REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1324/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, po sucu Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, Pisarnica Varaždin, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJA d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Pisarnica Varaždin, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pn-75/2023-30 od 30. srpnja 2024., 12. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari sadržanoj u toč. I. izreke, i u tom se dijelu potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pn-75/2023-30 od 30. srpnja 2024.

II. Djelomičnim prihvaćanjem i uz djelomično odbijanje žalbe tuženika preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u toč. I izreke presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pn-75/2023-30 od 30. srpnja 2024. i sudi:

- u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 375,00 € s pripadajućim zateznim kamatama na način da se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija, kao neosnovan, i

- na način da zatezne kamate na dosuđeni trošak postupka teku od presuđenja 30. srpnja 2024.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja AM te se : Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Ulica Grada Vukovara 282, 10000 Zagreb da tužitelju AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade imovinske štete, isplati iznos od 938,65 EUR (devetstotridesetiosam eura i šezdesetipet centi ) / 7.072,25 kuna (sedamtisućaisedamdesetidvije kune i dvadesetipet lipa ) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dana presuđenja tj. od dana 30. srpnja 2024.god. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, te se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.707,00 EUR (tisućusedamstoisedam eura ), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. O d b i j a s e tužitelj sa tužbenim zahtjevom u dijelu gdje na glavnični iznos potražuje kamatu od dana 17. veljače 2022. godine pa do dana presuđenja.".

2. Protiv te je presude žalbu podnio tuženik navodeći da je podnosi protiv toč. I. izreke presude, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog tuženika da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, ili, podredno, da se istu ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, a traži i trošak žalbe.

3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. . 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je samo djelomično osnovana u dijelu odluke o troškovima postupka.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži isplatu iznosa od 938,65 € na ime naknade imovinske štete na vozilu tužitelja marke OA Honda Civic, reg. oznake [registarska oznaka] koju je pretrpio u prometnoj nesreći na cesti D2 Općina Martijanec dana 17. veljače 2022. naletom divlje životinje (srneće divljači), u kojoj je sudjelovao u svojstvu vozača FM.

6.1.. U ovome predmetu nije sporno da se 17. veljače 2022. oko 22,16 sati na cesti D2 u Općini Martijanec dogodila prometna nesreća u kojoj je u svojstvu vozača sudjelovao FM, sin tužitelja, upravljajući vozilom marke OA Honda Civic, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja, kao niti da je nakon te prometne nesreće na lice mjesta pozvana policija, te da je uz podnesenu tužbu predana Potvrda Policijske postaje Ludbreg, Klasa: 211-08/22-3/957.

6.2. Također, nije sporno niti da je na toj prometnici u vrijeme štetnog događaja bio postavljen znak opasnosti "Divljač na cesti", kao niti da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku za isplatu imovinske štete na vozilu, koji je takav njegov zahtjev odbio, zatim i prigovor tužitelja, u bitnome iz razloga, jer da je policom osiguranja obuhvaćena odgovornost lovačkih društava za štetu na vozilima od divljači, a u konkretnom slučaju da nije moguće nedvojbeno utvrditi da se radi o naletu na divljač.

7. Sporno je, da li je šteta na tužiteljevom vozilu uzrokovana naletom divljači na vozilo u pokretu, kao i pasivna legitimacija tuženika, kao osiguratelja odgovornog lovo ovlaštenika.

8. Sud prvog stupnja je, temeljem dostupnih mu i predočenih dokaza, ispravno odlučio o tim spornim pitanjima, uz pravilna utvrđenja:

- da je tuženik Euroherc osiguranje d.d. 31. svibnja 2021. sklopio sa Ministarstvom poljoprivrede ugovor o osiguranju za štete od divljači u prometu, a predmet tog osiguranja je između ostalog i građanskopravna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu od divljači zbog oštećenja ili uništenja stvari treće osobe koje nastanu uslijed naleta motornog vozila na divljač ili uslijed naleta divljači na motorno vozilo, a u polici osiguranja br.: [broj police osiguranja] je jasno navedeno da se ista sklapa "za štetu od divljači", kojom policom je obuhvaćena odgovornost lovačkih društava za štetu na vozilima od divljači,

- da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije kojim tuženik otklanja odgovornost za nastalu štetu, jer se tuženik neosnovano u konkretnom slučaju poziva na odredbu čl 80. st. 6. Zakona o lovstvu (Narodne novine br. 99/18, 32/19 i 32/20 – dalje: ZL) s obzirom da je za odgovornost osoba koje gospodare lovištima i to kao objektivna odgovornost mjerodavan Zakon o lovstvu koji je važio u vrijeme štetnog događaja kao i opći propisi obveznog prava, i to konkretno čl. 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO),

- da odredba čl. 80. st. 6. ZL-a ne derogira odredbe ZOO-a o objektivnoj odgovornosti lovoovlaštenika (odnosno njegovog osiguratelja) kao vlasnika opasne stvari, pa se u konkretnom slučaju isti može osloboditi od odgovornosti samo kako je to propisano odredbom čl. 1067. ZOO-a, a da odredba čl. 80. st. 6. ZL-a predstavlja lex specialis za situacije kada šteta nastane uslijed skupnog lova, dok za ostale štete od divljači nije isključena primjena pravila o odgovornosti prema općem propisu iz ZOO-a, pa da stoga navodi tuženika da predmetnog dana nije bilo provođenje lova iz kojeg razloga ne bi postojala odgovornost tuženika za nastalu štetu na vozilu tužitelja, prema odredbama ZL-a nisu osnovani,

- da je uvidom u potvrdu MUP, PU Varaždinska, PP Ludbreg od 22. veljače 2022., utvrđeno da je u istoj policija navela slijedeće: "uslijed naleta na divlju životinju došlo je do oštećenja prednjeg dijela vozila i to: poklopca motora, branika i ukrasne lajsne na kojima je pronađena dlaka smeđe divljači", a osim toga, navedeno je i da vozač vozila FM nije bio alkoholiziran, niti je protiv njega pokrenut kakav prekršajni postupak, pa sud zaključuje temeljem podataka uzetih od službene osobe

– policijskih službenika da vozač vozila nije prekršio niti jednu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20 – koji je bio na snazi u vrijeme te prometne nesreće), dakle, i da se vozio brzinom manjom od dopuštene, što tuženik u ovom postupku nije ničim osporio,

- da se vozač vozila u vlasništvu tužitelja prilikom predmetnog događaja vozio oprezno, obzirom se na tom dijelu prometnice nalazi znak opasnosti od naleta na divljač, isti se kretao prometnicom manjom brzinom od dozvoljene upravo zbog te opasnosti, i nije utvrđena prisutnost alkohola u organizmu prilikom alkostetiranja na mjestu događaja, pa je vidljivo da nije utvrđena nikakva prekršajna odgovornost tužitelja,

- da se na fotografijama koje je sačinio policijski službenik LM iz PP Ludbreg kratko nakon nesreće vide oštećenja na vozilu, na prednjem poklopcu motora i u području registarske pločice, a vide se na vozilu i ostaci životinjske dlake i to dlake smeđe boje,

- da vozilo tužitelja nije jako oštećeno, a životinja nije nađena na licu mjesta i to bilo ozlijeđena bilo uginula, pa da je životno i logično da se onda vozač vozila nije kretao velikom brzinom jer da je općepoznata činjenica da životinja svakako ugiba pri udarcu brzinom vozila od 60 km/h i više, a ovdje životinja nije nađena niti kao ozlijeđena,

- da je saslušani vozač vozila, kao svjedok, FM, izjavio da je udario u divljač, da je istu raspoznao kao srneću divljač i da je bila visoka, zatim je policijski službenik CM koji je kao službeni podatak u službenu ispravu naveo da se radilo o naletu na divljač (srneću), te i lovnik JM koji je izjavio da se radi o cesti izvan naselja na kojoj su česti naleti na divljač, pa sud na osnovi provedenih dokaza utvrđuje da se u konkretnom slučaju radilo upravo o naletu na divljač,

- da se u konkretnom slučaju ne može tužitelja kao vlasnika vozila staviti u nepovoljniji položaj ako mu je PU Varaždinska, PP Ludbreg prije podnošenja tužbe dala Potvrdu da se radilo o naletu na divljač, te se isto u ovom postupku onda utvrđivalo na osnovu drugih dokaza,

- da u konkretnom slučaju postoji odgovornost tuženika kao osiguravatelja sukladno Polici osiguranja lovoovlaštenika za štetu nastalu naletom divljači na osobno vozilo tužitelja temeljem čl. 1066. st. 1. ZOO-a, a obzirom da nije utvrđen doprinos tužitelja šteti niti da bi šteta nastala isključivo radnjom tužitelja ili trećih osoba, koju tuženik ne bi mogao predvidjeti ili izbjeći, odnosno ne postoje okolnosti iz čl. 1067. ZOO-a koje bi oslobodile tuženika navedene odgovornosti, i

- da je stoga tuženik, kao osiguravatelj sukladno sklopljenoj polici osiguranja temeljem čl. 965. ZOO-a odgovoran tužitelju za nastalu imovinsku štetu na vozilu, koja visina nije sporna, a koja je utvrđena uvidom u ponudu od 6. svibnja 2022. izdanu od [obrt], vl. TM, iz kojeg proizlazi da je iznos potreban za naknadu štete za vozilo 7.072,25 kn, a što je sada 938,65 € koje vozilo nije do kraja popravljeno, međutim, tužitelj (oštećeni) ima pravo na naknadu štete čak iako nije popravio oštećenu stvar (vozilo) niti je imao izdatke radi popravljanja stvari.

9. Takva su utvrđenja, sa takvim zaključcima, rezultat valjane i savjesne činjenične i pravne ocjene za ovaj spor bitnih pitanja, ali i provedenih i sudu prvog stupnja predočenih i dostupnih dokaza, ocjene na koju je taj sud imao pravo i za koju je dao uvjerljivo i logično obrazloženje, sa razlozima koji ga, u bitnome, argumentirano opravdavaju, pa ih takvim prihvaća i ovaj sud, bez potrebe da ih se posebno ponavlja.

10. Utoliko, pobijana presuda, na tim utvrđenjima građena, ima potrebnu valjanost i zakonitost.

11. U postupku u sporovima male vrijednosti, kakav je i ovaj, tužitelj je bio dužan iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze najkasnije u tužbi, a sukladno odredbi čl. 461.a. st. 2. ZPP-a, kako to pravilno u svojoj žalbi navodi i tuženik, međutim, stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogli iznijeti, odnosno predložiti u tužbi. Kako je u ovome predmetu tužitelj uz tužbu priložio potvrdu RH, MUP, PU Varaždinska, PP Ludbreg u kojoj potvrdi je navedeno da je do prometne nesreće došlo uslijed naleta na divlju životinju kao i da su pronađene dlake srneće divljači, nakon čega je PP Ludbreg u spis dostavila podatak da u svom spisu iz tog štetnog događaja nema izuzete dlake životinje, već su u spis dostavili samo fotodokumentaciju (fotografiju) u boji s održanog očevida po službenicima policije, to je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je na prijedlog tužitelja dozvolio da se saslušaju predloženi svjedoci na okolnost da li je u predmetnoj nesreći došlo do udara u životinju – divljač jer se radi o dokazu kojeg tužitelj nije mogao predložiti već u samoj tužbi, a s obzirom na sadržaj potvrde policijske postaje [adresa] koja mu je izdana i koja je već predana uz samu tužbu, iz razloga što je valjalo razjasniti sadržaj te potvrde na navedenu okolnost.

12. Dakle, temeljem utvrđenog činjeničnog stanja (koje se u ovom žalbenom postupku ne može više pobijati obzirom da se u ovome predmetu radi o sporu male vrijednosti) proizlazi da je FM upravljajući vozilom u vlasništvu tužitelja udario u divljač (srneću), pa za naknadu štete na vozilu u slučaju kada je šteta nastala naletom divljači na vozilo na cesti izvan naselja odgovara lovoovlaštenik kao imatelj divljači po načelu uzročnosti, jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar te se u smislu čl. 1067. st. 1. ZOO-a može osloboditi od odgovornosti ako je dokazao postojanje propusta treće osobe odnosno osobe koja upravlja javnom cestom koji je bio u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, a što tuženik u ovome predmetu nije dokazao (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev- 488/2025-2 od 2. rujna 2025.).

13. Nadalje, u konkretnom slučaju postoji odgovornost tuženika kao osiguravatelja sukladno polici osiguranja lovoovlaštenika za štetu nastalu naletom divljači na osobno vozilo tužitelja temeljem odredbe čl. 1067. st. 1. ZOO-a, obzirom da nije utvrđen doprinos tužitelja šteti niti da bi šteta nastala isključivo radnom tužitelja i trećih osoba koju tuženik ne bi mogao predvidjeti ili izbjeći, odnosno ne postoje okolnosti iz čl. 1067. ZOO-a koje bi oslobodile tuženika navedene odgovornosti. Također, tuženik se ne može dovesti u povoljniju poziciju niti svojim žalbenim navodima da tužitelj nije dokazao o kojem lovačkom društvu se radi i da li je isto obuhvaćeno policom osiguranja, obzirom da je predmetnom policom osiguranja, koju je tuženik zaključio sa Ministarstvom poljoprivrede obuhvaćena odgovornost lovačkih društava za štetu nastalu na vozilima od divljači, pa stoga nije od odlučnog značaja o kojem se točno lovačkom društvu radi, već o činjenici da se predmetna nesreća dogodila na području u obuhvatu lovačkog društva.

14. Slijedom iznijetog, valjalo je u odnosu na odluku o glavnoj stvari odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke (po čl. 368. st. 1. u vezi s čl. 457. ZPP-a).

15. Odluka o troškovima postupka donesena je, u bitnome, uz pravilnu primjenu odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – dalje: Tarifa), a za što je sud prvog stupnja ovom sudu dao jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti tuženik izjavljenom žalbom, osim u dijelu u kojem je tužitelju priznat trošak sastava podnesaka od 19. listopada 2023. i 29. siječnja 2024., jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka, u ukupnom iznosu od 375,00 eura (po čl. 155. st. 1. ZPP-a), i u dijelu dosuđenih kamata na troškove postupka kada ih je tužitelju dosudio od dana zaključenja glavne rasprave umjesto, pravilno, od dana presuđenja - 30. srpnja 2024.

15.1.Stoga je valjalo djelomično preinačiti odluku o troškovima postupka, i odlučiti kao u točki II. izreke (po čl. 380. toč. 3. ZPP-a).

16. Tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak žalbenog dijela postupka jer isti u žalbenom postupku nije uspio u pogledu odluke o glavnoj stvari, već je uspio samo djelomično u odnosu na sporedni zahtjev – troškove postupka, u vezi kojih mu nisu nastali posebni troškovi (po čl. 166. st. 1. i 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a).

U Puli-Pola 12. siječnja 2026.

Sudac

Igor Rakić