REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-1460/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice HGANŠN (prije HG) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladi Sevšek, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Sevšek & partneri d.o.o. u Varaždinu, protiv tuženika Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", [adresa], OIB: 47767714195, radi nedopuštenosti otkaza i povratka na rad, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 21. studenoga 2025., u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Jurice Sevšek, odvjetnika i punomoćnica tuženika SG i ĐG, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I/ Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu od 18.06.2024. godine koju je tuženik KLINIKA ZA INFEKTIVNE BOLESTI „ IG“, [adresa], 10 000 Zagreb, OIB: 7767714195, dao tužiteljici HG, [adresa], 10 000 Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], te se utvrđuje da radni odnos nije prestao.

II/ Tuženik KLINIKA ZA INFEKTIVNE BOLESTI „DR. FRAN MIHALJEVIĆ“, [adresa], 10 000 Zagreb, OIB: 7767714195, dužan je tužiteljicu HG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vratiti na radno mjesto specijalističkog usavršavanja za potrebe poslodavca, u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude.

III/ Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog tekućeg kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od donošenja presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 01-2409-1-2023 od 6. prosinca 2023. do prestanka radnog odnosa. Temeljem ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme s Poslodavcem tužiteljica je obavljala specijalističko usavršavanje za potrebe tuženika, te su tuženik i tužiteljica ugovorili probni rad u trajanju od 6 mjeseci koji se računao od dana kada je započeo radni odnos, odnosno od 1. veljače 2024., a što je ugovoreno Aneksom ugovora o radu broj 01-01-2409-6-2023 od 29. siječnja 2024. Tužiteljica je zaprimila Odluku otkazu Ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu. S obzirom da je tužiteljica saznala za povredu svojih prava, ista je u zakonskom roku, 15. srpnja 2024., podnijela zahtjev za ostvarenje svojih prava sukladno čl.133.st.1. Zakona o radu. Zahtjev za zaštitu prava radnika tuženik je uredno zaprimio te na isti nije odgovorio. Slijedom navedenog, tužiteljica ovim putem u zakonskom roku zahtijeva zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, a sve sukladno čl.133.st.2. Zakona o radu. U predmetnoj Odluci je navedeno da je ravnateljica tuženika donijela pisanu odluku da radnica nije zadovoljila na probnom radu, a koju odluku je ravnateljica donijela na temelju Izvješća glavnog mentora izv.prof.dr.sc. GG, dr.med. od 13. lipnja 2024. Ur.br.01-1359-1-2024 i Izvješća mentora doc.dr.sc. RG, dr.med. od 12. lipnja 2024. Ur.br. 01-1349-1-2024, kojima je dano mišljenje da radnica nije zadovoljila na probnom radu. Navedena izvješća glavni mentor i mentor utemeljili i na pisanim očitovanjima liječnika Klinike na čijim odjelima je radnica obavljala specijalistički staž, a koji navode niz negativnih postupaka radnice koji su bili vidljivi u svakodnevnom radu s pacijentima i kolegama na bolničkim odjelima. Prvenstveno treba istaknuti kako su navedena izvješća i pisana očitovanja liječnika neutemeljena, zlonamjerna i izravno usmjerena na diskreditaciju tužiteljice u svrhu raskida radnog odnosa. U navedenim izvješćima i pisanim očitovanjima iznosi se niz neistinitih tvrdnji, kako o osobnosti tako i o stručnosti tužiteljice. Napominje da se Ravnateljstvo tuženika oglušilo na prijavu incidenta tužiteljice od 2. travnja 2024. podnesenog Službi za kontrolu kvalitete, predstojniku klinike (ujedno i glavnom mentoru tužiteljice) i mentoru. Tužiteljica je u prijavi od 2. travnja 2024. detaljno opisala koji problemi se javljaju u radu s izv.prof.dr.sc. ĆG, no na prijavljeno nitko se nije očitovao. Nasuprot tome, isti dan, odnosno 2. travnja 2024. izv.prof.dr.sc. ČG podnio je prigovor na neprimjereno i neprofesionalno ponašanje tužiteljice. Evidentno je kako se prigovoru dr. ČG, kao i u očitovanjima izv.prof.dr.sc. HGA, prim.mr.sc. ŽG i dr.med. NG, ujednačeno i dosljedno ponavljaju tvrdnje o neprimjerenom i neprofesionalnom ponašanju tužiteljice. S obzirom da se u navedenim očitovanjima koriste identične rečenične konstrukcije, odnosno da se radi o kopiranju ili zajedničkoj pripremi tekstova, evidentno je da se radi o dogovoru s ciljem diskreditiranja tužiteljice i pripremi za pobijanu odluku o otkazu. Da se doista radi o pripremljenom odgovoru na prijavu incidentna, tužiteljica ističe, primjera radi, da se prigovor dr. ĆG i prijava incidenta tužiteljice odnose se na isti događaj koji involvirane strane opisuju na potpuno drugačije načine. Prigovor i u njemu iznesene tvrdnje dr. ĆG ne samo da su uzete u razmatranje, već su i podloga za donošenje pobijane Odluke, dok prijava incidenta tužiteljice ostaje u potpunosti zanemarena. Ne samo da je tužiteljica prijavila incident vezan uz neprimjereno ponašanje izv.prof.dr.sc. ĆG, već je uputila dopise Ravnateljstvu tuženika vezano uz mišljenje dr. ŠG **.**.2024. kao i na e-mail dr. RG **.**.2024. Također, tužiteljica je 12. lipnja 2024. Ravnateljstvu tuženika dostavila Izvještaj o radu kod tuženika od veljače do lipnja 2024., odgovor na prispjela izvješća dr. ĆG, dr. ŽG, dr. NG i dr. ŠG i žalbu na loše postupanje Predstojnika Klinike i mentora dr. GG. Navedeno ponovno nije uzeto u obzir te ostaje zanemareno. Tužiteljica je u više navrata tražila da joj se dodijeli novi mentor, a ista je tražila i zaštitu zbog zlostavljanja na radnom mjestu. Također, u dopisu upućenom Ravnateljstvu 15. lipnja 2024. tužiteljica je istaknula povredu integriteta i dostojanstva, a u prijavi od 2. travnja 2024. i slučaj uznemiravanja. Postupak ispitivanja povrede dostojanstva radnika nije uopće proveden, a očitovanja tužiteljice na iskaze liječnika nisu uzeta u obzir. Navodi da tuženik, sukladno odredbi čl. 134. Zakona o radu, u predmetnom slučaju nije ispitivao pritužbu, nije poduzeo nikakve mjere da se spriječi daljnje uznemiravanje niti je donio odluku o istom. Sukladno navedenom evidentno je kako tuženik u konkretnom slučaju nije izvršio svoju dužnost, odnosno nije ni pokušao zaštititi dostojanstvo tužiteljice, sukladno odredbi čl. 7.st.5. Zakona o radu. Poziva se i na odredbu čl. 9. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN 46/2022), a u opisanom slučaju evidentno je da otkaz nije uzrokovan ponašanjem tužiteljice, već pripremljen kao odgovor-osveta za prijavu nepravilnosti. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže utvrditi da je nedopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu od 18. lipnja 2024. koju je tuženik dao tužiteljici te utvrditi da radni odnos nije prestao, kao i naložiti tuženiku da tužiteljicu vratiti na radno mjesto specijalističkog usavršavanja za potrebe poslodavca. Tužiteljica također predlaže obvezati tuženika da joj naknadi troškove parničnog postupka sa kamatnom stopom o presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da je temeljem ugovora o radu sklopljenog na neodređeno puno radno vrijeme s tuženikom tužiteljica obavljala specijalističko usavršavanje za potrebe tuženika. U skladu s čl. 2 citiranog Ugovora o radu, tuženik i tužiteljica ugovorili su probni rad u trajanju od šest mjeseci koji se računa od dana kada je započeo radni odnos, odnosno od 1. veljače 2024., a što je ugovoreno posebnim Aneksom ugovora o radu broj: 01-01-2409-6- 2023 od 29. siječnja 2024. Odlukom Ministarstva zdravstva klasa: UP/I-131-02/23-01/678, ur. broj: 534-07-2-2/7-24-02 od 25. siječnja 2024. za vrijeme specijalističkog usavršavanja tužiteljice kod tuženika za glavnog mentora imenovan je Izv. Prof. dr. sc. GG, dr. med., a za mentora doc. dr. sc. RG, dr. med. U članku 2. st. 4. Ugovora o radu navedeno je da prije isteka probnog rada specijalizanta, glavni mentor i mentor obvezni su dati pisano izvješće ravnatelju Klinike o izvršavanju obveza specijalizanta iz programa specijalističkog usavršavanja s mišljenjem da li je specijalizant zadovoljio na probnom radu. Ravnatelj je obvezan donijeti pisanu odluku da specijalizant nije zadovoljio na probnom radu, ako to utvrdi iz izvješća glavnog mentora i mentora. Tuženik je 18. lipnja 2024. donio pisanu odluku u kojoj je navedeno kako tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu. Navedenu odluku tuženik je donio na temelju Izvješća glavnog mentora Izv. prof. dr. sc. GG, dr. med. od 13. lipnja 2024. ur. broj: 01-1359-1-2024 i Izvješća mentora doc. dr. sc. RG, dr. med. od 12. lipnja 2024. ur. broj: 01- 1349-1-2024, kojima je dano mišljenje da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu. Navodi da je odredbom članka 11. st. 1. toč. 4. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 65/2022, 33/2023, dalje u tekstu: Pravilnik) propisano da pravo na obavljanje specijalizacije prestaje ako ravnatelj donese odluku da specijalizant nije zadovoljio na probnom radu. S obzirom da su ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 11. Pravilnika Ministarstvo zdravstva je donijelo Rješenje o prestanku prava tužiteljice na obavljanje specijalizacije iz infektologije za potrebe Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”. Navodi da je tužiteljica prilikom rada sa pacijentima na više različitih odjela i zavoda Klinike postupala samovoljno, suprotno uputama i savjetima iskusnijih liječnika. U jednom je slučaju, upravo suprotno preporuci starije i stručnije kolegice, propisala pacijentici lijek koji se ne bi trebao primjenjivati u trudnoći. Među ostalim, u više slučajeva tužiteljica je ispravljala zapise starijih kolega bez prethodne konzultacije s njima, a što i sama potvrđuje u svom očitovanju. Osim toga, u razgovoru s pacijentima je bila sklona ishitreno i neadekvatno komentirati nepotvrđene dijagnoze. Uslijed pretjerane i neutemeljene samouvjerenosti tužiteljica unatoč preporukama iskusnijih liječnika specijalista u pogledu primjene terapije postupa protivno njihovim uputama te samostalno donosi odluke nepovoljne za pacijente ugrožavajući njihov život i zdravlje. Liječnici navode neprimjereno, neprofesionalno i neetično ponašanje tužiteljice, neugodnu komunikaciju, pretjeranu i neutemeljenu samouvjerenost, prekoračenje ovlasti, površnost kao i oskudno i nestrukturirano neprimjenjivo kliničko znanje, neadekvatno doživljavanje realnosti, izražavanje paranoidnih ideja, konfabuliranje i strah tijekom rada s bolesnicima s infektivnim bolestima. Tuženik prvenstveno napominje kako je svrha specijalizacije stjecanje znanja, vještina i razvijanje profesionalnog ponašanja prema pacijentima i kolegama te usvajanje dobre stručne prakse i običaja, a da u konkretnom slučaju tijekom probnog rada tužiteljica nije postupala shodno savjetima i preporukama starijih kolega s kojima je zajednički skrbila o pacijentima, te nalozima i uputama pročelnika zavoda i odjela na kojim je radila, a koji su odgovorni za pružanje medicinske skrbi na tim zavodima i odjelima. Također, tuženik napominje kako je izv. prof. dr. sc. ČG odmah nakon incidenta 2. travnja 2024. urudžbirao prigovor na neprimjereno, neprofesionalno i neetično ponašanje tužiteljice na Zavodu za akutne respiratorne infekcije te je isti supotpisan od liječnica koje su svjedoci toga događaja, dok je tužiteljica tek sljedeći dan, 3. travnja 2024. po saznanju o predmetnom prigovoru dr. ČG odlučila prijaviti incident u kojem ističe niz subjektivnih i neutemeljenih navoda zahtijevajući pokretanje disciplinskog postupka protiv dr. ČG. Tuženik je po zaprimanju predmetnih prijava, a s ciljem rješenja konfliktnog događaja tužiteljicu uz njezinu suglasnost premjestio na drugo radilište. Valja istaknuti kako tužiteljica u svojim očitovanjima na navode liječnika koji se osvrću na njezin rad uporno prijeti pokretanjem pravnih postupaka ne prihvaćajući kritike koje su joj upućene, a što dodatno potvrđuje prethodno iznesene navode. Liječnici koji su iznijeli svoja očitovanja rade na različitim odjelima Klinike gdje je tužiteljica obavljala specijalizaciju te su isti vrlo određeno izložili svoja iskustva i konkretne situacije u radu s tužiteljicom kao i njezin odnos prema pacijentima i drugim kolegama. Slijedom navedenog, neosnovani su navodi tužiteljice prema kojima ista iznosi da se radi o dogovoru s ciljem diskreditiranja tužiteljice i pripremi za pobijanu odluku o otkazu. Navodi da su sukladno odredbi čl. 53. st. 8. u skladu s čl. 115. st. 1. toč. 4. Zakona o radu ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o otkazu radi nezadovoljavanje tužiteljice na probnom radu. Tuženik predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan uz obvezu tužiteljice da nadoknadi parnični trošak tuženiku.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju priloženu spisu, saslušani su svjedoci izv.prof.dr.sc. GG, dr.med. i dr. RG te je saslušana tužiteljica kao stranka u postupku.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao bivše radnice tuženika da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 18. lipnja 2024. te da se utvrdi da radni odnos nije prestao, kao i da se obveže tuženik da tužiteljicu vrati na radno mjesto specijalističkog usavršavanja za potrebe poslodavca.

6. Među strankama nije sporno:

- da su tužiteljica i tuženik 6. prosinca 2023. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja specijalističkog usavršavanja za potrebe poslodavca, uz ugovaranje probnog rada od šest mjeseci,

- da su tužiteljica i tuženik sklopili Aneks Ugovora o radu od 29. siječnja 2024. kojim je ugovoreno da će radni odnos započeti s 1. veljače 2024. te da će tužiteljica od tog dana pa nadalje započeti sa specijalizacijom i obavljati poslove doktora medicine, na specijalizaciji iz infektologije,

- da je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu Odlukom o otkazu Ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 18. lipnja 2024.,

- da je tužiteljica Odluku o otkazu zaprimila 9. srpnja 2024. te da je protiv Odluke o otkazu 15. srpnja 2024. podnijela Zahtjev za zaštitu prava,

- da je tuženik 22. srpnja 2024. zaprimio zahtjev tužiteljice za zaštitu prava na koji se nije očitovao,

- da je tužiteljica podnijela tužbu sudu putem e-komunikacije 21. kolovoza 2024. pa je nesporno da je tužiteljica ostvarila sudsku zaštitu svojih prava iz radnog odnosa u zakonom propisanom roku iz odredbe čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR).

7. Među strankama je sporno je li odluka o otkazu dopuštena i zakonita.

8. U konkretnom slučaju radi se o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, propisan odredbom čl. 115. st. 1. toč. 4. ZR-a koja određuje da poslodavac može redovito otkazati ugovor o radu ako radnik nije zadovoljio na probnom radu.

9. Uvidom u Ugovor o radu od 6. prosinca 2023. kojeg su sklopili tužiteljica i tuženik radi obavljanja specijalističkog usavršavanja za potrebe poslodavca proizlazi da je čl. 2. st. 3. ugovoreno da poslodavac može otkazati ugovor o radu bez čekanja isteka probnog roka, ali poštujući pisanu formu takvog otkaza te minimalno trajanje otkaznog roka kod probnog rada, dok je st. 4. istog članka ugovoreno da prije isteka probnog rada specijalizanta, glavni mentor i mentor obvezni su dati pisano izvješće ravnatelju Klinike o izvršavanju obveza specijalizanta iz programa specijalističkog usavršavanja s mišljenjem da li je specijalizant zadovoljio na probnom radu, a ravnatelj je obvezan donijeti pisanu odluku da specijalizant nije zadovoljio na probnom radu, ako to utvrdi iz izvješća glavnog mentora i mentora. Odredbom čl. 4. st. 2. ugovoreno je da u slučaju da radniku, Rješenjem ministra zdravstva prestane pravo na obavljanje specijalizacije, strane su suglasne da istekom trideset radnih dana od dana dostave poslodavcu Rješenja Ministra o prestanku prava na specijalizaciju, radniku prestaje radni odnos u Klinici, dok je st. 3. ugovoreno da odredba st. 2. ovog članka ima značaj sporazuma o prestanku ugovora o radu između stranaka.

10. Iz Rješenja Ministarstva zdravstva od 25. siječnja 2024. proizlazi da se tužiteljici, zdravstvenoj radnici kod tuženika, odobrava specijalizacija iz infektologije, da se za glavnog mentora imenuje izv. prof. dr. sc. GG, dr. med. kod tuženika a za mentora doc. dr. VG, dr. med. kod tuženika.

11. Iz pisanog Izvješća doc.dr.sc. RG od 12. lipnja 2024. proizlazi da kao mentor tužiteljice daje mišljenja da specijalizantica dr. sc. HG, dr. med, nije zadovoljila na probnom radu u razdoblju od početka specijalizacije pa do 11. lipnja 2024. Iz Obrazloženja proizlazi da je 11. lipnja na mail dobio pisana izvješća od kolega iz Klinike za infektivne bolesti gdje je dr. HG primljena na specijalizaciju (trenutno na probnom radu). U izvješćima kolege liječnici ČG, HGA, NG i MG koji su imali kontakte u proteklom razdoblju s dr HG navode niz negativnih osobina u svakodnevnom radu s pacijentima i kolegama na bolničkim odjelima. Kolege navode, neprimjereno, neprofesionalno i neetično ponašanje, neugodnu komunikaciju, pretjeranu i neutemeljenu samouvjerenost, ishitreno i neadekvatno komentiranje dijagnoza, prekoračenje ovlasti, površnost kao i oskudno i nestrukturirano i neprimjenjivo kliničko znanje. Kao liječnika, koji s mladim liječnicima i studentima radi već više od 20 godina, osim navedenog, posebno ga zabrinjava ocjena kolegice dr. HG koju su naveli kolege: neadekvatno doživljavanje realnosti, izražavanje paranoidnih ideja, konfabuliranje i strah kolegice tijekom rada s bolesnicima s infektivnim bolestima. Nadalje, 10. lipnja specijalistica infektologije dr. FG je prijavila situaciju u kojoj specijalizantica dr. HG nije poslušala njenu preporuku o vrsti terapije u trudnoći te samostalno donijela odluku protiv preporuke starije i stručnije kolegice (propisivanje lijeka koji se ne bi trebao primjenjivati u trudnoći). Na osnovi svega navedenog smatra da kolegica dr. HG nije dobar kandidat za nastavak specijalizacije u Klinici za infektivne bolesti i da joj je primarno potrebna stručna psihološka (ili psihijatrijska) pomoć kako bi pokušala uz stručnu pomoć prebroditi probleme koje ima u profesionalnom radu s pacijentima i kolegama.

12. Iz pisanog Izvješća Izv.prof.dr.sc. GG, glavnog mentora o radu specijalizantice infektologije dr. sc. AG, dr.med. proizlazi da je isti mišljenja da specijalizantica infektologije dr. sc. HG, dr. med. nije zadovoljila na probnom radu Klinici za infektivne bolesti,„Dr. Fran Mihaljević". Dr. sc. HG, dr. med. specijalističko usavršavanje iz infektologije u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević" je provela po sljedećem rasporedu: veljača i ožujak 2024. Odjel za gastrointestinalne infekcije (IV), travanj 2024. Odjela za Opću infektologiju s Dnevnom bolnicom za odrasle, svibanj i lipanj 2024. Odjel za predškolsku i školsku djecu (VI/3). Tijekom boravka na odjelu za gastrointestinalne dr. sc. HG, dr. med. je pokazala preveliku samouvjerenost uz nedovoljno kliničko znanje. Uz to, u nekim situacijama bila je arogantna prema starijim kolegama specijalistima, povremeno iskazivala neposlušnost u izvršavanju zadatih obaveza i ignorirala mišljenje starijih kolega u službi. Prvog dana specijalističkog usavršavanja na Zavodu za akutne respiratorne infekcije dr. sc. HG, dr. med. pokazala je neprimjereno, neprofesionalno i neetično ponašanje prema pročelniku zavoda izv. prof. dr. sc. ĆG, dr. med. zbog čega je odmah premještena na Odjel za opću infektologiju s Dnevnom bolnicom gdje je opet izražavala pretjeranu samouvjerenost, nekolegijalnost, a povremeno izazivala konfuziju u komunikaciji s pacijentima. U nekoliko navrata usmeno je od kolega dobio informaciju o verbalnom sukobu dr. sc. HG, dr. med. tijekom radnog vremena s drugim liječnicima Klinike. Zaključno, temeljem svega navedenoga smatra da dr. sc. HG, dr. med. ne posjeduje kvalitetu socijalnog kontakta, odnosno komunikacijske vještine potrebite za timski rad koje su neophodne u savladavanju znanja i vještina predviđenim prema programu specijalističkog usavršavanja iz infektologije i predlaže da se ne produži nastavak specijalističkog usavršavanja iz infektologije u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević".

13. Iz Odluke ravnateljice tuženika, prof.dr.sc. LG, dr.med. od 18. lipnja 2024. proizlazi da je izrijekom utvrđeno da tužiteljica, specijalizantica infektologije nije zadovoljila na probnom radu ugovorenim Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim 6. prosinca 2023. godine između tuženika, kao poslodavca i tužiteljice kao radnika radi obavljanja specijalističkog usavršavanja za potrebe poslodavca.

13.1. Iz Obrazloženja navedene Odluke proizlazi da je temeljem ugovora o radu sklopljenog na neodređeno puno radno vrijeme s poslodavcem, radnica obavljala specijalističko usavršavanje za potrebe poslodavca. Sukladno čl. 2. citiranog Ugovora o radu, poslodavac i radnica ugovorili su probni rad u trajanju od šest mjeseci koji se računa od dana kada je započeo radni odnos, odnosno od 1. veljače 2024., a što je ugovoreno posebnim Aneksom ugovora o radu od 29. siječnja 2024. Također, odredbom čl. 18. st. 1. i 2. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN 65/2022, 33/2023), propisano je da su, prije isteka probnog rada specijalizanta, glavni mentor i mentor obvezni dati pisano izvješće ravnatelju Klinike o izvršenju obveza specijalizanta iz programa specijalističkog usavršavanja s mišljenjem da li je specijalizant zadovoljio na probnom radu, a da je Ravnatelj obvezan donijeti pisanu odluku da specijalizant nije zadovoljio na probnom radu, ako to utvrdi iz izvješća glavnog mentora i mentora". Odlukom Ministarstva zdravstva od 25. siječnja 2024. za vrijeme specijalističkog usavršavanja tužiteljice za glavnog mentora imenovan je izv.prof.dr.sc. GG, dr.med., a za mentora doc.dr.sc. RG, dr.med. Izvješćem glavnog mentora izv.prof.dr.sc. GG, dr. med od 13. lipnja 2024. Ur.br. 01-1359-1-2024 i Izvješćem mentora doc.dr.sc. RG, dr.med. od 12. lipnja 2024. Ur.br: 01-1349-1-2024., dana su mišljenja da specijalizantica infektologije tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu.

14. Uvidom u Odluku o otkazu Ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 18. lipnja 2024. proizlazi da je tužiteljici, zaposlenoj kod tuženika otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja specijalističkog usavršavanja za potrebe poslodavca sklopljen 6. prosinca 2023., i to zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Radnici ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka od sedam dana koji počinje teći od dana dostave Odluke.

14.1. Iz obrazloženja proizlazi da je ravnateljica Klinike 18. lipnja 2024., donijela pisanu odluku da specijalizantica nije zadovoljila na probnom radu, a koju odluku ravnateljica je donijela na temelju Izvješća glavnog mentora izv.prof.dr.sc. GG, dr. med od 13. lipnja 2024. Ur.br. 01-1359-1-2024 i Izvješća mentora doc.dr.sc. RG, dr.med. od 12. lipnja 2024. Ur.br: 01-1349-1-2024., kojima je dano je mišljenje da specijalizantica infektologije dr.sc. HG, dr.med. nije zadovoljila na probnom radu. Sukladno praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske: „Ako radnik, unutar ugovorenog probnog rada ne udovolji očekivanjima poslodavca te njegov rad bude negativno ocijenjen, smatra se da postoji i da je dokazan opravdani razlog za otkaz, ugovora o radu radnika, a koji otkazni razlog tuženik kao poslodavac nije morao posebno obrazlagati." (Vrhovni sud RH, Revr-25/2012-2 od 17.12.2013.), ova Klinika, kao poslodavac ne mora posebno obrazlagati i dokazivati ocjenu o nezadovoljavanju rada radnika za vrijeme probnog rada. Međutim, poslodavac ističe da je svrha specijalizacije stjecanje znanja, vještina i razvijanje profesionalnog ponašanja prema pacijentima i kolegama, usvajanje dobre stručne prakse i običaja, itd., a da u konkretnom slučaju, tijekom probnog rada, specijalizantica dr.sc. HG, dr. med., nije postupala shodno savjetima i preporukama starijih kolega s kojima je zajednički skrbila o pacijentima, te nalozima i uputama pročelnika zavoda i odjela na kojima je radila, a koji su odgovorni za pružanje medicinske skrbi na tim odjelima i zavodima. Naprotiv, specijalizantica dr.sc. HG, dr. med., je prilikom rada sa pacijentima na više raznih odjela i zavoda Klinike postupala samovoljno, suprotno uputama i savjetima, pri čemu je, u jednom slučaju, upravo suprotno preporuci starije i stručnije kolegice, propisala pacijentici lijek koji se ne bi trebao primjenjivati u trudnoći. Među ostalim, u više slučajeva specijalizantica je ispravljala zapise starijih kolega, bez prethodne konzultacije s njima, a u razgovoru s pacijentima ishitreno je i neadekvatno komentirala nepotvrđene dijagnoze. Navedena Izvješća glavni mentor i mentor utemeljili su, među ostalim, i na pisanim očitovanjima liječnika Klinike na čijim odjelima je radnica obavljala specijalistički staž, a koji navode niz negativnih postupaka radnice koji su bili vidljivi u svakodnevnom radu s pacijentima i kolegama na bolničkim odjelima (Dopis izv.prof.dr.sc. ČG, dr.med. pročelnik Zavoda za akutne respiratorne infekcije od dana 02.04.2024., Dopis izv.prof.dr.sc. HGA, dr.med. pročelnica Odjela za gastrointestinalne infekcije od dana 10.04.2024., Dopis prim.mr.sc. MG, dr.med. pročelnik Odjela za opću infektologiju s dnevnom bolnicom od dana 06.05.2024., Dopis NG, dr.med, specijalist na Odjelu za intenzivnu medicinu i neuroinfektologiju od dana 03.05.2024). Liječnici navode, neprimjereno, neprofesionalno i neetično ponašanje, neugodnu komunikaciju, pretjeranu i neutemeljenu samouvjerenost, ishitreno i neadekvatno komentiranje dijagnoza, prekoračenje ovlasti, površnost kao i oskudno i nestrukturirano i neprimjenjivo kliničko znanje, neadekvatno doživljavanje realnosti, izražavanje paranoidnih ideja, konfabuliranje i strah tijekom rada s bolesnicima s infektivnim bolestima. Uslijed pretjerane i neutemeljene samouvjerenosti radnica dr. med. HG unatoč preporukama iskusnijih liječnika specijalista u pogledu primjene terapije postupa protivno njihovim uputama te samostalno donosi odluke nepovoljne za pacijente ugrožavajući njihov život i zdravlje.

15. Iz Rješenja Ministarstva zdravstva od 21. studenog 2024. proizlazi da se s danom 18. lipnja 2024. utvrđuje prestanak prava dr. sc. HG, dr. med., na obavljanje specijalizacije iz infektologije za potrebe Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević", odobrene rješenjem Ministarstva zdravstva KLASA: UP/I-131-02/23- 01/678, URBROJ: 534-07-2-2/7-24-02 od 25. siječnja 2024.

15.1. Iz Obrazloženja proizlazi da je rješenjem Ministarstva zdravstva KLASA: UP/I- 131-02/23-01/678, URBROJ: 534-07-2-2/7-24-02 od **.**.2024., dr. sc. HG, dr. med. odobrena specijalizacija iz infektologije za potrebe Klinike za infektivne bolesti,,„Dr. Fran Mihaljević". Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević" dostavila je 19. srpnja 2024. zahtjev za izdavanje rješenja o prestanku prava na specijalizaciju dr. sc. HG, dr. med. iz razloga jer imenovana nije zadovoljila na probnom radu. Zahtjevu je priložena Odluka ravnateljice Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević" o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu, Broj 01-1383-1/2024 od 18. lipnja 2024., Odluka ravnateljice Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević" o nezadovoljavanju na probnom radu, Ur. broj: 01-1382-1-2024 od 18. lipnja 2024., mišljenje glavnog mentora imenovane specijalizantice izv. prof. dr. sc. GG, dr. med. od 13. lipnja 2024. i mišljenje mentora imenovane doc. dr. sc. RG, dr. med. Odredbom članka 11. stavka 1. točke 4. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (,,Narodne novine", broj 65/22, dalje: Pravilnika) propisano je da pravo na obavljanje specijalizacije prestaje ako ravnatelj donese odluku da specijalizant nije zadovoljio na probnom radu. Rješenje o prestanku prava na specijalizaciju, sukladno odredbi članka 11. stavka 2. Pravilnika, donosi Ministarstvo na temelju zahtjeva zdravstvene ustanove. Iz gore navedenog slijedi da su ispunjeni svi uvjeti, propisani odredbom članka 11. Pravilnika, za donošenje rješenja o prestanku prava HG, dr. med. na obavljanje specijalizacije iz infektologije za potrebe Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević".

16. Iz Prigovora od 2. travnja 2024. Izv.prof.dr.sc. ČG, dr.med. na neprimjereno, neprofesionalno i neetično ponašanje specijalizantice dr. sc. HG, dr. med. na Zavodu za akutne respiratorne infekcije, zaprimljenog kod tuženika 2. travnja 2024., proizlazi da je u istom navedeno „da je specijalizantica infektologije dr. sc. HG, dr. med. prema Rasporedu rada liječnika po odjelima 04/2024. bila raspoređena na Zavodu za akutne respiratorne infekcije od 1. do 30. travnja 2024. Prema istom rasporedu, u petak 5. travnja 2024. trebala je ostati sama na odjelu kao jedini liječnik jer smo prim. mr. sc. DG i ja prijavili godišnji odmor (3. -5. travnja), a dr. SGA je 4. travnja dežurna pa bi 5. travnja trebala biti slobodna nakon dežurstva. Na to smo upozorili predstojnika Klinike jer smo smatrali da mlada specijalizantica tek na početku specijalizacije ne bi trebala ostati sama na odjelu zbog mogućih iznenadnih kliničkih problema iz našeg tematskog područja koje ona nije kompetentna samostalno rješavati bez stručnog nadzora specijaliste na odjelu. Prvog radnog dana u tjednu (utorak, 2. travnja) kolegica HG došla je na Zavod oko 8:30 sati, nakon jutarnjeg sastanka Klinike. U 8:40 sati ušao sam u ordinaciju u kojoj sam je zatekao s dr. SGA. Uskoro nam se pridružila i prim. mr. sc. DG i glavna sestra Zavoda magistra EG te smo obavili jutarnju predaju/vizitu. Za to vrijeme dr. HG nije s nama komunicirala niti pokazala interes za kliničke probleme bolesnika o kojima smo raspravljali. Cijelo vrijeme sastanka bila nam je okrenuta leđima, a licem prema ekranu svog računala. Po završetku predaje sestra EG je napustila ordinaciju, a ja sam započeo raspravu s odjelnim liječnicima o tome kako ćemo riješiti problem nedostatka liječnika specijaliste na Zavodu 5. travnja. Predložio sam da dr. KG ostane raditi nakon dežurstva, što bi joj na neki način kompenzirali, ili zamolimo predstojnika Klinike da za taj dan rasporedi na Zavod nekog iskusnijeg kolegu koji ima Iskustva s radom na našem Zavodu i u zbrinjavanju bolesnika s COVID-19. Već tada se kolegica HG začudila da mi na Zavodu liječimo bolesnike s COVID-om jer to nije znala, iako u Klinici radi već dva mjeseca. Prokomentirala je da u tome ne vidi problem jer je tijekom rada na IV. odjelu kod prof. HGA imala jednog bolesnika s COVID-om. Pokušao sam joj objasniti kako svaki odjel i zavod u našoj Klinici imaju neke specifičnosti koje će s vremenom upoznati te kako iz svog dosadašnjeg iskustva smatram da zbog kratkog vremena provedenog u Klinici ne može biti dovoljno kompetentna samostalno raditi na odjelu bez nazočnosti iskusnijeg specijalizanta specijaliste Infektologa. To je prokomentirala riječima da ne vidi u tome problem jer tome služi nadslužba. Zapitao sam ju je li spremna prihvatiti odgovornost samostalnog odlučivanja te je li uopće vidjela u rasporedu da je 5. travnja jedini liječnik na našem Zavodu, na što se kolegica začudila jer nije znala da postoji raspored te da ga nije do sada nikada vidjela. Pri tome me upozorila i zamolila da joj se ne obraćam s „ti" već s „Vi" jer nismo toliko intimni da bi tako razgovarali. Prihvatio sam njenu primjedbu i rekao joj da ću poštivati njen zahtjev, ali joj ujedno objasnio da tako razgovaram sa svim specijalizantima, ne zbog toga jer ih ne poštujem, već zato jer ih smatram dovoljno mladima da mi mogu biti djeca pa ih tako i doživljavam. Već u nastavku komunikacije kolegica HG je postala neugodna u razgovoru i počela izražavati nezadovoljstvo mojim načinom komunikacije s njom, iako smo jako kratko razgovarali. Na to sam je zamolio da snizi ton i ne upada mi u riječ već da sasluša što joj imam za reći, kao što sam ja nju saslušao dok je obrazlagala svoje stavove. Ponovio sam da nemam ništa osobno protiv nje te da ne doživljava osobno to što smatram da ne može sama raditi na odjelu, već da se radi o načelnom stavu koji vrijedi i za druge specijalizante bez dovoljno iskustva rada s infektološkim bolesnicima. Kolegica je nastavila upadati mi u riječ, ne dozvolivši mi da dovršim rečenicu. Potom sam upitao kolegice prim. DG i dr. lišin KG da joj kažu smatraju li one moje ponašanje neprimjerenim, na što je ona i njima počela upadati u riječ ne dozvolivši im da govore. Sada sam je već upozorio da neprimjereno razgovara ne samo sa mnom, već i s drugim starijim kolegama na odjelu te da ne dopuštam takvo ponašanje kao pročelnik Zavoda. Potom me počela napadati, veoma grubo verbalno nastupajući, optužujući me za seksualno zlostavljanje (?) i maltretiranje te da će me iz ovih stopa prijaviti nadređenima za neprimjereni odnos prema njoj. U tom času nisam više vidio smisla da ona nastavi raditi na Zavodu i sudjeluje u timskom radu i zbrinjavanju naših bolesnika te sam je zamolio da napusti odjel i javi se u ravnateljstvo (ravnateljici ili predstojniku Klinike) jer ću je prijaviti. Ona je nastavila svoj verbalni napad na mene ne dopustivši mi da dovršim ijednu rečenicu, odbila je napustiti ordinaciju i odjel te rekla da joj ja to ne mogu narediti. Ponovo sam je zamolio da napusti ordinaciju jer se neprimjereno ponaša te da ne vidim više razloga da sudjeluje dalje u radu na našem odjelu, obzirom na njeno neprimjereno ponašanje, što je ponovno odbila. Tada se pozvala na svoje mentore, doc. RG i prof. GG koje jedine smatra nadležnima za svoj rad, a ne mene kao pročelnika Zavoda. Uz to je dodala kako je već bila ranije upozorena da će biti zlostavljana i maltretirana na našem Zavodu, još prije dolaska kod nas (?). Nakon višekratnih zamolbi da napusti ordinaciju te ode u ravnateljstvo, pred njom sam nazvao prof. OG koji trenutno mijenja predstojnika Klinike te ga zamolio da intervenira i udalji kolegicu HG sa Zavoda. Ona je to konačno i učinila tek kada sam joj prenio poruku da ju prof. OG poziva na razgovor. Tada je uzela svoje stvari, okrenula se prema prim. DG i dr. KG te ih pozdravila, a meni rekla da joj se više ne obraćam i da ne razgovara sa mnom jer će me tužiti. Sveukupno je kolegica HG provela na našem Zavodu manje od dva sata. Na osnovi svega gore navedenoga (nedostatka interesa za kliničko stanje bolesnika te dijagnostičke metode i terapijske postupke, nedostatak komunikacijskih vještina, nedopuštenu razinu neprimjerenog i neprofesionalnog ponašanja) smatram kako je kolegica dr. sc. HG, dr. med, svojim današnjim ponašanjem prema meni i kolegicama tijekom manje od dva sata provedena na Zavodu pokazala da ne posjeduje komunikacijske vještine potrebne za svladavanje 5-godišnjeg programa specijalizacije, kao niti minimalni osjećaj za timski rad što bi trebao imati svaki liječnik koji želi raditi u bolničkom sustavu. Uz to se neetički ponijela prema svojim starijim kolegama koji su joj na raspolaganju za njen vlastiti napredak u struci te svladavanje znanja i vještina predviđenih programom specijalističkog usavršavanja, što ona očito ne razumije, čime je povrijedila i Kodeks medicinske etike i deontologije (čl. 1. 1 9.). Zato molim Naslov da kolegicu dr. sc. HG, dr. med. prerasporedi na neko drugo radno mjesto koje će biti primjerenije njenim profesionalnim sklonostima i osobním željama. Ujedno molimo da se na naš Zavod prerasporedi neki drugi liječnik dok se prim. mr. sc. DG i ja ne vratimo s godišnjeg odmora.“. Na dnu se nalazi vlastoručni potpis Izv.prof.dr.sc. PG, dr.med., pročelnika zavoda, kao i napomena da su sa navedenim suglasni prim.mr.sc. BG, dr.med. i SGA, dr.med. s njihovim vlastoručnim potpisima.

17. Iz prijave tužiteljice od 2. travnja 2024., zaprimljene kod tuženika 3. travnja 2024. proizlazi da je u istoj navedeno: „ Slučaj verbalnog i seksualnog uznemiravanja s elementima moralnog zlostavljanja. Danas je bio moj prvi dan na rotaciji u Klinici za akutne infekcije respiratornog sustava unutar specijalističkog usavršavanja u Zagrebu. Po dolasku na odjel, uputila sam se u poslove novih specijalizanata i medicinsku dokumentaciju pacijenata. Voditelj odjela dr. ČG dolazi u zajedničku liječničku prostoriju oko 9 sati i potom čestita Uskrs rukovanjem i poljupcem svim prisutnim kolegama. Pokusao je poljubiti i mene, no ja sam se odmaknula, ne smatrajući takvo što prikladnim, osjećajući nelagodu nakon prethodnih iskustava s navedenim doktorom. Naime, 19.03. nakon jutarnjeg sastanka, dr. ČG se zagledao u mene procjenjujući moj izgled dok sam prolazila, zadržavajući pogled na intimnim dijelovima mojeg tijela, te je pritom nastavio ubrzano koračati iza mene, prateći me pogledom. Moje prvo iskustvo s doktorom, također neugodno, bilo je prilikom razgovora za posao prošle jeseni. Današnji radni dan spomenuti liječnik započeo je bavivši se sudskim procesom koji se trenutno vodi protiv njega. Pritom je psovao i izražavao se vulgarno. U jednom trenutku mi je počeo postavljati podcjenjivačka pitanja vezana uz moja liječnička znanja i vještine te mi je više puta predbacio što ne znam raspored godišnjih odmora djelatnika odjela napamet, u prvom satu mojeg boravka na tom odjelu. Na spomenuta pitanja nije očekivao odgovor, prekidao me usred rečenica, pokušavajući me nadglasati grubim glasom. Nakon toga je počeo podizati glas na mene i prijeteći se izražavati, spominjući "mrtve koji će se brojati", iako, "ovo nije konclogor". Prigovorila sam na neprikladnu komunikaciju i zamolila da prestane s istom jer me uznemirava. Također, zamolila sam ga da mi se obraća s "vi" i formalno komunicira, na što je on odvratio da mi se obraća s "ti" jer je tako intimnije. Ja sam potom rekla da smatram da intimnostima nema mjesta na radnom mjestu. U sljedećem trenutku on uključuje prisutne kolege u vlastiti izgred, stvarajući neugodnu atmosferu za sve prisutne i nastavlja me verbalno uznemiravati. Kada sam ponovno izričito rekla da me prestane uznemiravati na radnom mjestu i da se osjećam izuzetno neugodno, dr. ČG se oglušio i na to, te je nastavio govoriti da je to "njegov zavod" i da mi je "on šef" te da me može izbaciti (!) ako želi pa me je pitao jesam li svjesna toga. Ja sam odgovorila da je to protivno proceduri. Potom je rekao da napustim njegov zavod i odem na razgovor kod ravnateljice zbog svojeg navodno neprimjerenog ponašanja. Izrazila sam šok i čuđenje na takav prijedlog koji također nije u skladu s pravilima. Nakon toga je nazvao kolegu liječnika zaduženog za kreiranje rasporeda i organizaciju rada ovaj tjedan, i slagao mu rekavši da me želi udaljiti sa svojeg odjela zbog mojeg navodno neprimjerenog ponašanja prema njemu i svim kolegama na zavodu (!). Zatim je zahtijevao od mene da napustim odjel na izrazito bizaran i neprimjeren način. Ja sam tada napustila odjel rekavši izgredniku da od sada nema pravo na kontakt sa mnom, da ću ga prijaviti te da će za svoje ponašanje odgovarati. Liječnik zadužen za organizaciju posla me primio na sastanak te me je potom premjestio u Dnevnu bolnicu, uz moju suglasnost. Želim da se pokrene disciplinski postupak protiv dr. ČG kojem više nije dozvoljeno sa mnom komunicirati“.

18. Iz dopisa NG od 3. svibnja 2024. proizlazi da je u istom navedeno: „nastavno na usmeni zahtjev predstojnika Klinike prof.dr.sc. GG, očitujem se vezano uz moju komunikaciju sa specijalizanticom Klinike dr. HG. Dana 11. ožujka 2024. u radno vrijeme nazvala me je specijalizantica HG na službeni mobitel da mi priopći da je provela zadnjih par dana u strahu da bi mogla biti zaražena HIV-om jer je kao specijalizant bila u kontaktu s pacijentom za kojeg je smatrala da ima HIV iako prema mojim saznanjima za to nije bilo medicinskog opravdanja. Naime, radi se o pacijentu koji je tada bio hospitaliziran u Odjelu za gastrointestinalne infekcije zbog teške pneumonije te je u sklopu dijagnostičke obrade iste učinjena pretraga imunofenotipizacija limfocita periferne krvi (bazična procjena imunosnog sustava s teškom pneumonijom). Kako je pacijent imao snižen apsolutni broj CD4 limfocita, što je tipično i korelira s težinom teške pneumonije, dr. HG je zaključila da se radi o pacijentu koji ima HIV i optužila odjelne liječnike i mene da smo sumnjali u HIV infekciju, a da je nismo na to upozorili i da smo time ugrozili njeno zdravlje. Tijekom razgovora bilo je jasno da nije bilo rizičnog kontakta za moguć prijenos HIV-a, iako u nijednom trenutku nije postojala ni sumnja na samu infekciju, a i ista je na njezin zahtjev isključena serološkim testom. U komunikaciji sa mnom doktorica HG je bila neugodna i nije prihvatila objašnjenje da nije bilo ugroze za ničije zdravlje.“

19. Iz očitovanja prim.dr. ŽG, pročelnika, na rad tužiteljice od 6. svibnja 2024. proizlazi da je u istom navedeno: „Tijekom travnja 2024. godine na Odjelu za opću infektologiju s Dnevnom bolnicom boravila je dr. HG, kao novozaposleni djelatnik. Kako se radi o kandidatu za specijalizanta na našoj Klinici, koja je tek zaposlena, bez kliničkog iskustva, predvidjeli smo da radi poslove koji odgovaraju njenoj razini znanja i iskustva. Dr. HG je od početka bila zainteresirana za posao, no inzistirala je da samostalno rješava kliničke slučajeve. Pri tome je pokazivala pretjeranu samouvjerenost, ispravljala zapise starijih kolega bez prethodne konzultacije s njima, a u razgovoru s pacijentima ishitreno je i neadekvatno komentirala nepotvrđene dijagnoze. Svoju zabrinutost neadekvatnim ponašanjem dr. HG podijelio sam s predstojnikom, prof. GG.“

20. Iz mišljenja Izv.prof.dr.sc. HGA o radu tužiteljice od 10. travnja 2024. proizlazi da je u istom navedeno: „Tijekom boravka i rada na Odjelu za gastrointestinalne infekcije, koji je kolegici HG bio prvi odjel na kojem je uopće radila u Klinici, i na kojem je trebala savladati same osnove i temelje rada specijalizanta infektologije, s kolegicom osobno nisam imala značajnijih verbalnih sukoba, ali sam kod nje primijetila nekoliko zabrinjavajućih i za dobrobit pacijenata potencijalno opasnih karakteristika. Za izdvojiti su:

1. izražavanje paranoidnih ideja: dana 4.3.24. ujutro je bila vrlo uzrujana tvrdeći da su prilikom uzimanja materijala za dijagnostičke pretrage kod pacijenta koji je uključen u projekt Sepsis fat - pneumonije prekršeni protokoli, smatrala je da je ugrožena njena sigurnost, jer se u pacijenta navodno sumnjalo na HIV infekciju, da je ona morala biti s tim upoznata. Pritom je specifično prozivala dr. NG, izražavala paranoidne ideje da on nešto nepropisno radi, da se ne drži protokola itd.

2. neutemeljena samouvjerenost, i ustrajanje na tvrdnjama koje ne odgovaraju stvarnosti: 15.3.24. je vrlo samouvjereno tvrdila da pacijent kojeg smo obrađivali zbog sindroma febriliteta s eozinofilijom periferne krvi ima pozitivan nalaz antigena legionele u urinu, u što sam izrazila sumnju jer se takav nalaz nije uklapao u kliničku sliku, no ona je opetovano izričito ponavljala da je sigurna u svoju tvrdnju, da je osobno vidjela nalaz i upisala ga. Nakon što ju je dr. UG upozorio da je taj nalaz pozitivan kod jednog drugog pacijenta, ona zaključuje da su onda oba ta pacijenta pozitivna na legionela ag, i dalje kategorički tvrdi da je sigurna u svoje tvrdnje. Kada sam ju zamolila da mi pokaže gdje je upisala nalaz - nije mogla naći. Naknadnom provjerom se utvrdilo da je dr. UG bio u pravu. Očito je pomiješala pacijente, no nije uvidjela, ili nije bila u stanju priznati svoju pogrešku.

3. prekoračenje ovlasti i konfabuliranje: dana 18.3.24. je samoinicijativno pacijentu (mb. 2024/10004) ordinirala više nepotrebnih krvnih pretraga, iako joj je na predviziti bilo rečeno da u informatičkom sustavu ordinira samo PV I INR. Naknadno je idućeg dana, kada sam ju pitala za razlog tih pretraga, višekratno tvrdila da joj je sve te pretrage izdiktirala dr. TG, iako to nije odgovaralo istini (svjedoci – dr. TG, sr. JG i dr. H su rekli suprotno). Također je bez indikacije tražila od sr. JG da se kod navedenog pacijenta nastavi vaditi GUK profil „jer gospodin ima iza sebe tešku životnu priču, da nema dobro regulirane šećere i da će morati ići na kontrole dijabetologa" (tada GUK bio 8.3 mmol/l).

4. oskudno, nestrukturirano i samim time neprimjenjivo kliničko znanje: višekratno je pri referiranju pacijenata koje je pregledala isticala minorne simptome, preskačući klinički bitne podatke (npr. za jednog je pacijenta kao jedan od glavnih tegoba navela da pri palpaciji trbuha javlja „žiganje u visceralnim organima"). Također, jednog pacijenta je uvjeravala da ima tegobe od toksoplazmoze, jer je imao nalaz pozitivne serologije na Toxoplasma gondii u IgG titru, i slično.

5. površnost: kada sam ju pred kraj boravka na Odjelu zadužila da za jednog nepokretnog pacijenta kojeg je pregledala napiše detaljan status, ona je napisala status u 4-5 rečenica. Kada sam izrazila svoje nezadovoljstvo statusom rekla je da smatra da se potpuni status treba pisati samo kod prvog pregleda pacijenta pri prijemu, a da se kasnije pacijenti samo ugrubo pregledavaju.

6. neispunjavanje povjerenih obaveza: znajući da se u dosadašnjoj karijeri bavila znanstvenim radom, kratko po dolasku na odjel sam joj predložila da pregleda i popravi suboptimalno napravljenu statistiku u jednom već napisanom stručnom radu predviđenom za objavljivanje, čime bi bila uvrštena među koautore članka. Ona je pristala pregledati rad i to učiniti. No u predviđenom roku (do Uskrsa) nije napravila ništa, a nakon Uskrsa je nakon vremena od cca dva mjeseca pregledala i malo prepravila rad, ali nije popravila statistiku. Ispričala se da nije stigla to napraviti - zbog drugih obaveza.

7. arogantan odnos prema starijim kolegama specijalistima, neposlušnost, odgađanje izvršavanja zadatih obaveza, ustrajanje na svom mišljenju a protivno mišljenju starijih kolega, itd.

S obzirom na sve gore navedeno dolazim do zaključka da kolegica HG ima nedovoljno kliničko znanje, a preveliku samouvjerenost te neadekvatno doživljavanje realnosti, i da stoga nije pogodna za daljnji rad u Klinici,„Dr. Fran Mihaljević", tj. obavljanje odgovorne dužnosti liječenja bolesnih ljudi općenito.“.

21. Iz e-mail komunikacije koja se odvijala od 10. lipnja 2024. do 12. lipnja 2024. proizlazi da je FG prijavila glavnom mentoru i mentoru tužiteljice, incident koji je imala s tužiteljicom, a na koji se tužiteljica očitovala te je u konačnici doc.dr.sc. RG upozorio tužiteljicu da je napravila ozbiljnu stručnu i neprofesionalnu pogrešku. Pri tome je navedeno: „Stručna pogreška je primjena doksiciklina u trudnoći u dvojbenoj indikaciji. Lijek doksiciklin niste smjeli propisati trudnici, jer je trebalo primijeniti azitromicin (ako je uopće i trebalo dati neki antibiotik). Naime, sojevi ureaplazme koji su osjetljivi na eritromicin su osjetljivi i na azitromicin što kolegice specijalistice infektologije FG i S znaju. No još je veći i ozbiljniji problem profesionalna pogreška koja je nedopustiva u radu specijalizanta, a to je ne poslušati stariju kolegicu specijalistu koje ste konzultirali. Kao Vaš mentor sam, na žalost, dužan prema pravilniku o specijalističkom usavršavanju poduzeti određene mjere o kojima ćete biti informirani od ravnateljstva Klinike za infektivne boesti.“.

22. Iz dopisa tužiteljice od 12. lipnja 2024. proizlazi da istim tužiteljica daje Ravnateljstvu, Upravnom vijeću i Etičkom povjerenstvu tuženika Izvještaja o radu od veljače do travnja 2024., odgovor na prispjela Izvješća dr. ČG. dr. Đ, dr. NG i dr. ŠG te žalbu na loše postupanje Predstojnika Klinike i mentora specijalizanata dr. GG pri odgovoru na zaštitu od zlostavljanja na radnom mjestu koje je prijavila u travnju 2024.

23. Svjedok izv.prof.dr.sc. GG, dr.med., u svom iskazu je naveo da je kao glavni mentor dužan napisati izvješće o radu tužiteljice i to prije isteka probnog roka. Izvješće se piše na temelju podataka koje je dobio od kolega i to prvenstveno od mentora tužiteljice dr. RG kao i od ostalih kolega. Na temelju prikupljenih podataka sastavio je izvješće koje je sukladno zakonu dostavio ravnateljici klinike, a koja potom donosi ocjenu da li određeni kandidat nastavlja radni odnos ili isti ne zadovoljava. Tužiteljica je prva dva mjeseca radila na Odjelu za gastro infekcije čiji voditelj je bila dr. ZG, od koje je zatražio izvješće o radu tužiteljice. Nakon toga je tužiteljica bila premještena na Zavod za akutne respiratorne infekcije gdje je već prvog radnog dana došla u sukob s pročelnikom zavoda dr. ĆG. U to vrijeme, a to je bilo u travnju 2024., on je bio na godišnjem te ga je mijenjao kolega dr. OG koji je tužiteljicu zbog nastalog sukoba preselio na drugo radilište i to Odjel za opću infektologiju s dnevnom bolnicom gdje je surađivala s dr. ŽG. Nakon toga je tužiteljica preseljena na Odjel za školske i predškolske dobi. Svi voditelji odjela, odnosno pročelnik zavoda su dali negativno mišljenje za tužiteljicu. Točno je da je tužiteljica početkom travnja podnijela prijavu protiv dr. ĆG, ali pri tome ističe i da je dr. ĆG također podnio prijavu protiv tužiteljice. Održan je razgovor te je donesena odluka da se tužiteljica premjesti, ista je premještena istoga dana, a donesena je odluka da ostane raditi na istom Odjelu tijekom travnja 2024. Naveo je da je razgovarao s tužiteljicom povodom zaprimljenog prigovora dr. ĆG, dok nije razgovarao s tužiteljicom nakon što je zaprimio kao glavni mentor izvješća voditelja Odjela. Tužiteljici nije omogućeno da se očituje na sadržaj izvješća koji su dali voditelji odjela jer isto nije smatrao potrebnim. Tužiteljica je od tražila da se dr. ĆG onemogući pristup na jutarnjim sastancima liječnika klinike jer da se ona ne osjeća ugodno u njegovom prisustvu iako je dr. ĆG bio pročelnik odjela. Nije se pisano očitovao na zaprimljenu predstavku tužiteljice koju je podnijela u odnosu na dr. ĆG. Povodom zaprimljene predstavke sačinjena je službena zabilješka od 10. travnja 2024. te je donesena odluka da tužiteljica nastavi raditi na istom odjel, na drugom radilištu. Službena bilješka je sačinjena temeljem prijave incidenta tužiteljice i dr. ĆG, a sa svim sudionicima sukoba se i usmeno razgovaralo. Tužiteljica ima postavljenog mentora dr. RG koji je trebao kontaktirati s tužiteljicom za vrijeme njenog rada kod tuženika. On nije osobno s tužiteljicom razgovarao na temu uočenih problema u njenom radu. Usmeno je komunicirao sa svim kolegama koji su neposredno surađivali s tužiteljicom.

24. Tužiteljica je u svom iskazu navela da kod tuženika s radom započela na Odjelu za infekcije probavnog trakta, voditelj odjela je bila dr. ZG, na tom odjelu je provela dva mjeseca. Osobno nije bila upoznata s izvješćem koje je dala dr. ZG u odnosu na njen rad na tom odjelu. Tužiteljica je bila zadovoljna s radom na tom odjelu te je njena percepcija bila izrazito pozitivna, a za vrijeme rada na tom odjelu bavila se i s znanstvenim radom. Njoj je je pri zasnivanju radnog odnosa bilo rečeno da će na prvom odjelu na kojem je postavljena biti između 2-4 mjeseca, a najvjerojatnije dva. Tu informaciju je dobila od dr. GG na jedinom razgovoru koji je imala s njim i to na samom početku radnog odnosa kod tuženika, prvi radni dan. Nakon toga je prešla u dnevnu bolnicu, a voditelj odjela je bio dr. ŽG, na tom odjelu je provela mjesec dana. Nije bila upoznata s izvješćem kojeg je dr. ŽG dao vezano uz njen rad na tom odjelu. Nakon toga je prešla u odjel čiji voditelj je bio dr. CG, rad na tom odjelu je bio izuzetno pozitivan, od dr. CG je dobila i preporuku a nije bila upoznata s njegovim izvještajem. Za vrijeme rada na odjelu za covid i respiratorne infekcije čiji voditelj je bio dr. ĆG bila je napadnuta fizički, verbalno i seksualno od strane voditelja, dr. ĆG. Ona je taj napad prijavila mentoru, glavnom mentoru, zamjeniku predstojnika klinike. Kasnije je saznala da je i dr. ĆG dao svoju prijavu protiv nje. Odmah ju je pozvao na razgovor zamjenik predstojnika klinike dr. OG jer je u to vrijeme predstojnik klinike dr. GG bio na godišnjem odmoru. Na razgovoru je donesena odluka da se premjesti u dnevnu bolnicu, na koju odluku je pristala. Potencijalno misli da je dr. ĆG u trenutku napada prema njoj upotrijebio i hladno oružje, sumnja na nož, kojeg je rukom zahvatio iza svojih leđa, ipak ističe da nije sigurna da li je bio nož. Ovakvu prijavu nije podnijela na policiju, ali je rekla predstojnicima da bi i to trebalo razmotriti. Nakon što je u skladu s procedurom izvršila prijavu incidenta te obzirom da je ostavljena na radu u istom odjelu, dr. GG upitala je koliko dugo će ostati raditi na tom odjelu te mu je napomenula da joj nije ugodno biti na jutarnjim sastancima na kojima je prisutan i dr. ĆG. Nikada nije dobila sačinjeno izvješće od glavnog mentora dr. GG, samo je na kraju dobila odluku kojom joj se otkazuje ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Za vrijeme rada kod tuženika njoj nikad nitko nije ukazao na nedostatke u radu. Nikada nije dobila odgovor poslodavca na koji način je riješena njena prijava u odnosu na dr. ĆG. Liječnici dr. ŽG, dr. ŠG i dr. NG nikada joj nisu usmeno ukazivali na nedostatke u radu, dapače od dr. ŠG dobila je usmenu pohvalu. Prilikom podnošenja prijave protiv dr. ĆG nije spomenula svoju sumnju da je dr. ĆG rukom iza leđa zamahnuo za nožem jer nije smatrala da je isto potrebno u tome trenutku posebno isticati. U izvješću je iznijela samo ono u što je bila sigurna. Po nastanku incidenta, isti je odmah prijavila zamjeniku predstojnika klinike, sačinila pisanu prijavu, a u razgovoru joj je rečeno da je radi smirivanja incidenta i njene sigurnosti premještena raditi na drugi odjel na kojem nije voditelj bio dr. ĆG. Na pitanje zašto je u pisanoj prijavi navela izričito da ne želi napustiti odjel na kojem je zaposlen i dr. ĆG, kao pročelnik zavoda, odgovara da je isto napisala iz razloga što je smatrala da dr. ĆG kao nasilnik ne može donijeti odluku o tome da ona napusti odjel jer isto nije u skladu sa procedurom, a njen raspored trebali su određivati njeni mentori. Dalje je navela da je od strane svoga mentora dr. RG zaprimila pisana izvješća dr. ŠG, dr. ŽG, dr. NG i dr. ĆG, prije nego što je dobila odluku o otkazu. Nikada nije zaprimila izvješća o svome radu sačinjena od strane mentora i glavnog mentora. Na zaprimljena mišljenja svih doktora se pisano očitovala ravnateljstvu, upravnom vijeću i etičkom povjerenstvu. Navela je da je tijekom rada primala smjernice za rad od starijih i mlađih kolega te je sve upute poštovala. Nije točno da nije postupila po savjetu starijeg specijaliste u jednoj situaciji s trudnicom. Navodi da je trudnici dala samo savjet, pri čemu se sa savjetom koji je dala dr. FG ona osobno kao ni nadslužba nisu slagali. Smatra da nije bila dužna poslušati savjet dr. FG, već samo savjet nadslužbe dr. UG.

25. Svjedok dr. RG je u svom iskazu naveo da je tužiteljica kao specijalizantica pri primanju u radni odnos bila raspoređivana na razne odjele, a on kao mentor je već u samom početku njenog radnog odnosa počeo dobivati od svojih kolega s odjela na kojima je tužiteljica bila raspoređena niz negativnih primjedbi. On je kao mentor tužiteljicu po tako zaprimljenim primjedbama pozivao na razgovor i očitovanje i to usmeno. U takvim prilikama tužiteljica bi pokušala pravdati svoje postupanje. Također je naveo da je kao mentor tužiteljice dobio usmene primjedbe na rad tužiteljice od strane kolegice dr. FG, dr. TG i dr. NG. Naknadno je imao uvid i u njihova pisana očitovanja. Bio je upoznat s sukobom kojeg je tužiteljica imala s kolegom dr. ĆG, o tome ga usmenim putem upoznao njegov nadređeni dr. OG. Dobio je informaciju da je njegov nadređeni povodom sukoba donio odluku da se tužiteljica premjesti na drugi odjel. Nije imao nikakvih saznanja da je tužiteljica prijavila seksualno uznemiravanje. O tome svemu saznao je naknadno nakon što je tužiteljici uručena odluka o otkazu. Naveo je da je kao mentor napravio izvještaj o radu tužiteljice na temelju podataka koje je dobio od kolega, a izvještaj je napravio na pisano traženje glavnog mentora tužiteljice. Ovo je bio prvi slučaj u njegovoj karijeri da je morao pisati izvještaj o radu specijalizanta. Ne zna je li tužiteljici bilo omogućeno očitovanje na izvještaj o radu koje su podnijeli odjelni liječnici. Naveo je da jedino nije dobio negativne primjedbe na rad tužiteljice od strane dr. CG, od svih drugih odjelnih liječnika sa odjela na kojima je tužiteljica bila raspoređena dobio je primjedbe na rad tužiteljice. Posebno je istaknuo da nikada u svojoj karijeri kao mentor nije dobio toliko negativnih primjedbi na rad specijalizanata u tako kratkom roku kao što je to bilo u slučaju tužiteljice. Osobno je istraživao primjedbu koju je dobio od dr. TG te je zatražio da se o takvoj primjedbi izjasni i dr. ZG koja je dodatno iznijela primjedbe na rad tužiteljice. Tužiteljicu je povodom zaprimljenih primjedbi pozvao na usmene razgovore, pokušavajući dobiti njenu verziju događaja, tužiteljicu nije tražio da se pisano očituje na usmene prijave liječnika. Tužiteljica kao specijalizantica nije poštivala Pravilnik o specijalističkom usavršavanju, na što je tužiteljicu u usmenim razgovorima i upozoravao. Naime tužiteljica nije poštovala propisanu hijerarhiju unutar bolnice po kojoj je specijalizant dužan poštivati i izvršavati odluke specijaliste pa čak i ako smatra da one nisu ispravne. Sjeća se da je jedna od primjedbi bila da je tužiteljica odredila lijek za trudnicu koji je bio protivan odluci specijaliste, da je promijenila dio zaključka otpusnog pisma suprotno odluci specijaliste. Nije bio uključen u daljnje postupanje tuženika kao poslodavca povodom prijave koju je tužiteljica podnijela protiv dr. ĆG. Koliko se sjeća prijave na rad tužiteljice su uslijedile nakon što je tužiteljica podnijela prijavu protiv dr. ĆG.

26. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka GG i RG, budući su isti uvjerljivi i međusobno suglasni glede bitnih činjenica, kao i sukladni materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu. Iz njihovih iskaza kao nedvojbeno proizlazi da su svoja pisana izvješća o radu tužiteljice kojima su dali mišljenje da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu utemeljili na pisanim očitovanjima liječnika tuženika, na čijom odjelima je tužiteljica obavljala specijalistički staž, a u kojima je naveden niz negativnih postupaka tužiteljice koji su bili vidljivi u svakodnevnom radu s pacijentima i kolegama na bolničkim odjelima. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu koji je sukladan prihvaćenim iskazima svjedoka, dok nije prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu koji je protivan prihvaćenim iskazima. Pri tome valja naglasiti da sud posebno nije prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je dr. ĆG za vrijeme verbalnog sukoba sa tužiteljicom iza leđa rukom zamahnuo za nožem ili nekim drugim hladnim oružjem te je taj dio iskaza tužiteljice posebno ocijenio neuvjerljivom budući da je tužiteljica ovakav navod iznijela tek prvi put prilikom davanja iskaza pred sudom, dok takav navod nije dala niti u svojoj pisanoj pritužbi, niti tijekom očitovanja na primjedbe liječnika, niti u tužbi.

27. Odredbom čl. 11. st. 1. toč.4. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“ broj: 65/2022, 33/2023), propisano je da je uvjet za prestanak specijalizacije ostvaren ako tijekom specijalizacije ravnatelj donese odluku da specijalizant nije zadovoljio na probnom radu sukladno članku 18. stavku 2. Pravilnika. Odredbom čl. 18. st. 1. propisano je da prije isteka probnog rada specijalizanta u trajanju od 6 mjeseci, glavni mentor i mentor obvezni su dati pisano izvješće ravnatelju o izvršavanju obveza specijalizanta iz programa specijalističkog usavršavanja s mišljenjem je li specijalizant zadovoljio na probnom radu, dok je st. 2. istog članka propisano da je ravnatelj obvezan donijeti pisanu odluku da specijalizant nije zadovoljio na probnom radu, ako to utvrdi iz izvješća glavnog mentora i mentora.

28. U konkretnoj pravnoj stvari mjerodavna je odredba čl. 53. ZR koja glasi: "(1) Prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad. (2) Probni rad iz stavka 1. ovoga članka ne smije trajati duže od šest mjeseci. (3) Nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog otkaz ugovora o radu.

4) Na otkaz iz stavka 3. Ovoga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim čl. 120., čl. 121. st. 1. i čl. 125. ovoga Zakona. (5) Otkazni rok kod ugovorenog probnog rada je najmanje sedam dana."

29. Sukladno navedenoj odredbi čl. 53. ZR kod otkaza zbog nezadovoljavanja na probnom radu isključivo poslodavac ima pravo procijeniti posjeduje li radnik sposobnost i osobine potrebne za obavljanje poslova radnog mjesta na koje je zaposlen. Svrha instituta probnog rada kao instrumenta zaštite poslodavca i radnika se iscrpljuje u davanju mogućnosti da se u ugovorenom roku probnog rada izvrši provjera osobina i sposobnosti radnika za obavljanje određenog posla, odnosno da se provjeri radna učinkovitost i znanje i da u slučaju nezadovoljstva pristupom radnika poslu u okviru probnog rada se radniku može otkazati sklopljeni ugovor o radu.

30. U slučaju otkaza iz čl. 53. st. 3. Zakona o radu sud nije ovlašten utvrđivati da li je radnik zadovoljio na probnom radu jer tu procjenu ima pravo izvršiti samo poslodavac, a u suprotnom, institut probnog rada izgubio bi svoj smisao.

31. U konkretnom slučaju ravnateljica tuženika je, sukladno odredbi čl. 18. st. 1. i 2. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, na temelju Izvješća glavnog mentora i mentora tužiteljice kojima su dali mišljenje da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu, donijela pisanu odluku da tužiteljica kao specijalizantica nije zadovoljila na probnom radu, pri čemu su glavni mentor i mentor svoja mišljenja dali na temelju pisanih očitovanja odjelnih liječnika s kojima je tužiteljica surađivala za vrijeme rada kod tuženika.

32. S obzirom da je tuženik na temelju svoje procjene zaključio da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu, sud je utvrdio da navedena činjenica predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu iz čega proizlazi da je otkaz dopušten.

33. Tuženik je donio odluku o otkazu u pisanoj formi, otkaz je obrazložio u pisanoj formi, odluka o otkazu je dostavljena tužiteljici i u odluci o otkazu je utvrđeno da tužiteljica ima pravo na otkazni rok od sedam dana, što znači da je tuženik prilikom otkazivanja primijenio odredbe Zakona o radu koje se sukladno čl. 53. st. 4. ZR primjenjuju na otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu.

34. Tužiteljica tvrdi da je otkaz posljedica uznemiravanja za vrijeme probnog rada od strane dr. ĆG.

35. Odredbom čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine 85/08 i 112/12) propisana je zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Diskriminacijom se smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po navedenim osnovama. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisano je da je uznemiravanje svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz čl. 1. st. 1 Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

36. Da bi neželjeno ponašanje predstavljalo uznemiravanje u smislu čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije potrebno je dokazati da se radi o ponašanju koje je uzrokovano nekim od osnova iz čl. 1. st. 1. tog Zakona te da se radi o ponašanju koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe koje uzrokuje strah te neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

37. Tužiteljica nije navela temelj diskriminacije u smislu čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije

38. Tužiteljica je podnijela tuženiku kao poslodavcu prijavu protiv Odjelnog liječnika dr. ĆG navodeći da se radi o verbalnom i seksualnom uznemiravanju s elementima moralnog zlostavljanja u kojoj je opisala sukob koji je imala sa navedenim liječnikom, a također u tužbi ponavlja da je podnijela navedenu pritužbu pri čemu ističe da se tuženik kao poslodavac oglušio na njenu prijavu. Pri tome se ističe da je tijekom postupka utvrđeno da je i dr. ČG također podnio prigovor protiv tužiteljice zbog njenog ponašanja, a prijava dr. I je zaprimljena kod tuženika dan prije nego što je zaprimljena prijava tužiteljice. U svom iskazu kojeg je dala kao parnična stranka tužiteljica potvrđuje da je povodom njene prijave bila pozvana na razgovor kod zamjenika predstojnika klinike te je na tom sastanku donesena odluka da će se tužiteljica premjestiti na drugo radilište unutar istog odjela, a što je i potvrđeno iskazom saslušanih svjedoka GG i RG. Dakle, tuženik je kao poslodavac u okviru svoje nadležnosti ispitao prijavu tužiteljice, kao i prijavu koju je protiv tužiteljice podnio dr. ČG te donio odluku da se tužiteljica premjesti na drugo radilište unutar istog odjela, radi sprječavanja nastavka sukoba, a koju mjeru ovaj sud smatra primjerenom konkretnom slučaju. Stoga tužiteljica neosnovano navodi da tuženik nije poduzeo ništa u vezi s njenom prijavom.

39. Činjenica da je tužiteljica podnijela prijavu protiv dr. ČG sa sadržajem kako je to navedeno pod točkom 17. obrazloženja, povodom incidenta koji je prijavio i dr. ČG, i da je tuženik povodom takve prijave poduzeo mjere iz svoje nadležnosti te tužiteljicu premjestio na drugo radilište, ne ukazuje na to da je osporena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu posljedica diskriminacije, uznemiravanja i šikaniranja tužiteljice.

40. Sud je pri tom imao u vidu da je niz odjelnih liječnika, neovisno jedan o drugome, dalo pisane negativne kritike na rad i ponašanje tužiteljice na osnovu kojih su glavni mentor tužiteljice, dr. GG te mentor tužiteljice dr. RG dali svoje Izvještaje o radu tužiteljice u kojima su iznijeli mišljenje da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu. Povodom njihovih Izvještaja ravnateljica tuženika je donijela odluku da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu, sukladno odredbi čl. 18. st. 2. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine te je u konačnici Ministarstvo zdravstva donijelo rješenje kojim je utvrdio prestanaka prava tužiteljice na obavljanje specijalizacije iz infektologije za potrebe tuženika kao poslodavca.

41. Sukladno čl. 20. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisano je da ako stranka u sudskom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama tog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci. Prema ocjeni ovog suda, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje, pa je sud zaključio da otkaz tužiteljičinog ugovora o radu nije posljedica diskriminacije, uznemiravanja i šikaniranja tužiteljice.

42. Nadalje valja navesti da je odredbom čl. 4. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti („Narodne novine“ broj: 46/2022, 136/25, dalje ZZPN), propisano da se navedenim Zakonom propisuje zaštita osoba koje prijavljuju nepravilnosti: a) koje su obuhvaćene područjem primjene akata Europske unije navedenih u dijelu I. Priloga ovom Zakonu koji se odnose na sljedeća područja: javnu nabavu; financijske usluge, proizvode i tržišta te sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma; sigurnost i sukladnost proizvoda; sigurnost prometa; zaštitu okoliša; zaštitu od zračenja i nuklearnu sigurnos; sigurnost hrane i hrane za životinje, zdravlje i dobrobit životinja; javno zdravlje; zaštitu potrošača; zaštitu privatnosti i osobnih podataka te sigurnost mrežnih i informacijskih sustava, b) koje utječu na financijske interese Europske unije kako je navedeno u članku 325. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i dodatno utvrđeno u relevantnim mjerama Europske unije, c) koje se odnose na unutarnje tržište, kako je navedeno u članku 26. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, uključujući povrede pravila Europske unije o tržišnom natjecanju i državnim potporama, kao i povrede koje se odnose na unutarnje tržište u odnosu na radnje kojima se krše pravila o porezu na dobit ili aranžmane čija je svrha ostvariti poreznu prednost koja je u suprotnosti s ciljem ili svrhom primjenjivog zakonodavstva o porezu na dobit, d) koje su obuhvaćene područjem primjene akata Europske unije navedenih u dijelu I. odjeljku K. Priloga ovoga Zakona, e) koje se odnose na kaznena djela iz glave XXIV. (kaznena djela protiv gospodarstva), glave XXVIII. (kaznena djela protiv službene dužnosti) i kaznena djela iz članka 233. (pronevjera) te iz članka 339. (podmićivanje zastupnika) Kaznenog zakona, f) koje se odnose na druge odredbe nacionalnog prava ako se takvim kršenjem ugrožava i javni interes. Stoga se u konkretnom slučaju tužiteljica neosnovano poziva na to da je osporena odluka tuženika osveta za prijavu nepravilnosti, jer tužiteljica u konkretnom slučaju nije prijavila tuženika zbog nepravilnosti navedenih u čl. 4. ZZPN pa u konkretnom slučaju ne može ni tražiti zaštitu po tome Zakonu.

43. Stoga, polazeći od utvrđenja da je tuženik prilikom otkazivanja postupio sukladno čl. 53. ZR, sud je zaključio da je otkaz dopušten jer je tuženik ocijenio da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu, što predstavlja opravdan razlog za otkaz.

44. Nadalje, tijekom postupka je utvrđeno da je Ministarstvo zdravstva donijelo rješenje kojim je utvrdio prestanak prava tužiteljice na obavljanje specijalizacije iz infektologije za potrebe tuženika kao poslodavca. Kako je odredbom čl. 4. st. 2. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja specijalističkog usavršavanja za potrebe poslodavca, kojeg je tužiteljica sklopila sa tuženikom 6. prosinca 2023. ugovoreno da u slučaju da radniku, Rješenjem ministra zdravstva prestane pravo na obavljanje specijalizacije, stranke su suglasne da istekom trideset radnih dana od dana dostave poslodavcu Rješenja Ministra o prestanku prava na specijalizaciju, radniku prestaje radni odnos u Klinici, kao i da odredba stavka 2. ovog članka ima značaj sporazuma o prestanku ugovora o radu između stranaka, to je tužiteljici radni odnos kod tuženika prestao istekom 30 dana od kada je tuženik zapirimo navedeno rješenje.

45. Iz navedenog razloga sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjeva kojim tužiteljica predlaže da sud utvrdi da otkaz nije dopušten, da tužiteljičin radni odnos kod tuženika nije prestao te da sud naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na rad.

46. Tuženik trošak nije tražio, a kako je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu ista nema pravo na naknadu zatraženog parničnog troška sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

47. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 12. siječnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku