćanju ovog suda, tužitelj ima pravo na naknadu štete u visini potrebnih troškova za popravak vozila, a takvi se obračunavaju prema cijenama koje tužitelj i drugi pružatelji usluga redovito naplaćuju na tržištu mjerodavnom za popravak vozila. Iz dopisa Agencija na koje se tužitelj poziva proizlazi upravo takav zaključak. Međutim, u konkretnom slučaju, tuženik je dokazao da tužitelj, unatoč cjeniku na koji se poziva (od 1. veljače 2024.), popravke vozila vršio i po nižim cijenama, bez navođenja u ponudi da bi se radilo o popustu u odnosu na redovite tužiteljeve cijene. S obzirom da tužitelj nije iznio činjenice niti predložio dokaze kojima bi ove navode osporio, to je utvrđene da nisu osnovane tvrdnje tužitelja da je u predmetnom računu troškove popravka obračunao prema cijenama po kojima je popravke redovito obračunavao u spornom razdoblju , odnosno nije osnovana tvrdnja tužitelja da je u spornom razdoblju cijene obračunavao prema cjeniku od 1. veljače 2024. i da bi cijene iskazane u ovom cjeniku predstavljale mjerodavnu tužiteljevu cijenu u spornom razdoblju.

19./ Stoga je, jer je tuženik troškove popravka naknadio po cijenama radnih sati po kojima je tužitelj popravke obavljao i obračunavao u spornom razdoblju, utvrđeno da je tužiteljev tužbeni zahtjev kojim potražuje daljnji iznos u cijelosti neosnovan.

20./ Tužitelj je s tužbenim zahtjevom u cijelosti izgubio u sporu pa je odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška (razlog iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP -a). s druge strane, tužitelj je dužan tuženiku naknaditi prouzročene parnične troškove, koji su priznati, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa) u iznosu jednokratne nagrade (T.br. 7/9 Tarife) uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% (T.br. 46 Tarife), dakle 125,00 eur.

21./ Odluka o zateznim kamatama na tuženiku dosuđene troškove postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose.

U Zagrebu 12. siječnja 2026..

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda, u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.