REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] F 5
Poslovni broj: Us I-2024/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gjergj Lekaj i Marko Rogić u [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 12. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/25-01/51, URBROJ: 513-04-25-2 od 25. kolovoza 2025. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I- 471-02/23-01/214, URBROJ: 513-07-18-24-45 od 5. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-471-02/23-01/214, URBROJ: 513-07-18-24-45 od 5. prosinca 2024., točkom I. poništeno je porezno rješenje KLASA: UP/l-47102/23- 01/214, URBROJ: 513-07-18-24-15 od 13. ožujka 2024. Pobijanim je rješenjem u točki II. žalitelju utvrđeno: 1. manje obračunati porez na dohodak i prirez za 2018. u iznosu od 309.841,94 EUR, 2. manje obračunati porez na dohodak i prirez za 2019. u iznosu od 99.821 ,38 EUR, 3. manje obračunati porez na dohodak i prirez za 2020. u iznosu od 282.492,90 EUR, 4. manje obračunati porez na dohodak i prirez za 2021. u iznosu od 557.131,53 EUR, 5. manje obračunati porez na dohodak i prirez za 2022. u iznosu od 315.464,55 EUR. Nadalje, točkom III. istog rješenja naloženo je žalitelju da, na za to propisane račune, uplati naprijed navedene obveze utvrđene točkom I. pobijanog rješenja, kao da obračuna i uplati daljnje kamate od dana izvršnosti rješenje do dana uplate. Točkom IV. osporenog rješenja određen je rok od 15 dana za izvršenje pobijanog rješenja od dana dostave, dok je u točki V. predmetnog rješenja žalitelj upozoren da će se ukoliko ne izvrši uplate iz točke Ill., a u roku iz točke IV., naplata izvršiti ovrhom.
2. Protiv navedenog rješenja, tužitelj je izjavio žalbu, a tuženi je osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-471-02/25-01/51, URBROJ: 513-04-25-2 od 25. kolovoza 2025., točkom 1. utvrdio nastup zastare prava na utvrđivanje i naplatu poreza na dohodak i prireza za 2018. utvrđenu u točki II.1 izreke prvostupanjskog rješenja, te postupak utvrđivanja po službenoj dužnosti obavlja. Točkom 2. rješenja navodi da se u preostalom dijelu žalba odbija i navedeno rješenje ostaje na snazi.
3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, te u poimenice objašnjava sve transakcije tuženika u nadzirano vrijeme. Dr. VH, tužitelji i isti da su dugogodišnji poslovni suradnici, a što da potvrđuje i niz izjava i ugovora o zajmu sklopljenih između Dr. VH i tužitelja. U nekoliko navrata da je tužitelj „uzimao“ pozajmicu od V odnosno Medical Consulting Dr. B. Hollinger 606869-41, u vlasništvu Dr. VH, o čemu da svjedoči mnogobrojna dokumentacija, dok je povrat iste ponekad bio u novcu ponekad u drugim dobrima. U prilog navedenome dostavlja i ovjerene isprave iz kojih je evidentno raspolaganje novcem. Ujedno, a kako je istaknuto i u upravnom postupku, pozajmica u iznosu od 355.000,00 EUR da je vraćena Dr. VH, a što da je vidljivo iz vlasničkog lista, na način da je sklopljen kupoprodajni ugovor kojim je izvršen prijenos prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Ova činjenica da je svakako od ranije poznata nadležnom poreznom tijelu, vršeći uvid u promet nekretnina, ali istu da nije uzeo u obzir. Također, Dr. Đ na ime tvrtke u svojemu vlasništvu Larst turizam d. o. o. da je kupio nekretninu od ĐH, kći HH, a na što otpada iznos od 150.000,00 € te nekretninu od majke tužitelja, BH, za što je isti tužitelju uplatio iznos od 70.000,00 €. Ujedno, dio iznosa uplaćivani su kako s računa V tako i s računa društava povezanih s njim, cca 1.650,000, 00 €, a koji su bili namijenjeni firmi u vlasništvu tužitelja, A and Angello d. o. o., za što da su uredno izdani i računi. Zbog navedenih transakcija, firma u vlasništvu tužitelja bila je dužna odraditi određene poslove za što je svakako uredno izdao račune. Kako je tužitelj tijekom cijelog upravnog postupka surađivao s poreznim službenicima koji su obavljali nadzor, isti da su i kontaktirali knjigovodstvo navedene firme koje da je potom dostavilo potrebnu dokumentaciju za opisane transakcije. Međutim, iz nepoznatog razloga nadležno tijelo isto nije uzelo u obzir. DH i ĆH, u odnosu na gospodu ĆH, ističe kako su isti također surađivali s tužiteljem na način da su ga ovlastili da za njihov račun i u njihovo ime nađe istima nekretninu na području Istarske županije, a što da je tužitelj i učinio. Tužitelj je vodio kupoprodaju nekretnine koje su bile u vlasništvu gđe. IH. DH i ĆH da su slali tužitelju novac na njegov privatni račun, za kupnju nekretnine koje su upisane u prateću tabularnu, odnosno nekretnine koje su upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli, Zemljišnoknjižni odjel Pula, k. č. [katastarska čestica], od 1.-7. suvlasničkog djela, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nakon što je ukupno bilo uplaćeno 530.000,00 € iznos od 520.000,00 € da je tužitelj u roku od 5 dana uplatio na račun gđe. IH dok je iznos od 10.000,00 € služilo za pokriće tekućih troškova, poput javnog bilježnika, sastavljanja isprava te u konačnici podmirenja poreza na promet nekretnina. Ujedno, od navedenog iznosa 90.000,00 € da je bilo namijenjeno za kućni inventar i namještaj o čemu da su stranke također sastavile ugovor. Što se tiče OH, da je riječ o supruzi tužitelja, a koja da se spominje u nekoliko transakcija, da je važno istaknuti kako su sva raspolaganja koja su bila na ime OH, ujedno i raspolaganja tužitelja obzirom da je riječ o bračnoj stečevini, odnosno zajedničkoj imovini supružnika ergo tužitelj nije imao ograničenja u raspolaganju istima te kao takva predstavljaju legalni primitak na strani tužitelja. Gđa. OH da je u 2 navrata primila novce i to za 2 nekretnine u ukupnom iznosu od 500.000,00 €. Prvi ugovor da je sklopljen između OH kao prodavatelja i FHI i GH kao kupaca dana 21. veljače 2022., na iznos od 290.000,00 €, te da je riječ o nekretnini čije vlasništvo je bilo upisano na ime gđe. Lekaj. U opisanom ugovoru tužitelj da je sudjelovao kao opunomoćenik za svoju suprugu, OH, te da se isti nalazi u potpisu istog. Ovaj ugovor da je ovjerovljen od strane javnog bilježnika Nansi Kopić, Pula, Anticova 9/I. broj: OV-1475/2022. Drugi ugovor da je sklopila gđa. OH kao prodavatelj s KH kao kupcem dana 9. prosinca 2022., a predmet kojega da je također nekretnina čije je vlasništvo glasilo na ime gđe. Lekaj, a kupoprodajna cijena da je bila ugovorena u iznosu od 310.000,00 €. Ovaj ugovor ovjerovljen da je od strane javnog bilježnika Nansi Kopić, Pula, Anticova 9/I pod brojem OV-31257/2022 dana 9. prosinca 2022., dok se u privitku ove tužbe dostavlja ovjerena preslika, broj OV-31258/2022. Slijedom svega gore navedenoga, da je nesporno kako su iznosi iz opisanih ugovora jednaki ukupnom iznosu kojega je zaprimila gđa. OH, odnosno iznosu od 500.000,00 €. Što se tiče UH, TH i ŽH, navedene osobe da su opunomoćile tužitelja kako bi isti mogao u njihovo ime i za njihov račun prodavati i kupovati nekretnine. Navedene osobe da su bile suvlasnici nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli, k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koju da su 22. veljače 2018. prodali Tripo Istria d. o. o., u vlasništvu LH i ŠH. Ugovorena kupoprodajna cijena da je bila 200.000,00 €, od koje da je određeni iznos otpao na svakog od suvlasnika sukladno suvlasničkim omjerima. Međutim, navedeni iznos da je uplaćen na račun tužitelja, s kojim novcem je potom isti u njihovo ime i za njihov račun izgradio novu nekretninu. Obzirom da kupoprodajna cijena nije bila dovoljna, naknadno su gđa. UH i gosp. PH na račun tužitelja uplatili određene iznose, i to gđa. UH u visini od 60.000,00 €, a gosp. PH u visini od 48.000,00 €, a koji iznos da je uplatio tužitelju u 2 navrata. Novoizgrađena nekretnina nalazi se na području [adresa], na parceli koju je tužitelj kupio od prvotno uplaćenog iznosa od 200.000,00 €, na adresi [adresa]. Važno je istaknuti kako su gđa. UH i gosp. PH gore navedene iznose uplaćivali na račun firme u vlasništvu tužitelja A and Angello d. o. o. te da su s istom i sklapali kupoprodajne ugovore. Što se tiče CH, u odnosu na uplatu koju je izvršio JH na račun tužitelja, navodi da je isti bio korisnik kredita kojeg nije bio u mogućnosti isplatiti do kraja. Obzirom da tužitelj nije želio dozvoliti da gosp. JH zapadne u probleme zbog neznatnog iznosa, isti da je u njegovo ime otplatio ostatak kredita u ukupnom iznosu od 5.315,00 €. Nakon što je tužitelj otplatio kredit, u razdoblju između 2 do 4 tjedna nakon, gosp. JH da je navedeni iznos uplatio tužitelju na račun i to uplativši mu novac iz austrijske banke. Što se tiče RH, iznos od 6.000,00 € da je iznos koji je tužitelj uplatio gđi. [adresa] u [adresa], a predstavlja iznos koji je tužitelj skupio od nekolicine ljudi i rodbine za humanitarne potrebe- operaciju oca gđe. Lekaj. Ne skrivajući transakcije, navedeni iznos da je tužitelj sa svojega računa isplatio na račun RH u [adresa]. Što se tiče ČH, slično gore navedenoj situaciji s RH, iznos od 10.000,00 € koji je tužitelj isplatio na račun ČH, da predstavlja iznos koji je tužitelj u svojoj zajednici skupio, a poradi obnove Crkve u [adresa]. Kako bi se skupljeni novac mogao na zakonit način koristiti u [adresa], tužitelj nije držao da je išta sporno u njegovim postupcima, te je ponovno ne skrivajući transakcije navedeni iznos sa svojeg računa uplatio na račun ČH u [adresa]. Inače, a konteksta radi, ističe se kako je ČH svećenik u [adresa]. U odnosu na SH, da je bratić tužitelja u drugom koljenu, dok je EH bratić tužitelja u prvom koljenu. Nadalje, supruga SH i supruga EH da su sestre. Ovo sve da je bitno kako bi se razjasnio tijek novca. Naime, EH i njegova supruga H da su na račun tužitelja uplatili iznos od 50.000,00 €, na ime pozajmice, a koji iznos da je potom tužitelj bio dužan uplatiti na račun SH, u ime EH, obzirom da je SH dugovao navedeni iznos EH. Stoga, a iz ovako postavljene situacije, da je nesporno kako se ne radi o primitku s osnova dohotka, već jedino i isključivo pozajmice. Obitelj ZH da je tijekom 2020.-ih kupila je parcelu u mjestu [adresa], u [adresa], i to na način da su nekoliko članova obitelj uplatili svatko po dio novca na račun tužitelja. Potom da je tužitelj s tim novcem, u njihovo ime kupio predmetnu nekretninu. Također, članovi obitelji ZH da su 8. prosinca 2022. uplatili tužitelju novac na njegov račun za izvedbu određenih radova, koji novac da je potom tužitelj položio na račun firme za obavljeni posao izdao fakturu na ime ZH - Račun 8/PP1/2022 od 8. prosinca 2022. U odnosu na NH, poznanstvo AH i tužitelja da datira još od davnina kada su gosp. NH i tužitelj da su zajedno radili u Švicarskoj. Obzirom da je tužitelju bio potreban određeni iznos novca, točnije 30.000,00 CHF isto da je pozajmio od gosp. AH. U odnosu na MH i FĐ, MH da je bratić tužitelja, od kojega da je tužitelj pozajmio iznos u visini od 20.000,00 €. VĐ, da je supruga je ĐĐ. ĐĐ da je 2020. bio suvlasnik u ½ dijela firme Tripo Istria d. o. o., zajedno s HĐ, međutim ova dvojica da nisu bila u dobrim odnosima. VĐ da je temeljem ugovora o pozajmici od 4. kolovoza 2020. uplatila ukupni iznos od 250.000,00 €. Naime, kako tadašnji suvlasnici firme Tripo Istria d. o. o. ĐĐ i BĐ nisu bili u dobrim odnosima i gosp. B nije želio direktno komunicirati s Janikovima, tužitelj da se našao u nezavidnom položaju, obzirom da je isti bio u korektnim odnosima s obje strane. Kako bi VĐ i B razrješili svoju situaciju, VĐ je odlučio otkupiti suvlasnički dio LH, ali da bi se izrealizirao pravni posao tužitelj da je na zamolbu obiju strana zapravo „bio u sredini“. Odnosno, VĐ da je temeljem gore navedenog ugovora uplatila iznos od 250.000,00 € na račun tužitelja, kako bi isti otkupio suvlasnički dio LH, a što je potom tužitelj i učinio te da je navedeni iznos uplatio na račun LH. Da je tome tako govori i Ugovor o prijenosu poslovnog udjela sklopljen između LH i tužitelja **.**.2020., a ovjeren od strane javnog bilježnika Nansi Kopić, Pula, Anticova 9/I, broj:
OV12027/2020. Uz opisani ugovor B i tužitelj da su potpisali i Potvrdu o potpunoj isplati iz koje je evidentno da se radi o već uvodno istaknutom iznosu od 250.000,00 €. Na ovako opisani način da je DĐ stekao 100% vlasništvo Tripo Istria d. o. o. Cjelokupna transakcija i okončanje pravnog posla da je trajalo otprilike 3-4 mjeseca, odnosno od trenutka kada je VĐ tužitelju uplatila spomenuti iznos, preko uplate tog iznosa na račun LH do komplentog rješavanja papirologije i dolaska ĆĐ iz [adresa] da se kompletira njegovo preuzimanje firme. IĐ, da je također bratić tužitelja. Obzirom da je IĐ bio potreban određeni novčani iznos kako bi dovršio kuću u [adresa], tužitelj da je istome pozajmio iznos od 10.000,00 €. Po naveden iznos je došao OĐ, brat FHI, kako bi ga mogao dostaviti IĐ. Nakon što je IĐ otišao raditi u Njemačku, isti da je nakon što je skupio potreban iznos od 10.000,00 €, vratio pozajmljeno tužitelju na način da je taj novac uplatio na tužiteljev privatni račun. Što se tiče GĐ, nakon što je KĐ jednom zgodom izgubio sve osobne stvari uključujući novčanik i sve osobne dokumente, tužitelj je, dok se KĐ ne snađe, istome pozajmio iznos od 1.100,00 €. Po rješavanju pitanja dokumentacije, KĐ da je isti iznos vratio tužitelju uplativši mu ga na njegov račun. Što se tiče UĐ, TĐ, ŽĐ, LĐ i ŠĐ da su članovi obitelji ŽĐ. Obzirom da je ŽĐ imao namjeru kupiti nekretninu, točnije kuću u [adresa], isti da su uplatili dio novca koji će biti kasnije dio kupoprodajne cijene na račun tužitelja. U konačnici, krajnji kupac kuće da je bio ŽĐ, koji je predmetnu nekretninu kupio za iznos od 290.000,00 €. Što se tiče PĐ, CĐ, JĐ, RĐ, da je riječ o zaposlenicima firme u vlasništvu tužitelja, inače ljudima podrijetlom s Kosova. Tužitelj da bi, a nakon konzultacija s bankom, podizao određene novčane iznose te navedenim osoba iste davao „na ruke“. Isti je učinio kako je opisano obzirom da su mu je u banci objašnjeno da se kod takve procedure prijenos novca mora zabilježiti na računima prilikom podizanja, a na što je on svakako ovlašten obzirom je punomoćnik njihovih računa. Što se tiče Booking.com-a, obzirom da je drugostupanjskim rješenjem određeno da je za primitke iz 2018. utvrđeno nastupanje zastare, predmetnim putem ističe kako u upravnom postupku nije pravilno vrednovan primitak od strane Booking.com-a. Naime, sve uplate povodom iznajmljivanja vile FHI, inače u vlasništvu tužiteljeve supruge OH, da su bile uplaćivane na tužiteljev račun. Ujedno, rješenje za iznajmljivanje da je glasilo na majku tužitelja, BH, koja je imala pravo iznajmljivati. Obzirom da je tužiteljeva majka osoba starije životne dobi, isti da je uz njezinu suglasnost kako bi joj olakšao iznajmljivanje znao osobno komunicirati s turistima te da su neki čak i osobno uplaćivali određene iznose na privatni račun tužitelja, a što je sve evidentno i vidljivo na računu tužitelja. Nejasno da je zbog čega opisane primitke porezno tijelo u upravnom postupku nije uzelo u obzir te ih cijenilo kao dokaze, a što je svakako bilo dužno. U odnosu na navedena, ali i sva ostala novčana raspolaganja i upravljanja između tužitelja i svih navedenih, a kako bi se izbjeglo opterećivanje tužbe, ukazuje se na sadržaj žalbe od 20. siječnja 2025. i dopune žalbe od 21. siječnja 2025., a u kojim dokumentima je sve podrobno razrađeno. Također, tužitelj ponovno ističe da su ovlaštene osobe koje su vodile postupak te ovlašteni djelatnici poreznog tijela trebali imati malo više obzira i svakako prethodno navedene činjenice sagledati u skladu s odredbom čl. 121. st. 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, 152/24; u daljnjem tekstu: OPZ) odnosno voditi porezni postupak jednakom pozornošću u pogledu svih bitnih činjenica, kako onih koje idu na štetu poreznog obveznika tako i onih u njegovu korist. Ujedno, ukazuje se i na činjenicu kako porezno tijelo tijekom provođenja upravnog postupka nije prihvaćalo određene dokaze te je odluka donesena isključivo na osobnom mišljenju poreznih djelatnika koji su vodili postupak. Naime, određene uplate/ isplate s računa tužitelja porezno tijelo nije uzimalo kao pozajmicu, premda je bila upravo riječ o istoj, iz razloga što u opisu plaćanja nije izričito navedeno- pozajmica. Ovakav stav i djelovanje najvećeg poreznog tijela u Republici Hrvatskoj je zaista neprihvatljiv i začuđujući, obzirom da i unatoč činjenici što nije stajalo u opisu plaćanja- zajam/pozajmica, vidljivo je iz daljnjih transakcija kako su se upravo tako uplaćeni iznosi dalje transferirali. Vrlo bitno da je ukazati i na činjenicu kako Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) niti jednom odredbom nije izričito uređen oblik sklapanja ugovora o zajmu, odnosno ne postoji kogentna odredba koja bi odredila da isti mora biti u pisanom obliku. Stoga, a obzirom da u niti jednom slučaju, niti jedna osoba s kojom je tužitelj surađivao, nije tužitelja tužila niti na ikoji način gonila u svezi pozajmljenog novca, porezno tijelo ne može na vlastitu ruku zaključivati o kakvom odnosi bi između stranaka oda bilo riječ i temeljem osobnog, pristranog mišljenja donijeti zaključak kako tužitelj nije sklapao usmene ugovore o zajmu s drugim stranama! Slijedom svega navedenoga, takvim provođenjem poreznog postupka ovlaštene osobe da nisu postupale s krajnjim oprezom i u sklad s odredbama OPZ-a jer iz njihovih zaključaka proizlaze obveze koje uzrokuju štetu tužitelji, a tako kompleksnu materiju svakako treba sagledati kompleksno, kako ne bi došlo do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i u konačnici do pogrešno utvrđene porezne obveze. Tužitelj želi posebno naglasiti kako je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno primijenjeno i materijalno pravo i to čl. 98. st. 5. OPZ-a koji navodi osobito važne dijelove obrazloženja poreznog rješenja. Ujedno, tužitelj ukazuje na još jednu izrazito bitnu povredu materijalnog prava, a riječ je o čl. 88. st. 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23, 152/24; u daljnjem tekstu: ZPD), a ujedno odredbu na koju se poziva i sam tuženik da je korištena u upravnom postupku, kojim je propisano da- radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih opreza, Porezna uprava je dužna tijekom poreznog razdoblja uspoređivati podatke o fizičkim osobama kojima raspolaže te na temelju uspoređenih podataka prikupiti ostale podatke bitne za oporezivanje. Naime, nadležno porezno tijelo tijekom upravnog postupka u niti jednom trenutku da nije provelo usporedbu podataka tužitelja s drugim fizičkim osobama, niti je isto u ikojem donesenom aktu tijekom upravnog postupka specificiralo i navelo određene osobe i parametre s kojima je provedeno uspoređivanje! Ovakvim postupanjem, porezno tijelo da je počinilo ozbiljan prijestup u svojim ovlastima te povrijedilo materijalne odredbe ujedno zaobilazeći vlastite obaveze, već je samo na temelju vlastitog, subjektivnog mišljenja donijelo odluku koja izričito šteti tužitelju i stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, zbog čega ju predlaže odbiti kao neosnovanu.
5. U sporu je održana rasprava 15. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Opunomoćenik tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i predložio je da se provede financijsko vještačenje obzirom da je Porezna uprava primijenila pogrešne metode prilikom procjene porezne osnovice, te ostaje kod dokaznih prijedloga iz tužbe.
7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora. Sud je odbio ostale dokazne prijedloge, kao suvišne, iz razloga što su se odlučne činjenice za rješavanje ove upravne stvari mogle utvrditi uvidom u spis upravnog postupka te isprave i dokumentaciju u spisu ovog spora.
8. Sud je rješavajući ovu upravnu stvar, imao u vidu načelo dokumentarnosti u poreznom postupku, prema kojem se sve činjenice bitne za oporezivanje utvrđuju vjerodostojnom dokumentacijom, odnosno vjerodostojnom ispravom, a izjave stranke ili drugih poreznih obveznika u ovoj vrsti postupka mogu biti samo pomoćno dokazno sredstvo, ali bez druge dokumentacije kojom bi se potkrijepili navodi iz istih, ne mogu predstavljati vjerodostojan dokaz o izvorima stjecanja imovine (tako Visoki upravni sud Republike u presudama poslovni broj: Usž-2032/21-3 od 8. prosinca 2021., Usž- 2856/21-2 od 13. listopada 2021.), a na što su osnovano javnopravna tijela ukazivala u obrazloženju donesenih rješenja. Stoga nije prihvaćen prijedlog da se u sporu saslušaju navedene osobe. Dodatno se ističe i da taj prijedlog nije prihvaćen i zbog toga što se iskazi tih osoba ne bi mogli cijeniti kao nepristrani i neovisni, s obzirom na financijske i sve druge interese i odgovornosti koje proizlaze iz njihovog međusobnog odnosa, dok prijedlog za financijsko vještačenje nije prihvaćen i zbog toga što se financijsko vještačenje ne može odrediti te provesti na temelju dokumentacije koja nije ocijenjena vjerodostojnom, a o čemu će biti riječi u nastavku.
9. Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Među strankama spora nije sporno da je prvostupanjsko tijelo obavilo nadzor kod poreznog obveznika-tužitelja prema članku 88. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22 i 114/23, dalje: ZPD), pri čemu je utvrđena nezakonitost, odnosno utvrđen je manje obračunati porez na dohodak i prirez za 2019., 2020., 2021. i 2022. godinu te mu je naloženo da uplati porez na dohodak te daljnje kamate poreza na dohodak i prirez od dana izvršnosti tog rješenja do dana uplate.
11. Sporno je, jesu li zakonito porezna tijela utvrdila navedenu nezakonitost, odnosno da je tužitelj na temelju primljenih novčanih sredstava ostvario dohodak na koji nije platio porez na dohodak i prirez.
12. Odredbom članka 6. stavak 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, 152/24, dalje: OPZ) propisano je da je porezno tijelo dužno utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu, određuje porezno tijelo.
13. Odredbom članka 88. OPZ-a propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavkom 2. ovoga Zakona, te 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.
14. Odredbom članka 66. stavka 4. OPZ-a propisano je da se smatra da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.
15. Odredbom članka 69. OPZ-a, propisano je da je porezni obveznik dužan tijekom poreznog postupka sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja na način da potpuno i istinito iznosi činjenice bitne za oporezivanje te da za svoje tvrdnje ponudi dokaze.
16. Odredbom članka 92. stavak 4. OPZ-a, propisano je da ukoliko Porezna uprava na temelju prikupljenih podataka utvrdi da fizička osoba raspolaže imovinom ili sredstvima za privatnu potrošnju, koja višestruko premašuje primitke što ih je fizička osoba ostvarila tijekom godine, Porezna uprava pozvat će fizičku osobu na dostavu dokaza o izvorima stjecanja imovine.
17. Odredbom članka 76. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, dalje: ZPD) propisano je da se drugim dohotkom smatra primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i značajnih izdataka učinjenih osobito za luksuz, zabavu i razonodu s jedne strane (dalje u tekstu: stečena imovina) i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje i stjecanje tih izdataka s druge strane.
18. Odredbom članka 88. stavka 1. ZPD-a propisano je da radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava je dužna tijekom poreznog razdoblja uspoređivati podatke o fizičkim osobama kojima raspolaže te na temelju uspoređenih podataka prikupiti ostale podatke bitne za oporezivanje. Stavkom 2. istog članka propisano je da usporedbu podataka iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava provodi na temelju svih podataka o ostvarenom dohotku iz članka 5. ovoga Zakona, ostvarenih primitaka koji se ne smatraju dohotkom iz članka 8. ovoga Zakona, a i drugih neoporezivih primitka i tražbina te podataka o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora. Stavkom 3. propisano je da ako Porezna uprava u tijeku prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak u skladu s člankom 76. ovoga Zakona.
19. Odredbom članka 5. stavka 1. ZPD-a propisano je da su izvori dohotka primici ostvareni od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, kapitala i drugih primitaka.
20. Odredbom članka 89. stavka 1. ZPD-a propisano je da podatke o poreznim obveznicima prikupljene na temelju odredaba ovoga Zakona i podatke prikupljene kroz ostale porezne postupke iz nadležnosti Porezne uprave, Porezna uprava je dužna međusobno uspoređivati. Stavkom 2. istog članka propisano je da je radi usporedbe podataka iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava dužna prikupiti javno dostupne podatke o poreznim obveznicima, kao i podatke o imovini dostupne kroz sustave za razmjenu podataka između nadležnih institucija i Porezne uprave. Stavkom 9. istog članka propisano je da se izvori i iznosi sredstava kojima se dokazuje vrijednost stečene imovine moraju temeljiti na vjerodostojnim ispravama, u protivnom ih Porezna uprava nije dužna prihvatiti valjanim. Ako porezni obveznik kao vjerodostojne isprave dostavlja isprave iz razdoblja koja su izvan rokova zastare, iste se mogu prihvatiti ako se iz svih objektivnih okolnosti može utvrditi njihova vjerodostojnost.
21. Odredbom članka 2. stavka 1. ZPD-a propisano je da je porezni obveznik fizička osoba koja ostvaruje dohodak. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako više fizičkih osoba zajednički ostvaruje dohodak, porezni obveznik je svaka fizička osoba zasebno i to za svoj udio u zajednički ostvarenom dohotku.
22. U postupku nadzora, prvostupanjsko tijelo je temeljem podataka kojima raspolaže Porezna uprava i dokumentacije prikupljene u tijeku postupka i dokumentacije koju je dostavio tužitelj, utvrdilo da su izdaci veći od primitaka, kako je sve detaljno opisano u obrazloženju prvostupanjskog rješenja.
23. Što se tiče transakcija između tužitelja i Dr. ČĐ, porezno tijelo je djelomično priznalo tužitelju primljene pozajmice od strane navedenog i to temeljem evidentiranih uplata. Dr. ČĐ je državljanin je Švicarske koji ima prijavljeno prebivalište u [adresa] od 25. rujna 2023. u [adresa] na adresi [adresa]. Isti je 22. rujna 2023. sklopio kupoprodajni ugovor sa tužiteljem i stekao zemljište površine 678 m[2] , k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] za vrijednost od 300,000,00 eura, te je 29. srpnja 2014. sa tužiteljem (prodavatelj) sklopio kupoprodajni ugovor kojim je kupio nekretninu k. č. [katastarska čestica]/ZGR., i to stambenu zgradu, dvorište konobu, ukupne površine 102 m[2] , k. o. [katastarska općina], u iznosu od 518.252,75 kn. Nadalje je utvrđeno da su dr. ČĐ i njemu povezane osobe iz inozemstva dr. Hollinger Medical, Mangalia gewerbeimmogilien AG i Krone Bau AG, uplaćivali na račun tužitelja novčane iznose vezano za adaptaciju i restauraciju kuća u [adresa] i [adresa], za izgradnju bazena, zbog čega porezno tijelo smatra da se primljene doznake tužitelja od strane Dr. ČĐ u ukupnom iznosu od 6.130.500,00 kn ne odnose na primljene pozajmice, već da je tužitelj primao novčana sredstva radi ulaganja u nekretnine u vlasništvu Dr. ČĐ i njemu povezanih društva. Stoga je tužitelj trebao dostaviti dokaze koji su vezani za izvršena ulaganja u nekretnine, kako bi se utvrdilo u koju nekretnine i koliko je uloženo, u čijem ime i za čiji račun su izvršeni radovi i sl. Iz navedenog se može zaključiti da se ne radi o pozajmicama već o uplati naknada za točno određene građevinske radove.
24. U svezi primljenih uplata za kupnju kuće u [adresa] tužitelj je dostavio Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 18. veljače 2022. zaključen između IH i kupaca SĐ i Agrona, za nekretninu k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], a koja u naravi predstavlja zagradu za iznajmljivanje i dvorište, ukupne površine 938 m[2] za ugovorenu cijenu u iznosu od 430.000,00 €. Tužitelj je primljeni novac od kupaca ĆH i DH uplatio IH, iako nije objasnio zašto su kupci izvršili uplate njemu umjesto prodavatelju i zbog čega je uplaćen veći iznos od onog iz kupoprodajnog ugovora. Pregledom prometa bankovnih računa tužitelja utvrđeno je da je isti nakon ostvarenog primitka od ĆH i DH u iznosu od 530.884.28 € na račun poreznog tužitelja, isplatio sa računa 18. veljače 2022. gotovinu u iznosu od 520.000,00 €. Stoga je izvršen razgovora sa prodavateljicom IH koja je iskazala da je predmetnu nekretninu prodala ĆH i DH za vrijednost od 430 000.00 €, te da je novac u cijelosti primila na svoj račun. Stoga je tužitelju priznat ostvareni primitak u visini kupoprodajne cijene u iznosu od 430.000,00 €.
25. Dalje, nisu prihvaćeni niti tužbeni navodi o primljenim pozajmicama poreznog tužitelja od TH u iznosu od 436.047,00 kn, UH VHI u
iznosu od 148,000,00 kn i PH u iznosu od 146.561,47 kn. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj obavljao novčane transakcije sa naprijed spomenutim osobama, odnosno s kupcima nekretnine k. č. [katastarska čestica], zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji su nekretninu kupili od EĐ i to nakon što je porezni obveznik sa imenovanim raskinuo kupoprodajni ugovor za istu nekretninu. Prvotno je tužitelj za navedenu nekretninu sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. travnja 2017. sa prodavateljem Lorencin Sinišom za kupoprodajnu vrijednost nekretnine od 70.000,00 eura, te je istog dana tužitelj isplatio prodavatelju od 30.000,00 eura na bankovni račun prodavatelja otvoren u Raiffeisen banci, a ostatak novca je prema ugovoru trebao biti plaćen najkasnije do 15. svibnja 2017. Pregledom raspoloživih prometa bankovnih računa poreznog obveznika nisu uočena plaćanja tužitelja, a ugovor je raskinut nakon nepunih 6 mjeseci odnosno 29. rujna 2017. Nakon toga EĐ sklopio je novi kupoprodajni ugovor **.**.2017. sa ZĐ, UH i NĐ. Prema tom ugovoru ĐHI je kupila 50/438 dijela nekretnine, k. č. [katastarska čestica] i to pašnjak površine 438 m[2] , k. o. [katastarska općina], što naravi predstavlja stan na u prizemlju ukupne površine 50 m[2] , bez okućnice za kupoprodajnu cijenu od 19.000,00 eura. Nekretnina je prilikom prodaje bila u roh - bau fazi gradnje, koja kupoprodajna cijena je u cijelosti je isplaćena prodavatelju od strane kupca, a u potpisnik ugovora umjesto prodavatelja EĐ javlja se njegov opunomoćenik ovdje tužitelj. Pregledom raspoloživih prometa bankovníh računa tužitelja je utvrđeno je da je AĐ uplatila na račun tužitelja iznos od 19.646,31 eura. Također je utvrđeno da je PH kupila 6. rujna 2013. od trgovačkog društva A & Angelo d. o. o.. , zastupanog po članu uprave MĐ nekretninu k. č. [katastarska čestica], pašnjak površine 365 m[2] , k. o. [katastarska općina] u 1/6 dijela vlasništva za kupoprodajnu cijenu od 48.000.00 eura. Plaćanje je ugovoreno na način da kupac dio kupoprodajne cijene u iznosu od 24.000,00 eura treba isplatiti do 15. listopada 2018., a ostatak do 15. veljače 2019. Tužitelj nije dostavio vjerodostojan dokaz da se ostvareni primitak od 146.561.47 kn odnosi na primljenu pozajmicu od PH, već se isti odnosi na plaćanje po kupoprodajnom ugovoru od 2. listopada 2017.
26. UH je prema Ugovoru od 2. listopada 2017. kupila 50/438 dijela nekretnine 966 pašnjak, površine 438 m[2] ,[2] k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja stan na prvom katu ukupne površine 50 m , bez okućnice za kupoprodajnu cijenu 19.000,00 €. Nekretnina se prilikom te kupoprodaje nalazila u roh — bau fazi gradnje, a kupoprodajna cijena je u cijelosti isplaćenu prodavatelju od strane kupca. Potpisnik predmetnog ugovora u ime prodavatelja EĐ je opunomoćenik prodavatelja porezni obveznik FK. Pregledom raspoloživih prometa bankovnih računa tužitelja utvrđeno je da je UH platila tužitelju na njegov račun iznos od 2.250,00 kn dana 14. studenog 2017. , iznos od 3.755.00 kn dana 20. studenog 2017., te da je tužitelj istoj sa svog računa isplatio iznos od 148.800,00 kn i to 13. prosinca 2018. i drugih transakcija nije bilo. UH je od društva A & Angelo d. o. o., zastupanog po ovdje tužitelju, kupila i nekretninu k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], površne 365 m[2] , k. o. [katastarska općina] i to 1/6 dijela vlasništvu koji čini stan u prizemlju, u fazi visoki roh
–bau, parkirno mjesto kao i vrt ispred stana za kupoprodajnu cijenu od 60.000,00 eura. Dana **.**.2019. UH je u svojstvu prodavatelja sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine s kupcem HHI iz [adresa], vezano za nekretninu k. č. [katastarska čestica], zgrada površine 73 m[2] , upisana u k. o. [katastarska općina]. Kupoprodajna cijena je 50.000,00 eura, te je ugovoreno da će dio iznosa od 10.000,00 eura biti isplaćen na račun društva A. & Angelo d. o.o. kao naknada za izvršene radove na nekretnini. Slijedom navedenog, tužitelj nije učinio vjerojatnim da je ostvario primitak od imenovane u iznosu od 148.000.00 kn na ime pozajmice, za koju nije čak ni naveo datum primitka To što je tužitelj isplatio UH **.**.2018. iznos od 148.000,00 kn, ne znači nužno da je i ostvario primitak od imenovane u istom iznosu na ime pozajmice, posebice što je imenovana sa navedenim trgovačkim društvom imala više poslovnih aktivnosti.
27. VK je kupila 348/438 dijela nekretnine upisane na k. č. [katastarska čestica] i to pašnjak ukupne površine od 438 m[2] , k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja stan u prizemlju ukupne površine 70 m[2] i stan ne prvom katu ukupne površine 70 m sa cjelokupnom okućnicom zgrade, za kupoprodajnu cijenu od 26.000,00 eura. Nekretnina se prilikom prodaje nalazila u roh — bau fazi gradnje. Prema navodima iz Ugovora kupoprodajna cijena je u cijelosti je isplaćena prodavatelju od strane kupca, koji primitak prema navodima iz ugovora prodavatelj potvrđuje potpisom na ugovoru, a kao prodavatelj se javlja ĐK kao opunomoćenik EĐ. Pregledom raspoloživih prometa bankovnih računa tužitelja utvrđene su transakcije tužitelja sa TH, sve opisano u prvostupanjskom rješenju. Pregledom bankovnih prometa tužitelja utvrđeno je da je isti u razdoblju od 11. travnja 2018. do 9. svibnja 2021. primio od sestre TH iznos od 456.474,87 kn, te joj isplatio iznos od 426.943,19 kn. Prema pregledu analitički tabelarno iskazanih stavaka Tablice br. 7 Dopunskog zapisnika vidljivo je da je najprije 11. travnja 2018. sa računa tužitelja isplaćen iznos od 325.000,00 kn imenovanoj i da su tek nakon te isplate počele stizati uplate na račun tužitelja. Tužitelj je u svojstvu opunomoćenika TH imao za primiti i uplate od društva Tripo Istria d. o. o., vezano za prodaju udjela imenovane u navedenoj nekretnini njegovom društvu Tripo Istria d. o. o. u iznosu od 45.700,00 eura, za što je tužitelj također mogao ostvariti imovinsku korist. Nakon što su HK, UH i PH, sve zastupane po tužitelju kupile predmetnu nekretninu od EĐ za ukupnu vrijednost od 64.000,00 eura, istu su prodali Tripo Istria d. o. o. za iznos od 200.000,00 eura. Ugovorom je određeno da će kupac isplatiti ukupnu cijenu na račun opunomoćenika, ovdje tužitelja, a potom prodavateljima:
PH iznos od 50.000,00 eura, TH iznos od 45.700,00 eura i UH iznos od 29.000,00 eura. Također je određeno da će iznos od 75.300,00 eura biti isplaćen na račun tužitelja, koji će taj isti iznos utrošiti na radove radi dovršetka izgradnje i adaptacije nekretnine. Slijedom prethodno opisanog razvidno je da je tužitelj sa fizičkim osobama TH, VHI i PH imao razne poslovne aktivnosti direktno i preko svoga društva, te vodeći računa o kronologiji uplata i isplata, isti nije dokazao da bi se uplate navedenih osoba na njegov račun mogle smatrati pozajmicama.
28. Porezno tijelo nije prihvatilo niti žalbene navode vezano za ostvareni primitak tužitelja na ime povrata pozajmice od JH u iznosu od 40.022,00 kn. Tom prilikom je utvrđeno da je JH uplatio tužitelju 7. siječnja 2022. iznos od 5.315,00 eura, te je kao opis za obavljene transakciju naveden povrat duga, dok drugih transakcija nije bilo. Stoga tužitelj nije učinio vjerojatnim da je od istoga primio povrat pozajmice odnosna duga u 2022. u iznosu 40.022,00 kn.
29. Što se tiče pozajmica od obitelji BK, tužitelj je dostavio izvještaj banke o uplatama pa je tom prilikom utvrđeno da su se uplatitelji naveli kao opis transakcija: za uplatu BK od 31. ožujka 2021.. u iznosu od 10.000,00 eura, navedeno je „Privat, odnosno privatno.za uplatu DK od 22. srpnja 2022. u iznosu od 1.000.00 eura, naveden je „Not provided" odnosno nije predviđeno za uplata BK od 14. srpnja 2022. u iznosu od 1.000,00 eura naveden je „Darlehen" odnosno zajam za uplatu BK od 11. srpnja 2022. u iznosu od 2.000,00 eura naveden je " D" odnosno zajam za uplatu BK od 11. srpnja 2022. u iznosu od 5.000,00 eura naveden je „ D", odnosno zajam za uplatu BK od 28. travnja 2022. u iznosu Od 6.000.00 eura naveden je „Familie", odnosno familija, za uplatu ĆK od 14. svibnja 2021. u iznosu od 6.000,00 eura naveden je „Familie", odnosno familija, za uplatu IK od 3. studenog 2020. u iznosu od 3.000,00 eura naveden je „Privat" odnosno privatno, za uplatu IK od 29. listopada 2020. u iznosu od 12.000,00 eura naveden je „Privat", odnosno privatno. Pregledom bankovnih prometa po računima tužitelja utvrđene su novčane transakcije tužitelja sa naprijed navedenim osobama, te da na račun tužitelja OK doznačio tužitelju 28. travnja 2021. iznos od 6.000,00 eura. Također je utvrđeno da je GK temeljem Ugovara o kupoprodaji nekretnine od 12. listopada 2020. kupio nekretninu k. č. [katastarska čestica], pašnjak 411 m[2] i k. č. [katastarska čestica] pašnjak 48 m[2] , k. o [katastarska općina]. Ugovor je sklopljen je između FHIO, kao prodavatelja i KK, a Ugovor je za kupca temeljem specijalne punomoći potpisao ovdje tužitelj. Nakon što je potpisao ugovor, tužitelj je primao uplate od obitelji kupca navedenog zemljišta, te su uplatitelji kao opis za predmetne uplate na račun tužitelja od ukupno 25.000,00 eura naveli privatnu prirodu, a za uplate od ukupno 12.000,00 eura familijarnu prirodu, dok je samo za iznos od 8.000,00 eura navedena pozajmica. Od Općine [adresa] je zatražena informacija, te je utvrđeno da je za predmetnu nekretninu izdana građevinska dozvola 19. svibnja 2022. na ime investitora UK, te je na istoj naveden i tužitelj kao opunomoćenik. Tužitelj se o primljenim pozajmicama od obitelji UK prvi put očitova tek nakon donošenja prvostupanjskog rješenja, a isti nije dostavio vjerodostojne dokaze kao npr. ovjereni ugovori o vremenu primljenih doznaka, ovjerene izjave sredstva osiguranja plaćanja, dokaz o povratu pozajmice i sl.
30. Nisu prihvaćeni niti tužbeni navodi o primljenoj pozajmici tužitelja od BHI u iznosu od 201.600,00 kn, budući tužitelj nije dostavio nikakve dokaze. Pregledom bankovnih prometa po računima poreznog obveznika utvrđene su dvije uplate TK na bankovni račun tužitelja i to dva puta po 15.000,00 CHF dana 4. rujna 2017. Kao opis je naveden „priljev dozn." Tužitelj nije učinio vjerojatnim da je primio pozajmicu od ŽK u navedenom iznosu, nije dostavio ugovore, osiguranje povrata pozajmice ni drugu dokumentaciju koja bi svjedočila da se radi o pozajmici, nije vidljiva svrha uplate, niti je vidljiv povrat pozajmice.
31. Nisu prihvaćeni tužbeni navodi vezano za primljenu pozajmicu tužitelja od LK i ŠK u iznosu od 149.595,00 kn (20.000,00 eura). Pregledom dostavljenih detalja uplate utvrđeno je da je uplatitelj MH kao opis uplaćene transakcije u iznosu od 9.976,00 eura € naveo „/RFB/ Ć", a uplatiteljica FĐ za uplatu u iznosu od 9.970,01 eura navela „Debit for FH". Navedena uplata sa opisom dugovanje za FH ne upućuje da se nužno radi o danoj pozajmici, već o uplati nekog dugovanja, te navedenim uplatiteljima nije dodijeljen OIB u Republici Hrvatskoj. Za ostvareni primitak tužitelj nije dokazao da se radi o pozajmici jer dostavljeni bankovni detalji uplata ne znače nužno da je porezni obveznik primio od imenovanih pozajmice. I
32. Nisu prihvaćeni niti tužbeni navodi vezano za primljenu pozajmicu tužitelja od PK u iznosu od 250.000,00 eura, kojoj nije dodijeljen OIB u Republici Hrvatskoj. Prema navodima tužitelja, navedeni iznos je primio radi kupovine 50% udjela u trgovačkom društvu Tripo Istira d. o. o. od ustupatelja CK. Primitak je ostvaren iz razloga što BĐ, zbog poremećaja odnosa između njega i JK, nije htio prodati suprugu RK svoj udio u tom društvu, pa je tužitelj kupio udjele u društvu sa ciljem da se taj isti udio potom prenese na njezinog supruga ŠH. Tako je tužitelj sklopio Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu Tripo Istrie d. o. o. sa HĐ **.**.2020., za što je imenovanom na ime naknade istog dana isplatio 250.000,00 eura posuđenog novca od PK. Tužitelj 28. travnja 2022. zaključuje Ugovor o prijenosu poslovnog udjela sa ČK u društvu Tripo Istria d. o. o.. Istoga dana SK, tužitelj i ČK sklapaju Ugovor o povratu pozajmice, prema kojem tužitelj nije u obvezi vraćanja primljene pozajmice jer se SK odrekla prava potraživanja na povrat pozajmice. Slijedom svega opisanog, pravilno zaključuje porezno tijelo da tužitelj nije primio pozajmicu od PK, time što je isti prodao njezinom suprugu udjele u društvu Tripo Istria d. o. o. bez naknade, te da se u predmetnom slučaju radi o skrivenom primitku naknade tužitelja vezano za prodaju udjela u društvu suprugu imenovane ŠH, sve kako bi se izbjeglo plaćanje poreza na dohodak od kapitala.
33. Nisu prihvaćeni tužbeni navodi vezano za primljenu pozajmicu poreznog obveznika od EK u iznosu od 71 .250,00 kn (10.000,00 eura). Pregledom izvršene uplate utvrđeno je da uplatitelj IĐ nije naveo opis transakcije za izvršenu uplatu na račun tužitelja, niti je vidljiv povrat primljenih sredstava.
34. U svezi navoda o primljenom povratu pozajmice poreznog obveznika od ZK u iznosu od 9.000.00 kn (1.100,00 eura), iz dostavljenog Detalja uplate Raiffesen banke utvrđeno je da je NK uplatio tužitelju na njegov račun iznos od 1.200,00 eura, a u opisnom dijelu transakcije je navedeno „Not Provided", odnosno nije opisana predmetna transakcija Ostalih uplata na račun tužitelja nije bilo, a o navedenom tužitelj nije dostavio nikakve dokaze.
35. Za ostvarene primitke tužitelja od Booking.com-a tužitelj navodi da se radilo o direktnim uplatama gostiju i o uplatama od strane Booking.com-a, a da pritom nije imao nikakvo rješenje za pružanje usluga smještaja niti je plaćao porez na dohodak od imovine. Slijedom opisanog navedeni primici na račun poreznog obveznika nisu prihvaćeni kao dokazani izvori sredstava tužitelja, sve kako je to detaljno opisano u prvostupanjskom rješenju.
36. Nisu prihvaćeni niti žalbeni navodi vezano za primljenu pozajmicu tužitelja od LĐ u iznosu od 20.000,00 eura. Prema dostavljenom Detalju uplate Reiffesen banke utvrđeno je da je uplatitelj LĐ naveo kao opis transakcije uplaćene dana 12. ožujka 2021 . na račun tužitelja u iznosu od 20.000,00 € „ D", odnosno pozajmica. Tužitelj je pokušao dokazati primljenu uplatu na svoj račun od LĐ kao pozajmicu, kao primljenu uplatu vezanu za prodanu nekretninu OH . Međutim, iz prikupljene bankovne dokumentacije tužitelja nije vidljivo da je te pozajmice i vratio, tako da je navedeni iznos obuhvaćen je kao izvor sredstava kroz primljene doznake poreznog obveznika od OH.
37. Nisu prihvaćeni žalbeni navodi vezano za primljenu pozajmicu tužitelja od ŠĐ u iznosu od 75.000,00 kn, za koju pozajmicu je dostavio dokaz Detalji uplate Raiffeisen banke prema koje je utvrđeno da uplatitelj ŠĐ nije naveo Opis transakcije uplaćene dana 12. ožujka 2021. u iznosu od 10.000,00 eura (75.200,00 kn) na račun tužitelja. Pregledom bankovnih prometa po računima tužitelja utvrđeno je da je ŠĐ uplatio na račun tužitelja naprijed navedeni iznos i da nije bilo drugih transakcija u nadziranom razdoblju, a nije vidljiv niti povrat novca.
38. Slične transakcije se odnose i na suprugu tužitelja OH kod koje je također utvrđenja razlika između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje, iz čega proizlazi da tužitelj nije učinio vjerojatnim da je ostalo još izvora jednog od supružnika kojim bi drugi supružnik mogao raspolagati. Sve naprijed navedeno odnosi se i na ostale osobe navedene u tužbi, što je detaljno opisano u prvostupanjskom rješenju.
39. Sukladno svemu navedenome, porezno tijelo je koristilo sve dostupne podatke iz Informacijskog sustava Porezne uprave, dostavljene podatke tužitelja, kao i bankovne podatke, te je usporedbom izvora sredstava sa stečenom imovinom i izdacima tužitelja, utvrđeno da tužitelj nije dokazao izvore sredstava zbog čega je obvezan na plaćanje drugog dohotka sukladno članku 76. ZPD-a.
40. S obzirom da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom postupku, da su odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, kao i da je tužitelj pozivan očitovati se i da je aktivno sudjelovao u svim fazama postupka, ocjena je Suda da nisu osnovani prigovori tužitelja koje je naveo u tužbi.
41. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su zakonitima pa je Sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.
42. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
U Rijeci 12. siječnja 2026.
Sutkinja
Danica Vučinić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (članak. 126. stavak 6. ZUS-a).
Dostaviti:
- opunomoćenicima tužitelja iz Zajedničkog odvjetničkog ureda AK i I
O u [adresa]
- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5
