P Ob-62/2021-72

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Vandi Horvat, u parničnom postupku tužiteljice FČ (prije NČ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Šutalo, odvjetnici u Valpovu, protiv tuženika NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Silviji Pejak Kolarić, odvjetnici u Valpovu, radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 19. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnica stranaka, koja presuda je objavljena 12. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica] [adresa] površine 759 m2 u naravi dvorište površine 499 m2 i kuća [adresa] površine 260 m2, bračna stečevina tužiteljice FČ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika NČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te da je tužiteljica suvlasnica iste u ½ dijela što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica svoje suvlasništvo u ½ dijela upiše nakon pravomoćnosti presude uz brisanje tuženikovog prava suvlasništva u tom omjeru.

II. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice istaknut u eventualnoj kumulaciji te se nalaže se tuženiku NČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici FČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana plati:

a) ½ plaćenih rata kredita koji su utrošeni za gradnju obiteljske kuće na kč. br. [katastarska čestica] [adresa] površine 759 m2 u naravi dvorište površine 499 m2 i kuća [adresa] površine 260 m2 plaćenih za vrijeme trajanja braka stranaka u ukupnom iznosu od 22.641.85 eura (dvadesetdvijetisućešestočetrdesetjedaneuroosamdesetpetcenti) i to iznos od 6.249,88 eura na ime plaćenih ½ rata kredita PBZ do 31.05.2017. i iznos od 16.391,97 eura na ime ½ plaćenih rata kredita u RBA do 03.09.2007. zajedno sa zateznom kamatom koja teče na ukupan iznos od podnošenja tužbe 16. veljače 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.

b) iznos od 12.105,65 eura (dvanaesttisućastopeteurašezdesetpetcenti)/91.210,00 kuna koji je posebna imovina tužiteljice, a kojim je temeljem nagodbe od 15.05.2017. podmirila tuženikov dug po stambenom kreditu u PBZ br. 7610781259, sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe 16. veljače 2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.

c) iznos od 4.526,49 eura (četiritisućepetstodvadesetšesteuračetrdesetdevetcenti) /34.105,00 kuna plaćenih GČ sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe 16. veljače 2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.

d) iznos od 697,31 eura (šestodevedesetsedameuratridesetjedancent)/5.253,90 kuna isplaćen Cornix-grupa d.o.o. na ime duga po ovrsi br. Ovr-1997/15 sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, koja teče od podnošenja tužbe 16. veljače 2021. do isplate.

III. U preostalom se dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice istaknut u eventualnoj kumulaciji kao neosnovan odbija.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.290,00 eura zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, koja teče od presuđenja 12. siječnja 2026. do isplate, sve u roku od 15 dana.”

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 16. veljače 2021. tvrdi da je tuženik uknjižen kao vlasnik nekretnine u k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] površine 759 m2 na kojoj se nalazi kuća koju su stranke zajedno gradile i gdje su živjele, a trenutno su u postupku razvoda. Gradnja je započela po dogovoru stranaka nakon što su tuženiku djed i baka darovali nekretninu na kojoj je bila stara kuća. Uz pomoć obitelji i prijatelja srušili su staru kuću i pripremili teren za izgradnju nove. Za početak gradnje tuženik je ishodio stambeni kredit od 25.000,00 eura koji je bio dostatan za kupnju materijala i izvođenje radova do pod krov. Radove je izvodila tvrtka Novoselić nakon što su stranke s projektantom osmislile izgled kuće. Potom se pristupilo unutarnjem uređenju koje su uglavnom financirali tuženikovi roditelji. Tada je ugrađen dio stolarije, izvršeni su grubi radovi u kupaonici, postavljeni su podovi i kuća je okrečena. Ističe kako su početkom 2000. stranke uselile u nedovršenu kuću i nedugo nakon toga od plaće tužiteljice ugrađena su ulazna vrata, a njeni roditelji financirali su dovršetak radova u kupaonici. Potom je nekoliko godina nakon useljenja tuženik ishodio drugi kredit na 32.000,00 eura kojim je prvi kredit otplaćen, a ostatak novca uložen u dovršetak kuće s tim da su se stranke sporazumjele da će tuženik od svoje zarade plaćati kredit, a tužiteljica režijske i druge troškove dok će ostatak novca trošiti za kuću i zajedničke potrebe.

1.1. Nakon nekog vremena tuženik je ostao bez posla pa je tužiteljica preuzela sve troškove zajedničkog domaćinstva. Zajedničke troškove tuženik nije podmirivao niti dok je povremeno radio na moru i u Austriji. Dok je boravio u [adresa], tužiteljica je saznala da je banka tuženiku otkazala kredit i pokrenula ovrhu radi namirenja duga u iznosu od 228.002,99 kuna. Tuženik nije ništa poduzimao pa je tužiteljica inicirala sklapanje nagodbe s bankom na iznos od 91.210,00 kuna da ne ostanu bez doma. U tu svrhu tužiteljici su njeni roditelji darovali 70.000,00 kuna, uzela je zajam 45,000,00 kuna i ishodila dva brza kredita te je banci platila 91.210,00 kuna. Banka je oprostila ostatak duga i dala brisovno očitovanje pa tuženik kao korisnik kredita prema banci nema nikakvih obveza, a nekretnina je bez tereta.

1.2. Nadalje ističe kako je saznala da tuženik GČ duguje 19.000,00 kuna s kamatama od 22. prosinca 2012. i troškovima postupka od 2.685,00 kuna s kamatama od 3. srpnja 2014. te da ga Cornix-grupa d.o.o. tereti za 5.253,90 kuna. Dug GČ tužiteljica je djelomično platila brzim kreditom, a ostatak u ratama dok je dug prema Cornix-grupi d.o.o. zatvorila jednokratnom uplatom 26. travnja 2017. Ove dugove je platila iako sredstva nisu potrošena za potrebe bračne zajednice, jer su vjerovnici protiv tuženika pokrenuli ovršne postupke na bračnoj stečevini, a GČ je za svoju tražbinu uknjižio prinudno založno pravo na predmetnoj nekretnini.

1.3. Zbog navedenog tužiteljica smatra da je nekretnina iz izreke bračna stečevina koje je ona suvlasnica u ½ dijela ili podredno da joj je tuženik u obvezi isplatiti ½ plaćenih rata oba kredita za vrijeme trajanja bračne zajednice; iznos od 91.210,00 kuna na ime plaćenog duga PBZ banci, iznos od 34.904,00 kuna plaćenih GČ i 5.253,90 kuna plaćenih Cornix-grupi d.o.o. s pripadajućim kamatama.

1.4. Predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je nekretnina koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište u [adresa] površine 759 m2 bračna stečevina s njezinim suvlasništvom u ½ dijela. Ujedno predlaže da joj tuženik u ovoj varijanti plati 6.052,83 eura/45.605,00 kuna koji predstavlja polovinu iznosa plaćenog PBZ-u po nagodbi od svibnja 2017. s pripadajućom kamatom.

1.5. Tužiteljica je postavila eventualno kumulirani tužbeni zahtjev sukladno čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP). Ukoliko sud ne prihvati da bi nekretnina činila bračnu stečevinu na jednake dijelove, tada potražuje isplatu polovine ulaganja u nekretninu u vidu ½ plaćenih rata oba kredita koji su utrošeni za gradnju obiteljske kuće. Pritom se poziva na odredbu čl. 186. b ZPP-a pa nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja uređuje tužbu 11. studenog 2025. (str. 288-296). Tužiteljica specificira eventualni zahtjev za isplatom ulaganja u nekretninu u vidu polovine otplaćenih kredita. Od tuženika potražuje polovinu plaćenih rata kredita utrošenih za gradnju obiteljske kuće od ukupno 32.481,70 eura i to iznos od 12.499,75 eura na ime plaćenih rata kredita PBZ do 31. svibnja 2017. i iznos od 19.981,95 eura na ime rata kredita u RBA, sve s kamatama tekućim na pojedinačne iznose od 2002. Što se tiče nagodbe s PBZ-om, u eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu potražuje cjelokupni iznos od 12.105,65 eura (91.210,00 kuna) kao njezinu posebnu imovinu kojom je podmirila tuženikov dug po stambenom kreditu s kamatom od dana sklapanja nagodbe.

1.6. Nadalje predlaže da joj tuženik plati 4.632,56 eura plaćenih GČ s kamatama koje na pojedinačne iznose teku od dana plaćanja te iznos od 697,31 eura koji je plaćen Cornix-grupi d.o.o. na ime duga po ovrsi s pripadajućim kamatama od dana plaćanja.

2. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu i predlaže da ga sud odbije. Navodi da je brak stranaka razveden te ne spori da je upisan kao vlasnik nekretnine u [adresa]. Spori da je nekretnina bračna stečevina jer tužiteljica nije sudjelovala u građenju i financiranju građenja kuće. Nekretninu na kojoj je bila stara kuća tuženiku je darovao otac ZČ, a ne djed i baka. Tuženik potvrđuje da je stara kuća srušena te je izgrađena nova te da su njegovi roditelji financirali uređenje kuće. Ističe da nakon što se tužiteljica uselila, na kući nisu izvršavani radovi, a on je prije useljenja tužiteljice u kući živio kao samac. Navodi da radove nije izvodila tvrtka Novoselić, već zidarska radnja Stanković. Također navodi kako nije točno da bi tužiteljica od svoje plaće plaćala režije, već su im za vrijeme trajanja bračne zajednice financijski pomagali njegovi roditelji (tuženiku su poklonili auto koji je tužiteljica koristila, pomagali su u prehrani i plaćanju režija). Stoga smatra kako je neosnovan zahtjev tužiteljice na utvrđenje suvlasništva u ½ nekretnine. Isključivo darovanjem je stekao nekretninu čime je stekao i sve priključke, dok je nova kuća do stanja useljivosti financirana od strane njegovih roditelja pa se radi o vlastitoj imovini tuženika.

2.1. Tuženik dodaje da njegova osobna dugovanja koja je tužiteljica podmirila (prema PBZ-u, GČ i Cornix-grupi d.d.) ne predstavljaju pravnu osnovu da traži polovinu suvlasničkog dijela nekretnine.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu, tužiteljica ističe kako okolnost da su tuženiku nekretninu darovali njegovi roditelji ne utječe na to da nova kuća predstavlja bračnu stečevinu i suvlasništvo stranaka na jednake dijelove. Sagrađena je tuženikovim kreditom, uz pomoć tuženikovih roditelja i roditelja tužiteljice te rodbine i prijatelja, nakon što su stranke zajedno srušile staru kuću, izradile projektnu dokumentaciju i ishodile dozvole. Uz to je irelevantno koja je tvrtka radove izvodila.

4. Tuženik ustraje kod navoda da tužiteljica nije sudjelovala u građenju kuće. Ističe kako je ishođenje dokumentacije (dozvole za rušenje, građevinske dozvole, projektne dokumentacije i ostalog) započeto 2002., a on se uselio u kuću 2003. ili 2004. Većinu troškova oko građenja kuće podmirili su roditelji tuženika i kuća je bila dovršena prije nego što se tužiteljica u nju uselila. Tužiteljica je uložila u pojedine pokretne stvari koje je odnijela nakon prestanka bračne zajednice. Tužiteljica je bila djevojka tuženika, ali stranke nisu bile ni u kakvoj zajednici u vrijeme kad su radovi na kući završeni, već je njihov zajednički život počeo kad im se rodilo dijete mlt. CČ rođen **.**.2011. pa je neosnovano pozivanje tužiteljice na sudjelovanje u stjecanju bračne stečevine za ranije razdoblje. Sudjelovanje prijatelja u radovima dok stranke nisu bile ni u kakvoj zajednici, osim „dečko i cura“ ne može predstavljati osnovu za stjecanje bračne stečevine. Ističe da su netočni navodi da je tužiteljica otplatila kredit čijim dijelom je financirana izgradnja kuće, jer je plaćanja vršio tuženik. Osim toga kredit nije podignut za vrijeme trajanja braka i bračne zajednice, već ranije. Tuženik osporava tijek zateznih kamata, jer za trajanja braka ne teku zatezne kamate ni zastara. Što se tiče tri nenamjenska brza gotovinska kredita koja je tužiteljica podigla u Privrednoj banci Zagreb d.d. tijekom 2019., ističe da nisu utrošeni za potrebe bračne zajednice jer su podignuti neposredno pred kraj iste pa mu nije poznato na što su utrošeni. Nije mu poznat ni ugovor o kreditu koji je tužiteljica podignula 18. prosinca 2017. u Privrednoj banci Zagreb d.d. Ostala potraživanja s osnova plaćanja GČ i Cornix-grupi ne predstavljaju obveze bračnih drugova, već obveze tuženika za koje odgovara samo on te joj je izričito zabranio da plaća njegove dugove. Tuženik navodi da GČ nije obustavio postupak prisilnog osiguranja pod brojem Ovr- 4342/2016 na kući pa sumnja da je tužiteljica doista dug podmirila. Osim toga tuženik je imao namjeru osporavati tražbinu prema GČ, a ono što je tužiteljica platila Cornix grupi za kaznu za parkiranje auta ne odgovara visini dugovanja. Protivi se bilo kakvom plaćanju tužiteljici te tijekom postupka ističe prigovor zastare tužiteljičinog potraživanja (zapisnik na str. 121).

5. Tužiteljica (str. 119-120) tijekom postupka ističe da je ideja o gradnji kuće nastala krajem 2001. kada su stranke odlučile živjeti zajedno te su zajedno ishodile potrebnu dokumentaciju za rušenje, potrebne dozvole i dogovarale izradu projektne dokumentacije. Za potrebe gradnje tuženik je podigao kredit od 25.000,00 eura. Tim je novcem kuća djelomično dovršena. Tužiteljica dodaje da je tuženik najduže godinu dana živio sam u nedovršenoj kući. Nakon useljenja tužiteljice pristupilo se unutarnjem uređenju postavljanjem podova te unutarnje i vanjske stolarije, uređenju kupaonice i dr. u čemu su strankama pomagali roditelji s obje strane. Nekoliko godina nakon useljenja tužiteljice u kuću, tuženik je podigao novi kredit od 32.000,00 eura kojim je vraćen prvi kredit, a ostatkom novca su dovršeni preostali radovi na kući. Nakon podizanja drugog kredita tuženiku je prestao radni odnos, kredit nije vraćao pa je banka pokrenula ovrhu. Da bi spriječila prodaju kuće, roditelji tužiteljice darovali su joj iznos od 70.000,00 kuna, ona je uzela nekoliko privatnih pozajmica i ishodila nekoliko brzih kredita kojima je banci po nagodbi isplatila 91.210,00 kuna. Vratila je tuženikove dugove kako ne bi došlo do rasprodaje imovine koju su zajedno stekli. Ističe da računi, predračuni i ponude potencijalnih izvođača ništa ne dokazuju. Dozvole nadležnih upravnih tijela nisu sporne, a glase na tuženikovo ime jer je on bio formalni vlasnik nekretnine. Također ističe da su stranke više godina živjele u izvanbračnoj zajednici te su brak zaključili nakon rođenja djeteta, a uvjerenje o prebivalištu nije dokaz tuženikove tvrdnje da je nekretnina samo njegovo vlasništvo.

6. Vezano za uređeni tužbeni zahtjev, tuženik (str. 297-299) decidirano potvrđuje da su krediti podignuti kod RBA d.d. i PBZ d.d. utrošeni u izgradnju kuće. Smatra da je potraživanje otplaćenog duga po nagodbi s PBZ d.d. uz istovremeno potraživanje za utvrđenje prava suvlasništva na polovini nekretnine neosnovano. Dodaje kako je tužiteljica podnijela alternativni tužbeni zahtjev kojim potražuje sve otplaćene rate kredita podignutih kod RBA d.d. i PBZ d.d. te 12.105,65 eura na ime posebne imovine kojim je otplaćen kredit po nagodbi s PBZ d.d. te smatra da su navedeni tužbeni zahtjevi kontradiktorni. Sada tuženik navodi kako su stranke počele živjeti zajedno krajem ljeta 2009. nakon što je tužiteljica ostala trudna, a da su prije bili dečko i cura. Sada tuženik ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice vezano za iznos od 70.000,00 kuna koji je tužiteljičin otac dao za zatvaranje kredita.

7. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u ugovore o kreditu koje je tužiteljica sklopila s Privrednom bankom Zagreb d.d. (dalje PBZ) s otplatnim planovima od 18. prosinca 2017., 1. travnja 2019., 6. prosinca 2019. te 12. kolovoza 2019., presliku potvrde GČ s obračunom zateznih kamata, rješenje ovoga suda Stalne službe u Valpovu broj Ovr-1997/2015, specifikaciju troškova ovrhe, podnesak sudskog ovršitelja te presliku uplatnice od 20. travnja 2017., dopis PBZ-a tuženiku od 15. svibnja 2017., Ugovor o nagodbi od 31. svibnja 2017., brisovno očitovanje PBZ-a, naloge klijenta, informacije o platnoj transakciji, dokumente o plaćanju (str.45-65 spisa), rješenje ovoga suda Stalne službe u Valpovu Z-28644/2016, projektnu dokumentaciju, rješenje o uklanjanju, građevinsku dozvolu s ponudama i računima sve sa str. 83-115 spisa uključujući ugovor o darovanju, uvjerenje o prebivalištu, potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje HZMO), nalaz i mišljenje vještakinje Dajane Vuković, fotografije, spis Stalne službe u Valpovu P Ob-140/2020, e-mailove s prijevodom, potvrdu HZMO, podatke PBZ-a s izlistanjima uplata po kreditu (str. 194- 201 i 243-250), podnesak Raiffeisenbank Austria d.d. (dalje RBA) od 13. kolovoza 2024. te u ostalu dokumentaciju u spisu. Nadalje je u dokaznom postupku sud saslušao parnične stranke te svjedoke: VČ, ŽČ, HČ, BČ, ĆČ, ZČ, JČ i LČ, dok su stranke odustale od saslušanja ostalih svjedoka koje je svaka od njih predložila.

7.1. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka stranke su predložile zaključenje glavne rasprave smatrajući da je pravna stvar zrela za donošenje odluke.

7.2. Prethodni postupak zaključen je 8. lipnja 2021. (zapisnik str. 121) pa sud primjenom čl. 299. st. 3. ZPP-a nije prilikom odlučivanja u obzir uzeo dokaze koje je tužiteljica dostavila nakon zaključenja istog, a radi se o fotografijama i e-mailovima.

8. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio kako je stvarnopravni tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica na nekretnini s tuženikom na jednake dijelove neosnovan, dok je njezin obveznopravni zahtjev istaknut u eventualnoj kumulaciji djelomično osnovan.

9. Uvidom u ugovore o kreditu s Privrednom bankom Zagreb d.d. i otplatne planove, sud utvrđuje da je tužiteljica sklopila četiri takva ugovora. Dana 18. prosinca 2017. tužiteljica je podigla nenamjenski kredit od 25.000,00 kuna, a 1. travnja 2019. je podigla brzi gotovinski kredit od 29.800,00 kuna. Potom je tužiteljica 12. kolovoza 2019. podigla brzi gotovinski kredit od 45.000,00 kuna. I konačno, 6. prosinca 2019. sklopila je ugovor o brzom gotovinskom kreditu na 19.000,00 kuna.

10. Iz preslike potvrde GČ s obračunom zateznih kamata slijedi da je GČ **.**.2017. primio od tužiteljice 17.000,00 kuna na ime dijela duga NČ utvrđenog presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P-193/2014 i rješenja Ovr-4342/2016 (od 19.12.2016.) i Ovr-2113/2017 (od 29.05.2017.), dok se ostatak duga od 18.000,00 kuna obvezuje podmiriti u 18 jednakih mjesečnih rata počevši od srpnja 2017. čime će biti namirena sva njegova potraživanja. Nadalje iz dokumenata o plaćanju - informacija o platnoj transakciji te potvrda PBZ-a (str. 45-65 spisa) slijedi kako je tužiteljica GČ od srpnja 2017. do ožujka 2019. uplatila ukupan iznos od 17.105,00 kuna. Pojedinačni uplate su vršene na različite iznose pa je tako uplaćeno po 1.000,00 kuna (7.07.2017., 2.08.2017., 9.09.2017., 10.10.2017., 16.01.2019.), zatim po 500,00 kuna (16.11.2017., 17.04.2018., 06.06.2018., 12.07.2018., 13.09.2018., 10.10.2018., 20.11.2018., 30.12.2018., 18.02.2019.), po 1.500,00 kuna (15.12.2017.), po 2.000,00 kuna (09.01.2018.), po 700,00 kuna (13.03.2018., 07.03.2019.), 800,00 kuna (04.05.2018.), 600,00 kuna (13.08.2018.) i 1.305,00 kuna (20.12.2018.). Dakle, sveukupno je otplaćeno 34.105,00 kuna.

11. Iz rješenja ovog suda Stalne službe u Valpovu broj Z-28644/2016 slijedi da je na temelju rješenja br.Ovr-4342/2016 uknjiženo založno pravo na nekretnini u vlasništvu tuženika (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) radi osiguranja novčane tražbine od 19.000,00 kuna te troška od 2.685,00 kuna sve s kamatama za korist GČ.

12. Uvidom u rješenje ovoga suda Stalne službe u Valpovu broj Ovr-1997/2015, specifikaciju troškova ovrhe, podnesak sudskog ovršitelja te presliku uplatnice od 20. travnja 2017. sud utvrđuje kako je protiv tuženika vođena ovrha na pokretninama na prijedlog ovrhovoditelja Cornix grupe d.o.o., da je sudski ovršitelj pokušao zaplijeniti, oduzeti i predati ovrhovoditelju pokretnine na adresi ovršenika NČ. Nadalje je utvrđeno da je dug iznosio 5.253,90 kuna te je podmiren 20. travnja 2017. (kao platitelj je naznačen NČ) te je uslijed plaćanja duga ovrhovoditelj povukao ovršni prijedlog, a provedba ovrhe je obustavljena rješenjem suda od 8. svibnja 2017.

13. Iz dopisa PBZ-a tuženiku od 15. svibnja 2017., ugovora o nagodbi od 31. svibnja 2017., brisovnog očitovanje PBZ-a i naloga klijenta je utvrđeno kako je PBZ tuženiku dostavila ponudu vezano za otplatu dospjelih obveza po otkazanom kreditu kojeg su tuženik i banka sklopili 28. kolovoza 2007.; da je PBZ zbog neplaćanja dospjele tražbine pokrenula ovršni postupak; da dug dana 31. ožujka 2017. iznosi 330.112,98 kuna, no sklopljena je sudska nagodba da će banka ukoliko tuženik isplati 91.210,00 kuna do 30. lipnja 2017. ostatak duga otpustiti. PBZ-u je isplaćen iznos od 91.210,00 kuna iz sudske nagodbe, uslijed čega je banka 2. lipnja 2017. dala brisovno očitovanje za brisanje založnog prava na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

14. Uvidom u projektnu dokumentaciju, rješenje o uklanjanju, građevinsku dozvolu s ponudama i računima (str. 83-115 spisa) uključujući ugovor o darovanju je utvrđeno kako je **.**.2002. ZČ svom sinu, ovdje tuženiku, darovao nekretninu u naravi kuću, dvor i oranicu površine 759 m2 koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Kao glavni investitor na projektu iz svibnja 2002. se navodi tuženik te je tuženiku 24. lipnja 2002. izdana građevna dozvola za gradnju obiteljske kuće prema glavnom projektu. Ponude i procjene cijena materijala glase na NČ i IČ, a dozvola za uklanjanje građevine od 30. travnja 2002. glasi na tuženika. Usluge rovokopača su u srpnju 2002. ispostavljene na IČ, ponuda firme Viljevac d.o.o. za izgradnju kuće je dana u svibnju 2002. na 349.368,59 kuna (obuhvaća zemljane, zidarske, betonske, krovopokrivače, limarske i ostale radove). Račun iz kolovoza 2002. glasi na MČ, a odnosi se na beton za deku u iznosu od 9.586,39 kuna. Također je kao kupac u listopadu 2003. za vratno krilo, štok i kvaku naveden tuženik za iznos od 5.489,35 kuna, a da će ĆČ platiti čekovima. Ujedno su razvidne isplate PBZ-a NČ u rujnu 2001. te rujnu i listopadu 2002. u iznosima po 5.000,00 kuna, 10.000,00 kuna i 40.000,00 kuna.

15. Iz uvjerenja o prebivalištu slijedi da je tužiteljica imala prijavljeno prebivalište u [adresa] u [adresa] od 20. rujna 2011. do 15. prosinca 2020.

16. Iz potvrde HZMO slijedi kako je tužiteljica od 14. ožujka 1997. do 29. veljače 2000. bila zaposlena kod privatnog fotografa u Valpovu, od 22. prosinca 2003. do 15. lipnja 2012. radila je kod Bas d.o.o. ([adresa]), od 16. lipnja do 15. srpnja 2012. je radila kod Epulo d.o.o. u stečaju, potom ponovo kod Bas d.o.o. do 31. srpnja 2012. te od 23. rujna 2023. pa nadalje u Ljekarnama Popo. Tuženik je od 2000. do 2009. bio zaposlen u DS Smit Belišće, potom je tijekom 2010. radio tri mjeseca u osnovnoj školi i pet mjeseci u Školskoj knjizi. Tijekom 2011. tuženik je dva mjeseca radio Plodinama gdje je radio i šest mjeseci tijekom 2012. Nadalje je tuženik radio u Siriusu d.o.o. tijekom 2012. pet mjeseci i tijekom 2013. šest mjeseci. Nakon toga radni odnos ima evidentiran tek 2016. i to dvadeset i jedan dan kod TČ pa potom 2018. i 2019. u Gradu Belišću.

17. Tužiteljica iskazuje kako je s tuženikom u vezi bila od 1996., a počeli su zajedno živjeti 2004. ili 2005. na adresi u [adresa]. Skupa su sudjelovali u rušenju stare kuće, s njegovim i njezinim roditeljima te prijateljima i rodbinom te su zajedno sudjelovali u gradnji nove kuće. Zajedno su išli kod arhitekta te su pomagali u obavljanju radova prilikom gradnje kuće, kao npr. zalijevanje deke, priprema prehrane za majstore, lijepljenje pločica i sl. Dvije godine su stanovali u novoj kući te su imali kartonska ulazna vrata, nakon čega je ona kupila nova ulazna vrata. Zajedno su krečili kuću, a pomagao je njezin bratić. Vjenčali su se nakon rođenja sina **.**.2011. te su bili u braku do 29. siječnja 2021. Gradnja nove kuće je započela oko 2000. te je NČ digao kredit kod PBZ-a. Gradnja je financirana iz kredita, a Markovi roditelji su puno pomogli kod financiranja radova, kupnje stolarije, laminata i dr. Nisu koristili materijal od stare kuće za gradnju nove, već su prodali ciglu od stare kuće te crijep i građu, ali se ne sjeća iznosa. Tuženik i ona su za vrijeme zajedničkog života dogovorili da će on plaćati kredit PBZ-u koji je podigao za gradnju kuće, a ona režije. Tada je on bio zaposlen u Kombinatu Belišće, a ona u knjigovodstvu. To je funkcioniralo dok tuženik nije ostao bez posla pa je prestao plaćati kredit. Otišao je u Austriju da nešto zaradi, ona je nastavila plaćati režije, a stambeni kredit je otplatila po nagodbi s PBZ- om, budući da ga NČ nije vraćao. Dobila je od svog oca 70.000,00 kuna, a ostatak je pozajmila kako bi zatvorila kredit te je vraćala dugove bivšeg supruga i to 38.000,00 kuna GČ jer je imao upisano založno pravo na nekretnini u kojoj su živjeli, te dug prema Cornix-u koji je pokrenuo ovršni postupak na pokretninama. Kako je posuđivala novac s više strana, morala je podići kredit da zatvori bar dio dugovanja, jer se morala zadužiti da vrati stambeni kredit po nagodbi s PBZ-om, za GČ i Cornix. Tuženikove dugove je platila jer nije željela da joj dolazi policija i da se vrši ovrha, budući da je s djetetom živjela u kući u [adresa], dok je tuženik bio jedanaest mjeseci u Austriji kod njezinog bratića. Tuženik je poslao iz Austrije u dva navrata po 500,00 eura.

Na upit svoje punomoćnice tužiteljica izjavljuje da su se GČ i ona dogovorili da nakon ovog prvog kredita u PBZ-u on podigne još jedan kredit kojim bi zatvorio prvi kredit koji je podignut za gradnju i da im ostane još nešto novca za drugo što im treba. Vraćanje kredita po nagodbi s PBZ-om se odnosilo na drugi kredit kojim je zatvoren stari stambeni kredit. Iskazuje da su njezini roditelji dali za kupaonicu, odnosno za pločice i tuš kadu, te je njezin otac betonirao terasu, postavljao je skele kad se radila fasada, a njezini roditelji nisu bili financijski imućni kao tuženikovi. U početnim radovima nisu sudjelovali roditelji tužiteljice, nego njezin brat, od rušenja do skidanja crijepa sa stare kuće te zajednički prijatelji. Druge poslove je radila građevinska firma. Tuženikovi roditelji su pomogli pri kupnji stolarije, podova, laminata i garažnih vrata. Na stepenicama u kući su prilikom betoniranja upisali Manu + Marko 2002. Tek kad je GČ otišao raditi u Austriju počele su stizati ovrhe poštom, a oboje su smatrali tu kuću njihovom te je stoga podmirivala dugove. Misli da je tuženiku stara kuća darovana oko 2000.

Na upit pun. tuženika iskazuje da joj nije poznato jesu li tuženikovi roditelji pomagali u vraćanju kredita te jesu li postojali sudužnici po stambenom kreditu. Kada je odselila odnijela je komodu za TV, stolić iz blagovaone, bračni krevet, a nije ponijela ništa od stvari za dijete, osim garderobe, jer su dječju sobu kupili roditelji tuženika. Odvezla je automobil koji je kupila za vrijeme trajanja braka od tuženikove mame. Iskazuje kako su njezini bratići iz Austrije ostali dužni tuženiku oko 1.000,00 eura. Tuženikovi roditelji su financirali dokumentaciju za arhitekta za predmetnu kuću.

Pun. tuženika imao je primjedbu na dio iskaza gdje navodi da je zajednički život počeo ranije od onoga što je doista bilo nakon čega tužiteljica navodi da je istinito iskazivala u cijelosti.

18. Tuženik iskazuje kako su mu kuću u [adresa] darovali roditelji oko 2000. nakon što je baka umrla. Radilo se o starijoj kući koja je imala sve priključke. U staroj kući nije živio te se odlučio na gradnju nove kuće. FČ i on su tada bili cura i dečko te nisu živjeli zajedno. Nisu živjeli zajedno ni 2002. kad je digao stambeni kredit kod RBA, a izgradnju kuće je dogovorio s firmom Stanković iz Veliškovaca. Njegovi roditelji su financirali u cijelosti projektnu dokumentaciju za gradnju nove kuće u iznosu od 14.000,00 kuna te građevinsku firmu Stanković za izvođenje radova, te za iskop temelja i betoniranje deke. Staru kuću rušio je s prijateljima te organizirao odvoz materijala. Dosta materijala se nije moglo iskoristiti jer je stara kuća bila od prijesne cigle te je samo oko 1000 komada bilo pečene opeke. Sudjelovao je u radovima na gradnji kuće nakon posla. Nakon što je firma Stanković završila izgradnju kuće i natkrila je crijepom, on je s ocem obavljao sve druge radove na uvođenju struje, vode i slično, te je s ocem postavljao laminat. Novcem od kredita je mogao podmiriti trošak građevinskog materijala i dio građevinskih radova za firmu Stanković. Manuelin otac je sudjelovao znatno kasnije, tek kada se betonirala terasa. Stolariju za kuću je kupio od kredita, oko 35.000,00 kuna, a radilo se o prozorima. Njegova mama je financirala kompletnu unutarnju stolariju, a na ulazna vrata su otac i on stavili peteroslojni karton jer su ulazna vrata koštala 14.000,00 kuna. Naknadno mu je prijatelj napravio ulazna vrata po povoljnijoj cijeni od 9.000,00 kuna što je platila FČ, a kad su kupovana vrata, tužiteljica i on su već živjeli zajedno. Kredit za izgradnju kuće podigao je u RBA u iznosu od 30.000,00 eura te je imao šest sudužnika po tom kreditu i uz to je stavljena hipoteka na kuću njegovih roditelja. Ovaj kredit je zatvorio kad je podigao kredit kod PBZ-a jer mu je trebao novac za zatvaranje tog kredita i adaptaciju kuće te da se skine hipoteka s kuće njegovih roditelja i prebaci na njegovu kuću koja je tada bila u potpunosti dovršena, a ujedno više nisu bili potrebni sudužnici. Do 2009. ili 2010. je konstantno bio zaposlen u Kombinatu Belišće, a zatim je ostao bez posla te je dobio otpremninu 75.000,00 kuna, a dobivao je i naknadu za vrijeme nezaposlenosti od Zavoda za zapošljavanje. Vraćao je kredit, ali je naknadno došlo do poteškoća u plaćanju jer je samo povremeno bio zaposlen (Plodine, Školska knjiga, Sirius) te je znao biti blokiran. Kada je ostao bez posla u Siriusu 2013. ili 2014. otišao je raditi u Austriju na dva mjeseca s Manuelinim bratićem EČ pa se vratio kući. Sljedeće godine je ponovo otišao na rad u Austriju oko 4-5 mjeseci, a treću godinu je cijelu radio u Austriji, s tim da je Manuelin bratić raspolagao novcem te ne zna koliko je on točno slao tužiteljici jer mu je on rekao da šalje novac, ali je EČ mu je ostao dužan oko 1.500,00 eura. Kuću u [adresa] je on ručno krečio s dva prijatelja tri puta. Dodaje kako su njegovi roditelji cijelo vrijeme dok god se bilo što u kući radilo financijski pomagali. Dok su bili u radnom odnosu, sina (stranaka) su najčešće čuvali njegovi roditelji jer im je kuća odmah iza bašče, a znali su ga čuvati i Manuelini roditelji. Kada je bio nezaposlen, on je bio s djetetom. S GČ ušao je u posao koji nije uspio te je nastao dug, no rekao je FČ da ne dira u njegove dugove, a za taj posao dao je GČ da upiše založno pravo na kući. U PBZ-u nije mogao uredno vraćati rate kredita dok je bio bez posla te su prijetili da će pustiti cijeli iznos kredita na naplatu, nakon čega je otvorio zaštićeni račun. Dug prema Cornix-u se odnosi na parking koji je od početno niskog duga narasao na veći iznos te su pokrenuli ovršni postupak. Ne zna je li FČ platila taj dug, a on ga nije platio jer je bio blokiran.

Na upit svog punomoćnika iskazuje da je na kući još uvijek upisano založno pravo i za kredit i za GČ. Kuća je većinom opremljena namještajem koji su kupovali njegovi roditelji. Iz roditeljske kuće je prenio za spavaću sobu svoje ormare i krevet, a kada su bili u braku, FČ je kupila bračni krevet. Namještaj za dnevnu sobu je iz kuće njegovih roditelja. Roditelji su mu financijski uvijek pomagali, a majka mu je pomagala i prilikom vraćanja kredita. Misli da je FČ došla živjeti s njim oko godinu-dvije prije nego što su se vjenčali, odnosno kad je počela raditi kod njegove tete kad je ista preselila svoj ured u [adresa], nekoliko kuća od njegove kuće. Na upit pun. tužiteljice odgovara da je kredit u RBA podigao 2001. i od njega je sazidana cijela kuća uz pomoć njegovih roditelja, a to je bilo samo za zidanje, žbukanje i pokrivanje kuće. Taj kredit je vratio 2009., odnosno zatvorio je taj kredit kad je podigao novi kredit u PBZ-u. Misli da je bilo oko 150.000,00 kuna duga po prvom kreditu koji je zatvarao, a kredit kod PBZ-a je iznosio oko 240.000,00 kuna, no ne sjeća se zbog proteka vremena. Ono što je ostalo nakon zatvaranja kredita potrošio je na ulaganje u kuću i za život. Bio je u radnom odnosu u Kombinatu Belišće kad je podigao kredit kod PBZ-a. FČ je dolazila i odlazila dok je radio u Kombinatu, a povremeno je znala prespavati. Terasa je betonirana puno kasnije nakon završetka kuće, a vrata su isto kasnije ugrađena. Izlazio je i ulazio u kuću kroz garažna vrata dok nisu bila kupljena nova vrata. Manuelini roditelji su kupili pločice za kupaonicu, a za tuš kabinu nije siguran jesu li kupili on i njegov otac ili Manuelini roditelji. Dok se radila kupaonica u novoj kući, tužiteljica još nije živjela s njim, već ju je kasno navečer vozio kući nakon što je pomagala čistiti fugne u kupaonici dok je on radio pločice. FČ je bila par puta kada su rušili staru kuću, zajedno s prijateljima, a Manuelin brat je bio par puta dok se rušila stara kuća, dok su hranu pripremali njegovi roditelji. Kasnije kad su se izvodili radovi FČ nije dolazila, a FČ i njeni roditelji nisu sudjelovali u pripremi hrane dok se gradila kuća. Iskazuje kako je drugi kredit koji je podigao u PBZ- u da zatvori kredit u RBA otplaćen. Taj kredit je otplatio 2017. kada je odnio u banku 91.000,00 kuna koji novac mu je dala FČ, a on je obećao da će joj vratiti taj novac. Nije joj mogao vratiti jer je bio nezaposlen. Misli da nije tražio brisovno očitovanje od PBZ-a kad je zatvorio kredit.

Misli da nije dužan GČ novac te je rekao FČ da se ne miješa u to i taj je dug htio pravno osporiti, a radilo se o 19.000,00 kuna.

Dodaje kako je Manuelin bratić EČ imao problema s firmom pa mu nije mogao isplaćivati plaću, ali ga je prijavio u radni odnos. Odradio je posao, a EČ mu je tjedno davao novac za hranu te je šest mjeseci spavao kod njega i nije si mogao plaćati stan. Nije ništa uštedio kad je bio kod Manuelinog bratića EČ, a bio je dogovor između njih dvojice da EČ šalje novac FČ jer mu je račun bio blokiran. Pitao je EČ je li poslao FČ novac te je on odgovorio da je poslao što je tužiteljica potvrdila te nije sporno da je platio dva puta po 500,00 eura.

Pun. tužiteljice prigovara iskazu tuženika u dijelovima suprotnim iskazu tužiteljice, posebno vezano za početak zajedničkog života stranaka, doprinosu tužiteljice i njenih roditelja gradnji kuće, vraćanju duga GČ i o svom radnopravnom statusu. Činjenica je da je GČ protiv tuženika vodio sudski spor i da je založno pravo upisano prisilno po njegovom zahtjevu.

Tuženik nakon toga izjavljuje da je u cijelosti govorio istinu.

19. Svjedokinja VČ je prijateljica parničnih stranaka. Iskazuje kako je tužiteljica sigurno u kući s tuženikom stanovala 23. lipnja 2007. budući da je tog dana njezino dijete prespavalo u toj kući gdje su tada bile sve tužiteljičine stvari. Ona je i prije tog dana stanovala u toj kući, ali ne zna točno od kada. Kada je njezino dijete prespavalo u kući stranaka, kuća je bila opremljena za život, no ne može se sjetiti jesu li 2007. ulazna vrata već bila postavljena. Ne zna tko je i kada financirao gradnju kuće. Zna da je tužiteljica otplatila nekakav kredit te da je zalog bio uknjižen na kući i zna da je posudila novce od tate, a to joj je poznato po njezinom kazivanju. Zna da je FČ posudila novce od prijateljice iz Austrije od kojih je kupila ulazna vrata. Nema saznanja tko je od stranaka tijekom braka dizao kredite i kada.

Pun. tuženika stavlja primjedbu na iskaz da je svjedokinja upoznata sa sadržajem tužbe jer bez upita suda navodi činjenice koje pogoduju tužiteljici te spominje vrata pa je očito instruirana od strane tužiteljice.

Svjedokinja je ostala u cijelosti kod svog iskaza. Navodi kako je upravo o vratima upoznata, budući da je ona preporučila majstora koji će ta vrata ugrađivati.

20. Svjedok ŽČ, brat tužiteljice, iskazuje da su stranke počele živjeti zajedno 2004. kada su zajedno uselile u kuću. Prije toga tuženik je živio kod svojih roditelja, a FČ kod svojih. Kuća je bila dovršena koju godinu prije nego što su stranke u nju uselile i bila je prazna do useljenja. Stranke su zajedno gradile kuću, a ne zna je li netko dizao kredite. Na izgradnji kuće radili su majstori, a pomagao je i njegov otac. Nakon što je tuženik bio u blokadi, njegov otac prodao je vikendicu i dao tužiteljici oko 14.000,00 do 16.000,00 eura da se plati dugovanje za kredit zbog kuće. Iskazuje kako je njegov otac radio završne radove: postavljao je stiropor, a ne sjeća se kada. Nema saznanja tko je kupovao namještaj niti je li među strankama postojao dogovor tko će otplaćivati kredit, a tko će plaćati račune. Nema saznanja tko je ishodio dokumentaciju za rušenje kuće, građevnu i uporabnu dozvolu.

Na upit pun. tužiteljice, iskazuje da se ne sjeća je li njegov otac stavljao stiropor prije ili nakon što su stranke uselile. Svjedok iskazuje da je on pomagao oko rušenja stare kuće gdje ga je pozvao tuženik. Na rušenju kuće sudjelovali su tuženikovi prijatelji, njihova zajednička sestra, a i tužiteljica koja je radila lakše fizičke poslove. Ne zna tko je kopao temelje kuće, a on je nasipavao između temelja. Po potrebi je dolazio i otac tužiteljice. Dok se rušila stara kuća tuženik je živio kod svojih roditelja, a tužiteljica sa svojim roditeljima, ali je povremeno prespavljivala kod tuženika.

Pun. tuženika stavlja primjedbu na iskaz svjedoka u dijelu gdje govori da su stranke zajedno gradile i financirale izgradnju kuće, nakon čega svjedok pojašnjava da nije rekao da su zajedno financirali, nego je opisao radove koje su zajedno radili.

21. Svjedok HČ, otac tužiteljice, iskazuje da se sa sigurnošću sjeća da su stranke prije 2005. već živjele zajedno. To mu je poznato jer je bivši zet na njegovoj terasi u betonu upisao "Manuela 2005." Iskazuje kako nije sudjelovao u rušenju stare kuće, ali zna da su stranke došle po njegovog sina i drugu kćerku te su svi zajedno išli rušiti kuću, a pomagali su im i Manuelini prijatelji. Ne sjeća se kada je stara kuća srušena. On i njegova supruga nisu financijski pomagali oko građenja nove kuće te ne zna od kojih novaca je kuća sagrađena. Iskazuje kako je njegova supruga financijski pomogla oko opremanja kupaonice, ali ne zna s kojim iznosom. On je napravio skelu i lijepio je zadnju stranu kuće sa stiroporom dok su na ostale zidove stiropor lijepili majstori. Tuženik je sudjelovao tako što mu je pomogao oko postavljanja skele. Iskazuje kako je lijepio pločice u kupaonici, pretpostavlja da su pločice od novaca koje je dala njegova supruga. Betonirao je i šalovao terasu te je betonirao stepenice. Prekrečio je stražnju stranu kuće, a skelu je pravio i na drugoj strani kuće i napravio špalete oko prozora. Stranke mu ove radove nisu platile. Tuženik je imao dugove po kreditima, stranke su mu rekle da postoji ovrha te se boje da će izgubiti kuću. Tada je razgovarao s tuženikovim roditeljima i rekao da će on dati novce da se krediti zatvore da djeca ne izgube kuću, s tim da se kuća prepiše na tužiteljicu, a tuženikovi su roditelji rekli da bolje da država uzme kuću, nego da se kuća prepiše na tužiteljicu. Bez obzira na to, prodao je salaš i od prodaje toga dao je tužiteljici 70.000,00 kuna. Tuženik nekih šest godina nije radio. U vrijeme kada je stavljao stiropor i skele stranke su već živjele u kući, a umjesto vrata bila su kartonska vrata. Stranke su dakle živjele u nedovršenoj kući. Zajedničko dijete im se rodilo 2011. Ne može sjetiti gdje su stranke živjele kada se rušila stara kuća, niti kada se gradila nova kuća.

22. Svjedokinja BČ, sestra tužiteljice, iskazuje kako su staru kuću rušili ona, njezin bivši muž, parnične stranke, njezin brat i zajednički prijatelji nje, tužiteljice i tuženika. Oko 2002. sagrađena je kuća te dignuta pod krov, ali nije bila useljiva jer je trebalo napraviti grijanje. Ne zna od kojih novaca je kuća sagrađena. Dok se stara kuća rušila tužiteljica je prespavljivala kod tuženika koji je živio sa svojim roditeljima. Tuženik je povremeno spavao u novoj kući, a definitivno su oboje uselili u tu kuću 2005. Ne zna tko je ishodio dokumentaciju za rušenje stare kuće te građevinsku i uporabnu dozvolu. Koliko se sjeća, na izgradnji kuće majstori su radili kompliciranije poslove, a radile su i stranke, s tim da je oko izgradnje puno pomogao njezin tata na način da je lijepio pločice, stavljao stiropor i skelu. Za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice stranaka tužiteljica je bila zaposlena, a tuženik je radio povremeno. Kredit za kuću digao je tuženik prije gradnje kuće. Stranke su zajedno digle još jedan kredit kojim su zatvorile stari kredit i kupile što im treba. Zna da je tuženik imao dug prema nekom GČ što joj je rekla tužiteljica. Također joj je rekla da joj je tuženik zabranio da isplati taj dug GČ, ali ona je bila očajna i to je ipak učinila kako joj ne bi zaplijenili kuću ili stvari u kući. Također je postojala hipoteka na kući i njezin otac je dao 70.000,00 kuna, a tužiteljica je još neke novce posudila pa je zatvoren kredit. O ostalim dugovanjima nema saznanja.

Na upit pun. tužiteljice, svjedokinja navodi da ne zna tko je odlučio kako će kuća izgledati i tko je davao prijedloge za nacrte. 2005. kuća je bila useljiva u smislu da je postojala kupaonica i kuhinja, ali u to vrijeme nije imala ulazna vrata.

Na upit pun. tuženika, svjedokinja navodi da je otac stiropor stavljao kada su stranke već živjele u toj kući, a za pločice se ne sjeća. Ne sjeća se je li se tuženik ili njegovi roditelji protivili da tužiteljičin otac da novce za zatvaranje kredita.

23. Svjedokinja ĆČ, majka tuženika, iskazuje kako je njezin suprug iza svoje majke u listopadu 2001. naslijedio nekretninu koja je predmetom ovog postupka. Nakon toga su se suprug i GČ dogovorili da će GČ graditi novu kuću. Suprug je početkom 2002. darovnim ugovorom prenio vlasništvo na sina. Rušenje stare kuće započelo je u proljeće 2002., a papirologiju za rušenje stare kuće većinom je odradio njezin suprug. Rušenje je odradila građevinska firma i odvoz materijala s tim da su FČ i GČ bili nazočni, ali nisu radili fizičke poslove. Svjedokinja iskazuje kako je ona posluživala piće i hranu majstorima. Tuženik je osmislio kako će izgledati nova kuća, a projekt je platio njezin suprug. Krajem 2002. počela je izgradnja kuće i tada su napravljeni temelji i betonska deka što su financirali ona i suprug. U jesen 2002. tuženik je podigao kredit od 30.000,00 eura koji je uložen za materijal te za tvrtku Stanković koja je gradila kuću. Suprug i ona su kao osiguranje za ovaj kredit dozvolili uknjižbu hipoteke na njihovu kuću. 2002. godine tuženik je još stanovao s njima, a tužiteljica sa svojim roditeljima. Ne zna jesu li se stranke nešto dogovarale oko izgradnje kuće i da bi izgradnja bila za njih oboje jer se sve vezano za izgradnju dogovaralo u obitelji nje, supruga i tuženika. Tužiteljica je tada povremeno dolazila kod GČ koji je stanovao s njima, ali nije prespavala. 2003. kuća se sazidala i stavljen je krov, a ona je kupila šest pregradnih vrata, dok su prozori kupljeni od kredita kojeg je podigao tuženik. Njezin suprug je sa sinom napravio struju, a vodu je suprug napravio sa susjedom. Godine 2004. je napravljeno podno grijanje koje su radili GČ, njezin suprug i jedan majstor. U listopadu 2004. GČ se uselio u kuću, a na ulazna vrata stavio je karton. FČ se uselila kod GČ krajem ljeta 2009. Roditelji tužiteljice nisu financijski sudjelovali u izgradnji kuće. FČ i GČ su zajedno kupili tuš kabinu, dva lavaboa i dva ogledala. Pločice u kupaonicu su radili njezin suprug, tuženik njihov susjed, a ne zna tko je pločice kupio. FČ i GČ su kupili ulazna vrata kako bi zamijenili kartonska. Manuelin otac je 2011. uz pomoć rodbine obje parnične strane betonirao terasu. Što se tiče skele za vanjske zidove, iskazuje kako je imala skelu od prije, a kako se radi o prizemnici postavljenje skele nije bilo komplicirano i postavio ju je njezin suprug, a Manuelin otac nije radio ništa na vanjskim zidovima odnosno općenito nije sudjelovao u izgradnji kuće osim na izgradnji terase. Iskazuje kako su ona i suprug financirali kupovinu kuhinje, blagovaonice, dnevne i spavaće sobe te su namještaj birali GČ i njezin suprug. FČ nije birala namještaj. Dakle, suprug i ona su financirali izgradnju i opremanje kuće koja je 2004. bila useljiva kada je tuženik u nju i uselio, a 2004. jedino nisu postojala ulazna vrata i nije bila sređena kupaonica te se GČ umivao u toaletu gdje je imao umivaonik, a tuširao se u kućanstvu nje i supruga. Iskazuje kako je kupaonica je napravljena 2009. kada je FČ uselila. Zna da je tuženik 2007. uzeo nekakav kredit kod PBZ-a u iznosu do 25.000,00 eura. Taj iznos je utrošen za betoniranje terase i kupaonicu, ali budući da su stranke tada živjele zajedno zapravo ne zna detalje kako su raspoređivali novac. Nadalje iskazuje kako je tužiteljica od 2005. do 2011. bila zaposlena na pola radnog vremena s plaćom od 1.700,00 kuna, a nakon toga puno radno vrijeme s plaćom od 4.000,00 kuna Tuženik je do 2010. radio u Kombinatu Belišće nakon čega je ostao bez posla te je imao povremena zaposlenja u tri tvrtke, međutim nije redovito otplaćivao kredit. Ima saznanja da je Manuelin otac HČ dao FČ 90.000,00 kuna kako bi se zatvorio dug koji je postojao prema PBZ-u i to je bio dogovor između FČ, GČ i Manuelinog oca. Manuelin otac je pozajmio njima te novce za vraćanje duga, a kako su se stranke razvele, taj novac mu nije vraćen. Doduše on je rekao da bi taj novac poklonio pod uvjetom da se kuća upiše kao vlasništvo tužiteljice na što tuženik nije pristao. Bračna zajednica parničnih stranka prestala je u proljeće 2020. kada se FČ odselila s djetetom. Iskazuje da nema saznanja da bi tužiteljica dizala nekakve kredite u cilju zatvaranja tuženikovih dugova niti da je tuženik osim dugovanja prema kreditu po PBZ-u imao drugih dugovanja koje je tužiteljica plaćala. Ne zna koji je bio dogovor između parničnih stranka za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice po pitanju tko će otplaćivati kredit, a tko režije i hranu, ali je tuženik ponekad znao tražiti od nje novac za režije koje mu je i dala ukoliko je imala. Iskazuje kako joj je tuženik rekao kako je za vrijeme dok je radio u Austriji u firmi tužiteljičinog bratića, da je sav novac koji je zaradio bratić tužiteljice njoj izravno plaćao, a tuženik je još u popodnevnoj smjeni odrađivao drugi posao kako bi si zaradio stan i hranu.

Na upit pun. tuženika, svjedokinja navodi da su sve troškove oko rušenja stare kuće, ishođenja dokumentacije odnosno sve troškove do 2002. kada je tuženik podigao kredit snosili ona i njezin suprug o čemu posjeduje račune. Kada je GČ podigao prvi kredit od 30.000,00 eura, 5.000,00 eura od kredita dao je teti (sestri svoga tate), stoga što su tuženikov otac i sestra trebali zajedno naslijediti spornu nekretninu, no teta se odrekla nasljedstva jer je znala da će GČ graditi kuću. Nakon što je tuženik dao teti 5.000,00 eura, ostalo je 25.000,00 eura koji su uloženi za kupnju građevinskog materijala i za radove na zidanju i žbukanje. Od tog iznosa stavljeni su zidovi, deka, krov i stolarija osim ulaznih vrata. Unutarnje radove su financirali suprug i ona svojim sredstvima. Npr. ona je kupila laminat u iznosu od 9.000,00 kuna o čemu posjeduje račun. Također su financirali podno grijanje. Pojašnjava da kada se rušila stara kuća, ona i suprug su platili odvoz šute i rušenje kuće, ali od stare kuće je ostao dio cigle koji je bio iskoristiv i taj dio cigle odvezao je Manuelin brat za potrebe vikendice Manuelinog oca. Naime, FČ i GČ su tada bili prijatelji pa je na taj način FČ svog oca izvijestila da se ruši kuća. Stranke su ozbiljno započele vezu oko 2005. HČ je povremeno dolazio dok se kuća gradila jer je mislio da će mu GČ biti zet. Misli da je tuženik isplatio prvi kredit od 30.000,00 eura prije nego li je 2007. podigao drugi kredit kod PBZ-a jer je tada skinuta i hipoteka s njezine kuće i stavljena je hipoteka na Markovu kuću. Nadalje odgovara da je tuženik prestao raditi Kombinatu Belišće 2009., nakon toga radio je u Siriusu godinu dana, oko dvije godine u Školskoj knjizi i jednu godinu u Plodinama te je 2013. otišao raditi u Austriju gdje je radio povremeno. Godine 2018. dobio je posao u Gradu Belišću vratio se u Hrvatsku. Na daljnji upit odgovara da tužiteljica, tužiteljičina mama i sestra BČ nisu dolazile na gradilište. Svjedokinja navodi da je u vrijeme dok se kuća gradila bila u radnom odnosu, a suprug joj je govorio tko dolazi na gradilište. Suprug je u mirovini od 2004.

Pun. tužiteljice stavlja primjedbu na iskaz svjedokinje da je neistinit, a čak suprotan i iskazivanju samog tuženika.

Svjedokinja je ostala u cijelosti kod svog iskaza. Navodi da je govorila istinu, da o svim radovima posjeduje dokumentaciju te da ne zna šta je njezin sin govorio, ali da isti nije bio upućen ni u šta osim u fizičke radove.

24. Svjedok ZČ, otac tuženika, iskazuje kako je iza pokojne majke naslijedio kuću 2001. koju je darovao GČ. Godine 2002. su supruga, GČ i on odlučili rušiti staru kuću i da će GČ graditi novu kuću pa je organizirao i platio geodetu i projekt za iskolčenje te je platio dovoz bagera, što je bio preduvjet za rušenje kuće. Ovlaštena firma izvela je rušenje kuće, a šutu su odnosili GČ, njegovi prijatelji, pa čak i mještani kojima je trebao dio šute. Vidio je tužiteljicu kada se kuća rušila u dva navrata, ali osim nje bilo je i drugo Markovo društvo. 2002. godine su on, supruga i GČ otišli u Veliškovce kod firme Stanković koja je izgradila novu kuću od temelja do krova. Nakon toga pristupilo se izvođenju unutarnjih radova: grijanje, struja, žbukanje, voda. Poznato mu je da je tuženik digao kredit, ali ne zna kada i u kojoj visini. Od toga kredita 5.000,00 eura dao je njegovoj (svjedokovoj) sestri kao naknadu za kuću jer se sestra odrekla nasljedstva iza pokojne majke. GČ je kredit uložio u izgradnju kuće, s tim da su izgradnju kuće također financirali svjedok i supruga vlastitim sredstvima. Iskazuje kako su on i supruga snosili troškove unutarnje stolarije, a vanjsku stolariju platio je GČ. S tuženikom i jednim prijateljem radio je struju i podno grijanje te sve instalacije vode. Po potrebi je dio materijala za struju, podno grijanje, instalacije i vodu plaćao on, jer GČ nije mogao snositi sve troškove sam. 2004. godine kuća je bila relativno useljiva iako tada još nije bila gotova kupaonica pa je GČ spavao u kući, ali se tuširao kod njega i supruge. Pločice i sanitarije u kupaonicu su ugrađivali te su troškove uređenja kupaonice snosili on i GČ, a ne tužiteljica i njezini roditelji. 2004. je bio na bolovanju pa je po osam sati dnevno obavljao radove na kući. Tužiteljica se u kuću uselila oko 2009., a ne zna je li prije toga prespavljivala. Iskazuje da GČ nije FČ predstavio kao svoju nevjenčanu suprugu niti kao prijateljicu sve do 2010. kada je FČ s GČ ostala trudna. Na upit suda kako komentira tuženikov iskaz da su tužiteljičini roditelji kupili pločice za kupaonicu, odgovara da ukoliko oni imaju račun da će im se on ispričati ukoliko je nešto pogrešno iskazao. Supruga i on imaju do najsitnijeg detalja sve račune koje su plaćali za izgradnju kuće.

Na upit suda ima li saznanja da je tuženik dizao kakav drugi kredit kojim bi zatvarao prvi kredit, svjedok odgovara da nema saznanja o tome, odnosno da nakon što se FČ uselila, on i supruga nisu se više miješali u njihov odnos. Iskazuje da je tuženiku bio založni dužnik te dopustio hipoteku na svojoj kući kako bi tuženik digao prvi kredit te je potpisao taj ugovor o kreditu kao založni dužnik. Hipoteka s njegove kuće je skinuta, ali ne zna kada, i ustraje kod toga da nema saznanja o tuženikovom drugom kreditu. Unatoč tome što nema saznanja o tuženikovom drugom kreditu, ima saznanja da je cijela tuženikova plaća odlazila na kredit. Na upit suda tko je plaćao režije i hranu navodi da ne zna kako su se stranke o tome dogovorile. Na upit suda tko je plaćao kredit nakon što je GČ ostao bez posla, navodi da vjerojatno nitko, a nema saznanja da bi tužiteljica platila zatvaranje kredita. Ne zna detalje, ali iskazuje da je nakon 2011. bilo govora da bi Manuelini roditelji dali iznos od 70.000,00 kuna pa da se kuća prepiše na ime FČ, a GČ na to nije pristao. Nema saznanja je li tuženik uzeo nekakve novce od FČ kako bi podmirio dugove. Na upit suda da navede je li u bilo čemu prilikom izgradnje, rušenja stare kuće ili uređenja nove kuće sudjelovala tužiteljica, odgovara da su stranke kupile ulazna vrata, ali ne sjeća se kada, te su zajedno radile terasu kojom prilikom su sudjelovali njihovi prijatelji, a moguće i tužiteljičin otac HČ, a osim navedenog tužiteljica nije ni u čemu sudjelovala i ništa financirala, te nadodaje da su on i supruga kupili namještaj (kutnu garnituru, stol i šest stolica, dječju sobu, viseću kuhinju, perilicu za suđe i rublje).

Na upit pun. tuženika, svjedok navodi da u dogovorima oko rušenja, izgradnje kuće, opremanja kuće, tužiteljica nije sudjelovala, već isključivo on, njegova supruga i tuženik. Projektnu dokumentaciju za izgradnju kuće dogovarali su i ishodili on i tuženik kod arhitekta u Osijeku u Divaltovoj ulici. Arhitekta i geodetu F plaćali su on i supruga, naročito u početku jer su imali ušteđevinu i dionice. Struju je radio sa sinom i majstorom Šutalom iz Bistrinaca, podno grijanje s poznanikom N i tuženikom, a vodu sa susjedom G koji je po struci vodoinstalater, također uz asistenciju tuženika. Ove radove nije plaćao već su to poznanici radili iz usluge, ali platio je trošak materijala. Nadalje iskazuje da tužiteljica nikada nije prespavala u kućanstvu njega i njegove supruge. Dodaje kako je tužiteljica 2009. radila kod njegove šogorice koja je imala računovodstvenu firmu u [adresa] u kojoj je stanovao tuženik, a 2009. tužiteljica je biciklom putovala iz [adresa] u [adresa] na posao i tada još nije stanovala s GČ.

Na upit pun. tužiteljice, svjedok navodi da je tuženik od kredita snosio trošak vanjske stolarije kao i trošak izgradnje kuće od temelja do krova, s im da sve ono što nije bilo dovoljno su financirali on i supruga. Ne želi reći koliku su imali ušteđevinu, no iskazuje da su on i supruga uložili 90 % financijskih sredstava, a tuženik 10 %. Ne zna tko je vraćao prvi kredit, ali on i supruga nisu vraćali prvi kredit. Navodi da je tuženik radio godinu dana u Plodinama, a nakon toga u Siriusu u [adresa]. Kada je radio u Siriusu, FČ i on su već bili u braku. Ne zna jesu li bili vjenčani kada je tuženik radio u Plodinama. Pozna tužiteljičinog brata i sestru, a tužiteljičinom ocu je popravljao perilicu za rublje prije nego što su bili vjenčani. Oca tužiteljice pozna jer su zajedno radili u Belišće d.d. Dodaje da u kući koja je predmetom ovoga spora nije ništa tužiteljičino, sudjelovala je u troškovima kupnje ulaznih vrata, a ostalo nije njezino niti on ima saznanja je li tuženik dizao kakav kredit, tko je taj kredit otplaćivao i kako je uopće skinuta hipoteka s njegove kuće.

Pun. tužiteljice ima primjedbi na iskaz svjedoka da je pristran. Razlikuje se od svih do sada izvedenih dokaza uključujući i iskaz tuženika i gđe. ĆČ.

Svjedok navodi da ostaje kod svog iskaza i da je sve istinito iskazivao, te da sve radove koji su snosili on i supruga on ima račune.

25. Svjedok EČ iskazuje da ne zna kada su stranke počele živjeti zajedno. Sa svojom suprugom i sinom posjetio ih je 2005. ili 2006. na adresi u [adresa] gdje su stanovali pokraj kuće tuženikovih roditelja. Dolazio je 2007. i 2008. posjetiti stranke, zajedno su se fotografirali i skupa su ručali kod tuženikovih roditelja. Tužiteljica je cijelo vrijeme kada je dolazio živjela s tuženikom i tamo je imala sve svoje osobne stvari. Ne zna tko je rušio staru kuću i gradio novu kuću, zna po kazivanju tužiteljice da je njezin otac gradio terasu i fasadu. Zna da GČ nije mogao otplaćivati kredite pa je Manuelin otac prodao vikendicu kako bi se neki dugovi otplatili. Kada je došao 2005., 2006. kuća je bila u potpunosti izgrađena te su postojala ulazna vrata u kuću. Ne zna tko je ishodio dokumentaciju za kuću. Kada bi dolazio u RH zadržao bi se do dvanaest dana i tada je boravio u kućanstvu stranaka. Nadalje navodi da je tuženik boravio kod njega u periodu od jedanaest mjeseci oko 2016. Tuženik je radio u njegovoj firmi te mu je platio na ruke. S GČ je dogovorio da će mu novac davati na ruke, a nije bilo dogovora da će Markovu zaradu isplaćivati izravno FČ.

26. Svjedok LČ parnične stranke pozna dugo vremena, a dojma je da su u periodu između 2002. i 2006. živjeli na adresi u [adresa]. Posjećivao ih je na toj adresi i tužiteljica je svaki puta kada bi ih posjetio bila tamo. Nije zagledao jesu li tamo njezine osobne stvari, ali ona je spremala večeru pa je prirodu odnosa među strankama ocijenio kao da su u braku budući da su bili u vezi još kad je tuženik polazio srednju školu. Nije sudjelovao u rušenju stare kuće, ali je pomagao kada se gradila nova kuća negdje u periodu od 2002. do 2006., ne može se vremenski orijentirati. Tada je bilo njih nekoliko prijatelja koji su pomagali bi s gradnjom kuće, te su prilikom izgradnje dolazili i tužiteljica i tuženik. Nema saznanja o tome tko je od stranaka podizao i vraćao kredite. Zna da u jednom periodu tuženik nije radio, a tužiteljica je radila pa je bilo problema oko financija. Njegov rad nije mu nitko platio jer je strankama pomagao, a ne zna tko je plaćao kupovinu materijala i je li netko plaćao majstorima. Ne sjeća se ulaznih kartonskih vrata niti kada su stavljena ulazna vrata u kuću. Pozna roditelje obje parnične stranke te da kada bi posjećivao stranke u kući na adresi Z [adresa], Markovi bi roditelji znali ponekad naići. Markovi roditelji živjeli su u drugoj ulici, a njihova kuća bila je na udaljenosti oko 100 m. Tužiteljica i tuženik su i njega posjećivali, nekada skupa, a nekada zasebno. Kada je pomagao pri izgradnji kuće odnosno fasade, tada su pomagali i tužiteljičin otac i brat, te tuženikov otac. O godinama 2002. do 2006. orijentirao se jer je tada bio zaposlen u Ipercoopu kada se intenzivnije družio sa strankama. Navodi da je pomagao pri postavljanju izolacije, odnosno fasade, a prije toga nije sudjelovao u radovima oko izgradnje kuće. Prilikom izgradnje, ne sjeća se jesu li tamo bili i tužiteljica i njezin otac i brat, vidio ih je tek kada se postavljala skela i radila fasada. Stranke nisu zajedno živjele prije izgradnje kuće, ali su ponekad jedno kod drugog prespavljivali.

27. Uvidom u predmet P Ob-140/2020 je utvrđeno kako je presudom od 29. siječnja 2021. razveden brak stranaka koji su sklopili 27. lipnja 2011. Presuda je postala pravomoćna 19. veljače 2021. Zajedničko dijete rođeno im je 31. svibnja 2011. U ovom je predmetu priloženo mišljenje psihologa u kojem se nakon obrade stranaka navodi kako su stranke živjele zajedno jedanaest godina prije sklapanja braka, no u izvješću o obiteljskim prilikama stranaka se navodi da su bračnu zajednicu sklopili nakon jedanaest godina veze. Nadalje se u obrazloženju presude navodi je tužiteljica s djetetom odselila od tuženika u ljeto 2020.

28. Nadalje je izvršen uvid u podatke o plaćanju dva kredita koje je tuženik podigao te je provedeno vještačenje po vještakinji financijsko knjigovodstvene struke Dajani Vuković iz DV Consulting d.o.o. vezano za dva stambena kredita koje je tuženik podigao u RBA I PBZ s tim da se vještakinja očituje kada su krediti zatvoreni, da iskaže ukupan iznos otplaćenih kredita, kao i pojedinačne iznose s datumima kada su pojedinačne rate plaćene.

28.1. Iz navedenog je utvrđeno kako je tuženik realizirao stambeni kredit u iznosu od 241.000,00 kuna/31.986,00 eura dana 28. kolovoza 2007. kod PBZ-a. Taj kredit podmiren je ugovorom o nagodbi u iznosu od 91.200,00 kuna/12.105,65 eura 31. svibnja 2017. te je kredit stavljen u status “otpušten plasman”. Nadalje je utvrđeno da je do 2. svibnja 2013. (str. 247 - 249) po ovom kreditu prije nagodbe otplaćeno ukupno 94.176,36 kuna/12.499,75 eura. Zbroj iznosa plaćenog po nagodbi i pojedinačno otplaćenih iznosa je ukupno 185.386,36 kuna/24.605,40 eura.

28.2. Što se tiče stambenog kredita u RBA isti je podignut 22. kolovoza 2002. na 30.000,00 eura. Vještakinja daje nalaz da je ovaj kredit u cijelosti prijevremeno otplaćen 31. kolovoza 2007. u iznosu od 211.518,00 kuna/28.073,26 eura, a 3. rujna 2007. je izvršen povrat više plaćenog iznosa u visini od 3.687,61 kuna/489,43 eura. Ovaj kredit je prijevremeno zatvoren iz plasmana kredita kod PBZ-a. Ukupno je ovaj kredit vraćen u visini od 301.108,03 kn/39.963,90 eura.

28.3. Nakon ovoga vještakinja zaključuje kako je po oba kredita ukupno vraćeno 64.569,30 eura, a na sam nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi niti pitanja.

28.4. Vještakinja je uz nalaz i mišljenje priložila podatke koliko je mjesečno točno iznosa po oba kredita otplaćeno u ratama i kojih datuma (str. 272-274 spisa).

29. Među strankama je sporno kada je započela njihova izvanbračna zajednica i čini li nekretnina u [adresa] bračnu stečevinu na jednake dijelove te ukoliko ne čini, ima li tužiteljica osnove potraživati polovinu ulaganja u tu nekretninu i to u visini polovine otplaćenih kredita koja je tuženik podigao kod RBA i PBZ-a, a uloženi su u nekretninu. Nadalje je sporno je li tuženik dužan tužiteljici isplatiti iznose kojima je ona podmirila njegove osobne dugove, kao i ima li tužiteljica pravo od tuženika potraživati iznos kojim je na temelju nagodbe zatvoren stambeni kredit kod PBZ-a.

30. Iz provedenog dokaznog postupka utvrđene su sljedeće činjenice:

- kako je tuženik od svog oca u siječnju 2002. dobio na dar nekretninu upisanu u k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] [adresa] površine 759 m2 na kojoj je bila stara kuća;

- da je u kolovozu 2002. tuženik realizirao prvi kredit od 30.000,00 eura kod RBA kojim je isplatio tetu u iznosu od 5.000,00 eura, a ostatak je uložen u nekretninu;

- da je stara kuća srušena te sagrađena nova kuća koja je bila useljiva 2004.;

- da je tuženik uselio u novu kuću u listopadu 2004.;

- da je tužiteljica uselila u kuću s tuženikom godinu dana kasnije poslije tuženika;

- da je u kolovozu 2007. tuženik podigao drugi kredit i to kod PBZ-a u iznosu od 241.000,00 kuna/31.986,00 eura,

- da je kreditom podignutim kod PBZ-a djelomično zatvoren prvi kredit kod RBA, a ostatak opet uložen u nekretninu;

- da je PBZ pokrenula ovrhu budući da kredit nije redovito otplaćivan;

- da je otac tužiteljice dao 70.000.00 kuna, a tužiteljica ostatak te je tuženik s PBZ-om sklopio u svibnju 2017. nagodbu pa je isplatom banci iznosa od 91.200,00 kuna/12.105,65 eura dug zatvoren u cijelosti;

- da je prije nagodbe PBZ-u otplaćeno ukupno 94.176,36 kuna/12.499,75 eura;

- da je RBA-u otplaćeno ukupno 301.108,03 kn/39.963,90 eura;

- da je tuženik imao i osobnih dugova prema GČ i Cornix-grupi d.d.

31. Sud je najprije utvrđivao kada je započela izvanbračna zajednica stranaka koja se po svojoj naravi može izjednačiti s bračnom te je na temelju provedenih dokaza zaključio da je to bilo u listopadu 2005. Iskazi stranaka te svjedoka su apsolutno suprotni u odnosu na navođenje vremena kada bi počela izvanbračna zajednica stranaka. Diskrepancija ide do te mjere da se u iskazima i pisanim podnescima stranaka kao početak njihovog zajedničkog života spominje raspon od 2000. do 2011. godine. No, prilikom ocjene iskaza svjedoka sud ne cijeni samo puko navođenje godina u kojem dijelu je moguće da su svjedoci instruirani ili se ne sjećaju, već cijeni cjelokupni iskaz svakog svjedoka ne bi li uspio utvrditi sve relevantne činjenice, a pritom dovodi te iskaze u korelaciju s iskazima samih stranaka, njihovim navodima tijekom postupka i ostalom dokumentacijom u spisu. Pritom se naglašava da sud niti jedan iskaz kako stranaka tako i svjedoka nije ocijenio u cijelosti neiskrenim, ali u određenim segmentima iskazi su usmjereni pogodovanju tužiteljici ili tuženiku što boljem uspjehu u postupku. Tako tužiteljica u tužbi najprije tvrdi da je zajednički život stranaka počeo 2000., potom tijekom postupka ipak ističe kako je tuženik godinu dana živio sam u nedovršenoj kući što implicira da je on prije nje uselio u novoizgrađenu kuću. U iskazu tužiteljica navodi kako je uselila s tuženikom 2004. ili 2005. Tuženik pak u pisanom podnesku navodi kako je zajednički život stranaka počeo rođenjem zajedničkog djeteta 31. svibnja 2011., da bi u svom iskazu naveo kako je s tužiteljicom počeo stanovati godinu ili dvije prije sklapanja braka, što bi se podudaralo s 2009. godinom. U tom pravcu iskazuje i svjedokinja ĆČ, tuženikova majka koja kaže da su stranke počele živjeti krajem ljeta 2009. Međutim, svjedokinja ĆČ kasnije u spontanom iskazivanju navodi da joj je poznato da je tuženik podigao kredit u PBZ-u tijekom 2007. koji je utrošen na betoniranje terase i kupaonicu i da zapravo ne zna kako su stranke raspoređivale novac jer su već živjele zajedno. S obzirom na ovakav iskaz svjedokinje, sud zaključuje da su svakako 2007. stranke živjele zajedno, a ne tek 2009. kako iskazuje svjedokinja. Pored ovoga, svjedokinja ĆČ ima detaljnih saznanja koliko je iznosila plaća tužiteljice 2005. pa i ovo upućuje na činjenicu da je tužiteljica već 2005. bila prisna s obitelji ĆČ i uključena kao izvanbračna supruga tuženika, a ne puka djevojka njezinog sina. Što se tiče iskaza svjedoka oca tuženika ZČ o početku izvanbračne zajednice stranaka, isti je u ovom dijelu apsolutno usmjeren tome da njegov sin uspije u postupku jer on navodi kako je tužiteljica kod tuženika uselila 2009., potom iskazuje da tuženik tužiteljicu sve do 2010. nije predstavio niti kao svoju djevojku niti kao prijateljicu, da bi onda poslije u spontanom iskazivanju sudu odgovorio kako ne zna je li tuženik dizao kakav drugi kredit kojim bi eventualno zatvarao prvi kredit jer nakon što se FČ uselila, on i supruga nisu se više miješali u njihov odnos. Pa kako iz provedenog postupka slijedi da je tuženik drugi kredit (kod PBZ-a) podigao u kolovozu 2007. tada je očito da je neistinit dio iskaza svjedoka ZČ da bi tužiteljica započela zajednički život s tuženikom tek 2009. Sud nije povjerovao niti dijelu iskaza brata tužiteljice ŽČ da je izvanbračna zajednica počela 2004. kad su stranke uselile zajedno jer iz navoda same tužiteljice proizlazi da oni nisu uselili u isto vrijeme već je u kuću prvo uselio tuženik. Sud vjeruje dijelu iskaza svjedoka ĆČ i ZČ da je tuženik stekao nekretninu darovanjem pa se nakon toga krenulo se u ishođenje potrebne dokumentacije i u rušenju stare kuće u proljeće 2002. te je nova kuća sagrađena i bila useljiva u listopadu 2004. (iako nedovršena) kada je tuženik u nju i uselio. Ovaj dio iskaza podudaran i s materijalnom dokumentacijom u spisu. Budući da sama tužiteljica navodi kako je tuženik najprije živio sam u nedovršenoj kući oko godinu dana prije nego li je ona ondje doselila, logično je da je ona doselila kod tuženika u listopadu 2005. Tome u prilog ide iskaz tužiteljice koja navodi da je zajednica života počela tijekom ili 2004. ili 2005. Samo uvjerenje o prebivalištu u konkretnom slučaju ne igra ulogu i nije dokaz početka izvanbračne zajednice. Pritom je sud u obzir uzeo i iskaz svjedokinje VČ koja nema razloga pogodovati uspjehu bilo koje od stranaka, da su stranke nedvojbeno živjele skupa u lipnju 2007., a i prije toga. Naime, svjedokinja se detaljno sjeća da je njezino dijete ondje prespavalo, a tada su već stvari tužiteljice bile u kući. Pored ovog, i svjedok JČ iskazuje da su stranke skupa živjele 2005. ili 2006. kada ih je posjećivao u kući, a sud mu vjeruje da je tada tužiteljica imala ondje svoje osobne stvari jer bi se on zadržao kod stranaka oko dvanaest dana pa je mogao nedvojbeno uočiti ovu okolnost. Svjedok LČ koji se sa strankama družio ne može se točno vremenski orijentirati, ali smješta period početka zajedničkog života stranaka između 2002. i 2006. Dakle, životna i ekonomska zajednica stranaka počela je u listopadu 2005. kada je tužiteljica doselila u kuću tuženika. Međutim, emotivna povezanost stranaka prije toga dulje vrijeme koja je uključivala i povremeno noćenje kod tuženika, dolazak tužiteljice na gradilište dok se rušila stara kuća i gradila nova, ne može sama po sebi predstavljati temelje za utvrđenje o postojanju takve zajednice.

32. Pravni režim imovine bračnih drugova sudi se prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine sukladno čl. 551. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje ObZ/15) pa je odredbom čl. 248. Obiteljskog zakona (NN broj: 116/03, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11 – dalje: ObZ/03) propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok njihovu posebnu imovinu, sukladno odredbi čl. 253. ObZ/03 predstavlja imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od one iz čl. 248. ObZ/03 (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.). Sukladno odredbi čl. 249. st.1.ObZ-a/03 smatra se da su suvlasnički dijelovi na bračnoj stečevini jednaki, ako bračni drugovi drugačije nisu ugovorili. Slično propisuje i čl. 36. ObZ/15. Oba ObZ-a izjednačavaju izvanbračnu zajednicu s bračnom ukoliko je trajala tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

33. S obzirom da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici počevši od listopada 2005. koja je nastavljena brakom koji je trajao od 27. lipnja 2011. do 19. veljače 2021., primjenjuju se odredbe ObZ/03 i ObZ/15.

34. Stav je suda kako sporna nekretnina koju je tuženik dobio darovanjem od svog oca i na kojoj je srušena stara te izgrađena nova kuća čini njegovu vlastitu imovinu, odnosno da tužiteljica nije stekla pravo suvlasništva na istoj te njezin stvarnopravni zahtjev nije osnovan, ali je osnovan njezin obveznopravni zahtjev s osnova ulaganja. Tuženik je darovanjem od svog oca stekao nekretninu u siječnju 2002. na kojoj je postojala stara kuća. U kolovozu 2002. tuženik je podigao kredit kod RBA na iznos od 30.000,00 eura. Od ovog kredita 25.000,00 eura uloženo je u izgradnju nove kuće, a 5.000,00 eura tuženik je dao očevoj sestri kao naknadu što se odrekla nasljedstva upravo u cilju da tuženiku u konačnici pripadne cijela nekretnina. Tužiteljica nema detaljnih saznanja o ovim okolnostima, odnosno najprije ističe da je tuženik nekretninu dobio od djeda i bake, da je radove na novoj kući izvodila firma Novoselić, u svom iskazu dva puta navodi kako je tuženik prvi kredit podigao kod PBZ-a (a ne kod RBA), ona nema saznanja da je tuženik imao sudužnike prilikom podizanja prvog kredita, ona iskazuje da je gradnja počela 2000. Njezino neznanje o odlučnim činjenicama iz perioda od 2000. do 2005. je zapravo životno i okolnosno jer ona je s tuženikom počela stanovati u listopadu 2005. prije čega očito nije značajnije sudjelovala niti u ishođenju dokumentacije, niti u rušenju stare kuće, niti u izgradnji nove kuće. Tužiteljica je znala biti fizički prisutna dok se stara kuća rušila, no tada veza stranaka nije bila na stupnju ekonomske i životne zajednice. Naime, u rušenju su sudjelovali jednako tako i tužiteljičina sestra, brat i zajednički prijatelji kao pomoć tuženiku. Sama tužiteljica iskazuje da su arhitekta za izgradnju financirali tuženikovi roditelji, dok svjedoci s tužiteljičine strane HČ, ŽČ i BČ nemaju saznanja tko je ishodio potrebnu dokumentaciju za rušenje stare i izgradnju nove kuće niti od čijih je novaca sagrađena. Svjedokinja BČ nema saznanja tko je davao prijedloge i nacrte kako će kuća izgledati. Iako tuženikovi roditelji u jednom segmentu svog iskaza pokušavaju pogodovati tuženiku (prikazujući da bi stranke počele stanovati kasnije nego što jesu), njihovi iskazi u dijelu koji se odnosi na samo rušenje kuće te gradnju nove kuće su iscrpni i detaljni od točnog vremena izgradnje, detaljnih imena majstora koji su sudjelovali kod pojedinih radova, pa im sud u ovom dijelu vjeruje. Pored ovoga ovi svjedoci iskazuju kako posjeduju i račune do najsitnijeg detalja te sud zaključuje da su uistinu tuženikovi roditelji značajno financijski sudjelovali u izgradnji nove kuće. Stavljajući u korelaciju raspoloživu materijalnu dokumentaciju i iskaze svjedoka ZČ i ĆČ, pa i samih stranaka, sud je utvrdio da iznos od 25.000,00 eura od prvog kredita nije bio dovoljan za rušenje stare i izgradnju nove kuće, a ostatak su financirali tuženikovi roditelji. Od kredita je naime kupljen trošak građevinskog materijala te je plaćen dio radova, dok su projektnu dokumentaciju za gradnju nove kuće, iskop temelja i betoniranje deke, i dio radova platili tuženikovi roditelji. Tuženikovi roditelji platili su i trošak unutarnje stolarije, podno grijanje, a financirali su i namještaj te je otac tuženika odradio i dio fizičkih radova u vidu postavljanja struje, podnog grijanja i vode. Kuća je 2004. bila useljiva iako nije bila do kraja dovršena. Štoviše, tuženik se tuširao kod svojih roditelja koji su stanovali u blizini kada je uselio u novoizgrađenu kuću. Tužiteljica je uselila potom u listopadu 2005. kada nastupa ekonomska zajednica stranaka što se očituje u zajedničkoj otplati kredita te podizanju novog kredita i zatvaranju starog, a igra ulogu u odnosu na obveznopravni zahtjev tužiteljice. Tužiteljica je financirala kupnju ulaznih vrata, njezini roditelji su financirali pločice u kupaonici i tuš kabinu i njezin je otac betonirao terasu, te jedan fasadni vanjski zid na kući. Međutim ovi radovi i ulaganja po mišljenju suda nemaju toliki značaj da bi doveli do toga da tužiteljica postane suvlasnicom nekretnine. Odredbom čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZV) je propisano da se adaptacijom, nadogradnjom, dogradnjom ili ulaganjem u tuđu nekretninu ne može steći pravo vlasništva pa tužiteljica nije stekla pravo suvlasništva na nekretnini koju je tuženik dobio od svog oca i koja predstavlja njegovu vlastitu imovinu niti je tužiteljica dokazala da je među strankama postojao sporazum u tom pravcu. Kako je obrazloženo, ona nije niti graditeljica na tuđem zemljištu jer je kuća izgrađena prije nego li je ona uselila u kuću. Tuženikovi roditelji su dali suglasnost za stavljanjem hipoteke na svoju nekretninu u svrhu podizanja tuženikova prvog kredita kod RBA, financirali su dokumentaciju potrebnu za izgradnju kuće, a tuženik je sudjelovao u izgradnji kuće iznosom kredita od 25.000,00 eura. Slijedom izloženog, odbijen je stvarnopravni zahtjev tužiteljice da bi ista s osnova bračne stečevine bila suvlasnicom nekretnine jer ista nije stečena radom niti potječe iz te imovine u smislu čl. 248. ObZ/03.

35. Međutim, tužiteljica ima pravo potraživati ulaganja u nekretninu i to u vidu polovine otplaćenih kredita prema RBA i PBZ te je njezin eventualno kumulirani obveznopravni tužbeni zahtjev djelomično osnovan. Naime, od početka izvanbračne zajednice u listopadu 2005. tužiteljica je s tuženikom u ekonomskoj zajednici i zajednici života snosila sve troškove pa tako počela sudjelovati i u otplati kredita kojeg je tuženik podigao 2002. kod RBA, a kasnije je sudjelovala i u otplati kredita kojeg je podigao 2007. kod PBZ-a. Nije od utjecaja dogovor stranaka da tužiteljica plaća režije, a tuženik kredit niti tko je od stranaka koliko radio i s kojim primanjima jer su bračni drugovi na bračnoj stečevini suvlasnici u jednakim dijelovima pa u tim dijelovima dijele i obveze. Tuženik nije dokazao da bi njegova majka značajno sudjelovala u otplati kredita, a osim toga svjedok ZČ iskazuje kako on i supruga nisu vraćali prvi kredit podignut kod RBA. Sud je iz nalaza i mišljenja vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke utvrdio iznos koliko su stranke otplatile po oba kredita za vrijeme njihova zajednička života. Nalaz i mišljenje sud je u cijelosti prihvatio, a niti stranke na sam matematički obračun nisu imale primjedbi. Za naglasiti je da među strankama nije sporno da su oba kredita uložena u nekretninu u [adresa] upisanu kao vlasništvo tuženika pa je sud mišljenja da je tužiteljica sudjelovanjem u otplati kredita za trajanja bračne zajednice na ovaj način ulagala u nekretninu jednako kao i tuženik čime je došlo do povećanja tuženikove imovine.

35.1. Ukupno je RBA otplaćeno 301.108,03 kn/39.963,90 eura te tužiteljica potražuje pola ovog iznosa (19.981,95 eura) s kamatama na pojedinačne iznose od 2002. godine, no sud joj je dosudio polovinu otplaćenog kredita tek počevši od listopada 2005. do zatvaranja kredita. Iz isprava priloženih uz nalaz i mišljenje (str. 272-274) zbrajanjem pojedinačnoih iznosa slijedi kako je za kredit RBA od listopada 2005. pa do zatvaranja kredita u kolovozu 2007. otplaćeno ukupno 32.391,97 eura. Stoga je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi iznos od 16.391,97 eura sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe 16. veljače 2021. do isplate, a sukladno čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) kao polovinu ulaganja u nekretninu.

35.2. Isto tako, stranke su otplaćivale kredit i prema PBZ-u te iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi kako su u ratama (dakle bez nagodbe) otplatili ukupno 12.499,75 eura pa tužiteljici pripada pola tog iznosa odnosno 6.249,88 eura sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe 16. veljače 2021. do isplate. Za dodati je kako je tužiteljica u uređenom tužbenom zahtjevu (moguće omaškom) naznačila kako potražuje cijeli iznos od 12.499,75 eura iako kada se zbroje pojedinačni iznos koje potražuje slijedi da ona zapravo potražuje polovinu otplaćenih rata.

35.3. S obzirom na izloženo, tužbeni zahtjev je u odnosu na rate otplaćenih kredita dosuđen u jednoj polovini od početka izvanbračne zajednice s kamatom od podnošenja tužbe, dok je u preostalom dijelu kao neosnovan odbijen.

36. Što se tiče tuženikovih osobnih dugova prema GČ sud je utvrdio kako je tužiteljica dokazala da je podmirila ukupan iznos od 34.105,00 kuna tog duga sukladno uplatama koje se u spisu nalaze. Na temelju čl. 1119. ZOO ona je učinila izdatak za tuženika. Naime, iz provedenog postupka je nedvojbeno utvrđeno kako je tuženik imao dugovanje prema GČ temeljem presude koja datira iz 2014., a tužiteljica je jednokratno dio duga platila 5. lipnja 2017. (17.000,00 kuna) te ostatak (17.105,00 kuna) do ožujka 2019. pojedinačnim uplatama kako je već obrazloženo. U periodu od 2014. pa do plaćanja duga tuženik očito nije osporio ovaj dug GČ, već tek u ovom postupku ističe kako je to planirao učiniti što je sud ocijenio neživotnim i usmjerenim izbjegavanju obveze prema tužiteljici. Naime, kada se uzme u obzir da je tuženik periodično bio nezaposlen te upravo 2017. nema evidentiran radni odnos kod HZMO, uslijed čega je došlo do neplaćanja njegovih dugova, životno je i okolnosno da je tužiteljica imala pravni interes te dugove platiti kako bi zaštitila pokretnine koje eventualno predstavljaju bračnu stečevinu, a i obiteljski dom odnosno kuću u kojoj su stanovali sa svojim zajedničkim maloljetnim djetetom i na kojoj je bilo uknjiženo založno pravo. Činjenica da je zalog na nekretnini uknjižen za korist GČ ne znači da dug nije plaćen budući da se brisanje hipoteke provodi u zemljišnoknjižnom postupku na temelju za to propisane isprave (brisovnim očitovanjem u slučaju dobrovoljnog zaloga ili na temelju rješenja suda iz postupka osiguranja u slučaju prisilnog zaloga uknjiženog sudskim putem), a ne automatski plaćanjem duga. Na temelju priložene potvrde GČ i dokumenata o plaćanju (str. 45-65 spisa) je nedvojbeno utvrđeno kako je tužiteljica platila na ime ovog dugovanja ukupno 34.105,00 kuna. Dakle, dio tužbenog zahtjeva u odnosu na dug prema GČ nije osnovan u cijelosti. Tužiteljica naime traži ukupno 34.904,00 kuna/4.632,56 eura s kamatama na pojedinačne iznose od srpnja 2007. No, kada se pozbrajaju pojedinačni iznosi koje tužiteljica u petitu traži razvidno je da traži 36.000,00 kuna (17.000,00 kuna jednokratno plus devetnaest puta po 1.000,00 kuna). No, tužiteljica je platila jednokratno 17.000,00 kuna/2.256,29 eura te nakon toga 17.105,00 kuna/2.270,20 eura pojedinačnim uplatama u različitim visinama do ožujka 2019. Stoga je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi iznos od 4.526,49 eura s kamatama koje teku od podnošenja tužbe, a sukladno čl. 1119. i 1115. ZOO-a, dok je u preostalom dijelu ovaj dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan. Za dodati je da je tužiteljica kod iznošenja pojedinačnih iznosa 1.000,00 kuna preračunala kao 123,72 eura iako se radi o 132,72 eura, no kako se radi o očitoj omašci sud je prilikom pretvorbe kuna u eure zbrajao ispravan iznos.

37. I tuženikov dug prema Cornix-grupi d.o.o. u visini od 697,31 eura/5.523,90 kuna tužiteljica je opravdano platila. Naime, Cornix-grupa d.o.o. je pokrenula ovršni postupak protiv tuženika kao ovršenika na pokretninama te je sudski ovršitelj pokušao pljenidbu upravo u kući u kojoj su stanovali i tužiteljica i dijete stranaka. Upravo nakon plaćanja duga u ovoj visini, povučen je prijedlog za provedbu ovrhe. Tuženik iskazuje kako ne zna da je tužiteljica platila ovaj dug, a ona je nedvojbeno dokazala suprotno pa joj je tuženik plaćeno vratiti s kamatama tekućim od podnošenja tužbe sukladno čl.1115. i 1119. ZOO-a.

38. I konačno, tuženik je tužiteljici dužan nadoknaditi cjelokupni iznos od 12.105,65 eura/91.210,00 kuna koji mu je tužiteljica dala kako bi sukladno nagodbi s PBZ-om zatvorio dug po stambenom kreditu. Naime, iz iskaza tužiteljice, svjedoka HČ i ŽČ slijedi kako je tužiteljičin otac istoj dao iznos od 70.000,00 kuna kako bi se zatvorio kredit kod banke. Sud je ocijenio životnim i okolnosnim da je tužiteljica pozajmljivala novce ne bi li zatvorila ovaj dug (a i osobne dugove tuženika). Uostalom ona je podigla nekoliko nenamjenskih kredita 2017. i 2019. te je sud povjerovao da su isti podignuti upravo kako bi vratila novce koje je pozajmljivala za podmirenje dugova. Budući da je tužiteljici njezin otac dao iznos da zatvori kredit, sud zaključuje da je ona u ovom dijelu uložila upravo vlastitu imovinu za zatvaranje kredita pa joj je tuženik dužan nadoknaditi cjelokupan iznos. Neosnovan je tuženikov prigovor da tužiteljica nije legitimirana od njega potraživati ovaj iznos jer tuženik je nedvojbeno i decidirano sam iskazao kako mu je iznos od 91.000,00 kuna za zatvaranje kredita dala tužiteljica te da joj je on obećao kako će joj taj iznos i vratiti. Budući da se precizno radi o 91.210,00 kuna, ovaj je iznos u eurima tužiteljici i dosuđen s kamatom od podnošenja tužbe, dok je u preostalom dijelu u odnosu na tijek kamata do podnošenja tužbe tužbeni zahtjev odbijen.

39. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a, a tijek kamata određen je danom podnošenja tužbe sukladno čl. 1115. ZOO-a. Predmetna novčana sredstva predstavljaju imovinu tuženika stečenu bez osnove (otplaćene rate kredita u ½ dijela, otplaćeni tuženikovi osobni dugovi u cijelosti te otplaćen iznos po nagodbi tužiteljičinom osobnom imovinom u cijelosti), a on je postao nepošten u onom trenutku kada je tužiteljica zatražila predaju njezine imovine. Ovo stoga što dužnik kada nije određen rok za ispunjenje tražbine, pada u zakašnjenje tek kada ga vjerovnik pozove ispuniti tražbinu što je u ovom slučaju podnošenje tužbe, a sukladno sadržaju odredbe 1115. ZOO-a. Stoga je tuženiku naloženo da plati i kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe.

40. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan budući da sukladno čl. 235. st. 1. toč. 1. ZOO-a zastara između bračnih drugova ne teče, a tužba je u ovom predmetu podnesena nakon razvoda braka stranaka. Osim toga, bračna je zajednica prekinuta u proljeće/ljeto 2020. što slijedi iz iskaza svjedokinje ĆČ i obrazloženja presude P Ob-140/2020. te nije istekao petogodišnji rok zastare.

41. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj: 138/23 dalje: Tarifa), pored navedenog imajući u vidu i vrijednost predmeta spora. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7.toč.1.Tarife) te trošak pristupa na sedam ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari (8. lipnja 2021., 22. rujna 2021., 5. travnja 2023., 19. listopada 2023., 5. ožujka 2024., 19. srpnja 2024. i 19. studenog 2025. - Tbr.9.toč.1. Tarife) za svako u iznosu od 500,00 eura i trošak pristupa na dva ročišta koja su odgođena po 100,00 eura svako (28. travnja 2021. i 17. lipnja 2024.). Nadalje joj je dosuđen trošak sastava jednog neobrazloženog podneska od 19. lipnja 2024. u iznosu 50,00 eura (Tbr.8.toč.4. Tarife), te trošak tri obrazložena podneska (19. ožujka 2011., 26. svibnja 2021. i 11. studenog 2025.) u iznosu od 500,00 eura, dakle ukupno 5.750,00 eura što s porezom na dodanu vrijednost ukupno iznosi 7.187,50 eura. Tužiteljici nije dosuđen trošak podnesaka od 20. rujna 2021. i 22. ožujka 2024. jer su isti ocijenjeni nepotrebnim budući da ponavlja navode dane tijekom postupka, a osim toga dostavlja dokaze nakon zaključenja prethodnog postupka koje sud nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja. Tužiteljica je u cijelosti uspjela s osnovom eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, no djelomično je uspjela s visinom. Naime, u svom konačno postavljenom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu ona potražuje ukupan iznos od 49.917,22 eura, a dosuđeno joj je 39.971,30 eura pa je s visinom ona uspjela sa 80%, a samim tim tuženik s 20%, odnosno konačan uspjeh s visinom tužbenog zahtjeva ima se cijeniti sa 60%. Kada se dakle uzme u obzir da je tužiteljica uspjela 100% s osnovom, i 60% s visinom, tada je njezin krajnji uspjeh 80% odnosno pripada joj 5.750,00 eura. Na ovo je dodan trošak vještačenja od 400,00 eura koje je tužiteljica predujmila i trošak sudskog tumača za svjedoka u iznosu od 140,00 eura u cijelosti jer su bili neophodni za utvrđenje odlučnih činjenica pa je tužiteljici dosuđeno ukupno 6.290,00 eura na ime troška.

42. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 12. siječnja 2026.

SUTKINJA

VANDA HORVAT

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka putem ovoga suda na rješavanje nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika