Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 163 Pn-51/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Jadranki Nižić – Peroš, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Područni ured u Zadru, Šimuna Kožičića Benje 2, Zadar, OIB: 84397956623, protiv tuženika OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slavenu Luštici, odvjetniku u Zadru, radi naknade štete, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave, zaključene 28. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tuženika uz punomoćnika, na ročištu za objavu presude 12. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Dužan je tuženik OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Područni ured u Zadru, Šimuna Kožičića Benje 2, Zadar, OIB: 84397956623, štetu u iznosu od 8.222,96 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos, i to počevši od 7. lipnja 2019. pa do isplate, po stopi određenoj prema članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu u iznosu zatraženom većem od dosuđenog, a za iznos od 913,66 eur zbog doprinosa oštećenika ZT od 10%, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 1. listopada 2019., navodi da je osiguranik tužitelja ZT, doživio 23. ožujka 2010. ozljedu na radu kod tuženika kao poslodavca. Od posljedica te ozljede kod osiguranika da je nastala opća nesposobnost za rad, pa da mu je tužitelj rješenjem broj spisa 93617 od 9. veljače 2011., priznao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 13. siječnja 2011., s tim da je isplata mirovine određena od 13. siječnja 2011., rješenjem broj spisa 93617 od 25. ožujka 2011. Zavod da ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe, a da za štetu odgovara poslodavac, ako je ista nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana. Prema podacima iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru, do ozljede na radu radnika ZT da je došlo 23. ožujka 2010. na privremenom gradilištu pri izvođenju fasaderskih radova na obiteljskoj kući vlasnika FT u [adresa]. Kada se dogodila navedena ozljeda na radu, radnik ZT nije bio osposobljen za rad na siguran način te da je isti bio raspoređen na poslove s posebnim uvjetima rada, iako nije bilo utvrđeno da ispunjava potrebne uvjete u pogledu zdravstvenog stanja za obavljanje tih poslova. Radnicima na privremenom gradilištu da nisu bila osigurana odgovarajuća zaštitna sredstva (zaštitna kaciga) i da im nije bilo osigurano da ih koriste pri radu, te da je u upotrebu stavljeno sredstvo rada, građevna cijevna skela, iako nije izgrađena u skladu s propisima zaštite na radu. Uslijed navedenih propusta, Državni inspektorat da je podnio optužni prijedlog protiv tuženika kao poslodavca – vlasnika obrta [obrt]. Povodom navedenog optužnog prijedloga, a nakon provedenog prekršajnog postupka, Prekršajni sud u Zadru da je donio presudu poslovni broj Pp XI G – 219872010 od 13. listopada 2010., kojom se tuženik proglašava krivim za počinjenje djela prekršaja iz Zakona o zaštiti na radu, odnosno zbog kršenja odredaba istog. Ta presuda da je postala pravomoćna, a tuženik je u tom postupku priznao počinjenje svih djela prekršaja. Tuženik da nije primijenio propisane mjere zaštite na radu, što da je imalo za posljedicu ozljeđivanje radnika ZT, zbog kojeg je nastupila invalidnost – opća nesposobnost za rad, pa da je onda odgovoran za štetu koja tužitelju nastaje isplatom invalidske mirovine ZT. Tuženik da je tužitelju u mirnom izvan sudskom postupku podmirio štetu za razdoblje od 13. siječnja 2011. do 31. listopada 2012. u iznosu od 40.966,70 kuna, i štetu za razdoblje od 1. studenog 2012. do 17. travnja 2014., u iznosu od 34.379,88 kuna. Daljnjom isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja ZT u razdoblju od 1. kolovoza 2016. do 31. kolovoza 2018. u ukupnom iznosu od 71.228,33 kuna, tužitelju da je pričinjena šteta u tom iznosu. On da je 20. svibnja 2019. mirnim putem zatražio od tuženika naknadu štete nastale daljnjom isplatom invalidske mirovine u punom iznosu, u razdoblju od 1. kolovoza 2016. do 31. prosinca 2018. Na ovaj njegov zahtjev, tuženik da je zatražio da ga se oslobodi od plaćanja traženog iznosa i da se obustavi postupak zahtijevanja naknade štete, pošto nije u mogućnosti udovoljiti istom. Međutim, da nije našao osnove udovoljiti prigovoru tuženika.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu, osporio navode iz tužbe. Istakao je prigovor zastare jer da rokovi zastare potraživanja naknade štete, počinju teći od dana kada je u upravnom postupku prema Zakonu o općem upravnom postupku, postalo izvršno rješenje kojim je priznato pravo na primanje iz mirovinskog osiguranja. Rješenje kojim je osiguraniku tužitelja ZT priznato pravo na invalidsku mirovinu, da je rješenje tužitelja od 9. veljače 2011., koje je postalo izvršno 5. ožujka 2011. Stoga da je rok za potraživanje naknade štete počeo teći tog dana. U svakom slučaju da ova tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala, a imajući u vidu da je tužba ovom sudu podnesena 1. listopada 2019., potraživanje tužitelja da je zastarjelo. Prigovara i visini tužbenog zahtjeva jer da je osiguranik tužitelja ZT, sam pridonio nastanku štete. Iz inspekcijskog zapisnika da proizlazi kako ZT, nije bio osposobljen za rad na siguran način, da nije obavio liječnički pregled u specijalističkoj ordinaciji medicine rada, da nije koristio zaštitnu kacigu.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem dokumentacije priložene spisu, i to: prijave o ozljedi na radu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje od 6. travnja 2010. (list spisa 3 – 4), izvješća doktora medicine rada od 30. ožujka 2010. (list spisa 5), rješenja HZMO, Područne službe u [adresa], Klasa: 141-

02/10-01/03504597311 od 9. veljače 2011., broj spisa 93617 (list spisa 6 – 8), pravomoćnog rješenja HZMO, Područne službe u Zadru, Klasa: 141-02/11-

01/OB:03504597311 od 25. ožujka 2011., broj spisa 93617 (list spisa 9 – 13), zapisnika o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Ispostave Zadar, Klasa: 115-04/10-

01/15 od 16. travnja 2010. (list spisa 14 – 18), pravomoćne presude Prekršajnog suda u Zadru, poslovni broj Pp XI G – 2198/2010 od 13. listopada 2010. (list spisa 19 – 23), fotoelaborata inspektora rada IT od 23. ožujka 2010. koje se odnosi na teže ozljede na radu radnika ZT zaposlenog u zidarskom obrtu [obrt] iz [adresa], a na privremenom gradilištu obiteljske kuće vlasnika FT iz [adresa] (list spisa 24 – 28), obračuna isplata HZMO-a od 3. lipnja 2011. za korisnika invalidske mirovine ZT za razdoblje od 1. kolovoza 2016. do 31. prosinca 2018. (list spisa 29), izvatka HZMO-a iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja za korisnika ZT od 26. rujna 2019. (list spisa 30 – 43), dopisa HZMO-a, Područnog ureda u [adresa], Klasa: 140-01/11-29/26 od 20. svibnja 2019. (list spisa 44 – 46), prigovora OT upućenog HZMO-u, Područni ured Zadar na poziv za naknadu štete (list spisa 47), preslike spisa broj 93617 HZMO-a za osiguranika ZT (list spisa 60 – 238), kartice HZMO-a na ime ispunjenja obveza od strane OT (list spisa 239), zapisnik Državnog inspektorata (list spisa 297-298), saslušan je svjedok ĐT (list spisa 279-281), te je saslušan tuženik (list spisa 294-296) i pročitan je spis ovoga suda broj K-440/12.

4. Županijski sud u Zadru je dana 11. lipnja 2024. pod brojem Gž-99/2023-2 ukinuo presudu Općinskog suda u Zadru broj Pn-101/2019 u toč. I i III izreke i predmet vratio u tome dijelu radi održavanja nove glavne rasprave uz uputu da će prvostupanjski sud dopuniti dokazni postupak provođenjem predloženih dokaza na okolnost doprinosa tužiteljevog osiguranika nastanku štetnog događaja.

4.1. Tuženik je predložio da se kao svjedoci saslušaju ZT, CT i ET, da se saslušaju stranke te je predložio i medicinsko vještačenje, od kojega prijedloga za medicinskim vještačenjem je naknadno odustao i to na glavnoj raspravi od dana 4. studenog 2022. (l.s.240).

4.2. Ovaj sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka ZT i tuženika dok nije saslušao svjedoke CT i ET obzirom da je ET umro, a CT je ovome sudu bio nedostupan obzirom da je više puta dostava za istoga vraćena sa naznakom dostavljača „obaviješten nije podigao“, neuspjela je bila i dostava putem sudskog dostavljača, da bi u konačnici tuženik naveo da se predloženi svjedok nalazi u Njemačkoj, na nepoznatoj adresi.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu s osnove naknade štete za isplaćenu invalidsku mirovinu osiguraniku ZT, kod kojeg je nastupila opća nesposobnost za rad (invalidnost) zbog ozljede zadobivene na radu kod tuženika kao poslodavca, a koja je prouzročena izostankom primjene propisanih mjera zaštite na radu od strane poslodavca prema osiguraniku kao radniku.

6. Među strankama nije bilo sporno da je kod osiguranika tuženika ZT došlo do ozljede na radu prilikom obavljanja građevinskih radova za tuženika kao poslodavca na obiteljskoj kući FT u [adresa].

7. Na temelju dokaza izvedenih u ovome postupku utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

- da je osiguranik tužitelja ZT **.**.2010. prilikom izvođenja zidarskih radova na obiteljskoj kući vlasnika FT u [adresa], kao radnik zaposlen kod poslodavca OT, vlasnika obrta ''Gradnja Klarić'', pao i zadobio tjelesne ozljede,

- da je protiv OT kao poslodavca pokrenut prekršajni postupak kod Prekršajnog suda u Zadru te je okrivljenik proglašen krivim što je kao poslodavac – vlasnik zidarskog obrta ''Gradnja Klarić'' na privremenom gradilištu obiteljske kuće FT u [adresa]

- stavio u uporabu sredstvo rada – građevinsku cijevnu skelu, iako nije izgrađena u skladu s propisima zaštite na radu, čime je počinio prekršaj iz čl. 109. st. 1. toč. 7. Zakona o zaštiti na radu;

- dozvolio da radnik ZT – zidar samostalno obavlja navedene poslove, a da prethodno nije osposobljen za rad na siguran način, čime je počinio prekršaj iz čl. 108. st. 1. toč. 12. Zakona o zaštiti na radu;

- rasporedio radnika ZT na poslove zidara, a koji poslovi spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada, iako prethodno na propisani način nije utvrdio da navedeni radnik ispunjava potrebne uvjete u pogledu zdravstvenog stanja za obavljanje istih poslova, čime je počinio prekršaj iz čl. 108. st. 1. toč. 20. Zakona o zaštiti na radu;

- nije radnicima osigurao odgovarajuća zaštitna sredstva (zaštitnu kacigu) i nije osigurao da ih radnici koriste pri radu, čime je počinio prekršaj iz čl. 109. st. 1. toč. 7. Zakona o zaštiti na radu te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 13.400,00 kuna,

- da je pokrenut postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu osiguranika ZT, te mu je rješenjem tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu od 13. siječnja 2011., jer je kod njega nastala opća nesposobnost za rad zbog ozljede na radu, a naknadanim pravomoćnim rješenjem tužitelja mu je određena invalidska mirovina u mjesečnom iznosu od 807,61 kuna, a umjesto ove mirovine određena je najniža mirovina u iznosu od 2.263,60 kuna, koja da će se isplaćivati od strane tužitelja od prethodno navedenog datuma, a na teret držanog proračuna RH,

- da iz obračuna isplata HZMO-a od 3. lipnja 2011. za korisnika invalidske mirovine ZT za razdoblje od 1. kolovoza 2016. do 31. prosinca 2018. proizlazi da ukupan iznos izvršene isplate invalidske mirovine u korist ovog osiguranika, za navedeno razdoblje iznosi 71.228,33 kune,

- da je tužitelj pozvao tuženika dopisom od 20. svibnja 2019. na naknadu štete za utuženo razdoblje, uz napomenu da je u prethodnom razdoblju naknadio štetu u iznosu od 34.379,88 kuna,

- da je tuženik podnio prigovor navodeći da traženi iznos nije u mogućnosti platiti obzirom je zbog zbivanja na tržištu rada i okolnosti u kojima se našao te lošeg zdravstvenog stanja morao ići u prijevremenu mirovinu, a da je obrt odjavljen 17. travnja 2014. te je zatražio da ga se oslobodi plaćanja navedenog iznosa te da se obustavi daljnji postupak zahtijevanja naknade štete s njegove strane, obzirom da nije u mogućnosti udovoljiti istom, da je u vrijeme dok je bio radno sposoban sve svoje uredno i na vrijeme podmirivao, nije bježao od odgovornosti, što da dokazuju i uplate izvršene prema HZMO-u po prethodnim odštetnim zahtjevima,

- da je iz kartice HZMO-a na ime ispunjenja obveza od strane OT vidljivo da je tuženik naknadio dio štete tužitelju za razdoblje koje je prethodilo utuženom, ali i da njegovo ukupno dugovanje na dan 20. rujna 2022. iznosi 71.228,33 kune,

- da je uvidom u spis ovoga suda broj K-440/12 utvrđeno da je OT pravomoćno osuđen što je dana 11. studenoga 2011. oko 12,25 sati u [adresa], u [adresa], kao vlasnik zidarskog obrta [obrt] iz [adresa] i voditelj izvođenja radova na gradilištu, izvodeći zidarske radove na privremenom gradilištu obiteljske kuće investitora NT, protivno odredbi čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti na radu u vezi čl. 70. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu, odredbi čl. 43. Zakon o zaštiti na radu u vezi čl. 118. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu, te čl. 34. st. 2. Zakona o zaštiti na radu u vezi čl. 3. st. 1. toč. 16. i toč. 17. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada, uslijed čega je navedenog dana tijekom izvođenja građevinskih radova, radnik HT, zaposlenik u njegovom obrtu koji je bio osposobljen za rad na siguran način za poslove pomoćnog radnika i zidara ali isti nije imao obavljen liječnički pregled kojim bi se utvrdilo da ispunjava zdravstvene uvjete za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, za vrijeme zidanja dimnjaka na nedovršenom krovu kuće, poskliznuo se i pao s visine od 8,65 metara na zemljano- šljunčanu površinu tla, pri čemu je isti zadobio više teških tjelesnih ozljeda i to nagnječenje velikog i malog mozga, krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice, otvoren višestruki prijelom kostiju svoda i baze lubanje s pomakom, serijski prijelom rebara, nagnječenje i krvarenje u mekom tkivu trbušne šupljine i prednje strane prsnog koša, od kojih je ozljeda uslijed šoka, traume i iskrvarenja preminuo na mjestu događaja, dakle pri izvođenju pojedinih radova postupajući protivno propisima i općepoznatim pravilima struke i time iz nehaja izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, čime je prouzročena smrt jedne osobe, pa mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ-a prema okrivljeniku je primjenjena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljenik u roku kušnje od 4 (četiri) godine ne počini kakvo novo kazneno djelo.

8. Tuženik je istakao prigovor zastare navodeći da rokovi zastare potraživanja naknade štete, počinju teći od dana kada je u upravnom postupku prema Zakonu o općem upravnom postupku, postalo izvršno rješenje kojim je priznato pravo na primanje iz mirovinskog osiguranja. Prigovor tuženika nije osnovan.

8.1. Naime, Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. i 62/18., dalje ZMO) specijalni je propis koji normira prava i obveze iz sustava mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Nadalje, prema odredbi stavka 2. toga članka, naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, 3. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Odredbom čl. 162. st. 1. ZMO je propisano da Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, dok je odredbom stavka 3. toga članka propisano da za štetu iz stavka 1. toga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

8.2. Upravo opisani oblici štete - kao kapitalizirani iznos ili povremena novčana davanja

- determiniraju i primjenu odredbe čl. 165. st. 1. ZMO prema kojoj potraživanja naknade štete, prema odredbama tog Zakona, zastaruju istekom rokova određenim Zakonom o obveznim odnosima. Kako se u konkretnom slučaju bez dvojbe radi o potraživanju povremenih davanja koja dospijevaju mjesečno, to ista sukladno odredbi čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023. , dalje ZOO) zastaruju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog potraživanja, međutim pravo iz kojeg potječu pravovremene tražbine zastarijeva za pet godina računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine.

8.3. U protivnom, kada bi se pravilnim uzelo tumačenje tuženika, o otpočinjanju tijeka zastarnog roka i na povremena (mjesečno dospijevajuća) davanja od dana konačnosti upravnog rješenja, to Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protekom roka od 3 godine od dana konačnosti upravnog rješenja kojim je njegovom osiguraniku priznato pravo na primanje iz mirovinskog osiguranja, više ne bi mogao ostvariti zahtjev radi naknade štete od odgovorne osobe u smislu odredbi čl. 161., čl. 162. i čl. 163. ZMO jer bi izvjesno sva buduća (nakon tri godine dospjela) isplaćena novčana davanja bila u zastari.

8.4. Budući da je tužba podnesena sudu 30. rujna 2019., nije protekao trogodišnji zastarni rok koji se računa od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do podnošenja tužbe obzirom da je najraniji mjesečni iznos tražbine dospio najranije 1. listopada 2016.

9. Saslušan pred ovim sudom svjedok ZT je u bitnome naveo da je radio kod poslodavca OT te da je obavljao poslove navlačenja fasade, točnije pripreme, znači da je stavljao lijepilo na kuću. To da je radio stajajući na skeli koju on nije postavio, misli da su ju postavili drugi radnici. Skela na kojoj je radio da je bila na visini oko 180-185 cm. OT da nije bio nazočan ozljeđivanju. U jednom trenutku je prilikom navlačenja lijepila osjetio neko strano hladno tijelo u oku, a to da je bilo ljepilo. Probao je izvaditi prvo na način da je trznuo glavom prema naprijed kao da udara glavom o svoje čelo, tj svojim čelom u svoju ruku pa da je osjetio i zamračenje u toj polovici glave, kao da se polako gubi. Kolegi koji je bio pored njega, a to da je bio JT da je rekao da zove hitnu, a JT da je zidao ogradu od balkona, on ga je tada pitao što mu je, rekao mu je da mu je nešto u oku ali je on umjesto hitne nazvao OT koji se uputio natrag prema njima te rekao O da zove hitnu. Ne zna je li prvo došla hitna ili OT ali on da je sišao sa skele i čekao dolazak hitne jer da je zaključio da je najbolje da on ništa ne dira nego da mu oni to uklone iz oka. Oko nije htio oprati vodom koja je bila tamo jer je voda bila prljava pa nije htio još gore napraviti. Ovo stanje u glavi kao da je bila neka koma, sad se dobro i ne sjeća, ne zna je li baš ostao bez svijesti. Nije u niti jednom trenu pao sa skele niti zadobio ikakve ozljede glave, jedino da je imao porezotinu na glavi kao rez od žileta, a misli da je nastala tako da je pri silasku sa skele zapeo za neku žicu koja je tu bila vezana. O nastanku ozljede da je dao iskaz inspekciji rada i policiji i da je njima ispričao više-manje kao i sudu, s time da mu je policija rekla da je pao sa skele visine 3-4 metra, ali da to nije istina jer da je skela bila u visini prvog kata znači 180-185 cm i da nije pao sa skele. On da je u to vrijeme imao zaštitno odijelo i zaštitne rukavice, kapu da nije nosio s time da napominje da im je OT osigurao i kacige ali da je on taj odlučio ne nositi ju. Drago da je znao doći na gradilište i to dva put dnevno. Ističe da je znao nositi zaštitnu kacigu. JT da nije vidio što se njemu dogodilo jer je on radio svoj posao, ali da je on pričao s njime sa skele, onda da je on krenuo prema njemu kroz kuću, a on da je sišao sa skele dolje. Ističe kako nije pao sa skele niti udario glavom u tvrdu površinu.

9.1. Tuženik je u svome iskazu naveo da prilikom same ozljede na radu ZT nije bio nazočan na gradilištu već su ga zvali drugi radnici i rekli da je ZT pao sa skele. Rečeno mu je da je navodno pao sa skele jer nitko nije vidio da je pao, a navodno su ga našli da stoji krvave glave. On je bio osposobljen za rad na siguran način te je na gradilištu bilo pokretno skladište iz kojeg je on mogao uzeti zaštitnu kacigu međutim kada je zatečen sa krvavom glavom na glavi nije imao zaštitnu kacigu. Ne zna kako se ozlijedio, može samo pretpostavljati. ZT mu je isto tvrdio da nije pao sa skele već da se uspio spustiti sa skele, a da se ozlijedio na način da se ogrebao na žicu.

10. Iz preslike spisa broj 93617 HZMO-a za osiguranika ZT (list spisa 60 – 238), je vidljivo da je povodom predmetnog štetnog događaja za ovog osiguranika proveden postupak povodom zahtjeva za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu, da je priložena odgovarajuća medicinska dokumentacija uz nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti, mišljenje stručnog povjerenstva tužitelja o istom, uz podatke poslodavca o obavljanju radova, otpusna pisma iz bolnice, da su donesena rješenja o priznavanju prava istog uz utvrđenje iznosa mirovine, koja je naknadno tijekom godina doznačavana osiguraniku ZT.

11. Odredbom čl. 1092. ZOO propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu . Tuženik je istaknuo da postoji doprinos oštećenika ZT nastanku štete. Ovaj sud je našao neosnovanim prigovor tuženika u odnosu na doprinos oštećenika u svezi rada na skeli koja nije bila izgrađena u skladu s propisima zaštite na radu, u svezi činjenice da ZT prethodno nije osposobljen za rad na siguran način te da je ZT raspoređen na poslove zidara, a koji poslovi spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada, iako prethodno na propisani način nije utvrdio da navedeni radnik ispunjava potrebne uvjete u pogledu zdravstvenog stanja za obavljanje istih poslova obzirom da se radi isključivo o obvezi poslodavca ovdje tuženika, koju isti nedvojbeno nije ispunio. Međutim, u odnosu na činjenicu da ZT prilikom ozljede na radu nije nosio zaštitnu kacigu, ovaj sud je prigovor našao djelomično osnovanim dok je ovaj sud našao neosnovanim navode tuženika i svjedoka ZT kada u ovome postupku tvrde da do ozljede nije došlo uslijed pada sa skele već da je ZT pri silasku sa skele "zapeo za neku žicu koja je tu bila vezana".

11.1. Naime, prema sadržaju Prijave o ozljedi na radu (l.s.3-5) od dana 6. travnja 2010. ozljeda MT se dogodila 23. ožujka 2010. u 9,20 sati na način da se „ prilikom izrade fasade poskliznuo sa visine od 3 metra i pao na pod“. Prijavu je osobno potpisao ovdje tuženik OT kao vlasnik [obrt] u kojoj je MT bio zaposlen.

11.2. Prema Izvješću doktora medicine rada dr. DT od 30. ožujka 2010. (l.s.5) proizlazi da kratak opis ozljede prema iskazu ozlijeđene osobe glasi „Izvodeći radove na fasadi koristio građevinsku skelu, pao na glavu sa visine 3,05 metara i pri tome zadobio kraniocelebralnu ozljedu. Pod ozljedama je navedeno da je dobio contusio cerabri i 4 frakture (višestruke frakture lubanje).

11.3. U Zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 16. travnja 2010. je navedeno pod 2. Podaci o ozljeđenom radniku – da je „prilikom ozljede obavljao poslove izravnavanja (gletanja) krovnog vijenca na građevinskoj skeli postavljenu na fasadu obiteljske kuće“ dok je dalje navedeno da nije osposobljen za rad na siguran način, da nije obavio liječnički pregled za obavljanje poslova sa posebnim uvjetima rada, da nije nosio zaštitnu kacigu te da se nezgoda dogodila 23. ožujka 2010. oko 8,30 sati na način da je na građevinskoj cijevnoj skeli visine 3,05 metra obavljao radove, a „nakon što mu je upala glet masa u oko, zažmirivši te pokušavajući očistiti oko, izgubio je ravnotežu i propao između radnog poda i objekta na betonsku podlogu.„

11.4. Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 16. travnja 2010. je potpisao tuženik osobno bez primjedbi na sadržaj zapisnika. Istovjetno je navedeno i u Izvješću sa nalazom i mišljenjem liječnika od 22. rujna 2010. (l.s.207) i 26. prosinca 2010. (l.s.196)

– da je do ozljede došlo prilikom pada sa skele visine 3,5 metara te da je pri padu udario glavom od pod. Da je ZT pao sa visine navedeno je i u Otpusnom pismu sa l.s.226., 224., 228. i 230. te Nalazu Opće bolnice Zadar sa lista 233. spisa dok se isti, a kako slijedi iz Nalaza i mišljenja psihologa od 2. studenog 2010., a kako je ZT osobno naveo „ne sjeća kako je pao sa visine od 3,5 metara, no sjeća se da je prethodno radio i da mu je upalo ljepilo u oko“. Isto je navedeno u Kartonu pacijenta ZT (l.s.237), da je pao sa skele sa visine 3,05 matara.

11.5. Uslijed navedenog događaja, protiv OT kao poslodavca, je pokrenut prekršajni postupak kod Prekršajnog suda u Zadru, te je isti pravomoćno okončan na način da je ovaj okrivljenik, proglašen krivim što kao poslodavac –vlasnik zidarskog obrta ''Gradnja Klarić'' na privremenom gradilištu obiteljske kuće FT u [adresa] među ostalim nije radnicima osigurao odgovarajuća zaštitna sredstva (zaštitnu kacigu) i nije osigurao da ih radnici koriste pri radu, čime je počinio prekršaj iz čl. 109. st. 1. toč. 7. Zakona o zaštiti na radu. Tuženik je u prekršajnom postupku u cijelosti priznao počinjenje djela prekršaja i izrazio žaljenje zbog počinjenog djela te se u niti jednom trenutku nije pozvao na doprinos oštećenika nastanku štetnog događaja.

11.6. U mišljenju stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 20. siječnja 2011. navedeno je da je „osiguranik padom sa visine na radnom mjestu zadobio ozljede…“

11.7. U Općim podacima o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja sastavljenim od strane tuženika 18. kolovoza 2010. (l.s.213) navedeno je da je do ozljede došlo uslijed pada i udarca raznih predmeta, a koje podatke je tuženik osobno potpisao dok je u Općim podacima o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja sastavljenim od strane tuženika 12. siječnja 2011. navedeno da je do ozljede došlo uslijed pada i nepravilnim rukovanjem alata, a koje podatke je tuženik ponovno osobno potpisao dok je u Nalazu i mišljenju vještaka od invalidnosti od 13. siječnja 2011. navedeno je da je kod MT uslijed ozljede na radu nastupila opća nesposobnost na rad (l.s.193).

11.8. Prema fotoelaboratu sa lista 24 do 28 spisa razvidno je da se skela sa koje je oštećenik izvodio radove nalazila ispod krovnog vijenca te bi se prema fotografijama radilo o visini svakako većoj od 1,80 metra, kako navodi ZT u svome iskazu, a kada se uzme u obzir da kuća ima dva kata te da je skela postavljena iznad prvog kata čija je visina plafona uobičajeno najmanje 2,60 metara. Stoga je ovaj sud navode svjedoka ZT, koji su protivni dokumentaciji u spisu (svugdje je navedena visina skele preko 3 metra), a u odnosu na visinu postavljene skele našao usmjerenim isključivo otklanjanju odgovornosti tuženika, bivšeg poslodavca.

12. Obzirom na sve prednje navedeno ovaj sud je i iskaz tuženika u kojem navodi da je do ozljede došlo kada je ZT zapeo za žicu, a nakon što se spustio sa skele, što je također potvrdio i svjedok – oštećenik ZT, našao usmjerenim isključivao na otklanjanje odgovornosti ovdje tuženika.

12.1. Iskaz svjedoka – oštećenika ZT ovome sudu nije bio uvjerljiv, a posebno obzirom na činjenicu da isti tek protekom 15 godina od ozljede u ovome postupku prvi puta spominje da je zapeo na žicu i ozlijedio se. ZT u niti jednom trenutku, pred niti jednim liječnikom ili tijelom nije spomenuo da nije pao sa skele već da je zapeo za žicu i pao iako je nebrojeno puta, u svoj prednje navedenoj dokumentaciji jasno navedeno da je do ozljede došlo kada je pao sa skele sa visine 3,05 odnosno 3,5 metara. Prema sadržaju Zapisnika o uzimanju izjave od 16. travnja 2010., koji je MT osobno potpisao, isti je naveo da mu je u oko upao sitan komad ljepila dok je bio na skeli, da se malo dekoncentrirao i da se pomaknuo ulijevo, a da se dalje ne sjeća. Prema tome, navode ZT kao svjedoka u ovome postupku, a oko načina pada ovaj sud nije našao vjerodostojnima.

13. Obzirom na priznanje tuženika u prekršajnom postupku svih djela koja se odnose na predmetnu ozljedu ovdje oštećenika ZT, obzirom da je tuženik već podmirio dio štete tužitelju, obzirom da svjedok – oštećenik ZT tek nakon 15 godina mijenja način na koji je ranije opisao da je došlo do ozljede, a kojem iskazu ovaj sud kao neuvjerljivom nije poklonio vjeru, kao što i tuženik tek u ovome postupku poriče svoju odgovornost, ovaj je sud temeljem svih izvedenih dokaza našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja osim u dijelu u kojem je utvrđen doprinos oštećenika ZT.

14. Naime, ovaj sud je utvrdio da ZT u trenutku štetnog događaja nije nosio zaštitnu kacigu, iako je ista bila propisana pravilima zaštite na radu, a što nije sporno među strankama. S obzirom da ZT prilikom nezgode nije nosio zaštitnu kacigu, koja mu je bila dostupna i osigurana od strane tuženika, a kako je ZT naveo pred ovim sudom, te je sam odlučio da je ne nosi toga dana, prema mišljenju ovoga suda doprinos oštećenika nastanku nezgode, kada je pao sa skele na glavu bez zaštitne kacige na glavi, a time i štete, iznosi 10 %, iz čega se zaključuje da je tuženik dužan naknaditi štetu u iznosu koja odgovara postotku od 90 % nastale štete.

14.1. ZT je uslijed pada zadobio ozljede glave pa je nošenjem zaštitne kacige uslijed pada na glavu zasigurno moglo doći do manjih ozljeda odnosno kaciga bi zasigurno značajno ublažila posljedice pada na glavu, a koja kaciga je bila izričito obavezna dok je ZT nije koristio svojom voljom iako mu je bila osigurana, a u kojem dijelu iskaza je ovaj sud ZT poklonio vjeru obrazlažući isto činjenicom da mu zna biti vruće ispod kacige pa da je uvijek ne nosi. Obveza poslodavca je bila nadzirati nošenje kacige međutim obzirom da poslodavac prije nezgode i u trenutku nezgode u ranijim jutarnjim satima oko 9,00 sati nije bio na gradilištu, niti ranije toga dana, pa da bi mogao upozoriti ZT radi nenošenja kacige koja mu je bila dostupna u pokretnom skladištu, valjalo je utvrditi doprinos ZT u visini od 10%.

14.2. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev za iznos od 8.222,96 eura, te uz isti dosuditi zatezne kamate određene na temelju odredbe članka 29. stavaka 1. i 2. ZOO.

15. Tužitelj visinu svoje tražbine dokazuje rješenjima o priznanju prava osiguraniku ZT, obračunom isplata HZMO-a od 3. lipnja 2011. za korisnika invalidske mirovine ZT za razdoblje od 1. kolovoza 2016. do 31. prosinca 2018. (list spisa 29), izvatkom HZMO-a iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja za korisnika ZT od 26. rujna 2019. (list spisa 30 –43) i karticom HZMO-a na ime ispunjenja obveza od strane OT (list spisa 239).

15.1. Prema odredbi članka 230. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 26/91., 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, dok je prema odredbi stavka 3. istog članka zakona, dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

15.2. U konkretnom slučaju, tužitelj kao javna ustanova je u svrhu dokazivanja visine isplaćene mirovine, izdao izračune koji u smislu odredbe članka 230. stavka 1. ZPP predstavljaju isprave koje Zavod izdaje u vršenju svojih ovlasti, odnosno ove predstavljaju javne isprave.

15.3. Premda je tuženik tijekom postupka osporio svrhu i namjenu uplata od strane tuženika kako su navedene u glavnoj knjizi, nije predložio odgovarajući dokaz kojim bi iste doveo u pitanje. Ovo se posebno naglašava iz razloga što je tuženik još u svom prigovoru (list spisa 47), priznao uplate za razdoblje koje je prethodilo utuženom, a nije osporavao postojanje daljnje obveze naknade pretrpljene štete tužitelju u odnosu na utuženo razdoblje, već je ukazivao na svoju ''tešku materijalnu i životnu situaciju'', tražeći da ga se oslobodi od daljnjih plaćanja štete.

16. Slijedom prednje navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

17. Tužitelj nije postavio zahtjev za naknadu troška, a obzirom da nije uspio u sporu u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, tuženiku nije dosuđen trošak u tome dijelu u kojem tužitelj nije uspio u sporu.

U Zadru, 12. siječnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Nižić-Peroš, univ.spec.iur.

Pravna pouka:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju, po punomoćniku,

2. Tuženiku, po punomoćnik