Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: Pr-138/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužiteljice ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Damiru Ratkoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženog Kliničkog bolničkog centra Osijek, OIB: 89819375646, Osijek, Josipa Huttlera 4, radi prevođenja po Uredbi i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice u zamjeni Biserke Milošević, odvjetnice u Osijeku i punomoćnice tuženog ŽEE, dipl. iur, po objavi 12. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je Ugovor o radu zaključen 27. lipnja 2024. pod brojem R2/02- 6982/2024 nezakonit i nedopušten.

II. Utvrđuje se da je Odluka o plaći broj R2/02-6982/02-2024 od 1. srpnja 2024. nezakonita i nedopuštena.

III. Odbija se Odgovor na zahtjev za zaštitu prava radnika Ur.broj: R1/8571- 02/2024 od 23. srpnja 2024. kao nezakonit i nedopušten.

IV. Utvrđuje se da tužiteljici ŽE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao VIŠEM SAVJETNIKU 2 na Klinici za neurokirurgiju kod tuženika od 1. ožujka 2024. do 31. prosinca 2024. pripada sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ 22/24.) koeficijent radnog mjesta u iznosu 2,1.

V. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Osijek, J. Huttlera 4, Osijek, OIB 89819375646, da isplati tužiteljici ŽE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], razliku plaće od 1. ožujka 2024. do 31. prosinca 2024. u bruto iznosu 3.065,39 EUR (slovima: tritisućešezdesetpeteuraitridesetdevetcenti) prema koeficijentu radnog mjesta u iznosu od 2,1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim dijela zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i

prirez porezu na dohodak, koja teče:

- za ožujak 2024. na iznos 158,32 EUR od 16. travnja 2024. do isplate,

- za travanj 2024. na iznos 332,46 EUR od 16. svibnja 2024. do isplate,

- za svibanj 2024. na iznos 247,34 EUR od 16. lipnja 2024. do isplate,

- za lipanj 2024. na iznos 323,76 EUR od 16. srpnja 2024. do isplate,

- za srpanj 2024. na iznos 332,46 EUR od 16. kolovoza 2024. do isplate,

- za kolovoz 2024. na iznos 332,46 EUR od 16. rujna 2024. do isplate,

- za rujan 2024. na iznos 332,34 EUR od 16. listopada 2024. do isplate,

- za listopad 2024. na iznos EUR od 16. studenog 2024. do isplate,

- za studeni 2024. na iznos 148,24 EUR od 16. prosinca 2024. do isplate,

- za prosinac 2024. na iznos 148,24 EUR od 16. siječnja 2025. do isplate,

sve to u roku 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u sada neutvrđenom iznosu sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine do isplate, sve to u roku 15 dana.“

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu 3.375,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 9. svibnja 2024. (raniji spis Pr-43/2024) navodi da je radnica tuženika te da je temeljem Ugovora o radu i dodatka istom raspoređena na poslove radnog mjesta tajnika na neodređeno vrijeme, da je ranije ostvarivala plaću sukladno koeficijentu složenosti poslova 1,212 što se izmijenilo prema važećoj Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ 22/24.) te je poslodavac ovdje tuženik bio dužan neposredno primijeniti narečenu Uredbu, obzirom je Vlada Republike Hrvatske promijenila koeficijente svih radnika u javnim službama, a kao preduvjet za tu primjenu bilo je tzv. prevođenje sadašnjih radnih mjesta u nove uredbom određene koeficijente što je značilo da je u Republici Hrvatskoj došlo do uravnoteženja visine plaće u raznim organizacijskim jedinicama kod istih radnih mjesta za pojedinog radnika, te se odgovarajuće radno mjesto kod tuženika mora poklapati sa istim radnim mjestom u drugim ustanovama na istom odgovarajućem radnom mjestu. Tužiteljica je kao tajnica Klinike imala visoku stručnu spremu koja se jedino mogla "prevesti " u istu takvu radnu spremu primjenjujući odgovarajući uredbom određeni koeficijent. Tužiteljici nije priznata odgovarajuća plaća obzirom na novi koeficijent počevši od 1. ožujka 2024. od kojeg datuma se uredba i primjenjuje te budući da trpi štetu, svoje je pravo ostvarila prvo prigovorom Ravnateljstvu tuženika, pa kada je odlukom Ravnateljstva njezin prigovor odbijen, tada je sukladno odredbi članka 133. stavka 3. Zakona o radu podnijela Zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke ravnateljstva Ur.broj: R1/3641-12/2024 od 11. travnja 2024., na koje Upravno vijeće tuženika do danas nije donijelo nikakvu odluku. Smatra da joj sukladno njezinoj stručnoj spremi (platnom razredu) a u odnosu na njezino visokoškolsko obrazovanje budući je bacc. admin. publ, pripada koeficijent radnog mjesta od najmanje 2,35 (sukladno članku 10. stavku 1. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, platni razred 9, tajnik ustanove) te od suda zahtijeva da pravilnom primjenom narečene Uredbe, odredi valjani pripadajući koeficijent te da donese presudu:

„I. Poništava se odluka Ravnateljstva tuženika Ur.broj R1/3641-12/2024 od 26. ožujka 2024.

II. Utvrđuje se da tužiteljici ŽE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao tajnici Klinike kod tuženika pripada sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ 22/24.) koeficijent radnog mjesta u iznosu 2,35.

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici razliku plaće počevši od 1. ožujka 2024. i ubuduće prema koeficijentu radnog mjesta u iznosu od 2,35 tj. za mjesec ožujak u bruto iznosu od 290,31 eur sa zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2024. do isplate, za mjesec travanj u bruto iznosu 610,13 eur sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2024. do isplate, sve to u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve to u roku 15 dana.“

1.1. Tužiteljica u tužbi od 1. kolovoza 2024. (Pr-138/2024) navodi da je radnica tuženika te je temeljem Ugovora o radu i dodatka istom raspoređena na poslove radnog mjesta SURADNIK u Klinici za neurokirurgiju kod tuženika na neodređeno vrijeme. Ukazuje da je za istovrsna radna mjesta i stručnu spremu jedan radnik – TEE, preimenovan u VIŠEG SAVJETNIKA 1, a tužiteljica na slabije honorirano radno mjesto SURADNIKA, što je nelogično, obzirom usporedni radnik ima istovrsnu stručnu spremu kao i tužiteljica, a ranije je njihov raspored na radno mjesto bio identičan, što je za sobom povlačilo i odgovarajuću bruto plaću, no sada tužiteljicu tuženik preimenuje u običnog Suradnika, što ima pripadajući koeficijent od samo 1,8 pa zato dolazi do razlike u svakomjesečnoj bruto plaći, iako se radi o istovrsnim poslovima i radnim zadacima, kako prije prevođenja, tako i poslije prevođenja u novo radno mjesto. Tužiteljica je poštujući zakonom propisanu proceduru podnijela „Zahtjev za zaštitu prava radnika“ 11. srpnja 2024. Upravnom vijeću tuženika, no na isti nije dobila nikakav odgovor. Predlaže da Općinski sud u Osijeku izvede predložene dokaza i da donese presudu:

"I. Poništava se Ugovor o radu zaključen 27. lipnja 2024. pod brojem R2/02- 6982/2024.

II. Poništava se Odluka o plaći broj R2/02-6982/02-2024 od 1. srpnja 2024.

III. Odbija se Odgovor na zahtjev za zaštitu prava radnika Ur.broj: R1/8571- 02/2024 od 23. srpnja 2024. kao nezakonit i nedopušten.

IV. Utvrđuje se da tužiteljici ŽE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao VIŠI SAVJETNIK 1 na Klinici za neurokirurgiju kod tuženika pripada sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 22/24) koeficijent radnog mjesta u iznosu 2,35.

V. Nalaže se tuženiku da sa tužiteljicom zaključi ugovor o radu za radno mjesto VIŠI SAVJETNIK 1 na Klinici za neurokirurgiju sukladno članku 10. stavku 1. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, platni razred 9, VIŠI SAVJETNIK 1.

VI. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici razliku plaće počevši od 1. ožujka 2024. i ubuduće prema koeficijentu radnog mjesta u iznosu od 2,35, sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2024. do isplate, sve to u roku 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve to u roku 15 dana."

1.2. U podnesku od 15. travnja 2025. tužiteljica je sukladno raspravnom rješenju za zapisnika od 20. ožujka 2025. i novom ugovoru o radu od 1. siječnja 2025. kojim su tuženik i tužiteljica sklopili novi ugovor o radu za radno mjesto VIŠI SAVJETNIK 2 uredila svoj tužbeni zahtjev. Navodi da je od 1. prosinca 2018. zaposlena kod tuženika na pravnim poslovima, prvotno na radnom mjestu Tajnika klinike do danas kada je zaposlena na radnom mjestu Viši savjetnik 2 te je sve vrijeme neprekidno obavljala i obavlja iste poslove u svojoj struci. Sukladno članku 11. stavku 2. Uredbe, propisano je da je za radno mjesto Viši savjetnik 2 uvjet najmanje 4 godine radnog iskustva, no tuženik osim propisa iz Uredbe, svojom sistematizacijom na dodaje riječi'' u struci'' što je u suprotnosti s Uredbom budući je svaka drugačija regulacija istog radnog mjesta nezakonita. Primjerice, KBC Zagreb i KBC Rijeka su se pridržavali Uredbe te su sistematizirali radnike sa visokom stručnom spremom kao VIŠE SAVJETNIKE 2 s koeficijentom 2,1 te SAVJETNIKE s koeficijentom 1,95 sve sukladno Uredbi, dok se tuženik nije pridržavao iste, pa je njegovo postupanje nezakonito i nedopušteno. Sukladno navedenom, tužiteljica uređuje svoj tužbeni zahtjev predlažući da sud donese presudu:

„I. Utvrđuje se da je Ugovor o radu zaključen 27. lipnja 2024. pod brojem R2/02- 6982/2024 nezakonit i nedopušten.

II. Utvrđuje se da je Odluka o plaći broj R2/02-6982/02-2024 od 1. srpnja 2024. nezakonita i nedopuštena.

III. Odbija se Odgovor na zahtjev za zaštitu prava radnika Ur.broj: R1/8571- 02/2024 od 23. srpnja 2024. kao nezakonit i nedopušten.

IV. Utvrđuje se da tužiteljici ŽE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao Višem savjetniku 2 na Klinici za neurokirurgiju kod tuženika od 1. ožujka 2024. do 31. prosinca 2024. pripada sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" 22/24.) koeficijent radnog mjesta u iznosu 2,1.

V. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici razliku plaće od 1. ožujka 2024. do 31. prosinca 2024. u još neutvrđenom iznosu prema koeficijentu radnog mjesta u iznosu od 2,1, sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2024. do isplate, sve to u roku 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate sve to u roku 15 dana.“

1.3. U podnesku od 7. listopada 2025. tužiteljica je konačno specificirala tužbeni zahtjev u odnosu isplatu razlike plaće (točka V.) te predložila da sud donese presudu kao u citiranom dijelu točke I. izreke.

2. U odgovoru na tužbu (Pr-43/2024) tuženik priznaje da je tužiteljica njegova radnica na radnom mjestu tajnika Klinike za neurokirurgiju. Ne spori da je tužiteljica, prije spornog „prevođenja“ koeficijenata ostvarivala plaću sukladno koeficijentu 2,12 (ispravno 1,212), kao i da je tužiteljica podnijela Pisani prigovor poslodavcu 19. ožujka 2024. koji je poslodavac, ovdje tuženik, odbio Odlukom od 26. ožujka 2024. kao niti da je podnijela Zahtjev za zaštitu prava 11. travnja 2024. na koji tuženik nije odgovorio. Ne spori niti intenciju zakonodavca da svojevrsnom „uravnilovkom“ radnih mjesta u javnim službama na razini cijele Republike hrvatske dosegne cilj:; „za isto radno mjesto-ista plaća“. Ta se uravnilovka odvija u dvije faze. Prva faza tog procesa je „prevođenje“ koeficijenata. Druga će faza biti izrada nove Sistematizacije i to u skladu sa važećim propisima koji reguliraju plaće u javnim službama RH, a koju svi u sustavu javnih službi moraju izraditi do 1. rujna 2024. Sporno je to što su prije „prevođenja“ kliničke zdravstvene ustanove u RH na različite načine sistematizirale radna mjesta tajnika svojih organizacijskih jedinica/klinika koji su, slijedom navedenog imali i različite pripadajuće koeficijente za obračun plaće. Tuženik, što nije slučaj u preostalim kliničkim ustanovama u RH, ima u svakoj organizacijskoj jedinici koja je u rangu klinike/kliničkog zavoda (ukupno ih je 19) sistematiziranog tajnika i upravo su ti radnici tužitelji u ovom i istovrsnim sporovima. Nije sporno da je tuženik bio dužan neposredno primijeniti Uredbu, a što je i učinio. Sporna je tvrdnja tužiteljice da joj pripada koeficijent tajnika ustanove 2,35. Naime, ustanova je Klinički bolnički centar Osijek, ovdje tuženik, koja je kao takva upisana u sudski registar Trgovačkog suda u Osijeku. Ustanova ima samo jednog tajnika, a to nije tužiteljica. Klinički bolnički centar Osijek nema podružnice već ima pojedine organizacijske jedinice tuženika (klinike/klinički zavodi) koje nemaju pravnu samostalnost tj. nemaju pravnu sposobnost. Slijedom navedenog, Klinika za neurokirurgiju nije samostalna jedinica unutar Kliničkog bolničkog centra Osijek, nije ustanova, te ista nema i ne može imati tajnika ustanove, a za koje je radno mjesto Uredbom propisan traženi koeficijent od 2,35. U svrhu zakonitog prevođenja koeficijenata ravnatelj je tuženika 28. veljače 2024., pod brojem: R1-2516/-2024 donio Odluku o imenovanju radne skupine KBC-a Osijek za provedbu Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama čija je zadaća bila pravilno prevesti radna mjesta kod tuženika. Imenovana je radna skupina prevela sporno radno mjesto tajnika (1,212) na radno mjesto Suradnika (1,80) pozivom na članak 22. Uredbe ("Narodne novine" 22/24.) slijedom čega je tužiteljici preveden koeficijent na 1,80. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužiteljicu na naknadu parničnog troška.

2.1. U podnesku od 20. rujna 2024. (Pr-43/2024) tuženik navodi da su se tužiteljica i tuženik sklapanjem Dodatka ugovora o radu od 1. ožujka 2024. sporazumjeli o nazivu radnog mjesta i visini koeficijenta te se ne radi o samovoljnoj odluci poslodavca, već o prijedlogu dodatka Ugovora o radu i njegovom prihvatu od strane tužitelja. Tužiteljica podnosi zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa i tužbu izvan rokova propisanih odredbom članka 133. Zakona o radu s obzirom da su se stranke nesporno još 11. ožujka 2024. sporazumjele o nazivu radnog mjesta i visini pripadajućeg koeficijenta za to radno mjesto. Tuženik ističe kako se u konkretnom slučaju ne radi o institutu otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu opisanog u odredbi članka 123. Zakona o radu, već o ponudi i prihvatu Dodatka ugovora o radu. Stoga tuženik ističe prigovor prekluzije prava na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa s obzirom na promašene rokove iz članka 133. Zakona o radu budući da su se stranke već sklapanjem dodatka ugovora o radu sklopljenog 1. ožujka 2024. sporazumjele o nazivu i koeficijentu radnog mjesta.

2.2. U odgovoru na tužbu (Pr-138/2024) tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je tužiteljica već podnijela tužbu protiv ovdje tuženika u predmetu koji se vodi pred OS u Osijeku pod posl. br.: Pr-43/2024 (u daljnjem tekstu: „prvotna tužba“), kojom tužbom zahtjeva poništaj Odluke ravnateljstva R1-3641- 12/2024 od 26. ožujka 2024. kojom Odlukom je odbijen zahtjev radnika za ispravak prevođenja naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće kojim je tužiteljica zahtijevala da sud utvrdi kako tužiteljici kao „tajniku klinike“ pripada koeficijent radnog mjesta Tajnika ustanove koji iznosi 2,35 te isplatu razlike plaće od 1. ožujka 2024. Tužbom u ovom predmetu (u daljnjem tekstu: „tužba“) također zahtjeva isplatu razlike plaće od 1. ožujka 2024. te da sud utvrdi tužiteljici koeficijent radnog mjesta Tajnika ustanove u iznosu od 2,35 budući smatra kako je tuženik pogrešno preveo koeficijent. Tuženik ističe prigovor dvostruke litispendencije u odnosu na točke 4. i 6. tužbenog zahtjeva s obzirom da se odnose na isti period te na činjenicu da tužiteljica pogrešno smatra kako se i u ovom slučaju radi o prevođenju koeficijenata, a ne o suglasju volja ugovornih strana kako to i proizlazi iz Ugovora o radu koji su stranke sklopile 27. lipnja 2024. U konkretnom slučaju ne radi se o prevođenju koeficijenata, već o ponudi novog ugovora sukladno Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC-a Osijek koji je stupio na snagu 6. lipnja 2024., sve sukladno obvezi ustanove utvrđenoj u člankom 37. i člankom 38. stavkom 2. i 3. Zakona o plaćama u državnoj i javnim službama ("Narodne novine" 155/23.). Tuženik je s tužiteljicom prije sklapanja osporavanog Ugovora o radu sklopio dodatak Ugovora o radu od 1. ožujka 2024. kojim su stranke suglasno utvrdile kako će se tužiteljici radno mjesto prevesti u radno mjesto Suradnik prema koeficijentu 1,8 te je u tom trenutku, a ne sklapanjem Ugovora od 27. lipnja 2024. nakon donošenja nove sistematizacije radnih mjesta, došlo do prevođenja koeficijenata sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama i Zakonu o plaćama u državnoj i javnim službama ("Narodne novine" 155/23.). Tužiteljica je potpisala Ugovor o radu koji joj je tuženik ponudio nakon stupanja na snagu Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta KBC-a Osijek, zatim protiv tog Ugovora i Odluke o plaći koja proizlazi iz tog ugovora podnijela prigovor, a potom i tužbu. Tuženik ističe kako se u ovom predmetu ne radi o prevođenju koeficijenata, a evidentno niti o otkazu ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora, već se radi o ponudi (i prihvatu) novog ugovora o radu koji je tuženik ponudio tužiteljici nakon donošenja nove sistematizacije radnih mjesta. Autonomno je pravo poslodavca koja će radna mjesta sistematizirati na pojedinim ustrojstvenim jedinicama sukladno vlastitim potrebama što je ovom sistematizacijom i učinio, a nakon koje je radniku ostao koeficijent složenosti poslova 1,8 budući tužiteljica jedino za to tajničko radno mjesto ima stručnu spremu i propisano radno iskustvo u struci. Naime, diplomirala je 17. prosinca 2020., što znači da je u času potpisivanja zadnjeg i spornog ugovora o radu u imala 3 godine radnog iskustva u struci. Tuženik je, sukladno novoj Uredbi, sistematizirao 3 različita radna mjesta za tajnike svojih organizacijskih jedinica, od ta tri radna mjesta, za tajničke poslove, dva su sa visokom stručnom spremom, ali sa različitim radnim iskustvom u struci (1 i 4 godine) te jedno sa višom stručnom spremom. Ta tri radna mjesta imaju različite koeficijente. Tužiteljičino naknadno studiranje tuženik/poslodavac nije dužan akceptirati i nije joj dužan ponuditi ugovor o radu sa višim stupnjem obrazovanja. Radnici/tužiteljici je plaća kroz period od godinu dana porasla sa 1.084,31 eura neto na iznos od 1.368,71 eura. Tužiteljica uopće nema zakonom propisane uvjete iz Uredbe za konzumaciju koeficijenta 2,35 (što je nemoguće) pa čak niti za konzumiranje koeficijenta 2,10 (što je potencijalno moguće, ali ne i obvezujuće). Obzirom na navedeno tuženik smatra kako je tužba u ovom predmetu, kao i ona iz predmeta koji se vodi pod posl. br.: Pr-43/2024 bespredmetna, posebice s obzirom da tužiteljica niti ne iznosi zakonom predviđene razloge za poništaj ugovora o radu te dobrovoljno potpisuje oba ugovora o radu. Tajnik ustanove koja ima pravnu osobnost te tajnik ustrojstvene jedinice koja tu pravnu osobnost nema ne mogu imati i nemaju istu odgovornost, zaduženja i opis poslova. Naime, već iz opisa poslova je vidljivo kako tužiteljica i tajnik ustanove ne obavljaju iste poslove, odnosno poslove iste složenosti. Tužiteljica je u vrijeme stupanja na snagu naprijed navedenog Zakona i Uredbe radila na radnom mjestu Tajnik klinike/kliničkog zavoda, dok je radnica TEE, mag. iur. radila na radnom mjestu Viši stručni savjetnik pri ravnateljstvu. Iz navedenog razloga je radnici TEE radno mjesto prevedeno na Viši savjetnik 2, a tužiteljici u radno mjesto „Suradnik“. Tuženik je u posjedu tumačenja Ministarstva rada iz kojeg proizlazi kako tajnik kojemu je neposredno nadređeni predstojnik ne može ostvariti koeficijent tajnika ustanove već isključivo koeficijent 2,1 koji je tužitelj i ostvario kada su se za to nakon 3 mjeseca od stupanja na snagu Uredbe stvorile pretpostavke izmjenom Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC-a Osijek koji je stupio na snagu 6. lipnja 2024. Netočno tužiteljica smatra kako o njezinom zahtjevu odlučuje Upravno vijeće s obzirom da to ne proizlazi iz odredbe članka 133. Zakona o radu te članka 38. stavka 2. i 3. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama. Obzirom na navedeno tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te naložiti tužitelju naknadu parničnog troška.

2.3. U podnesku od 15. prosinca 2025., a očitujući se na podnesak tužiteljice od 7. listopada 2025. i u istom postavljeni tužbeni zahtjev, tuženik navodi da se visini tužbenog zahtjeva ne protivi. Pravnoj se osnovi protivi. Nadalje navodi da je tužiteljica navedenim podneskom preinačila tužbeni zahtjev budući više ne traži poništenje kako je to tužbom traženo, već sada traži utvrđenje ugovora o radu broj: R2/02- 6982/2024 od 27. lipnja 2025. nezakonitim i nedopuštenim. To je preinaka tužbenog zahtjeva, kojoj se protivi. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Ugovor o radu od 27. lipnja 2024. (stranica 5-6 spisa), Odluku o plaći od 1. srpnja 2024. (stranica 7 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 11. srpnja 2024. (stranica 8 spisa), odgovor na Zahtjev za zaštitu prava od 23. srpnja 2024. (stranica 9-10 spisa), Odluku o imenovanju radne skupine KBC Osijek od 28. veljače 2024. (stranica 18-19 spisa), isplatne liste (stranica 20, 23-24, 65 spisa), očitovanje radne skupine KBC Osijek od 6. ožujka 2024. (stranica 25-27 spisa), potvrdu Pravnog fakulteta u Osijeku od 16. studenoga 2022. (stranica 28 spisa), izvadak iz naziva radnih mjesta tuženika (stranica 55 spisa), izvod iz Sistematizacije radnih mjesta (stranica 56-57, 60-62 spisa), Ugovor o radu od 30. studenoga 2018. (stranica 58-59 spisa), Ugovor o radu od 27. prosinca 2024. (stranica 63-64 spisa), iskaz svjedokinje TE (stranica 71-73 spisa), iskaz tužiteljice (stranica 73-74 spisa), Dodatak Ugovora o radu od 1. ožujka 2024. (stranica 7-8 spisa), Odluku o plaći od 29. prosinca 2020. (stranica 9 spisa Pr-43/2024), pisani prigovor (stranica 12-13 spisa Pr-43/2024), Odluku od 26. ožujka 2024. (stranica 14-15 spisa Pr-43/2024), Zahtjev za zaštitu prava od 11. travnja 2024. (stranica 16 spisa Pr-43/2024), i dugu spisu priležeću dokumentaciju.

3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedoka VE (bivšeg ravnatelja tuženika) i TEE na okolnost prevođenja radnog mjesta tajnika klinike u radno mjesto suradnika odnosno višeg savjetnika 2, budući njihovo saslušanje nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer je sud odlučne činjenice utvrdio na temelju materijalne dokumentacije koja se nalazi u spisu, te iskaza tužiteljice i svjedokinje TE koja je osobno sudjelovala u postupku prevođenja radnih mjesta kao član radne skupine KBC Osijek za provedbu Uredbe. Iz istih razloga nisu pribavljeni raniji odnosno sadašnji ugovor o radu za radnicu tuženika TEE. Nije provedeno financijsko knjigovodstvenog vještačenja na okolnost razlike bruto plaće, obzirom je tužiteljica prihvatila izračun razlike plaće sačinjen od strane tuženika i sukladno istom uredila tužbeni zahtjev.

4. Stranke su se na ročištu 20. ožujka 2025. suglasile da se radi ekonomičnosti postupanja spis Pr-43/2024 spoji na spis Pr-138/2024. Sud je na raspravnom zapisniku 20. ožujka 2025. donio rješenje kojim je spojio spis ovoga suda posl.br. Pr- 43/2024 na spis posl.br. Pr-138/2024 radi zajedničkog raspravljanja, a ovo u smislu odredbe članka 313. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje: ZPP). Ujedno tužiteljici je dodijeljen i rok od 15 dana kako bi mogla urediti tužbeni zahtjev, obzirom je došlo do spajanja predmeta.

4.1. Tužiteljica je u podnesku od 15. travnja 2025., odnosno konačno u podnesku od 7. listopada 2025. (samo u odnosu na razliku plaće), uredila tužbeni zahtjev, kojim je obuhvatila tužbeni zahtjev od 9. svibnja 2024. iz predmeta Pr-43/2024 i tužbeni zahtjev od 1. kolovoza 2024. iz predmeta Pr-138/2024. Obzirom na uređeni tužbeni zahtjev više nije osnovan tuženikov prigovor dvostruke litispendencije u odnosu na točke 4. i 6. tužbenog zahtjeva (Pr-43/2024 i Pr-138/2024) budući više nema preklapanja u tom dijelu.

5. Nadalje, tuženik je u podnesku od 15. prosinca 2025. iznio da se protivi preinaci tužbe jer da tužiteljica u tužbenom zahtjevu konačno uređenom 7. listopada 2025. više ne traži poništenje ugovora od 27. lipnja 2024. već sad traži utvrđenje tog ugovora nezakonitim i nedopuštenim.

5.1. Odredbom članka 190. ZPP-a je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu (stavak 1.), da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (stavak 2.), da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (stavak 3.).

5.2. Tužiteljica je već u podnesku od 15. travnja 2025. uredila tužbeni zahtjev na način da ne traži poništenje ugovora od 27. lipnja 2024. odnosno Odluke o plaći od 1. srpnja 2024., već traži njihovo utvrđenje nezakonitima i nedopuštenima, odnosno kojim traži da se tužiteljici prizna koeficijent 2.1 kao Višem savjetniku 2, time da je u podnesku od 7. listopada 2025. uredila samo dio koji se odnosi na isplatu razlike plaće. Kako je tužiteljica tužbeni zahtjev od 15. travnja 2025. uredila prethodno zaključenju prethodnog postupka, koji je zaključen 12. rujna 2025., to je ovaj sud unatoč protivljenju tuženika, u smislu odredbe članka 190. stavak 3. ZPP-a, dopustio takvu preinaku.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nezakonitim i nedopuštenim Ugovora o radu od 27. lipnja 2024. i Odluke o plaći od 1. srpnja 2024., zahtjev da se odbije Odgovor na zahtjev za zaštitu prava radnika Ur.broj: R1/8571-02/2024 od 23. srpnja 2024. kao nezakonit i nedopušten, zatim zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica kod tuženika u razdoblju od 1. ožujka 2024. do 31. prosinca 2024. obavljala poslove radnog mjesta Višeg savjetnika 2 na Klinici za neurokirurgiju s koeficijentom složenosti 2.1 u skladu s Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 22/24. - dalje: Uredba), te zahtjev za isplatu razlike plaće u ukupnom bruto iznosu 3.065,39 EUR u tom razdoblju između stvarno obračunate i isplaćene plaće po koeficijentu 1,80 i plaće koja bi joj imala pripasti po koeficijentu 2.1.

7. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica prije stupanja na snagu Uredbe radila kod tuženika na radnom mjestu tajnika klinike u Klinici za neurokirurgiju s koeficijentom složenosti poslova 1,212, a na koje radno mjesto je zaposlena sa višom stručnom spremom (bacc. admin. publ.),

- da je nakon stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“ broj 155/23. - dalje: ZP) i Uredbe, tužiteljica potpisala s tuženikom Dodatak ugovoru o radu 1. ožujka 2024. za radno mjesto suradnik s koeficijentom složenosti poslova 1,8, platni razred 6,

- da je sukladno ZP-u i Uredbi, tuženik 28. svibnja 2024. donio Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta (dalje: Pravilnik) prema kojem je tužiteljica s tuženikom potpisala novi ugovor o radu 27. lipnja 2024. za radno mjesto suradnik u Klinici za neurokirurgiju,

- da je tuženik 1. srpnja 2024. donio Odluku o plaći kojom je tužiteljici utvrdio koeficijent složenosti poslova za radno mjesto suradnik 1,800,

- da je tužiteljica 17. prosinca 2020. diplomirala na Pravom fakultetu u Osijeku i stekla stručni naziv magistre javne uprave (mag. admin. publ.),

- da je tuženik s tužiteljicom 27. prosinca 2024. potpisao novi Ugovor o radu za radno mjesto Viši savjetnik 2 u Klinici za neurokirurgiju.

7.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o radu od 30. studenoga 2018., Odluke o plaći od 29. prosinca 2020., Dodatka Ugovora o radu od 1. ožujka 2024., Ugovora o radu od 27. lipnja 2024., Odluke o plaći od 1. srpnja 2024., potvrde Pravnog fakulteta u Osijeku od 16. studenoga 2022., Ugovora o radu od 27. prosinca 2024. i izvatke iz Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika.

8. Sporno je među strankama je li tužiteljica prekludirana u podnošenju tužbe u odnosu na tužbu od 9. svibnja 2024. (Pr-43/2024), zatim je li tuženik izvršio prevođenje radnog mjesta tužiteljice u skladu s Uredbom; je li prilikom prevođenja radnih mjesta tuženik trebao s tužiteljicom sklopiti Dodatak ugovora o radu za radno mjesto suradnika (što je i učinjeno) ili za radno mjesto višeg savjetnika 2 (kako to tvrdi tužiteljica). Sporno je i jeli tuženik, a nakon donošenja nove sistematizacije, trebao s tužiteljicom sklopiti Ugovor o radu za radno mjesto suradnik s koeficijentom 1,80 ili za radno mjesto viši savjetnik 2, s koeficijentom 2.1, zbog čega je sporna i valjanost tuženikove Odluke od 1. srpnja 2024. o tužiteljičinoj plaći, a time i ima li tužiteljica pravo na razliku plaće između plaće koja joj je u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2024. do 31. prosinca 2024. obračunata i isplaćivana po koeficijentu složenosti poslova od 1,80 i plaće koja bi joj se obračunala primjenom koeficijenta složenosti poslova 2.1.

9. Prigovor prekluzije nije osnovan u odnosu na tužbu od 9. svibnja 2024.

9.1. Odredbom članka 133. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), je propisa no da je radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Stavkom 2. istog članka je propisano da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

9.2. Kraj nesporne činjenice da je tužiteljica protiv Odluke ravnateljstva tuženika od 26. ožujka 2024. podnijela Zahtjev za zaštitu prava 11. travnja 2024., a na koji tuženik nije odgovorio, to je tužiteljica pravovremeno 9. svibnja 2024. (Pr-43/2024) podnijela tužbu. Uostalom tuženik ne spori da Zahtjev za zaštitu prava ne bi bio pravovremeno podnijet, već smatra da tužiteljica nije mogla tražiti sudsku zaštitu, jer da je Ugovorom sklopljenim 1. ožujka 2024. postignut sporazum o nazivu i koeficijentu radnog mjesta. Međutim tim tužbenim zahtjevom tužiteljica nije tražila poništenje Dodatka ugovoru o radu od 1. ožujka 2024., već Odluke ravnateljstva od 26. ožujka 2024. Uostalom u tužbi od 15. travnja 2025. tužiteljica više niti ne traži poništenje Odluke ravnateljstva tuženika od 26. ožujka 2024.

10. U odnosu na pitanje je li tuženik izvršio prevođenje radnog mjesta tužiteljice u skladu s Uredbom, valja poći od samog cilja Uredbe, koji cilj je prevođenje dotadašnjih naziva radnih mjesta u javnim službama u nove nazive radnih mjesta tako što će se primjenom Uredbe i Zakona o plaćama u državnim i javnim službama osigurati jednakost plaća na istim radnim mjestima (jednaka plaća za jednak rad).

11. Odredbom članka 36. ZP-a, propisano je da čelnik tijela mora u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu Uredbe ponuditi radniku izmjenu ugovora o radu. Ako radnik smatra da mu je radno mjesto pogrešno prevedeno, može tražiti ispravak koji čelnik može usvojiti ili odbiti, nakon čega radnik zaštitu svoga prava može dalje ostvarivati pred sudom.

12. Odredbom članka 37. ZP-a je propisano da je čelnik javne službe odnosno upravljačko tijelo obvezno donijeti pravilnik o unutarnjem redu odnosno opći akt o sistematizaciji radnih mjesta u skladu s Uredbom u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Uredbe, dok je člankom 38. propisano da je čelnik javne službe dužan u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu općeg akta o sistematizaciji donesenog u skladu s odredbama ovoga Zakona ponuditi službenicima i namještenicima izmjenu ugovora o radu, ako se radi o promjeni u odnosu na ugovor sklopljen na temelju članka 36. stavka 4. ovoga Zakona.

13. Odredbom članka 4. Uredbe propisano je da su radna mjesta u javnim službama opća i posebna radna mjesta (stavak 1.), kao i da se opća radna mjesta odnose na sve javne ustanove, a minimalni stručni uvjeti koji moraju biti ispunjeni prilikom zapošljavanja na opća radna mjesta propisuju se ovom Uredbom (stavak 2.). Opća radna mjesta u javnim službama su rukovodeća radna mjesta i ostala radna mjesta (članak 5. stavak 1. Uredbe). Radno mjesto viši savjetnik 2 i suradnik su ostala radna mjesta s koeficijentom složenosti poslova 2,10 za višeg savjetnika 2 (članak 10.1.10. Uredbe), odnosno 1,80 za suradnika (članak 10.1.13. Uredbe). Nadalje, odredbom članka 11. stavka 1. Uredbe propisano je da su radna mjesta iz članka 10. stavka 1. ove Uredbe od broja 10.1.1. do 10.1.13. radna mjesta I. vrste, dok je u smislu odredbe članka 2. istoga članka uvjet za zapošljavanje za radno mjesto broj 10.1.10. najmanje 4 godine radnog iskustva, dok za radno mjesto 10.1.13. nije uvjet radno iskustvo. Nadalje, odredbom članka 3. stavak 1. točka 1. Uredbe propisano je da ovisno o razini obrazovanja, odnosno razini cjelovite kvalifikacije koja je uvjet za rad na određenom radnom mjestu, radna mjesta mogu biti: radna mjesta I. vrste, za koja je uvjet završen sveučilišni diplomski studij ili sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski studij ili stručni diplomski studij (razina HKO-a 7.1.sv. ili 7.1.st.).

13.1. Cijeneći navedene odredbe ovaj sud utvrđuje da je za radno mjesto višeg savjetnika 2 uvjet visoka stručna sprema i najmanje 4 godine radnog iskustva, dok je za radno mjesto suradnika također uvjet visoka stručna sprema, ali nije potrebno radno iskustvo.

14. Odredbom članka 25. i 26. Uredbe propisano je da će se prevođenje radnih mjesta provesti prema tablicama za prevođenje radnih mjesta koje su sastavni dio Uredbe, s tim što se samo prevođenje radnih mjesta provodi prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu.

15. Među strankama je nesporno da je tuženik Pravilnikom o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC Osijek od 28. svibnja 2024. sistematizirao radno mjesto višeg savjetnika 2 kojem pripada koeficijent 2,10, radno mjesto suradnika kojem pripada koeficijent 1,80 i radno mjesto višeg referenta kojem pripada koeficijent 1,70, a budući te činjenice tužiteljica nije osporila.

16. Uvidom u opis radnog mjesta tajnika klinike ili kliničkog zavoda na kojem je tužiteljica radila prije prevođenja u radno mjesto suradnika (stranica 55 spisa), utvrđeno je da isti radi u organizacijskim jedinicama kao što su klinike i klinički zavodi, te da po opisu poslova obavlja raspored administrativnih poslova, brine se za točnost, čuvanje i arhiviranje medicinske i druge dokumentacije, prima i otprema dopise u zemlji i inozemstvu, u dogovoru s predstojnikom klinike rješava poštu te izdaje službene stručno-medicinske potvrde, po nalogu predstojnika klinike, članova ravnateljstva, odnosno predstavnika Medicinskog fakulteta vrši korespondenciju s drugim odjelima i drugim ustanovama, obavlja i druge poslove po nalogu predstojnika/pročelnika ustrojstvene jedinice, vodi evidencije radnog vremena i unos podataka u COP.

17. Uvidom u opis radnog mjesta suradnika (stranica 56 spisa), a prema Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC Osijek od 28. svibnja 2024. , utvrđeno je da isti radi u organizacijskim jedinicama kao što su službe, odjeli, odsjeci, klinike i klinički zavodi, te da po opisu poslova obavlja sve poslove iz svoje struke prema potrebama ustrojstvenih jedinica, priprema opće i pojedinačne akte, piše manje složene podneske i dopise, prati zakonsku regulativu i usklađuje rad s istom, unosi, obrađuje i ažurira podatke, surađuje s drugim ustrojstvenim jedinicama KBC, obavlja i druge poslove po nalogu voditelja ustrojstvene jedinice.

18. Uvidom u opis radnog mjesta Višeg savjetnika 2 (stranica 60-61 spisa), a prema Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC Osijek od 28. svibnja 2024., utvrđeno je da isti radi u organizacijskim jedinicama kao što su službe, odjel, odsjek, klinika i klinički zavod, te da po opisu poslova isti obavlja sve poslove iz svoje struke prema potrebama ustrojstvenih jedinica, sudjeluje u istraživačkom radu u okviru svoje struke, priprema opće i pojedinačne akte, piše podneske, izrađuje i otprema dopise, prati zakonsku regulativu i usklađuje rad s istom, unosi, obrađuje i ažurira podatke, surađuje s drugim zdravstvenim ustanovama i ustrojstvenim jedinicama KBC, obavlja i druge poslove po nalogu voditelja ustrojstvene jedinice.

19. Iz iskaza svjedokinje TE (koja je iskazivala o načinu prevođenja mjesta zaposlenika tuženika sukladno Uredbi i Pravilniku), proizlazi da je ista voditeljica odjela za kadrovske poslove kod tuženika, da su prilikom prevođenja radnih mjesta postupili sukladno Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama odnosno sukladno Uredbi, konkretno sukladno tablicama koje su bile sastavni dio uredbe - članak 26. Uredbe, da je prije prevođenja tužiteljica radila na radnom mjestu tajnika, radi se o općem radnom mjestu, radi se o nezdravstvenom radniku. To radno mjesto sukladno novoj uredbi prevedeno je u radno mjesto suradnik, radi se također o općem radnom mjestu, odnosno nezdravstvenom radniku. Kod tuženika je prije prevođenja radnih mjesta postojalo više tajničkih radnih mjesta, i to radno mjesto pod nazivom viši stručni savjetnik koji je ustvari bio tajnik cijele ustanove i to radno mjesto je bilo u ravnateljstvu. I postojala su radna mjesta tajnika organizacijskih jedinica klinika i kliničkih zavoda. Tužiteljica je obavljala posao radnog mjesta tajnika klinike u klinici za neurokirurgiju, odnosno radilo se o organizacijskoj jedinici klinike. Prilikom prevođenja tužiteljica je ispunjavala uvjete za radno mjesto 1. vrste koje je prevedeno u radno mjesto suradnika s koeficijentom 1,8 za koje je bila potrebna visoka stručna sprema, time da misli da nije bilo potrebno radno iskustvo. U opis poslova tajnika klinike i suradnika ulaze isti poslovi, ništa se nije mijenjalo. Radno mjesto tužiteljice koja je obavljala prije prevođenja nije moglo biti prevedeno u radno mjesto višeg savjetnika I, budući je u to radno mjesto prevedeno radno mjesto ranijeg tajnika cijele ustanove. Radno mjesto tužiteljice koje je obavljala prije prevođenja razlikovalo se u obujmu i opisu poslova u odnosu na radno mjesto tajnika ustanove, pa niti nije moglo biti prevedeno na radno mjesto višeg savjetnika I koje obuhvaća poslove opisa i obujma radnog mjesta tajnika ustanove. U prosincu 2024. s tužiteljicom je sklopljen novi ugovor o radu za radno mjesto višeg savjetnika broj 2. u klinici za neurokirurgiju iz razloga što je ista tada ispunila uvjet 4 godine rada na radnom mjestu za koje je potrebna visoka stručna sprema, dakle taj uvjet nije bio ispunjen u trenutku prevođenja koeficijenata pa iz tog razloga tada nije bilo niti moguće prevesti radno mjesto tužiteljice – tajnik klinike u radno mjesto viši savjetnik I, odnosno viši savjetnik. Nakon što je stupila na snagu nova Uredba, te nakon što su po sili zakona prevedeni koeficijenti, radnicima su ponuđeni aneksi ugovora o radu koji su sadržavali naziv novog radnog mjesta (prevedenog) i novi koeficijent uz dopis o čemu se radi. Takav aneks dobila je i tužiteljica. Tužiteljica je aneks potpisala i na isti je prigovorila ili, ne zna kako se već zvao njezin zahtjev, u tom prigovoru je istaknula da se ne slaže sa dodijeljenim koeficijentom, te je navela kako je svjesna da joj ne pripada koeficijent ranijeg tajnika ustanove, ali opet je bila nezadovoljna dodijeljenim koeficijentom. Taj prigovor tužiteljice je odbijen od strane tuženika uz obrazloženje da joj je za ranije radno mjesto pripadao taj koeficijent, da je nakon prevođenja njeno radno mjesto prevedeno u radno mjesto suradnik sa koeficijentom iz tablica iz uredbe. Prilikom prevođenja radnih mjesta i sam tuženik se susreo s problemom kako radno mjesto tajnika ustanove sa koeficijentom 1.523 te radna mjesta tajnika klinika i kliničkih zavoda s koeficijentima 1.212 i 1.086 prevesti. Tada je od strane ravnateljstva osnovano povjerenstvo te je temeljem odredbe članka 26. stavka 2. Uredbe, a koja u suštini glasi da se prevođenje ne provodi slijepo slijedeći tablicu, već da se uzmu u obzir i nazivi i opis radnog mjesta. Stoga je povjerenstvo radno mjesto tajnika ustanove prevelo u radno mjesto višeg savjetnika II s koeficijentom 2.1, a radna mjesta tajnika klinika i kliničkih zavoda na način da su tajnici s koeficijentom 1.212 dobili koeficijent 1.8, a tajnici s koeficijentom 1.086 dobili koeficijent 1.7. Nakon toga tuženik je donio novu sistematizaciju i po toj sistematizaciji je i dalje ostao jedan tajnik ustanove sa koeficijentom 2.35. A što se tiče ostalih tajnika, odnosno tajnika klinika i kliničkih zavoda, po sistematizaciji tuženika postoje tri opcionalna radna mjesta, ovisno o stručnoj spremi. Tajnici sa višom stručnom spremom postaju viši referenti, a tajnici sa visokom stručnom spremom ovisno o stažu sa visokom stručnom spremom postaju suradnici ili viši savjetnici II. Obzirom na sistematizaciju tuženika, tužiteljica koja je prije prevođenja radila na radnom mjestu tajnika klinike, postaje obzirom na činjenicu da je imala visoku stručnu spremu s kojom nije udovoljavala uvjetima obzirom na godine staža u toj spremi za višeg savjetnika II, postala je suradnik u klinici. Nakon što je tužiteljica u prosincu 2024. stekla uvjet rada od 4 godine sa visokom stručnom spremom, tada ista postaje viši savjetnik II s pripadajućim koeficijentom. Nakon što je od strane tuženika odbijen prigovor tužiteljice za ispravkom koeficijenta odnosno radnog mjesta, ista je, koliko se sjeća, podnijela zahtjev za zaštitu prava tuženiku, a na koji je uslijedila odluka upravnog vijeća tuženika. Nakon toga tužiteljici je obzirom na donošenje nove sistematizacije tuženika ponuđeno novo radno mjesto sa primjenom od 1. srpnja 2024. Taj novi ugovor tužiteljica je potpisala i misli da je na isti podnijela zahtjev za zaštitu prava.

Na upit punom. tužitelja odgovorila je da ne može decidirano iznijeti koje poslove su prema staroj sistematizaciji u odnosu na novu sistematizaciju obavljali tajnik ustanove, odnosno tajnik klinike ili kliničkog zavoda, logično je da je prilikom prevođenja radnog mjesta vođeno računa o popisu poslova. Ne znam koji je opis poslova ulazio u radno mjesto tajnika kliničkog zavoda.

20. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je od prosinca 2018. zaposlena kod tuženika na radnom mjestu tajnika u Klinici za neurokirurgiju. Zaposlena je s višom stručnom spremom. Na tom radnom mjestu obavljala je sve tajničke poslove, vođenje plaća, slanja dopisa unutra, izvan ustanove, rješavala sve što je bilo potrebno djelatnicima, godišnje odmore, surađivala sa socijalnim radnikom, odrađivala poslove koje su od nje tražili glavni profesor, sestre, ostali djelatnici, nabavljala materijale za salu i ostalo na odjelu klinike. Vodila arhivu, vodila medicinsku dokumentaciju i ostalo. Ono što joj kod prevođenja nije bilo jasno, jest zašto je radno iskustvo bitno za prevođenje jer smatram da je imala pravo na radno mjesto s višim koeficijentom obzirom je na radnom mjestu tajnice radila još od 2018.g. i njezin obim poslova je sve to vrijeme bio isti. Visoku stručnu spremu je stekla u prosincu 2020. Nakon što je u prosincu 2024. ispunila uvjet od 4 godine, koliko je prema tadašnjoj sistematizaciji bilo potrebno za stjecanje radnog mjesta višeg savjetnika II, tuženik joj je ponudio radno mjesto višeg savjetnika II. Nakon prevođenja koeficijenata potpisala je aneks ugovora ali niti ona niti ostali tajnici nisu bili zadovoljni, obratili su se i gospođi TE u kadrovskoj koja im je objasnila način prevođenja no ni s tim nisu bili zadovoljni, pa su se obratili odvjetniku Ratkoviću. Zahtjev za zaštitu prava podnijela je protiv aneksa ugovora kojim joj je došlo do prevođenja radnog mjesta i dodjele novog koeficijenta. Naime, ona i ostali tajnici klinika smatrali su da tajnik ustanove te tajnici klinika i kliničkih zavoda pripadaju jedno konstitucijskoj jedinici i da bi trebali imati isti koeficijent. Tajnik ustanove je prije nove uredbe imao veći koeficijent od tajnika klinika odnosno tajnika kliničkih zavoda. Nakon prevođenja radnog mjesta tajnik ustanove, postaje viši savjetnik I te dobiva veći koeficijent u odnosu na tajnike klinika odnosno kliničkih zavoda, nakon prevođenja suradnika klinika odnosno suradnika kliničkih zavoda. Konkretno ne zna koje poslove je radio tajnik ustanove.

Na upit punom. tužitelja odgovorila je da je u trenutku prevođenja na radno mjesto tajnika imala 7 godina radnog iskustva, time da kada je zaposlena na radno mjesto tajnika, nitko nije tražio iskustvo za to radno mjesto. Prije nego što je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu tajnika, počev od 1990. -2000. radila je kao servirka, a od 2000.g. radila je kod tuženika kao službenica.

Na pitanje punom. tuženika odgovorila je da u opisu poslova svog radnog mjesta ne donosi rješenja o godišnjim odmorima djelatnika klinike, već samo piše zahtjeve za godišnje odmore koje prosljeđuje kadrovskoj službi. Također, kad je spomenula da obavlja poslove nabave mislila je na pisanje zahtjeva za nabavu, a ne na poslove koji se tiču odobrenja nabave odnosno provođenja postupka nabave. Što se tiče medicinske dokumentacije nije ovlaštena nikakvu dokumentaciju dostavljati van klinike odnosno van KBC-a, već na zahtjev Odjelu za pravne poslove KBC-a.

20.1. Sud je povjerovao iskazima tužitelja i svjedoka jer su u bitnome identično iskazivali, a njihovi su iskazi u skladu i s materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu.

21. Iz dopisa radne skupine KBC Osijek od 6. ožujka 2024., proizlazi da se ranije radno mjesto tajnik (1,212) prevodi na radno mjesto suradnik (1,80) pozivom na članak 22. stavak 2. Uredbe („Narodne novine“ 22/24.)

22. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da je obim poslova tužiteljice od 2018. godine, kada je kod tuženika zaposlena na radnom mjestu tajnika klinike, pa nadalje bio uvijek isti, naime saslušana svjedokinja TE je iznijela da i opis poslova tajnika klinike i suradnika ulaze isti poslovi, ništa se nije mijenjalo, dok je tužiteljica iznijela da je radnom mjestu tajnice radila još od 2018.g. i njezin obim poslova je sve to vrijeme bio isti. Nadalje, usporedbom opisa poslova iz radnog mjesta tajnik klinike i radnog mjesta suradnik, na koje je prevedeno tužiteljičino radno mjesto, utvrđeno da je u opis poslova radnog mjesta tajnik klinike i suradnik ustvari nema odstupanja i da se u isti u većoj mjeri podudarni, odnosno da se radi o poslovima manjeg stupnja odgovornosti, što je potvrdila i tužiteljica navodeći da u opisu poslova svog radnog mjesta ulazi vođenje plaća, slanja dopisa unutra, izvan ustanove, da je rješavala sve što je bilo potrebno djelatnicima, godišnje odmore, surađivala sa socijalnim radnikom, odrađivala poslove koje su od nje tražili glavni profesor, sestre, ostali djelatnici, nabavljala materijale za salu i ostalo na odjelu klinike, vodila arhivu, vodila medicinsku dokumentaciju i ostalo, time da je pojasnila da nije donosila rješenja o godišnjim odmorima djelatnika klinike, već je samo pisala zahtjeve za godišnje odmore koje prosljeđuje kadrovskoj službi, da piše zahtjeve za nabavu, ne obavlja poslove koji se tiču odobrenja nabave odnosno provođenja postupka nabave, da nije ovlaštena nikakvu medicinsku dokumentaciju dostavljati van klinike odnosno van KBC-a, već na zahtjev Odjelu za pravne poslove KBC-a.

22.1. Iz opisa poslova radnog mjesta Višeg savjetnika 2 proizlazi da povrh poslova koje je obavljao suradnik, još sudjeluje u istraživačkom radu, piše sve podneske i dopise, a ne samo one manje složene i surađuje i s drugim zdravstvenim ustanovama, a ne samo s ustrojstvenim jedinicama KBC, a tužiteljica u svom iskazu nije navela da je obavljala te poslove u trenutku prevođenja koeficijenata i sklapanja Dodatka ugovoru o radu od 1. ožujka 2024., odnosno prilikom potpisivanja Ugovora o radu 27. lipnja 2026. Naime, tužiteljica je izrijekom iznijela da nije ovlaštena nikakvu dokumentaciju dostavljati van klinike odnosno KBC-a, već na zahtjeva Odjela za pravne poslove KBC. Nadalje, iz iskaza svjedokinje TE proizlazi da prilikom prevođenja tužiteljica ispunjavala uvjete za radno mjesto 1. vrste koje je prevedeno u radno mjesto suradnika s koeficijentom 1,8 za koje je bila potrebna visoka stručna sprema, time da misli da nije bilo potrebno radno iskustvo. Radno mjesto tužiteljice koja je obavljala prije prevođenja nije moglo biti prevedeno u radno mjesto višeg savjetnika 2, budući taj uvjet nije bio ispunjen u trenutku prevođenja koeficijenata pa iz tog razloga tada nije bilo niti moguće prevesti radno mjesto tužiteljice – tajnik klinike u radno mjesto viši savjetnik.

23. Tužiteljica tijekom postupka tvrdi da je tuženik prilikom prevođenja trebao voditi računa o njezinoj stručnoj spremi – visoka stručna sprema i sukladno istoj dodijeliti joj radno mjesto Viši savjetnik 2. Uostalom tužiteljica je u Prigovoru poslodavcu od 19. ožujka 2024., Zahtjevu za zaštitu prava od 11. travnja 2024. (Pr- 43/2024), zahtjevu za zaštitu prava od 11. srpnja 2024., isključivo svoje neslaganje s prevođenjem temeljila na činjenici da nije uvažena njezina stručna sprema, ne dovodeći u pitanje opis poslova koje je obavljala prije i u trenutku prevođenja, time da niti u svom iskazu nije tvrdila da se radilo o različitim poslovima, već da joj pripada radno mjesto Višeg savjetnika 2 i pripadajući koeficijent isključivo obzirom na stručnu spremu.

24. Na temelju navedenih propisa i provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tuženik postupio sukladno članku 38. ZP-a, Uredbi i svom Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta kada je s radno mjesto tužiteljice preveo u radno mjesto suradnik, a ne Viši savjetnik 2. Ovo stoga što je tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljica prije nego što joj je tuženik ponudio Ugovor o radu za radno mjesto višeg savjetnika 2, radila kod tuženika na poslovima koji po opisu poslova odgovaraju radnom mjestu suradnika. Naime, uspoređujući opise poslova radnih mjesta tajnika kliničkog zavoda i suradnika s radnim mjestom Višeg savjetnika 2 utvrđeno je da po opisu poslova, radno mjesto na kojem je tužiteljica radila prije nego što je postala suradnik, u bitnome odgovara opisu poslova radnog mjesta suradnika.

25. Nadalje nakon donošenja nove sistematizacije, tuženik je tužiteljici ponudio sklapanje Ugovora o radu za radno mjesto suradnik, a koji ugovor o radu je tužiteljica potpisala 27. lipnja 2024. Tužiteljica smatra da joj je trebao biti ponuđen ugovor o radu za radno mjesto Viši savjetnik 2, jer da ispunjava uvjete za to radno mjesto. Međutim, obzirom na uvjete koje je tuženik propisao sistematizacijom, proizlazi da je za radno mjesto Viši savjetnik 2 bilo potreban završen diplomski studij odgovarajućeg smjera, ovisno o djelatnosti ustrojstvene jedinice, kao i četiri godine radnog iskustva u struci. Tužiteljica je iznijela da je na radno mjesto tajnika klinika zaposlena s višom stručnom spremom, kao i da je visoku stručnu spremu stekla u prosincu 2020. godine. Dakle, u trenutku sklapanja Ugovora o radu 27. lipnja 2024. tužiteljica nije ispunjavala uvjet radnog iskustva sa visokom stručnom spremom, odnosno četiri godine radnog iskustva, koje obuhvaća radno iskustvo koje je, suprotno tvrdnji tužiteljice, ista morala ostvariti radeći sa visokom stručnom spremom, a koji uvjet tužiteljica nije ostvarila. Stoga joj je tuženik ponudio Ugovor o radu za zasnivanje kojeg radnog odnosa je ista ispunjavala uvjete.

26. Pritom valja napomenuti da kraj nesporne činjenice da je tuženik s tužiteljicom 27. prosinca 2024. sklopio novi Ugovor o radu za radno mjesto Viši savjetnik 2 u klinici za neurokirurgiju, za razdoblje počevši od 1. siječnja 2025. i nadalje, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke tuženika o prevođenju koeficijenata odnosno sklapanja Ugovora o radu od 27. lipnja 2024., jer taj novi Ugovor o radu ne djeluje retroaktivno i posljedica je okolnosti da je tužiteljica u međuvremenu ostvarila uvjet koji je sistematizacijom tuženika propisan za zapošljavanje na radnom mjestu Viši savjetnik 2, a to je četiri godine rada sa visokom stručnom spremom, na temelju kojeg je s tužiteljicom mogao sklopiti ugovor o radu za to radno mjesto.

27. Neosnovano je i uspoređivanje tužiteljice s usporednom radnicom VEE, koja je prije provođenja koeficijenata radila na radnom mjestu tajnice ustanove. Naime, ovaj sud napominje da za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari potpuno nebitno uspoređivanje tužiteljice s drugim radnicima i načinom na koji je tuženik preveo njihova radna mjesta, već isključivo je li tuženik u konkretnoj situaciji, dakle tužiteljičinoj, uzimajući u obzir opis poslova njezinog radnog mjesta, pravilno ponudio istoj izmjenu ugovora o radu za konkretno radno mjesto, a sve sukladno Zakonu o plaćama u državnim i javnim službama, Uredbi i Sistematizaciji radnih mjesta.

28. Od utjecaja na ispravnost prevođenja radnih mjesta odnosno ponuđenog Ugovora o radu od 27. lipnja 2024. nije od utjecaja niti činjenica da bi drugi Klinički bolnički centri u Republici Hrvatskoj različito prevodili koeficijente, a na što ukazuje tužiteljica, budući je prevođenje radnih mjesta ovisilo o opisu poslova, a ne o samom nazivu radnog mjesta, pa je i to razlog razlikovanja u prevođenju radnih mjesta na razini Kliničkih bolničkih centara u Republici Hrvatskoj.

29. Jednako tako tužiteljica nije dokazala niti povredu članka 34. ZP, jer iz spisu priležečih isplatnih lista za tužiteljicu, prije i poslije prevođenja koeficijenata, ne proizlazi da bi joj nakon prevođenja radnog mjesta plaća bila umanjena, već upravo suprotno, njezina su se primanja povećala.

30. Obzirom tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je obavljala poslove koji po opisu poslova odgovaraju radnom mjestu Višeg savjetnika 2, odnosno da je ispunjavala sve propisane uvjete za to radno mjesto, utvrđeno je da je tuženik ispravo proveo prevođenje i da je temeljem istog ponudio tužiteljici Ugovor o radu 27. lipnja 2024. za radno mjesto suradnika sukladno Uredbi i Sistematizaciji radnih mjesta, zbog čega je sud odbio tužbeni zahtjev kojim traži da se navedeni Ugovor o radu utvrdi nezakonitim i nedopuštenim. S obzirom na takvo utvrđenje, pravilna je i pobijana Odluka o plaći od 1. srpnja 2024. budući je tom Odlukom tužiteljici pravilno, sukladno tablici prevođenja iz Uredbe određen koeficijent od 1,80 za radno mjesto koje obavlja, a to je suradnik. Budući da je tužiteljica odbijena s točkom 1. i 2. tužbenog zahtjeva, neosnovan je i njezin zahtjev kojim pobija Odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava kao i zahtjev za isplatom razlike plaće između koeficijenta 1,80 i koeficijenta 2,10.

31. Obzirom je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, odbijen je i sa zahtjevom za naknadu troška postupka.

32. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Osijeku 12. siječnja 2026.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Damir Ratković, odvjetnik u Osijeku

2. Klinički bolnički centar Osijek, Osijek, Josipa Huttlera 4