REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U
ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna
Fitzgeralda Kennedyja 11
Poslovni broj: P-1780/2024-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862 , protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB: 69693144506, Ulica kneza Branimira, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik iz OD Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 26. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnica po zaposlenju stranaka, TS i NS te punomoćnika umješača, 12. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 809,61 eur, sa zateznim kamatama obračunatim od 23. studenog 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječn ja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operac ije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 409,73 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 12. siječnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev u dijelu u kojem isplatu pripadajućih zakonskih zateznih kamata na iznos od 809,61 eur, potražuje za dane 21. i 22. studenog 2021.
III/ U cijelosti se odbija kao neosnovan zahtjev umješača na strani tuženika radi naknade parničnog troška od tužitelja, u iznosu od 375,00 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 12. siječnja 2026. do isplate.
Obrazloženje
1./ Tužitelj je 27. kolovoza 2024. podnio ovom sudu tužbu u kojoj navodi, u bitnome, da se 31. kolovoza 2021., na cesti, u mjestu Voćin (Dubrovačka 58), dogodila prometna nezgoda na način da je US upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka] naletio na srnu koja je istrčala na cestu. Srna da je na cestu istrčala iz lovišta kojim gospodari tuženik. S obzirom da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka], u vrijeme ove nezgode kod tužitelja bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti, s proširenjem pokrića na sudar sa životinjama u skladu s Uvjetima za osiguranja od automobilskog kaska, to je tužitelj naknadio štetu isplatom iznosa osigurnine od 809,61 eur. S obzirom da je tužitelj kao osiguratelj nadoknadio svom osiguraniku nastalu štetu, tvrdi da su na njega prešla sva prava osiguranika prema odgovornoj osobi. Tvrdi da je za nastalu štetu odgovoran tuženik, koji da gospodari lovištem iz kojeg je divljač istrčala na prometnicu. Nadalje, s obzirom da se tuženiku, i njegovim osigurateljima po osnovi osiguranja od odgovornosti, prethodno obratio regresnim zahtjevom radi nakade ovako nastale štete, koji da ovom zahtjevu nisu udovoljili, to od tuženika potražuje isplatu iznosa od 809,61 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 21. studenog 2021. do isplate.
2./ U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu istaknutog zahtjeva. U bitnome navodi da nije sporno da je vozilo osigurano kod tuženika oštećeno uslijed naleta na srnu koja da je na prometnicu istrčala iz lovišta kojim gospodari tuženik. Međutim, tuženik da je, s obzirom na zaključeni ugovor o osiguranju od odgovornosti na štete od divljači na motornim vozilima imao ugovorenu policu osiguranja, to da je isti uputio tužitelja obratiti se osiguratelju. No, osiguratelj Euroherc osiguranje d.d. da je odštetni zahtjev otklonio, navodeći da, zbog izostanka policijskog fotoelaborata nije moguće utvrditi da bi šteta nastala kao posljedica naleta na divljač . Tužitelj da povodom ove odluke osiguratelja, iako je mogao, prigovor osiguratelju nije podnio. Konačno, predložio je o parnici obavijestiti osiguratelja Euroherc osiguranje d.d.
3./ Obavješten o parnici, tuženikov osiguratelj Euroherc osiguranje d.d., preložio je dopustiti mu sudjelovanje kao umješača na strani tuženika , koji je prijedlog, s obzirom da je nedvojbeno da se radi o osobi koja ima pravni interes da tuženik uspije u parnici, sud prihvatio (razlog iz odredbe čl. 206. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP). Ovaj je umješač osnovanost tužiteljevog zahtjeva osporio ističući prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, osporava da bi u konkretnom slučaju tuženik kao lovoovlaštenik uopće odgovarao za štetu nastalu naletom vozila na divlju životinju, jer da se nije radilo o naletu nastalom za vrijeme provođenja lova od strane lovoovlaštenika, pozivajući se na odredbe Zakona o lovstvu kao specijalnog propisa, koji da u konkretnom slučaju ima prednost u primjeni pred općim obveznopravnim propisom. Nadalje, smatra da je odgovornost tuženika isključena i istoga što se nezgoda dogodila izvan područja lovišta, odnosno na nelovnoj površini, u naseljenom mjestu. Konačno, s obzirom da je divljač vlasništvo Republike Hrvatske, to smatra da ista kao vlasnik odgovara za predmetnu štetu, a ne tuženik.
4./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: potvrda policije (list 4-7 spisa), tužiteljeva polica automobilskog osiguranja i Opći uvjeti (list 8-17 spisa), prijava štete tužitelju kao osiguratelju (list 18-27 spisa), izvid štete (list -47 spisa), potvrda o isplati osigurnine (list 48-49 spisa), tužiteljevi regresni zahtjevi u mirnom postupku (list 50-54 spisa), korespondencija stranaka u mirnom postupku (list 63-72 spisa), polica osiguranja umješača na strani tuženika broj 804271894 (list 90 spisa), sudska praksa (list 91-120 spisa). Nadalje, radi utvrđenja visine nastale štete provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću, koji je svoj nalaz i mišljenje dao samo u pisanom obliku (list 122-129 spisa), s obzirom da stranke i umješač nisu imale primjedbe na ovako dani nalaz i mišljenje.
5./ Ocjenjujući da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene na temelju ovako provedenih dokaza, sud je kao nepotrebne odbio preostale tužiteljeve dokazne prijedloge.
6./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj je sud utvrdio da je tužiteljev tužbeni zahtjev u donosu na glavnicu utuženog potraživanja, u cijelosti osnovan.
7./ Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev jer tužitelj tvrdi da su isplatom naknade iz osiguranja prešla na njega, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Smatra da je za štetu odgovoran tuženik, koji da gospodari lovištem s područja kojeg je na cestu izašla divlja životinja udarcem u koju je oštećeno vozilo njegovog osiguranika.
8./ Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, koji je na temelju zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti, s proširenjem pokrića na sudar sa životinjama u skladu s Uvjetima za osiguranja od automobilskog kaska, a u skladu s Općim uvjetima koji se na ovo osiguranje primjenjuju, povodom prijave osiguranog slučaja, isplatio osigurninu. Naime, prema učinjenom izvidu štete, tužitelj je, uz oznaku predmetne štete (iz prijave osiguranog slučaja 2-AK-23498/2021), 22. studenog 2021. izvršio plaćanje osigurnine u iznosu od 809,61 eur (6.100,00 kn). Stoga nisu osnovane tvrdnje tužitelja, koji, iako sam dostavlja potvrdu o plaćanju izvršenom 22. studenog 2021., tvrdi da je plaćanje izvršio 21. studenog 2021. U skladu s odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), isplatom naknade iz osiguranja na tužitelja su, kao osiguratelja, po samom zakonu, prešla sva prava osiguranika prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
9./ Nadalje, nije sporno da je osigurano vozilo oštećeno naletom na srnu koji se dogodio 31. kolovoza 2021., u mjestu Voćin, na način da je srna na prometnicu istrčala iz državnog lovišta X/9, kojim gospodari tuženik (šumarija Slatina) te da je, uslijed udarca, uginula u neposrednoj blizini mjesta naleta. Također, nije sporno da je tužitelj radi naknade isplaćenog iznosa obratio tuženiku, koji ga je uputio na osiguratelje. Sam tužitelj je s tuženikom, u vrijeme predmetnog štetnog događaja, imao zaključen ugovor o osiguranju od izvanugovorne odgovornosti, međutim po predmetnom je ugovoru u cijelosti iscrpljen limit osiguranja. Konačno, nije sporno da je tuženik uputio tužitelja obratiti se umješaču kao osiguratelju, na temelju police zaključene između umješača i Ministarstva poljoprivrede, s osnove odgovornosti radi naknade štete od divljači na motornim vozilima, no umješač je odštetni zahtjev otklonio, jer da nedostaje policijski fotoelaborat.
10./ Sporna je visina štete nastale na osiguranom vozilu i da li za ovako nastalu štetu odgovara tuženik, koji gospodari lovištem iz kojeg je divljač istrčala na cestu.
11./ Radi utvrđenja visine štete nastale na osiguranom vozilu u predmetnom štetnom događaju provedeno je prometno vještačenje. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka, kojeg sud u cijelosti prihvaća kao stručnog i objektivnog, a na koje niti stranke nisu imale primjedbi, utvrđeno je da su oštećenje utvrđena na osiguranom vozilu tužiteljevim izvidom štete mogla nastali u predmetnom štetnom događaju, naletom na srnu. Visina troškova potrebnih za popravak ovako nastalih oštećenja, u vrijeme nastanka štete, da iznosi 1.311,20 eur (s uključenim porezom na dodanu vrijednost).
12./ Slijedom navedenog, utvrđeno je da je predmetna prometna nezgoda posljedica naleta osiguranog vozila na srnu na cesti, a koja je srna na kolnik istrčala s područja lovišta kojim gospodari tuženik. Nadalje, utvrđeno je da je u predmetnoj nezgodi na osiguranom vozilu nastala šteta u visini troškova popravka od 1.311,20 eur (s uključenim porezom na dodanu vrijednost). S obzirom da tužitelj potražuje manji iznos koji je po osnovi isplate naknade iz osiguranja naknadio svojem osiguraniku, to je utvrđeno da je neosnovan prigovor tuženika visini istaknutog tužbenog zahtjeva.
13./ U odnosu na prigovore tuženika i umješača da osnovanost zahtjeva ne proizlazi iz zakonskih odredaba kojima je uređena odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač valja navesti sljedeće.
14./ Zakonom o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20., dalje ZL) koji predstavlja specijalni propis, predmet kojeg je uređenja gospodarenja lovištem i divljači (čl. 1. st. 1. ZL), nisu uređene sve situacije u kojima može doći do nastanka štete naletom vozila na divljač, a divljač je, između ostalih i srna (obična) (čl. 9. točka a ZL-a). Stoga, po shvaćanju ovog suda, na slučajeve nastanka štete kao posljedice naleta vozila na divljač valja primijeniti i druge mjerodavne propise.
15./ Naime, u skladu s odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a, ovim su zakon predviđena pravila o odgovornosti za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako je šteta posljedica postupanja vozača prilikom upravljanja vozila protivno odredbama kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, kada za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač; odnosno ako je šteta posljedica provođenja lova, kada za štetu odgovara lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta. Međutim, u skladu s odredbom čl. 76. st. 2. ZL, u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu koju divljač može prouzročiti važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.
16./ U konkretnom slučaju nije sporno da šteta naletom vozila na divljač nije nastala kao posljedica provođenja lova. Tuženik i umješač niti tvrde niti dokazuju da bi šeta nastala kao posljedica propusta vozača osiguranog vozila prilagoditi brzinu kretanja stanju i uvjetima na cesti. U policijskoj potvrdi povodom predmetnog štetnog događaja utvrđeno je da policija nije utvrdila prekršajnu odgovornost vozača.
17./ Po shvaćanju ovog suda, divljač koja se kreće po cesti jest opasna stvar pa stoga, kada je šteta nastala kao posljedica naleta vozila na divljač, a ne radi se o šteti kao posljedici provođenja lova jer se lov nije provodio, lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u skladu s odredbom čl. 76. st. 2. ZL i čl. 1045. st. 3. ZOO-a.
18./ Nije stoga od utjecaja okolnost na koju upire umješač, da je odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika isključena jer šteta nije nastala u lovištu, već na prometnici u naselju na kojoj, u skladu s odredbom čl. 11. st. 2. ZL, ustanovljavanje lovišta nije dozvoljeno. Naime, po shvaćanju ovog suda, iz odredaba mjerodavnih propisa, kako ZL-a tako i ZOO-a, ne proizlazi da bi odgovornost lovoovlaštenika bila ograničena samo na štete nastale od divljači isključivo na području lovišta. U prilog navedenom upućuju i odredbe ZL prema kojima gospodarenje lovištem i divljači obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova (čl. 1. st. 2. ZL), kao i mjere koje je, radi sprječavanja nastanke štete od divljači, dužan provoditi lovoovlaštenik (čl. 77. st. 1. ZL).
19./ S obzirom da među strankama nije sporno da je divljač istrčala na cestu s područja državnog lovišta X/9, kojim gospodari tuženik, to nisu osnovani prigovori umješač kojima odgovornost tuženika osporava. Ovo stoga što tuženik, u konkretnom slučaju, za štetu nastalu naletom vozila na srnu, koja je na kolnik istrčala iz lovišta upravo odgovara kao lovoovlaštenik s područja lovišta kojeg je divljač istrčala na cestu, a kojim gospodari. S obzirom da je divljač na cestu istrčala upravo s područja na kojem je lovište ustanovljeno i kojim kao lovoovlaštenik gospodari tuženik te se ne radi o pravnoj situaciji u kojoj bi šteta nastala na području na kojem ustanovljavanje lovišta ne bi bilo dozvoljeno, u smislu odredbe čl. 11. st. 2. ZL niti je zbog ove okolnosti isključena odgovornost tuženika.
20./ Za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari se smatra da potječe od te stvari, osim ako se ne dokaže da ona nije bila uzrok štete (čl. 1063. ZOO). Za štetu od opasne stvari odgovora njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO), a umjesto njega, i isto kao i on, osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna nadgledati stvar, a nije kod vlasnika na radu (čl. 1066. st.1. ZOO). Stoga okolnost na koju upire umješač, da je divljač vlasništvo Republike Hrvatske, ne isključuje odgovornos t tuženika koji, po ovlaštenju vlasnika, gospodari državnim lovištem iz kojeg je divljač istrčala na cestu.
21./ Nadalje, vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti (čl. 1067. st.1. i 2. ZOO).
22./ Sukladno citiranim zakonskim odredbama, za štetu nastalu u vezi s naletom vozila na divljač (srnu), koja iznenada istrči na cestu, a koja se smatra opasnom stvari, odgovara ovlaštenik prava lova na području s kojeg je životinja iskočila na prometnicu, jer gospodari lovištem i divljači u njemu, i to prema pravilima objektivne odgovornosti. Isti se odgovornosti može osloboditi ako dokaže postojanje citiranih zakonom predviđenih razloga za oslobođenje od odgovornosti. Međutim, tuženik i umješač niti tvrde niti dokazuju da bi takvi razlozi za oslobođenje od odgovornosti u konkretnom slučaju postojali.
23./ Zaključeni ugovor o osiguranju ne oslobađa tuženika obveze naknade predmetne štete, pa nisu od utjecaja navodi tuženika da je uputio tužitelja obratiti se umješaču kao osiguratelju. Također, od utjecaja nije niti okolnost da tužitelj nije uputio prigovor umješaču kao osiguratelju nakon što je isti odbio naknaditi mu nastalu štetu jer da nedostaje fotoeleborat policije.
24./ Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok je odredbom čl. 1086. ZOO-a propisano da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom da je tužitelj isplatio osigurninu (809,61 eur) svom osiguraniku 22. studenog 2021., to isti ima pravo na zatezne kamate na isplaćeni iznos počevši od prvog dana nakon izvršenog plaćanja do isplate (dakle počevši od 23. studenog 2021.), sve po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a mjerodavnoj za ostale odnose, dok neosnovano zatezne kamate potražuje za dane 21. i 22. studeni 2021.
25./ Tužitelj je s tužbenim zahtjevom u cijelosti uspio u sporu pa se odluka o njegovom zahtjevu za naknadu troškova postupka od tuženika osniva na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak prometnog vještačenja u iznosu od 350,00 eur i sudskih pristojbi, za tužbu (19,91 eur) i za presudu (39,82 eur), sve sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.).
26./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka tužitelju, u ukupnom iznosu od 409,73 eur, osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate , po stopi utvrđenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose.
27./ Umješaču na strani tuženika, s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio u parnici, ne pripada pravo na naknadu troškova.
28./ Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 12. siječnja 2026.
Sutkinja:
Tina Šimović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda, u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.
