REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj Kž-412/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Dorijane Dolenec Kujundžić kao predsjednice vijeća, Edvine Draguzet Suevich i Tanje Prenc Kanis kao članova vijeća, uz sudjelovanje Danijele Paulišić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 1 i 3 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj K-104/2017 od 13. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Gospiću poslovni broj K-104/2017 od 13. lipnja 2022. temeljem čl. 453. toč. 3 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 1 i 3 KZ/11.

1.1. Temeljem čl. 149. st. 1 ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2, toč. 1 do 5 ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv pobijane presude žalbu pravodobno podnosi Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 467. st. 1, toč. 1 u svezi sa čl. 468. st. 1, toč. 11 ZKP/08 te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu podnio je okrivljenik BZ putem branitelja Roberta Brdara, odvjetnika iz Zagreba u kojem se predlaže odbiti žalbu ODO Gospić te potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola temeljem čl. 474. st. 1 ZKP/08 koje je vratilo spis ovom sudu.

5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću nije osnovana.

6. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1, toč. 11 ZKP/08 ODO Gospić navodi da je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude iz razloga što je prvostupanjski sud okrivljenika oslobodio optužbe temeljem čl. 458. toč. 3 ZKP/08 navodeći da u postupku nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo dok u obrazloženju presude navodi kako uopće nije sporno da je okrivljenik izgovorio inkriminirani sadržaj.

6.1. Po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1, toč. 11 ZKP/08 s obzirom je prvostupanjski sud dao jasne, razumljive i neproturječne razloge da okrivljenika oslobađa optužbe jer ne nalazi dokazanim da bi počinio terećeno kazneno djelo, time što je prvostupanjski sud dao analizu svih izvedenih dokaza, ocjenu izvedenih dokaza i na temelju toga zaključio da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo pa se prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbu čl. 458. toč. 3 ZKP/08 prilikom donošenja oslobađajuće presude. Pritom valja imati u vidu da prvostupanjski sud nedvojbeno utvrđuje da je okrivljenik oštećeniku rekao riječi "zašto mi nisi zaposlio kćer, zašto me prijavljuješ za nezakonitu gradnju, vidjet ćemo se mi, neće na ovome završiti", a ne nalazi s izvjesnošću utvrđenim one dijelove činjeničnog opisa u kojima se tvrdi da se oštećeniku unosio u lice, a kako bi tom konkludentnom radnjom pojačavao značaj izgovorenih riječi. Također, prvostupanjski sud je izložio svoj zaključak o tome zašto je prihvatio obranu okrivljenika kao životnu i vjerodostojnu.

7. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ODO Gospić ističe da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio obranu okrivljenika kao vjerodostojnu, da je propustio pravilno ocijeniti okolnosti da je okrivljenik oštećenika smatrao odgovornim što okrivljenikova kćer nije bila zaposlena kao sezonski radnik u hotelu na području ABC, a osim toga okrivljenik do inkriminiranog susreta s oštećenikom JZ nije poduzeo nikakve pravne korake u pogledu tog natječaja koji je bio završen 11 mjeseci prije nego što su se okrivljenik i oštećenik susreli, pa ODO Gospić smatra da okrivljenik izgovarajući inkriminirani sadržaj nije iskazao samo svoje nezadovoljstvo kako to utvrđuje prvostupanjski sud, već ukoliko je bio nezadovoljan radom oštećenika koji je obnašao javnu dužnost, da za iskazivanje nezadovoljstva postoji i vrijeme i mjesto što nikakvo nije privatno vrijeme u restoranu pa ukoliko se i zanemari gore navedeno i dopusti mogućnost da je okrivljenik prišao oštećeniku kako bi izrazio svoje nezadovoljstvo, kada se riječi koje se okrivljeniku stavljaju na teret stave u konkretan kontekst, ODO Gospić smatra da je nesporno jasno da se više ne radi o iskazivanju nezadovoljstva već o prijetnji, tim više što je to kod žrtve izazvalo nervozu.

8. Naime, prvostupanjski sud nedvojbeno utvrđuje da su se okrivljenik, koji je ranije iz viđenja poznavao oštećenika koji je u inkriminirano vrijeme obnašao dužnost ravnatelja ABC te oštećenik JZ slučajno susreli u ugostiteljskom objektu ABC u ABC gdje je svatko od njih došao na druženje pa je tako okrivljenik BZ bio gost na zabavi u povodu umirovljenja dvojice policajaca, a oštećenik bio gost na večeri koju je za hodočasnike branitelje iz ABC organizirala braniteljska udruga ABC. Nadalje, prvostupanjski sud kao nesporno utvrđuje da je okrivljenik prišao stolu gdje je sjedio oštećenik sa svojim društvom te je povišenim glasom izgovorio riječi koji sadržajem i smislom, u bitnom, odgovaraju izričaju navedenom u činjeničnom opisu presude u smislu da zašto mu oštećenik nije zaposlio kćer, da zašto ga je prijavio za nezakonitu gradnju te da se to neće na ovome završiti i da će se oni još vidjeti. Nadalje, a s obzirom da to potvrđuje i oštećenik, prvostupanjski sud nedvojbeno utvrđuje da kada je okrivljenik prišao stolu za kojim je sjedio oštećenik, da se okrivljenik predstavio i da su se okrivljenik i oštećenik tom prilikom rukovali.

9. Nasuprot izloženim žalbenim prigovorima u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća prvostupanjski sud je pravilno ocijenio sve izvedene dokaze kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te pravilno zaključio da se obrana okrivljenika ne može isključiti kao neživotna i neuvjerljiva, slijedom čega je pravilno prihvatio obranu okrivljenika kao vjerodostojnu, te utvrdio da je okrivljenik ove riječi izgovorio u cilju izražavanja nezadovoljstva time što mu kćer nije zaposlena u ABC i što je dobio prijavu za nezakonitu gradnju, a izričaj "vidjet ćemo se, neće na ovome završiti" prvostupanjski sud pravilno prihvaća obranu okrivljenika da se taj izričaj odnosio na to da je namjeravao pokrenuti postupke protiv oštećenika koji je tada bio ravnatelj ABC ali ga je njegov tadašnji odvjetnik od toga odgovorio. Također pravilna su utvrđenja prvostupanjskog suda i u dijelu utvrđenja da se ne mogu s izvjesnošću otkloniti tvrdnje okrivljenika da je govorio glasno jer je u restoranu bila glasna muzika i žamor budući su ti dijelovi obrane okrivljenika potvrđeni iskazima svjedoka LZ i ŠZ, a dijelom i iskazom svjedoka SZ koji je naveo da je dvorani bio žamor, dijelom i iskazom svjedoka RZ koji je naveo da misli da je bilo glazbe u drugom dijelu restorana. Isto tako pravilna su utvrđenja prvostupanjskog suda da oštećenik navedene riječi nije ni doživio kao stavljanje u izgled nekog zla, a niti kao prijetnju nego kao provokaciju u smislu da oštećenik nasrne na okrivljenika i takvim činom diskreditira samog sebe kao ravnatelja ABC. Osim toga, pravilno nalazi prvostupanjski sud da i kako navodi oštećenik "unošenje u lice" prilikom izgovaranja inkriminiranog sadržaja na udaljenosti od 40 do 50 cm kako tvrdi oštećenik nije bilo nedvojbeno u cilju pojačavanja dojma inkriminiranog izričaja, a sve imajući u vidu da u restoranu očito nije bilo tiho već je svirala glazba i bio žamor te da se okrivljenik primakao oštećeniku i govorio glasnim tonom zbog buke u restoranu.

10. Stoga niti žalbenim prigovorima ODO Gospić da okrivljenik nije kasnije podnio nikakve prijave protiv oštećenika te da prostor u restoranu nije prikladno mjesto za izražavanje nezadovoljstva već da ukoliko je imao primjedbi na postupanje oštećenika da je trebao otići u njegov ured, po nalaženju ovog vijeća ne dovode u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu budući se navodi okrivljenika logički i životno ne mogu isključiti kada tvrdi da je htio pokrenuti postupke ali da ga je tadašnji odvjetnik od toga odgovorio, a sve imajući u vidu da je oštećenik tada bio ravnatelj ABC, a samo mjesto na kojem je to izrečeno samo po sebi je neodlučno za postojanje ili ne postojanje kaznenog djela prijetnje.

11. Slijedom izloženog, žalba ODO Gospić odbijena je kao neosnovana, a kako ne postoje niti povrede zakona iz čl. 476. st. 1 ZKP/08, to je u smislu čl. 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli – Pola 12. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dorijana Dolenec Kujundžić