Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-318/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš- Horvat, u pravnoj stvari tužitelja ĆĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Stjepanu Širiću, odvjetniku u Osijeku, Vinkovačka cesta 14, protiv 4. tuženika Vox-Nogomet d.o.o., OIB: 28312460526, Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 20, zastupanog po punomoćniku Jurju Blažičku, odvjetniku u Zagrebu, Masarykova ulica 10, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9809/2023-64 od 6. veljače 2025., 12. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja ĆĐ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9809/2023-64 od 6. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbija se prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje kao neosnovan (točka I. izreke), nalaže se tužitelju da IV. tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 9.758,75 EUR, u roku od 15 dana (točka II. izreke) te se odbija preostali dio zahtjeva IV. tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 40.241,25 EUR (točka III. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbom pobija i odluku o trošku.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Donošenjem pobijanoga rješenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. ZPP). Pobijano rješenje sadrži neproturječne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tužitelj.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP jer pobijanim rješenjem sud nije odlučio u povodu nepravodobno podnesene tužbe, zbog čega bi tužbu u odnosu na navedenog tuženika trebalo odbaciti (čl. 282. st. 1. ZPP).

4.2. Tužitelj u žalbi ističe i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 77., čl. 89.a, čl. 114. ZPP, ali određeno ne navodi u čemu bi se te povrede konkretno sastojale pa u odnosu na te žalbene navode pobijano rješenje nije moglo biti ispitano. Osim toga, iz sadržaja žalbe, koja je na donjoj granici razumljivosti, proizlazi da se navedene bitne povrede tiču pravilnosti i zakonitosti rješenja o presumiranom povlačenju tužbe (P-9809/2023-56 od 18. rujna 2024.) pa istima tužitelj ne može osnovano osporavati pravilnost i zakonitost rješenja koje je predmet ispitivanja u povodu predmetne žalbe.

4.3. Pobijano rješenje nije doneseno, niti je trebalo biti doneseno primjenom čl. 291. st. 2. i 4. ZPP pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 291. st. 2. i 4. ZPP. Eventualne povrede te zakonske odredbe isto tako mogu biti predmet ispitivanja jedino u povodu žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja o presumiranom povlačenju tužbe poslovni broj P-9809/2023-56 od 18. rujna 2024.

4.4. Tužitelj u žalbi navodi da predmetno rješenje trpi i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, budući da je ''donijeto preuranjeno, s obzirom na odredbe čl. 118. ZPP-a, koje propisuju rok od 8 dana od dana propuštanja za podnošenje predmetnog prijedloga za povrat u prijašnje stanje u slučaju da je propuštanje bilo opravdano, bez obzira na saznanje o razlozima te obavijest o istima, odnosno krajnji rok je zapravo protek roka od 8 dana od propuštanja'' odnosno da je ''u smislu odredbe čl. 118. ZPP-a razvidno da je predmetno dostatno dokazati opravdan razlog propuštanja, a ne pravodobnost obavještavanja suda o razlozima propuštanja''. U odnosu na navedeno treba reći da je u ovom slučaju sud pravilno utvrdio odlučnu činjenicu, da propuštanje nije bilo opravdano, koju ocjenu prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja pa stoga nije počinjena ni navedena bitna povreda.

5. Prvostupanjski je sud odbio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta 18. rujna 2024., uz obrazloženje da obveza pristupanja u svojstvu branitelja II. okrivljenice na ročište u predmetu kod Županijskog suda u Osijeku poslovni broj K-Us-4/2020, koje je održano istoga dana, kao ni činjenica da je punomoćnik, uslijed godišnjih odmora i drugih obveza, a posebno izbivanja iz pisarnice, ''previdio'' obavijestiti sud o nemogućnosti pristupanja pripremnom ročištu zbog ranije zakazanog ročišta u tom kaznenom predmetu, kao ni prisustvovanje sahrani istoga dana, nije opravdan razlog za propuštanje pripremnog ročišta u smislu čl. 117. st. 1. ZPP.

6. Odluka suda prvoga stupnja je pravilna te je prihvaća i ovaj sud. Razlozi koje tužitelj navodi u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje kao razloge propuštanja i prema ocjeni ovoga suda ne predstavljaju opravdane razloge za propuštanje ročišta.

7. Prema odredbi čl. 117. st. 1. ZPP, ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje.

7.1. U smislu citirane zakonske odredbe, za dopuštenje povrata u prijašnje stanje odlučno je jesu li postojali opravdani razlozi za propuštanje, u ovom slučaju pripremnog ročišta 18. rujna 2024. Može li se određeni događaj smatrati opravdanim razlogom za propuštanje, cijeni sud, prema okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stranka koja zahtijeva povrat mora dokazati da je propust nastao bez njezine krivnje, takvim izvanrednim i nepredvidljivim događajem koji razumno predstavlja smetnju za poduzimanje određene radnje odnosno da je razlog propuštanja objektivan (npr. iznenadna bolest, prometna nesreća, smrt u obitelji i slično).

8. U ovom slučaju prvostupanjski je sud utvrdio da je poziv za pripremno ročište određeno za 18. rujna 2024. punomoćniku tužitelja uručen 23. lipnja 2024., a poziv za raspravu u kaznenom predmetu 13. lipnja 2024., koje činjenice tužitelj ne osporava. Stoga je pravilno zaključio da ne postoji opravdan razlog za nepristupanje pripremnom ročištu jer je punomoćnik tužitelja imao dovoljno vremena obavijestiti sud o nemogućnosti dolaska na navedeno ročište u ovom predmetu, što je propustio učiniti. Zbog tih razloga i prema ocjeni ovoga suda nije riječ o takvim nepredvidivim okolnostima koje bi osnovano spriječile punomoćnika tužitelja da na navedeno pripremno ročište pristupi ili organizira zamjenu.

8.1. Također je pravilno sud prvoga stupnja zaključio da ni prisustvovanje sahrani (prijatelja punomoćnika tužitelja) 18. rujna 2024. nije opravdan razlog za povrat u prijašnje stanje jer je punomoćnik tužitelja o namjeri prisustvovanja sahrani mogao obavijestiti sud, slanjem podneska putem e-komunikacije, telefonom, e-mailom ili na drugi način, što je također propustio učiniti, kao ni da činjenica što je o tome izvijestio predsjednika sudskog vijeća u kaznenom predmetu nije pravno-relevantna za donošenje odluke o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje u ovoj pravnoj stvari.

8.2. U odnosu na žalbene navode da je smrtni slučaj uvijek objektivno opravdan razlog, treba reći da sud zaključak o tome da punomoćnik tužitelja nije pravovremeno izvijestio sud, ''za pravodobno uzima samo vrijeme do termina zakazanog ročišta, na koji način se i ne bi radilo o propuštanju, već o opravdanom izostanku'', treba reći da je u ovom slučaju punomoćnik tužitelja na ročištu za povrat naveo da o sahrani prijatelja nije izvijestio sud ''jer za to nije bilo svrhe'' te iz razloga što je pravodobno podnio prijedlog za povrat, u roku od 8 dana od propuštanja. Budući da je o nemogućnosti dolaska na kaznenu raspravu u 11,00 sati punomoćnik ovdje tužitelja pravovremeno izvijestio kazneni sud, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije bilo zapreke da o nemogućnosti dolaska na pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari određeno istoga dana u 12,30 sati, isto tako pravovremeno izvijesti i parnični sud. Ovo stoga što punomoćnik stranke koji je odvjetnik, treba primijeniti dužnu pažnju pri zastupanju stranke i poduzeti sve potrebne radnje da za stranku ne nastanu štetne posljedice. No, kada je propustio poduzeti potrebne radnje, iako je to objektivno bilo moguće, pogrešno pritom smatrajući da će pravovremeno podnijeti prijedlog za povrat u prijašnje stanje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio ni da navedeni događaj ne predstavlja opravdani razlog za propuštanje.

8.3. S obzirom na navedeno, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 117. st. 1. ZPP jer je sud prvoga stupnja odredbu čl. 117. st. 1. ZPP pravilno primijenio.

8.4. Budući da i prema ocjeni ovoga suda, razlozi navedeni u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje ne predstavljaju opravdane razloge koje ima u vidu odredba čl. 117. st. 1. ZPP, predmetni prijedlog tužitelja je pravilno odbijen.

8.5. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1., u vezi s čl. 381. ZPP).

9. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita. Tuženiku je pravilno, s obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu od 11.330.628,00 kn / 1.503.832,77 EUR, dosuđen trošak sastavljanja odgovora na prijedlog za povrat u prijašnje stanje u iznosu od 50,00 EUR, u skladu s tbr. 8. st. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa), kao i trošak zastupanja IV. tuženika po punomoćniku na ročištu 10. prosinca 2024. u iznosu od 7.757,00 EUR (tbr. 9. st. 2. Tarife), odnosno ukupno od 9.758,75 EUR, nakon uvećanja za 25 % PDV-a.

9.1 Navedena odluka temelji se na odredbi čl. 122.a ZPP. Prema toj odredbi stranka koja traži povrat u prijašnje stanje dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka izazvane propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje neovisno o ishodu spora. O zahtjevu protivne stranke za naknadu troškova postupka sud je dužan odlučiti rješenjem bez odgode, neovisno o odluci o glavnoj stvari. Protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena, a ovrha se na temelju njega može tražiti prije njegove pravomoćnosti. Stoga neosnovano tužitelj u žalbi navodi da tuženik ne može zahtijevati navedeni trošak.

10. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje (točka I. izreke ovoga rješenja).

U Velikoj Gorici 12. siječnja 2026.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat