REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru - Stalna služba u Benkovcu

Stjepana Radića 10

23420 Benkovac

Poslovni broj: P-2021/2019-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu Igor Berghausu, u pravnoj stvari tužiteljice EO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Jurić Šimićev, odvjetnici iz Zadra, Trg Petra Zoranića 4, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate nakon glavne, javne rasprave dana 26. studenog 2025. u prisutnosti tužiteljice, zamjenika punomoćnika tužiteljice te zamjenice punomoćnika tuženika, dana 12. siječnja 2026.g.

p r e s u d i o  j e

I - Utvrđuje se da je ništetna odredba čl.2. Ugovora o kreditu 3207678009 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na teret 4/100 dijela, tj. suvlasničkog dijela nekretnine uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezan temeljem odredbe čl. 68. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine upisane kod Općinskog suda u Zadru u zk.ul. br. E-29 k. o. [katastarska općina] kao jedino zk. tijelo čest. zem. [katastarska čestica], a koji Ugovor je potvrđen dana 26. listopada 2006. godine od strane javnog bilježnika u Zadru Darije Grigillo Ramljak, pod poslovnim brojem OU-558/06-1- u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane Odluke tuženika o kojoj se nije pregovaralo, te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa, slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio nakon 26. listopada 2006. godine.

II - Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473 isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 163,23 EUR-a zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teče na pojedinačno određene iznose po stopi koja se za razdoblje od dana 01. veljače 2008. godine do dana 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od dana 01. kolovoza 2015. godine do dana 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate zareferentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od dana 01. siječnja 2023. godine do dana 31. prosinca 2023. godine po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na:

- iznos od 27,95 EUR-a počev od dana 15. studenog 2013. godine pa do isplate;

- iznos od 64,18 EUR-a počev od dana 15. prosinca 2013. godine pa do isplate;

- iznos od 63,30 EUR-a počev od dana 15. siječnja 2014. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. III. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III – U preostalom dijelu za iznos od 10.976,05 EUR tužbeni zahtjev iz toč.II. se odbija.

IV - Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženoj Zagrebačkoj banci d.d. parnični trošak u iznosu od 500, 00 EUR u roku od 15 dana.

V – Odbija se zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška u iznosu 1.500,00 EUR.

Obrazloženje

(1)Tužiteljica navodi da je 18.listopada 2006.g. zaključila o ugovor s tuženom bankom na iznos kredita od 113.600 CHF. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 4,40%. Tužena je obzirom na odredbe ugovora mijenjala kamatnu stopu što je osjetno povisilo mjesečni anuitet, takva promjena kamatnih stopa je nezakonita što je utvrđeno i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu (Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014.). Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i o njemu tužiteljica nije mogla pregovarati i kao ekonomski slabija strana morala ga je prihvatiti. Odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu među strankama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nedopuštenih odredbi. Obzirom na gore navedeno, a polazeći od odredbe čl. 1111 ZOO-a svaka ugovorna strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem ništetnog pravnog posla primila. Stoga tužiteljica ima pravo na povrat iznosa koji je pretplatila s osnova nezakonitog povećanja po primjenjivoj kamatnoj stopi. Pošto su kamate ugovorene, ali njihova stopa nije Ugovorom ni određena ni odrediva, stopa kamata određena je čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje i: ZOO) u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata. Tuženik je teretio tužitelja za kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo.

(2)Tužena Zagrebačka banka d.d. podnijela je opširan odgovor na tužbu pozivajući se na sudsku praksu. U bitnome se prigovor svodi na to da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, da se ne može primijeniti odluka iz kolektivnog spora, da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nisu ništetne, da je odnos stranaka riješen sklapanjem dodatka ugovora tj. konverzijom u kredit u eurima, da je zahtjev tužiteljice zastario, da bi u svakom slučaju valjalo uračunat i tzv. negativne razlike..

(3)Tijekom postupka sud je pregledao ugovor o kreditu sa dodatkom (l.s. 9 – 22), obavijest o izračunu efekata konvezije (l.s 26 – 30), otplatni plan (l.a 31 – 37, 119 113, 265 - 288), nalaz i mišljenje vještaka (l.s 294 - 310), saslušao tužiteljicu.

(4)Tužitelj je popisao parnični trošak.

(5)Tužbeni zahtjev je osnovan.

(6)Tužena banka tvrdi da je konverzijom riješen odnos stranaka u pogledu bilo kakvih potraživanja korisnika kredita sa osnove promjenjive kamatne stope i promjene tečaja HRK – CHF. Ovaj sud ne dijeli to pravno shvaćanje. Naime, konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), dalje ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c t. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditima između stranaka nije od značaja za ovdje postavljen tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZIDZOPK-a ne širi primjenu konverzije na druge, izvanugovorne odnose među strankama.

(6.1) Osim toga, prema odluci Suda Europske unije broj C-118/17 SO protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica da je prema ZID ZPK potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora. Potrošač, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao se nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je tek tri godine nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A.

(6.2) Stoga ovaj sud smatra da nakon što se povežu pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C-452/18 od 9. srpnja 2020. u predmetu XZ protiv Ibercaja Banko S.A i C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu SO protiv Erste Bank Hungary Zrt, zaključio da potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

(7)Odredbom članka 2 . predmetnog Ugovora propisana kamata na kredit, koja je u prve dvije godine nepromjenjiva i iznosi 4,40%, a nakon tok vremena tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana.

(8)Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

(9)Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

(10)U pogledu svoje odluke o ništetnosti valutne klauzule u CHF sud se vodio slijedećim pravnim shvaćanjima. Prvo, prema shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-575/16 od 03.listopada 2017.godine i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14.lipnja 2018.g., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno i u ugovoru zaključenom između stranaka. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

(11)Prihvaćajući gore izraženo pravno stajalište Vrhovnog suda, ovaj sud je našao da su ništetne odredbe Ugovor o kreditu zaključen između tužiteljice i tuženika18.listopada 2006. u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje s promjenjivom kamatnom stopom

(12)Prema čl. 323.st.1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl.1111 ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

(13)Ovaj sud je stava da da tužiteljica preplatila iznose anuiteta u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu ukoliko je anuitet izračunavan po kamati višoj od prvotno ugovorene od 4,40% jer je za tu kamatu znala. Na okolnost visine iznosa koji je tuženik dužan isplatiti tužiteljici, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Petru Bajlu iz [adresa]. Vještak je je utvrdio da tužiteljici na ime preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope tj. kamate veće od 4,40% pripada iznos od 44.738,77 HRK / 4.639,92 EUR-a, u utuženom razdoblju. Koliko po svakoj rati kredita prikazano je u izreci presude.

(14) Sud smatra da od utvrđenog iznosa treba oduzeti tzv. negativne razlike tj. manje plaćene iznose pojedinih mjesečnih anuiteta zbog kamate koja je u nekim mjesecima bila manja od ugovorene, a prema kojim parametrima je dosuđen tužiteljici povrat preplaćenih iznosa, kao i iznos priznat prilikom konverzije. Ugovorni odnos stranaka prema ugovoru o kreditu treba cijeniti kao cjelovit odnos sa pravima i obvezama obiju ugovornih strana. Iznos negativnih razlika prema vještaku je ukupno HRK 8.549,50/1.134,71 EUR, iznos priznat prilikom konverzije iznosi 4.639,92 EUR, za koje iznose je sud umanjio potraživanja tužiteljice na načina da ih je, sukladno odredbi čl.172 ZOO-a, odbio od najstarijih potraživanja tužitelja.

(15)Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti ocijenivši ga stručnim i potpunim, pa je dosudio tužitelju naznačene iznose sukladno nalazu vještaka.

(16) u pogledu istaknutog prigovora zastare, sud nalazi da isti nije osnovan. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od dana 20. veljače 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241 ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Također, navedeni pravni stav proizlazi i iz shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 od 30. siječnja 2020. godine u kojem je navedeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323.st.1. ZOO-a (čl.104.st.1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora . (17)Kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine donio pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tužene u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu te kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-6632/17 dana 14.lipnja 2018. godine donio pravomoćnu presudu u dijelu valutne klauzule te kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 13.lipnja 2019.godine, dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedenih presuda, prigovor zastare tuženika je odbijen.

(18)Sud nije odlučivao o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu, s obzirom da je svrha eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva, postavljanja zahtjeva koji se međusobno isključuju a što u konkretnom predmetu nije slučaj, tj. sud smatra da se radi o jednom zahtjevu. Naime i glavnim i podrednim zahtjevom se na temelju istih činjeničnih i pravnih osnova traži isplata.

(19)Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

(20)Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1 i čl.155 ZPP- a, a odnosi na sastav odgovora na tužbu (tbr.8) 100 bodova, zastupanje tužene na ročištu (tbr.9) 26.studenog 2025.g 100 bodova. Izraženo u eurima sa obračunatim PDV-om iznosi 500 EUR. Preostali trošak u iznosu od 1.500 EUR nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

U Benkovcu,

dana 12.siječnja 2026. godine

S u d a c

Igor Berghaus

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.

DNA:

1.Tužiteljici po punomoćnici FO Šimićev odvjetnici u Zadru, Trg Petra Zoranića

2. Tuženoj po punomoćnicima iz OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb,

Lopašićeva 6