Poslovni broj: Us I-1278/2023-27

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, te Zrinki Pivac, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice GL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Tanji Bota, odvjetnici u Splitu, Put Mostina 8, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupan po opunomoćeniku FL, zaposleniku tuženika (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hotel Jadran d.o.o., Šibenik, Obala Dr. Franje Tuđmana 52, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice VL, odvjetničke vježbenice kod Tanje Bota, odvjetnice u Splitu i opunomoćenika tuženika, te u odsutnosti zainteresirane osobe, 12. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-03/23-01/208, Urbroj: 338-01-06-05-23-04 od 3. travnja 2023.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Regionalnog ureda Split, Područne službe Šibenik, Klasa: UP/I-502-03/21-02/241, Urbroj: 338-15-02-23-12 od 16. siječnja 2023.

III. Tužiteljici GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S42.2 „Prijelom gornjega kraja nadlaktične kosti (humerusa)“ priznaje se dopunskom dijagnozom već priznate ozljede na radu nastale dana 14. listopada 2021. izražena dijagnozom prema MKB-10 klasifikaciji: S72.0 priznate pod evidencijskim brojem OR 852 141021 9/2022, te joj se u svezi navedene dijagnoze S42.2 priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove posljedice ozljede na radu.

i

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplatiti tužiteljici iznos od 4.084,80 eura na ime naknade troškova upravnog spora zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate.

II. U preostalom dijelu za više traženo od dosuđenog odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužiteljica pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa:

UP/II-502-03/23-01/208, Urbroj: 338-01-06-05-23-04 od 3. travnja 2023. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Regionalnog ureda Split, Područne službe [adresa], Klasa: UP/I-502-03/21-02/241, Urbroj: 338-15-02-23-12 od 16. siječnja 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužiteljica izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim se tužiteljici dijagnoza šifre prema MKB-u S42.2 „Prijelom gornjega kraja nadlaktične kosti (humerusa)“ ne priznaje dopunskom dijagnozom već priznate ozljede na radu nastale dana 14. listopada 2021. priznate pod evidencijskim brojem OR 852 141021 9/2022, te joj se u svezi navedene dijagnoze S42.2 ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove posljedice ozljede na radu.

3.Tužiteljica u tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga u bitnom navodi da osporenim drugostupanjskim rješenjem nisu otklonjeni nedostatci na koje je tužiteljica ukazivala u svojoj žalbi protiv prvostupanjskog rješenja te je utoliko i drugostupanjsko rješenje tuženika nezakonito te se istim grubo vrijeđaju prava tužiteljice. Naime, liječničko povjerenstvo dalo je ocjenu kako slijedi: “Iz svih raspoloživih nalaza razvidno je da je dana 14.10.2021. osiguranica poklizla na poslu, u razini i udarila lijevom stranom tijela. Žalila se na bol u lijevom kuku i blagi bol u području lijevog ramena (…) Obzirom na protek vremena od predmetnog događaja do dijagnosticiranja ozljede (četiri mjeseca) nije moguće utvrditi kada je točno došlo do ozljede lijevog ramena, pa se Dg S42.2 Fractura partis proximalis humeri sin ne može priznati kao ONR.” Ako se pogleda Otpusno pismo Opće bolnice Šibensko kninske županije od 26.10.2021.g. (datum prijema 14.10.2021.g.) vidljivo je kako se tužiteljica odmah žalila, po-red ostalog, i na bolove lijevog ramena: “Također navodi blage bolove lijevog ramena”. Iz istog nalaza proizlazi kako se planira ugradnja endoproteze kuka lijevo. Baš kako navodi tužiteljica u svojoj žalbi - riječ je o neprepoznatom prijelomu gornjeg kraja nadlaktične kosti od strane liječnika, budući su se isti primarno bazirali na lom bedrene kosti (zbog čega je ista upućena na RTG i CT lijevog kuka, ali ne i lijevog ramena unatoč tomu da se žalila na bolove - isto je jasno vidljivo iz medicinske dokumentacije). Dakle, da bude jasno, tužiteljici nije učinjen ni RTG ni CT lijevog ramena iako se tužiteljica od prvoga dana žali na bol u lijevom ramenu. Također, jasna potkrijepa navedenome jest činjenica što tužiteljica u svome zdravstvenom kartonu nema prijavljen niti jedan drugi štetni događaj koji bi mogao uzrokovati nastanak takve vrste ozljede. Slijedom svega iznijetoga, jasno je kako je tuženik trebao na pravilan način utvrditi činjenično stanje, a što isti nije učinio. Tužiteljica nije osoba medicinske struke da bi mogla znati koje pretrage treba tražiti - ista se žalila na bol, ali je ova ozljeda, između ostalih, ostala neprepoznata od strane liječnika, a bez tužiteljičine krivnje. Tuženik je, dakle, pravilno priznao tužiteljici ozljedu na radu po dijagnozi šifre bolesti prema MKB-u S72.0 prijelom vrata bedrene kosti, dok je isti propustio priznati dijagnozu šifre bolesti prema MKB-u S42.2 prijelom kraja nadlaktične kosti (humerusa) kao dopunsku dijagnozu već priznatoj ozljedi na radu. Slijedom navedenoga, tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojom se tužba uvažava, poništava se osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te se tužiteljici priznaje ozljeda na radu prema dijagnozi MKB- u S42.2 Prijelom gornjeg kraja nadlaktične kosti (humerusa) kao dopunska dijagnoza već priznatoj ozljedi, te je dužan tuženik, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici troškove postupka.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužba nije osnovana, da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, a sukladno važećim zakonskim propisima. Tuženik se poziva na relevantne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Pravilnika o pravima, uvjetima i načinima ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, te u bitnom iznosi utvrđenja u provedenom upravnom postupku koja su sadržana i u obrazloženju osporenog drugostupanjskog rješenja. Cijeneći nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 15. prosinca 2022. kao valjani dokaz na okolnost (ne)postojanja uzročno posljedične veze između tražene dopunske dijagnoze i događaja od 14. listopada 2021. kada je tužiteljica pala na radnom mjestu i u svezi kojeg nesretnog slučaja joj je prethodno već priznata ozljeda izražena dijagnozom S72.0 ozljedom na radu, tuženik je utvrdio kako žalbeni navodi nisu medicinski osnovani te kako se ozljeda izražena dijagnozom S42.2 ne može razmatrati kao dopunska dijagnoza u smislu odredbe članka 53. stavka 3. Pravilnika. Naime, prema relevantnoj medicinskoj dokumentaciji nije moguće sa sigurnošću utvrditi jasnu i izravnu uzročnu vezu između pada koji se dogodio 14. listopada 2021. i prijeloma gornjeg kraja nadlaktične kosti lijevog ramena obzirom da je ista ozljeda tj. stanje nakon infrakcije velikog tuberkula kod tužiteljice potvrđeno tek 4 mjeseca nakon pada (vidljivo iz RTG nalaza od 14.02.2022, protokol br. 2022007916, Opća bolnica Šibensko-kninske županije, Odjel za radiologiju), dok kod primarne obrade neposredno nakon pada pregledom tužiteljice liječnik specijalist traumatolog, osim blagih bolova u lijevom ramenu što je subjektivna kategorija, ne nalazi nikakvih objektivnih pokazatelja frakture ramena, naprotiv bilježi kako je rame bezbolno na dodir, urednih kretnji i urednog NV statusa ruke, koja klinička slika ne govori u prilog tražene dijagnoze (dokaz: Specijalistički nalaz, protokol br 2021/007089 od 14.10.2021., Opća bolnica Šibensko-kninske županije, OHBP-kirurgija). Da bi se određena dijagnoza potvrdila kao dopunska uz već priznatu ozljedu na radu, nužno je da ista udovoljava uvjetima predviđenim odredbom članka 66. Zakona, pod uvjetom da nije nastala u okolnostima iz odredbe članka 67. Zakona. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da s medicinskog aspekta nije ostvaren uvjet iz članka 66. točka 1. Zakona u vidu nedvosmislene direktne uzročno-posljedične veze tražene ozljede i mehanizma nastanka iste u predmetnom radnom procesu. Upravo zbog činjenice što inicijalnom obradom ramena nisu nađeni znakovi koji bi upućivali na prijelom, kao i daljnje okolnosti da se u periodu od otpusta iz bolnice nakon operacije lijevog kuka krajem listopada 2021. pa do sredine veljače 2022. kada se u nalazima prvi put bilježi tražena dijagnoza, tužiteljica kretala pomoću podlakatnih štaka, nije moguće potvrditi da je ozljeda dijagnoze S42.2 doista zadobivena u trenutku pada na radnom mjestu 14. listopada 2021., bez da je tome eventualno doprinio kakav dodatan čimbenik u međuvremenu, nevezano za radne aktivnosti tužiteljice. Sumarno se ističe kako je subjektivni simptom u vidu blage boli lijevog ramena nespomo evidentiran u medicinskoj dokumentaciji od početka, zbog koje boli je tužiteljica i pregledana odmah po nastanku nesporne ozljede na radu (pad na lijevu stranu tijela), no pritom nije utvrđeno stanje koje bi, prema mišljenju stručnog medicinskog osoblja, iziskivalo daljnju obradu i tako naredna četiri mjeseca kada je RTG snimkom nađeno stanje nakon infrakcije (napuknuća kosti), koje se u nedostatku ranih akutnih pokazatelja stoga ne može potvrditi kao dopunska dijagnoze priznate ozljede na radu. Obzirom na navedeno, tuženik drži tužbene navode u cijelosti neosnovanima, a činjenično stanje od kojeg ovisi rješavanje ove upravne stvari u potpunosti i pravilno utvrđenim suglasnim stručno-medicinskim vještačenjima prvostupanjskog i drugostupanjskog liječničkog povjerenstva Zavoda, zbog čega se protivi tužiteljevom prijedlogu za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku medicine rada odnosno dodatnim saslušanjem tužiteljice i svjedoka jer je o odlučnim činjenicama moguće riješiti temeljem dokaza priloženih spisu. Slijedom navedenog, tuženik predlaže donošenje presude kojom se tužbeni zahtjev odbija.

5. Sud je rješenjem od 1. prosinca 2023. pozvao Hotel Jadran d.o.o. [adresa] da kao zainteresirana osoba sudjeluje u ovom sporu i dostavi odgovor na tužbu, međutim zainteresirana osoba nije dostavila odgovor na tužbu.

6. U sporu je održavanjem rasprava 5. travnja 2024. i 11. prosinca 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

7. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu, te je izveden dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji specijalistu ortopedu dr. med. Danči Tripalo.

8. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza saslušanjem tužiteljice i saslušanjem svjedoka BL, KL i PL, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih u istom.

8.1. Sud je odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada koji je određen rješenjem suda od 7. kolovoza 2024. kao suvišno i nepotrebno nakon ovako provedenog dokaznog postupka.

8.2. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

11. Među strankama je sporno može li se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S42.2 „Prijelom gornjega kraja nadlaktične kosti (humerusa)“ priznati dopunskom dijagnozom već priznate ozljede na radu nastale dana 14. listopada 2021. izražena dijagnozom prema MKB-10 klasifikaciji: S72.0 „Prijelom vrata bedrene kosti“ priznate pod evidencijskim brojem OR 852 141021 9/2022.

12. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13, 137/13, 98/19; dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

13. Prema odredbi članka 67. Zakona ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola i opojnih droga i sl.); 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.); 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti; 4. atake kronične bolesti; 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

14. Prema odredbi članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15 105/16 40/17.66/17, 109/17 132/17, 119/18, 41/19, 20/20, 39/20 i 2/22; dalje: Pravilnik), ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

15. Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

16. Sukladno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede, bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu i drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

17. Nadalje, prema odredbi članka 53. Pravilnika posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti je oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije. Posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne smatra se oštećenje zdravlja koje je nastalo zbog toga što se osigurana osoba nije pridržavala uputa nadležnog doktora vezanih uz liječenje. Pod posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne podrazumijeva se dopunska dijagnoza/dijagnoze priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti, koja dijagnoza/dijagnoze je nastala istom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, ali nije istovremeno i verificirana prilikom priznavanja ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti. Postupak priznavanja dopunske dijagnoze/dijagnoza provodi se na način propisan člankom 34. Pravilnika temeljem zahtjeva osigurane osobe ili njenog izabranog doktora opće/obiteljske medicine.

18. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

- da je predmetni upravni postupak pokrenut na zahtjev tužiteljice od 22. kolovoza 2022. kojim je zatražila priznavanje dopunske dijagnoze ozljede lijevog ramena, za koju tvrdi je nastala istovremeno s ozljedom lijevog kuka, ali je verificirana tek naknadnom RTG obradom 14. veljače 2022.;

- uz zahtjev je priložila relevantnu medicinsku dokumentaciji i uputnicu liječničkom povjerenstvu od 17. kolovoza 2022. u kojoj izabrana liječnica dr.med. LL navodi kako je tužiteljica uz priznatu ozljedu na radu zadobila i dodatnu dijagnozu S42.2 Fractura humeri partis proximalis (infrakcija velikog tuberkula lijevog ramena);

- da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Split, Područna služba [adresa], KLASA: UP/I-502-03/21-02/241, URBROJ: 338-15-02-22-10 od 28. siječnja 2022. ozljeda izražena dijagnozom S72.0 Fractura colli femoris nastala dana 14. listopada 2021. za vrijeme obavljanja poslova radnog mjesta direktorice hotela kod poslodavca HOTEL JADRAN d.o.o., na lokaciji [adresa]. prilikom izlaska iz ureda i poskliznuća na poklopac otvorene kutije koja se nalazila na hodniku te posljedičnog pada, priznata pod evidencijskim brojem OR 852 141021 9/2022 zajedno s pripadajućim pravima iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu;

- da je u povodu predmetnog zahtjeva tužiteljice prvostupanjsko tijelo pribavilo nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda KLASA UP/I- 502-03/21-02/241, URBROJ: 338-17-47-22-14 od 15. prosinca 2022. koje je ocijenilo da, obzirom na protek vremena od 4 mjeseca od predmetnog događaja do dijagnosticiranja ozljede po dijagnozi S42.2 nije moguće utvrditi kada točno je ista nastala te se stoga ista ne priznaje ozljedom na radu.

- da je na temelju navedenog nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Zavoda doneseno prvostupanjsko rješenje, a na koje je tužiteljica izjavila žalbu.

19. Postupajući po žalbi sukladno odredbi članka 19. stavka 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine", broj 8/15, 17/15, 41/15, 104/17, 34/18 i 63/22) tuženik je pribavio stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda na okolnost toga može li se tužiteljici dijagnoza S42.2 priznati dopunskom dijagnozom već priznate ozljede na radu izražene dijagnozom S72.0 Fractura colli femoris nastala dana 14. listopada 2021., a koje tijelo je donijelo nalaz, mišljenje i ocjenu KLASA: UP/II-502-03/23-01/208, URBROJ: 338-01-10-04-23-03 od 17. ožujka 2023.

20. Iz navedenog nalaza, mišljenja i ocjene od 17. ožujka 2023. Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda nakon uvida u priloženu medicinsku i ostalu dokumentaciju utvrdilo da se zatražena dijagnoza S42.2/Prijelom gornjeg kraja nadlaktične kosti (humerusa) ne može kod tužiteljice dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s predmetnim događajem od 14. listopada 2021. uvažavajući klinički nalaz traumatologa na dan odzljeđivanja, dinamiku oporavka i dinamiku tegoba te motoričke aktivnosti tijekom oporavak i rehabilitacije kao i okolnost da je predmetni prijelom utvrđen RTG obradom 4 mjeseca po događaju i MR obradom više od godinu dana po događaju. U obrazloženju navedene ocjene stoji kako kod osiguranice postoji stanje nakon saniranog prijeloma velikog tuberkula lijeve nadlaktične kosti ali da se isto ne može dovoditi u zročno-posljedičnu vezu sa predmetnim događajem. Točni da su žalbeni navodi osiguranice da se i ranije žalila na bolove u lijevom ramenu (prije RTG obrade u veljači 2022.), ali liječničko povjerenstvo je mišljenja kako je u tim okolnostima opravdano uvažiti klinički status lijevog ramena opisan na dan događaja po ortopedu, koji govori za uredan funkcijski status i pokretljivost lijevog ramena, čime je otklonjena uzročno-posljedična veza između prijeloma lijeve nadlaktične kosti tužiteljice i predmetnog ozljeđivanja.

21. Tuženik navodi da obzirom na navedenu ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda i utvrđenog činjeničnog stanja nisu ispunjeni uvjeti iz članka 66. stavka 1. Zakona za priznavanjem tužiteljici dopunske dijagnoze šifre prema MKB-u S42.2 „Prijelom gornjega kraja nadlaktične kosti (humerusa)“ već priznate ozljede na radu nastale dana 14. listopada 2021. izražena dijagnozom prema MKB-10 klasifikaciji: S72.0 jer se navedena dijagnoza S42.2 ne može dovesti u uzročnu- posljedičnu vezu s predmetnim pokliznućem i padom na radnom mjestu budući da je prilikom inicijalnog liječničkog pregleda utvrđeno lijevo rame bez bolova na dodir, urednih kretnji i urednog NV statusa, a tražena dijagnoza potvrđena je tek četiri mjeseca kasnije.

22.S obzirom da prema članku 49. ZUS-a Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, sud je prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku specijalistu ortopedu i stalnom sudskom vještaku medicine rada na okolnosti može li se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S42.2 „Prijelom gornjega kraja nadlaktične kosti (humerusa)“ dovesti u uzročno-posljedičnu vezu sa predmetnim događajem od 14. listopada 2021. i priznatom ozljedom na radu izražena dijagnozom prema MKB-10 klasifikaciji: S72.0 „Prijelom vrata bedrene kosti“ priznate pod evidencijskim brojem OR 852 141021 9/2022. Ovo stoga što je provođenje vještačenja u upravnom sporu po neovisnom i nepristranom sudskom vještaku potrebno zbog ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pravično suđenje, kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, npr. presuda u predmetu Placi protiv Italije br. 48754/11 od 21. siječnja 2014. Naime, kada tužiteljica u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku, u konkretnom slučaju pravilnost utvrđenja je li kod tužiteljice dijagnoza S42.2 „Prijelom gornjega kraja nadlaktične kosti (humerusa)“ dopunska dijagnoza priznate ozljede na radu izražene dijagnozom prema MKB-10 klasifikaciji: S72.0 „Prijelom vrata bedrene kosti“, a o čemu ovisi mogućnost ostvarenja traženog prava, jedino dokazno sredstvo kojim tužiteljica može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja od strane neovisnog sudskog vještaka. Stoga bi bez omogućavanja izvođenja dokaza vještačenjem, sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti zajamčena člankom 19. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske ostala samo na razini proklamiranog prava bez stvarne mogućnosti njegovog ostvarenja u praksi, imajući u vidu da je za utvrđivanje medicinski odlučnih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

23. Stalna sudska vještakinja za ortopediju Danči Tripalo, dr. med. je u pisanom nalazu i mišljenju od 12. rujna 2024., a koji je uredno dostavljen strankama u ovom sporu i koji je dan nakon analize spisu priležeće medicinske i druge dokumentacije, svih isprava priloženih spisu predmeta navela da se prijelom u predjelu tuberkuluma nadlaktice po MKB-10 Klasifikaciji S42.2 može povezati s priznatom ozljedom na radu tužiteljice.

23.1. U obrazloženju navedenog nalaza i mišljenja stalna sudska vještakinja za ortopediju Danči Tripalo, dr. med. je navela da se tužiteljica dana 14.10.2021. poskliznula na radnom mjestu. Na OHBP u Općoj bolnici Šibenik je pregledana zbog pada na lijevu stranu. Osim utvrđenog prijeloma lijevog kuka žalila se na manje bolove u lijevom ramenu. Zbog uredne pokretljivosti ramena na prvom pregledu, nije napravljen RTG lijevog ramena. Na tužiteljici nije da određuje što će se snimati, pogotovo što je imala ozbiljniju ozljedu zbog koje nije mogla hodati i zbog koje je operirana te nakon toga imala dugu fizikalnu terapiju. Na rehabilitaciji u specijalnoj bolnici Kalos gdje je boravila od 13.1.2022. žalila se na bolove i ograničenu pokretljivost u lijevom ramenu te je postavljena dijagnoza: Contractura HS sin i St post contusio (Ograničena pokretljivost lijevog ramena i stanje nakon udarca u lijevo rame). S obzirom da zdravstvena ustanova Kalos nema RTG aparat, nije snimljena i prijelom se nije mogao ranije prepoznati. Prva RTG snimka je napravljena na kontrolnom pregledu ortopeda, dana 14. 2. 2022. kada je ustanovljen prijelom u području velikog tuberkuluma na lijevom ramenu. Neposredno nakon ozljede je imala urednu pokretljivost ramena što za takvu ozljedu nije neobično jer je imala dominantnu ozljedu lijevog kuka zbog koje nije mogla hodati a daleko jači bolovi u kuku su zasjenili manje bolove u lijevom ramenu. U praksi se događa da se naknadno otkriju druge, manje ozljede. Protokom vremena umanjila se pokretljivost ramena zbog poštede od pokreta uslijed bolnosti. Nemamo podataka da je pala tijekom rehabilitacije nakon ozljede, niti imamo podataka da je imala ozljedu prije ozljede na radu. Zbog svega navedenog, da se može prijelom u predjelu tuberkuluma nadlaktice po MKB-10 klasifikaciji S42.2 povezati s ozljedom na radu.

24. Na navedeni nalaz i mišljenje stalne suske vještakinje za ortopediju dr. med Danči Tripalo od 12. rujna 2024. tužiteljica nije imala prigovora niti primjedbi, tuženik je u podnesku od 26. rujna 2024. iznio prigovore i primjedbe na isti, dok se zainteresirana osoba nije očitovala.

24.1. Tuženik u podnesku od 26. rujna 2024. u odnosu na nalaz i mišljenje sudske vještakinje, dostavlja očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 24. rujna 2024., a iz kojeg je razvidno kako se tuženik u cijelosti protivi zaključku sudske vještakinje glede osnovanosti zahtjeva za poznavanje tužiteljici dijagnoze S42.2/ Prijelom gornjeg kraja nadlaktične kosti (humerusa) kao dopunske dijagnoze priznate ozljede na radu nastale u događaju od 14. listopada 2021. S tim u svezi tuženik u bitnome ističe kako se ni u medicinskoj dokumentaciji ni u izjavi tužiteljice ne spominje udarac u lijevo rame ili pad na lijevu ruku, a da je predmetna ozljeda postavljena s vremenskim odmakom od 4 mjeseca (RTG nalaz). Pritom se ističe kako nije verificiran prijelom, već infrakcija (stanje nakon nepotpunog prijeloma odnosno napuknuća kosti). Nadalje, neutemeljenim se drži argument sudske vještakinje da bi bolovi u kuku zasjenili bolove u ramenu, jer bez obzira na težinu ozljede, prijelom kostiju nije zanemariva ozljeda i uvijek je praćena bolovima. Tuženik naročito prigovara načinu na koji sudska vještakinja dolazi do zaključka da bi predmetnu ozljedu tužiteljica zadobila upravo u događaju od 14. listopada 2021., obzirom da je isti rezultat eliminacije odnosno činjenice da nema podataka da bi se tužiteljica ozlijedila u prethodnom ili narednom razdoblju. Jednako tako se može argumentirati i u prilog zaključka institucionalnog tijela vještačenja da nema sigurnih podataka da bi ista ozljeda nastala u kritičnom padu na radnom mjestu. Tuženik predlaže da se sudska vještakinja očituje na nalaz MR-a lijevog ramena od 3.11.2022. na opisane cistične lezije velikog tuberkula, dakle u istoj regiji u kojoj je opisano stanje po koštanoj sanaciji frakture velikog tuberkula. Potom povišeni intenzitet signala u tetivi m. supraspinatusa (mišića rotatone manšete ramena koji se hvata na veliko tuberkul u području kojeg je sporno napuknuće) u kojoj je utvrđena parcijalna ruptura i ovalni kalcifikat 6x4 mm (kalcifikacija tetive predstavlja degenerativnu promjenu). Naglašava se da je sporno mjesto napuknuća velikog tuberkula lijeve nadlaktične kosti u centru degenerativnih promjena (kalcifikacija tetive koja se hvata za njega i cistične promjene unutar velikog tuberkula). Utvrđene cistične promjene uzrokuju resorpciju kosti/ fokalnu destrukciju te su ta mjesta, zbog uništenja koštanog tkiva, mjesta patoloških fraktura. Navedeno, pak, predstavlja predispoziciju zdravstvenog stanja kao okolnost koja priznavanje ozljede na radu sukladno odredbi članka 67. točka 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Zaključno tuženik ističe kako se temeljem priložene medicinske dokumentacije napuknuće velikog tuberkula lijeve nadlaktične kosti (S42.2) ne može sa sigumošću dovest u uzročno-posljedičnu vezu s datumom ozljeđivanja 14. listopad 2021. Štoviše imajući u vidu opisane degenerativne promjene i osteodistrofične patološke promjene unutar velikog tuberkula, napuknuće je moglo nastati bilo kada, pa i prilikom uobičajenih pokreta s lijevom rukom, jer na kraju tužiteljica je od otpusta s bolničkog liječenja 26. listopada 2021. do kontrole ortopeda 14. veljače 2022. hodala uz pomoć dvije podlakatne štake, od kojih je jedna bila u lijevoj ruci i na koju se cijelo vrijeme oslanjala.

25. U svezi prigovora i primjedbi tužitelja iznesenih u podnesku zaprimljenom pred ovim sudom 26. rujna 2024., ovaj Sud je zatražio pisanu dopunu nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za ortopediju dr. med. Danči Tripalo koja je u pisanoj dopuni nalazi i mišljenja od 13. ožujka 2025. navela da je tužiteljica nakon 4 mjeseca od ozljede upućena na rendgen desnog ramena, iako se i prije toga tužila na bolove u lijevom ramenu. Ona nije mogla sama sebe uputiti na rendgen ramena. Liječnik je tada procijenio da se ne radi o težoj ozljedi već samo o udarcu u rame. Kako je tužiteljica imala ozbiljnu ozljedu kuka, sve druge manje ozljede se ostavlju za naknadno tretiranje. Potrebno je ponekad pričekati razvoj simptoma pa krenuti u dijagnostiku. RTG nalaz je pokazao napuknuće kosti što znači da se radi o nepotpunom prijelomu. Šifra prijeloma po MKB je S42.2 i nema posebne šifre za napuknuće. M.R. lijevog ramena je napravljen jednu godinu nakon ozljede. Degenerativne promjene koje su opisane mogu biti posljedica predmetne ozljede kao i hodanja uz pomoć 2 štake koje je i sam tuženik naveo. Zbog toga je netočna tvrdnja tuženika da je podloga prijeloma prethodne degenerativne promjene. Sukladno navedenom daje i dalje mišljenja da je navedena ozljeda po MKB 10 klasifikaciji S42.2 posljedica štetnog događaja.

26. Na navedenu dopunu nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za ortopediju tužiteljica nije stavila prigovore jer je isti učinjen u skladu s pravilima struke i medicinskom dokumentacije, dok se tuženik i zainteresirana osoba u odnosu na istu nisu posebno očitovali.

27. Tužiteljica je dana 21. listopada 2025. priložila novu medicinsku dokumentaciju, te se tuženik u podneskom od 5. studenog 2025. očitovao u odnosu na podnesak tužiteljice navodeći u bitnom da u cijelosti ostaje kod svih svojih ranijih navoda te osporava da bi se u konkretnom slučaju kod tužiteljice radilo o dopunskoj dijagnozi priznate ozljede na radu od 14 listopada 2021. po dijagnoz S42.2/ Prijelom gornjeg kraja nadlaktične kosti (humerusa). Prema ocjeni liječničkog povjerenstva Direkcije iz naknadno priložene medicinske dokumentacije u bitnome proizlazi da je tužiteljica od rujna 2023. imala stalne bolove u lijevom ramenu u sklopu Adhezivnog kapsulitisa (dg. M75.0) - kronične bolesti ramena koje je liječila po fizijatru do srpnja 2025., nakon čega se utvrđuje poboljšanje generalno manje bolova, status lijevog ramena stacionaran na svakom pregledu. Uopće, liječenje provodeno od rujna 2023. do kolovoza 2025. nije dokaz da je tužiteljica 14. listopada 2021. zadobila prijelom gornjeg kraja nadlaktične kosti, niti je predmetno liječenje provodeno zbog prijeloma, stoga tuženik smatra da navedene dopune nisu od utjecaja na rješavanje. Kod tužiteljice se radi o kroničnoj bolesti lijevog ramena uzrokovanoj brojnim degenerativnim promjenama utvrdenim MR-om još 2022., koje su s vremenom progredirale. Tuženik da ostaje pri tvrdnji da spisu ne prileži niti jedan nalaz dijagnostičke obrade koj bi prijekom gornjeg kraja nadlaktične kosti uzročno- posljedično povezao s predmetim događajem, prijelom nije potvrđen kliničkim nalazom traumatologa na dan ozljeđivanja (14.10.2021.), dinamika oporavka i opisane dinamike tegoba te motorička aktivnost tijekom oporavka i rehabilitacije također ne govore u prilog prijeloma koji bi nastao kritične zgode, već utvrđen RTG obradom tek 4 mjeseca nakon štetnog događaja, a MR obradom više od godinu dana nakon događaja. Argument sudskog vještaka dr.med. Danči Tripalo, spec.ortopedije, da je liječnicima koji su obradivali tužiteljicu promaknuo prijelom humerusa tuženik drži neozbiljnim neuvjerljivim jer prijelomi, makar i nepotpuni, nisu tako laka ozljeda koju bi bilo moguće mjesecima zanemarivali. Stoga prema mišljenju tuženika ovaj vještak svojim podneskom od 13. ožujka 2025. nije s uspjehom oborio navode i utvrđenja liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda. Završno, tuženik predlaže provesti vještačenje po sudskom vještaku za medicinu rada mr.sc. Milani Varinac-Barač na okolnost postojanja uzročne veze izmedu dijagnoza S42.2 napuknuće velikog tuberkula lijeve nadlaktične kosti i načina nastanka u događaju od 14. listopada 2021. u smislu dopunske dijagnoze priznate ozljede na radu (članak 53. stavak 3. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti u svezi s člankom 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju). Naime, navedeno je vještačenje određeno rješenjem suda od 07. kolovoza 2024., a do danas još uvijek nije obavljeno.

28. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske i podzakonske odredbe, po ocijeni ovog Suda, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje nisu pravilni i zakoniti.

29. Naime, ovaj sud vjeruje Nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje Danči Tripalo, dr. med. spec. ortopeda od 12. rujna 2024., kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, te sukladno najvišim medicinskim dostignućima, pogotovo s obzirom da je osoba, kojoj je povjereno vještačenje, vještak uže specijalnosti. Sud smatra da je predmetni Nalaz i mišljenje u dostatnoj mjeri u suglasju sa raspoloživom medicinskom dokumentacijom koja priliježe spisu predmeta, te da isto sadrži valjano i dostatno obrazloženo očitovanje odnosno da su istim dani uvjerljivi i logički opravdani razlozi za dano mišljenje da se predmeta dijagnoza šifre prema MKB klasifikaciji S42.2 može uzročno posljedično povezati s događajem od 14. listopada 2021. Dodatno je sudska vještakinja u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 13. ožujka 2025. obrazložila i potkrijepila svoja utvrđenja sadržana u pisanom nalazu i mišljenju očitujući se u svezi svih prigovora i primjedbi tužitelja iznesenih u podnesku od 26. rujna 2024., te otklanjajući iste uz valjano i razložno obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

30. Stoga, kako je u konkretnom slučaju naprijed citirani Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, KLASA: UP/II-502-03/23-01/208, URBROJ: 338-01-10-04-23-03 od 17. ožujka 2023. (a tako i Nalaz, mišljenje i ocjena

Liječničkog povjerenstva, Regionalnog ureda, KLASA: UP/I-502-03/21-02/241, URBROJ: 338-17-47-22-14 od 15. prosinca 2022.) suprotan provedenom sudsko medicinskom vještačenju u predmetnom upravnom sporu, a koji nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje ovaj Sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, stručan i argumentiran dokaz, po ocjeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

31. Kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je smatrao suvišnim provoditi daljnji dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada na sporne okolnosti, dakle, imajući u vidu činjenicu da je stalna sudska vještakinja specijalist ortoped, a koja je vještak uže specijalnosti, u predmetnom pisanom nalazu i mišljenju dala jasan i decidiran odgovor na spornu činjenicu odnosno da se predmeta dijagnoza može uzročno-posljedično povezati s događajem od 14. listopada 2021., uz valjano i argumentirano obrazloženje, a koje kako je već navedeno pod točkom 29. ovog obrazloženja u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Stoga, kako je po ocjeni ovog Suda činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno na temelju već provedenih dokaza, osobito imajući u vidu već provedeno vještačenje, to je ovaj Sud odustao od izvođenja navedenog dokaza.

32. Na temelju utvrđenog, Sud cijeni kako je osporenim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, slijedom čega je pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS-a, odlučujući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, poništio osporeno drugostupanjsko kao i prvostupanjsko rješenje i tužiteljici priznao predmetu dijagnozu S42.2 „Prijelom gornjega kraja nadlaktične kosti (humerusa)“ dopunskom dijagnozom već priznate ozljede na radu nastale dana 14. listopada 2021. izražena dijagnozom prema MKB-10 klasifikaciji: S72.0, te joj se u svezi navedene dijagnoze S42.2 priznao i sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove posljedice ozljede na radu, a kako je i odlučeno u izreci presude.

33. S obzirom na uspjeh tužiteljice u ovom sporu valjalo je na temelju odredbe članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe i trošak zastupanja na ročištu od 5. travnja 2024. i 11. prosinca 2025. u ukupnom iznosu od 3.000,00 eura, a što uvećano za 25% PDV-a iznosi ukupno 3.750,00 eura (Tbr. 27. u svezi Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23). Na navedeni iznos je potrebno dodati i troškove vještačenja u iznosu od 334,80 eura, a što ukupno iznosi 4.084,80 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama u skladu s odredbom članka 144. stavka 3. ZUS-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. Izreke rješenja.

34. Sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora u preostalom dijelu i to popisani trošak sastava žalbe iz razloga jer troškove upravnog spora u skladu s odredbom članka 144. stavka 1. ZUS-a čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, dok je odredbom članka 38. stavka 1. ZUS-a propisano da se spor pokreće tužbom, stoga trošak sastava žalbe u upravnom postupku ne predstavlja trošak spora. Nadalje, Sud je odbio trošak sastava podneska od 2. svibnja 2025. jer isti ne predstavlja obrazloženi podnesak obzirom se istim dostavlja dokaz o uplati predujma troškova vještačenja, trošak sastava podnesaka od 4. listopada 2024. i 10. travnja 2025. (očitovanje u odnosu na nalaz i mišljenje odnosno dopunu nalaza i mišljenja sudske vještakinje) obzirom da ne radi podnescima koji sadrže činjenična i pravna izlaganja koji su odlučni za ishod spora, te je odbijen trošak sastava podneska od 21. listopada 2025. koji isto tako ne predstavlja obrazloženi podnesak obzirom da se istim dostavlja nova medicinska dokumentacija. Također, nije osnovan niti zatraženi trošak objave presude jer navedeni trošak nije propisan gore navedenom Tarifom kao trošak koji se priznaje u upravnim sporovima, a niti je tužiteljica pristupila ročištu za objavu.

34.1. Nadalje, Sud je dosudio tužiteljici iznos troška vještačenja u iznosu od 334,80 eura, a koji iznos troškova je obistinjen sudskom vještaku, dok će iznos koji čini razliku do predujmljenog iznosa troškova vještačenja tužiteljici biti vraćen.

34.2. Tužiteljica je zatražila i naknadu troškova po osnovi sudske pristojbe na tužbu i presudu, a koji trošak ovaj Sud nije našao osnovanim iz razloga jer se sudska pristojba u skladu s odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/21 i 51/23; dalje: ZOSP) plaća kada se zahtjev odbije ili odbaci tužbu. Pored toga tužiteljica je na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16. ZOSP-a oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u ovom sporu.

34.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. Izreke rješenja.

U Splitu 12. siječnja 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Tužiteljici, po opunomoćenici

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- zainteresiranoj osobi

- u spis.