Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

Bjelovar

Poslovni broj: Pr-40/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku iz Ivanić-Grada, Savska 28, protiv tuženika EJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Josipu Bažantu, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grubeša i partneri d.o.o., J. J. Strossmayera 7/I, radi isplate, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave, dana 29. listopada 2025., u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a), dana 12. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku OJ nositelju OPG-a iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju KJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 18.200,00 eura zajedno sa zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja na:

- iznos od 1.300,00 EUR-a teče počev od 20.04.2022. pa do isplate

- iznos od 1.300,00 EUR-a teče počev od 20.05.2022. pa do isplate

- iznos od 1.300,00 EUR-a teče počev od 20.06.2022. pa do isplate

- iznos od 1.300,00 EUR-a teče počev od 20.07.2022. pa do isplate

- iznos od 1.300,00 EUR-a teče počev od 20.08.2022. pa do isplate

- iznos od 1.300,00 EUR-a teče počev od 20.09.2022. pa do isplate

- iznos od 1.300,00 EUR-a teče počev od 20.10.2022. pa do isplate

- iznos od 1.300,00 EUR-a teče počev od 20.11.2022. pa do isplate

- iznos od 1.300,00 EUR-a teče počev od 20.12.2022. pa do isplate

- iznos od 1.300,00 EUR-a teče počev od 20.01.2023. pa do isplate

- iznos od 1.300,00 EUR-a teče počev od 20.02.2023. pa do isplate

- iznos od 1.300,00 EUR-a teče počev od 20.03.2023. pa do isplate

- iznos od 1.300,00 EUR-a teče počev od 20.04.2023. pa do isplate

- iznos od 1.300,00 EUR-a teče počev od 20.05.2023. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

2.Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja na iznos parničnog troška teče počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju PJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku EJ nositelju OPG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.281,25 eura sa zateznom kamatom tekućom od 12. siječnja 2026. kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj PJ podnio je tužbu dana 24. srpnja 2024. protiv tuženika EJ nositelja OPG-a, radi isplate razlike plaće te pripadajuće doprinose na plaću u ukupno bruto iznosu od 18.200,00 eura za razdoblje od 1. ožujka 2022. do 31. svibnja 2023. sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.300,00 eura mjesečno, do svakog 20. u mjesecu za prethodni mjesec, od dospijeća plaće utuženog razdoblja.

2. Tvrdi da je bio radnik tuženika u vremenu od 1. ožujka 2022. do 1. svibnja 2023., da je svaki dan radio na tuženikovom OPG-u koji se bavi poljoprivredom i uzgojem stoke. Kod tuženika radio hraneći stoku, kosio travu, pilio drva, vozio traktor i sl. Navodi da su stranke ugovorile mjesečnu plaću u iznosu od 10.000,00 kn, da tužitelj radi i prekovremeno, čime je praktički radio od jutra do mraka, u pravilu svaki dan.

3. Tužitelj navodi da je nedavno saznao da ga tuženik uopće nije prijavio u spornom razdoblju te da mu tuženik na plaću nije platio dužne doprinose. Svaki mjesec mu je na ruke davao iznos 2.000,00 kn do 3.000,00 kn, no nije mu platio ugovoreni i dogovoreni iznos plaće, a niti mu je uplatio dužne doprinose.

Preračunato u eure, tužitelj navodi da su stranke dogovorile neto plaću za cjelodnevni rad u iznosu od 1.327,23 eura, a svaki mjesec mu je platio iznos od 398,17 eura, stoga mu samo na ime neto plaće tuženik duguje novčani iznos od 929,06 eura. Na taj novčani iznos tuženik je bio u obvezi platiti i doprinose, dakle, tuženik za svaki mjesec utuženog razdoblja duguje tužitelju minimalno bruto iznos od 1.300,00 eura, a koji će se novčani iznos točno utvrditi financijskim vještačenjem.

Kako je kod tuženika radio 14 mjeseci, to mu tuženik ukupno duguje iznos od 18.200,00 eura na ime plaće, pa predlaže da se usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate.

4. Kako je tuženik u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje, prigovorio mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Sesvetama, to se Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, rješenjem broj P-348/2024-4 od 11. rujna 2024. oglasio stvarno i mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je riješio da se spis predmeta po pravomoćnosti ustupi ovome sudu.

5. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je tužba nepotpuna ili nerazumljiva, pa da se tužitelju naloži ispravak ili dopuna tužbe, uz upozorenje na posljedice odbačaja, međutim, kako za to nije konkretno naveo razloge, to sud nije tužitelju niti slao tužbu na ispravak u smislu odredbe čl. 109 ZPP-a, budući je tužba podobna za raspravljanje.

5.1. Tuženik je u cijelosti osporio osnov tužbe i visinu utužene tražbine te predložio da se tužba odbaci, a podredno tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka. U slučaju da sud utvrdi da je tužbeni zahtjev u nekom dijelu osnovan, to tuženik prema tužitelju ističe prijebojni zahtjev do visine od 5.212,00 eura, a na ime tražbine temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-237/2023-3 od 9. lipnja 2023., jer mu je tužitelj otuđio stvari u navedenoj vrijednosti pa je podnošenje ove tužbe osveta i motiv za navedeno.

6. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u ovosudnu presudu kojom je izdan kazneni nalog broj K.237/2023-3 od 9. lipnja 2023. (list 11-13), podatke predmeta kroz e-komunikaciju (list 14), podatke HZMO od 19. prosinca 2024. (list 27), fotografije (list 53-56).

7. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 38-40) i tuženika (list 40-42).

8. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆJ (list 43-45), ŽJ (list 45-47), EJ (list 47-49), ZJ (list 50-51), BJ (list 60), ĐJ (list 61-62).

9. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata razlike plaće i doprinosa u bruto iznosu od 18.200,00 eura za razdoblje od 1. ožujka 2022. do 31. svibnja 2023. te prigovor prije boja tuženika u iznosu od 5.215,00 eura koja je novčana tražbina utvrđena prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi ovoga suda broj K-237/2023-3 od 9. lipnja 2023.

12. Nije sporno između stranaka da je tužitelj ovosudnom presudom broj K-237/2023- 3 od 9. lipnja 2023., kojom je usvojen kazneni nalog protiv tužitelja kao okrivljenika proglašen krivim, što je u neutvrđenom vremenskom razdoblju od 1. ožujka do 23. travnja 2023. u mjestu [adresa] ušao u nezaključani podrum obiteljske kuće u vlasništvu EJ te u namjeri da se materijalno okoristi bez odobrenja vlasnika otuđio 7 kanistara od po 5 l u kojima se nalazilo ukupno 35 l herbicida marke Adengo, ukupne vrijednosti od 5.215,00 eura, koje je potom prodao točno neutvrđenim osoba za iznos od 1.500,00 eura, čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – krađe iz čl. 228. st 1. Kaznenog zakona (KZ/11) te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci, a koja se kazna zatvora neće izvršiti a ako u vremenu provjeravanja u trajanju od jedne godine ne počini novo kazneno djelo (list 11-13).

13. Sporno je između stranaka osnov i visina tražbine tužitelja, prigovor prijeboja tuženika te da li je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika.

14. Prije svega, između stranaka sporna je činjenica da li je tužitelj uopće bio u radnom odnosu kod tuženika. Obzirom na navode tužbe i sam iskaz tužitelja, po ocjeni suda isti tijekom ovog postupka, činjenice koje su navedene u tužbi te tvrdnje koje je naveo u svom iskazu, su neosnovane, njegov iskaz je ocijenjen kao nelogičan, neuvjerljiv, kontradiktoran, a isti nije potkrijepljen niti jednim dokazom koje je predložio, a koje je dokaze sud izveo tijekom ovog postupka.

14.1. Naime, tužitelj je naveo da je s tuženikom usmeno dogovorio da će kod njega raditi od početka ožujka 2022. pa sve do početka svibnja 2023., da su dogovorili plaću u iznosu od 10.000,00 kn neto, uz hranu i smještaj u sobi u sklopu kuće tuženika. Tvrdi da je radio na OPG-u tuženika koji se bavi poljoprivredom i uzgojem stoke, da je hranio stoku, kosio travu, pilio drva, vozio traktor, da je radio i prekovremeno tj. od jutra do mraka svaki dan. U tužbi nije naveo radno vrijeme, a koju je činjenicu tek naveo u svom iskazu, navodeći da se morao ustajati u 5,30 sati, odnosno 6,00 sati ujutro, a radni dan je započeo čišćenjem staje kravama i teladi, potom njihovo hranjenje, što je trajalo nekih 2 do 3 sata, koje su poslove uz njega obavljali sinovi tuženika JJ i EJ, potom je obavljao poslove po dvorištu, a sve po nalogu tuženika i njegovog sina JJ, koji živi s tuženikom. Ponovno hranjenje stoke je počelo u 16,00 sati popodne i poslovi oko stoke bili su dovršeni oko 20,00 – 21,00 sat, jer tuženik ima oko 200 grla stoke, a nakon hranjenja stoke vršio je pospremanje svega onog što je trebalo. Stoka tuženika je smještena u dva velika objekta, od kojih se jedan nalazi u dvorištu gdje je kuća, a jedan preko puta kuće tuženika. Poslove pored njega i sinova tuženika obavljala je i ĐJ koja kod tuženika radi na poslovima mužnje krava, s kojom je tužitelj razgovarao samo općenito, a ne o svom radu i isplati plaće. Naveo je da je vozio i traktor kod tuženika, no međutim, da nema položen vozački ispit za traktor.

14.2. Nakon dva tjedna rada kod tuženika, potpisao je Ugovor o radu u tri primjerka, koji Ugovor nije čitao, no tvrdi da je u Ugovoru bila navedena plaća u iznosu od 10.000,00 kn, nije mu bilo poznato da li je bilo navedeno radno vrijeme, tužitelj tvrdi da je tuženik uzeo za sebe sva tri primjerka Ugovora, ne zna zašto, niti ga je tužitelj pitao. Tužitelj u tužbi tvrdi da je za činjenicu da ga tuženik nije prijavio kao osiguranika na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, saznao tek nedavno, dok u svom iskazu tvrdi da je u nekoliko navrata tražio tuženika da to učini, a da je saznao da nije prijavljen kada je išao kod doktorice, ne zna kada, niti je za taj svoj navod dostavio bilo kakovu medicinsku dokumentaciju, u svezi toga ništa nije poduzimao i nije imao izostanka s posla. Radno vrijeme je bilo svaki dan od 6,00 do 22,00 sata navečer bez obzira na blagdane i praznike, izuzev za Božić, Novu godinu i Uskrs, kada je radio po 6 sati dnevno, dok je sve ostale dane radio po 12 sati dnevno. O njegovu radu tuženik nije vodio evidenciju, kako nije dobio Ugovor o radu koji je potpisao na otisnutom formuliranom obrascu, tuženik mu nije dao niti Potvrdu o radnom odnosu, niti je to tuženika tražio.

14.3. Iako je s tuženikom dogovorio da mu se ugovorena plaća od 10.000,00 kn isplaćuje na račun, broj računa tuženiku nikada nije dao, imao je otvoren račun u PBZ banci, koji je račun bio u blokadi, a koja činjenica tuženiku nije bila poznata, kroz utuženo razdoblje tuženik mu je na ruke isplaćivao plaću od 2.000,00 kn do 3.000,00 kn i to periodično od po 200,00 kn bez ikakove potvrde o primitku novca, pri čemu niti tužitelj nije zahtijevao da mu tuženik izda potvrdu o isplati plaće u navedenim novčanim iznosima, niti je to od njega zahtijevao tuženik.

14.4. Nadalje, tužitelj tvrdi da je plaću kompenzirao s tuženikom na način da od tuženika uzme herbicid koji je bio u podrumu, koji nije bio zaključan, nije mu rekao koju količinu da uzme, dok si je tužitelj uzeo 4 do 5 karnistera herbicida Agendo od po 5 litara, tako da je uzeo 20 litara, a koji herbicid je prodao u mjesecu travnju 2024., za novčani iznos od 3.000,00 kn do 4.000,00 kn, što tuženiku nije rekao, sam nije znao kolika je vrijednost tog herbicida, a s radom je prestao jer više nije želio raditi kod tuženika, o tome tuženiku ništa nije rekao, samo je od njega otišao. Tuženik ga je prijavio da je ukrao herbicid i to nakon kada je kod njega prestao raditi, da se protiv njega vodio kazneni postupak za što mu je izrečena kazna od 5 mjeseci uvjetno na godinu dana, žalbu nije pisao, a prilikom ispitivanja kod policije, izjavio je da je herbicid uzeo, ali i ne da je to učinio kao kompenzaciju za plaću.

ĐJ nije imala saznanja o visini i načinu isplate tužiteljeve plaće, niti činjenicu da ne bi bio prijavljen kao osiguranik zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, jer o tome nikada s njom nije pričao. Ranije je radio kod drugog poslodavca, s kojim je imao zaključen Ugovor o radu i bio prijavljen i primjerak Ugovora o radu je imao za sebe kod tog poslodavca, a o isplati plaće dobivao je i obračun plaće.

15. U prilog osnovanosti svojih navoda, tužitelj je kao svjedoke predložio svog oca ĆJ, brata ŽJ, ĐJ, EJ (sina tuženika), CJ i ZJ.

Valja navesti da je sud iskaze oca i brata tužitelja cijenio kao pristrane, jer su isti zainteresirani za ishod postupka, budući se radi o njegovim najbližim srodnicima. Otac tužitelja ĆJ radi kao vozač, no i sam se bavi poljoprivredom, a činjenicu da je tužitelj radio kod tuženika, kojeg od ranije poznaje, jer je tuženik od njega ranije kupovao sijeno, a tužitelj od njega umjetno gnojivo, iz samog pričanja tužitelja koji je jedanput mjesečno, nedjeljom, znao doći na nekih sat vremena, na nekom malom motoru, misli da je vlasništvo tuženika, a ponekad je znao doći kada je po tužitelja otišao njegov brat ŽJ. Otac tužitelja tvrdi da je tužitelj i ranije radio kod tuženika tijekom 2018., nekih 5 mjeseci. Tužitelj ne živi s ocem u kući, već živi sam u kući koja se nalazi preko puta kuće njegova oca. Udaljenost u kojoj živi tužitelj do kuće tuženika je nekih 7 do 10 km. Osim što je imao saznanja o radu tužitelja kod tuženika iz pričanja tužitelja, saznao je i od svog kuma BJ, koji je pitao ĐJ kakav je tužitelj radnik, koja je istom odgovorila da je tužitelj dobar radnik, da je istom rekla da tužitelj hrani stoku, da tjera krave na mužnju, da kosi i da vozi traktor na polju. Nije imao saznanja da li se s poljoprivrednim traktorom kretao po prometnici, jer nema vozačku dozvolu, no ima saznanja da okolo ima poljskih puteva i da može po potrebi traktor dovesti na polje, ali nije imao saznanja da li je traktorom upravljao po glavnoj prometnici. Osobno ima 30 jutara zemlje koju obrađuje, no međutim tužitelj mu je rekao da ide raditi kod tuženika, jer tuženik ima stoku, dok njegov otac ne. Ocu tužitelja ĆJ nije bila poznata niti visina plaće, niti da li je imao zaključen Ugovor o radu, no iz tužiteljeva pričanja ima saznanja da je tuženik tužitelju obećavao da će ga prijaviti, a da mu je pričao da radi od 5,00 u jutro do 23,00 sata navečer, što je i moguće, jer se rano ustaje na selu kako bi se hranila stoka, a takav rad je podrazumijevan i za svaki državni praznik i blagdan, neovisno o godiš njem dobu. Nije mu bilo poznato zbog čega je tužitelj prestao s radom kod tuženika. S tuženikom je razgovarao o tužitelju na autobusnom kolodvoru u Dubravi kada mu je sam tuženik prišao i rekao da ga je tužitelj tužio, a o čemu svjedok ĆJ nije imao nikakovih saznanja, niti ga je tužitelj pitao za savjet o tome. Nije imao saznanja da je tužitelj otuđio herbicid tuženiku, no tvrdi da mu je tužitelj rekao da je to bila kompenzacija za plaću, nije mu bilo poznato što je tužitelj učinio sa herbicidom, pretpostavlja da ga je prodao, a ima saznanja da je na jednoj zabavi sin tuženika EJ, kojeg zovu P, kupio piće tužitelju i cigarete, potom ga ošamario i prisilno odvezao na policiju zbog krađe herbicida. Kako sada tužitelj više nigdje ne radi, pomaže njemu na gospodarstvu, a zbog čega ranije nije htio ostati kod njega nije mu poznato, a svjedok je navedenu činjenicu pravdao tvrdnjom da svi mladi odlaze i rade što hoće, tako da se njega baš puno ništa ne pita, niti sluša. Prije no što je tužitelj radio kod EJ, radio je kod nekog u susjednom selu, a u razdoblju od 2018. do 2022. radio je par mjeseci u Piku Vrbovec, a kada je njemu pomagao na domaćinstvu, tužitelja kao sina nije prijavio u svoj OPG-e. Nije mu bilo poznato u kakvom su odnosu njegov kum BJ i ĐJ, osim što je zaključio da se poznaju. U razdoblju dok je kod tuženika radio 2018., tužitelj je bio smješten kod tuženika, ali mu nije bilo poznato u kojoj prostoriji.

16. Isto kao i svjedok ĆJ, svjedok ŽJ, brat tužitelja, ima posredna saznanja o radu tužitelja kod tuženika i to iz samog pričanja tužitelja, iz njegovih slika i videa, a koje je i objavljivao na društvenoj mreži Facebook, da je tužitelj kod tuženika hranio stoku, na polju, vozio i trpao bale, vozio poljoprivredni traktor, radio u dvorištu. Nije imao saznanja o radnom vremenu tužitelja, jer o tome nije pričao, no pretpostavlja da je radio od jutra do mraka, da je od malena zao voziti traktor i da je to radio kod tuženika, iako nema vozačku dozvolu, no nije mu bilo poznato da li je vozio traktor tuženika po prometnici. Saznanja svjedoka ŽJ isključivo su temeljena na pričanju tužitelja, da je kod tuženika radio godinu i pol, da mu tuženik nije dao Ugovor o radu, ne zna zbog čega, jer o tome sa tužiteljem nije pričao, nije mu bilo poznato kolika mu je plaća, jer također o tome s tužiteljem nije pričao, da mu tuženik da je nekih 200,00 kn do 300,00 kn, no nije mu bilo poznato da li mu to daje dnevno, mjesečno, niti koliko puta. U bitnom je potvrdio iskaz svjedoka ĆJ da je tužitelj znao dolaziti nedjeljom kući na ručak oko 13,00 sati, a potom se vraćao tuženiku, a jednom je tužitelja čak i dovezla djevojka sina tuženika JJ, a ponekad je tužitelj znao doći biciklom ili malim skuterom, nije mu bilo poznato vlasništvo tog skutera, a tvrdi da je čak dva put i sam odvezao tužitelja kod tuženika. Također, na temelju posrednih saznanja i to iz pričanja osoba koje se prezivaju E, da tuženik ima nekoliko radnika koji kod njega rade bez prijave, a koji su kod njegovog oca ĆJ dolazili kupiti sijeno u balama. Prema posrednim saznanjima i to iz pričanja tužitelja, saznao je da je tužitelj imao dogovor s tuženikom oko herbicida, no oko toga nisu mu bili poznati detalji, niti ga je o tome pitao. Tužitelj ima otvoren račun u PBZ, koji je u blokadi, pretpostavlja zbog neplaćanja mobitela. Iako je tužitelj u dobrim odnosima sa njihovim ocem, nije mu poznato zbog čega tužitelj nije htio raditi kod oca, navodeći da svatko ima svoje "mušice", a osporio je tvrdnju da tužitelj s ocem ne bi bio u dobrim odnosima, navodi da je ponekad došlo do razmirica, a koje su inače i uobičajene u svakoj obitelji, da je jednom bila situacija zbog čega su se tužitelj kao sin i svjedok ĆJ, kao otac, međusobno posvađali, zbog čega je tužitelj otišao na stan, da tužitelj nije bio istjeran od strane svog oca, nego da je to bila njegova vlastita odluka. Svjedok je iskazivao o poslodavcima tužitelja i to prije rada kod tuženika, navodeći da je tužitelj radio kod O, gdje je lijepio parkete i da nije radio na nekom drugom poljoprivrednom gospodarstvu prije nego što se zaposlio kod tuženika, kod kojeg je radio i tijekom 2018.

17. Svjedok BJ nije potvrdio osnovanost iskaza svjedoka ĆJ da bi razgovarao s njim poradi tužitelja, nije mu prenosio, niti prepričao razgovor između njega i ĐJ, a što bi se ticalo rada tužitelja kod tuženika, niti ima saznanja od kud bi otac tužitelja znao za taj razgovor. Svjedok ne poriče činjenicu da poznaje ĐJ, jer je njegova supruga šogorici ĐJ kuma, da ĐJ dolazi kod njih u kuću, iako stanuje na udaljenosti od 10 km i njegovoj supruzi pomaže kod kolinja pilića. Sa ĐJ je jedne večeri, kad je bila kod njega, razgovarao je s njom, jer je čuo da tužitelj tj. njegov "kumić" radi kod tuženika te ju je pitao za njega, a da je ona u svom navođenju upotrijebila psovku navodeći "vrag ga j…, radio je tjedan dana i onda nestao", da je tuženik tj. njen gazda utvrdio da je nestao repromaterijal u vrijednosti od 5.000,00 kn do 6.000,00 kn koji je vjerojatno otuđio tužitelj. Svjedok tvrdi da nije razgovarao s njom što tužitelj radi, odnosno što je radio i kakav je radnik. Poznato mu je da tužitelj zna voziti traktor, jer je to rado kod svog oca usprkos činjenici što nema vozačku dozvolu, a što se tiče odnosa oca i sina, tj. tužitelja i ĆJ, svjedok je iskazao da su ti odnosi malo dobri, a malo nisu. S ocem tužitelja ĆJ je jedino razgovarao kada mu je isti rekao da ga je tužitelj predložio za svjedoka, da mu je tom prilikom rekao zbog čega je to učinio, da on nema nikakvih saznanja o tužitelju i njegovu radu i da ne želi imati nikakovog posla sa sudom. Svjedok nije imao saznanja da bi tužitelj ,kod tuženika radio negdje tijekom 2018. ili 2019., a tuženika uopće ne poznaje, pretpostavlja da je od nekog na autobusnom kolodvoru čuo da tužitelj radi kod tuženika, no nije se mogao točno sjetiti od koga i kada.

18. Dakle, o radu tužitelja kod tuženika kao svjedoci jedino su iskazivali njegov otac ĆJ i brat ŽJ, no međutim, isti nisu imali neposrednih saznanja, već su njihova saznanja posredna, temeljena na navodima tužitelja. Navedeni svjedoci nisu imali saznanja o bitnim činjenicama i to o visini plaće, načinu i visini isplate iste, radnom vremenu, opsegu posla tj. koje je točno poslove tužitelj radio, već su njihova saznanja o tim činjenicama posredna, već navedeno, temeljena na navodima tužitelja i temeljena na pretpostavkama (o radnom vremenu i opisu poslova na domaćinstvu tuženika i poljoprivredi), jer i sam otac tužitelja se bavi poljoprivredom budući da obrađuje 30 jutara zemlje. Posve je nelogično da brat i otac, za koje tužitelj, kao i isti tvrde, da su u dobrim odnosima, ne bi imali saznanja o bitnim činjenicama koje bi se ticale radnopravnog odnosa tužitelja kod tuženika, posebice radnog vremena za koje tužitelj tek u svom iskazu (a ne i u tužbi) navodi da je bilo od 6,00 sati do 22,00 sata svaki dan, neovisno o godišnjem dobu (dok otac pretpostavlja da je to bilo i svaki dan do 23,00 sata neovisno o godišnjem dobu), o visini plaće te samoj činjenici da tuženik ne bi prijavio tužitelja kao osiguranika mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, to tim više što svojim iskazima navode da imaju saznanja da bi takav rad tužitelja kod tuženika bio nekih godinu i pol. Sud njihove iskaze je cijenio kao pristrane, nevjerodostojne, jer su temeljeni na posrednim saznanjima, a s obzirom da se radi o bliskim srodnicima, oca i brata, kao takovi su na posredan način zainteresirani za tužiteljev ishod u ovom postupku.

19. Kad se ima u vidu iskaz svjedoka ĆJ, oca tužitelja, koji pored činjenice što radi kao vozač i sam se bavi poljoprivredom i ima na obradi 30 jutara zemlje, za što mu je svakako potrebna pomoć pri obradi toga, to tim više što brat tuženika ŽJ radi u Zagrebu u Konzumu, onda je posve nelogično da tužitelj ne bi radio kod svoga oca uz tvrdnju da su u dobrim odnosima, pored činjenice da je i sam svjedok ŽJ rekao da između oca i sina ima razmirica, da je čak jednom tužitelj odselio od oca.

20. Isto tako, posve je nelogičan, neuvjerljiv i kontradiktoran iskaz tužitelja da bi tužitelj radio ponovno kod tuženika od proljeća 2022. i da je pri tom kod tuženika radio i ranije tijekom 2018., kada ga niti tada tuženik nije prijavio. Nadalje, neuvjerljiv je i neprihvatljiv iskaz tužitelja, da bi sa tuženikom ugovorio plaću u iznosu od 10.000,00 kn, odnosno sada u protuvrijednosti od 1.327,23 eura, a da bi mu s obzirom na njegove navode tuženik na ruke isplaćivao mjesečno 2.000,00 kn do 3.000,00 kn i to periodično od 200,00 kn do 300,00 kn.

21. Osim toga, tužitelju svakako nije nepoznata činjenica i mogućnost da od tuženika zahtijeva da mu izda Potvrdu o radnom odnosu, odnosno Ugovor o radu za koji tvrdi da je isti potpisao u tri primjerka na unaprijed propisanom tiskanom obrascu i da takav Ugovor ne bi tražio od tuženika, pri tom tvrdeći da potpisani Ugovor nije niti čitao, pa je posve nelogično da bi kroz razdoblje gotovo više od godinu dana, kako to tvrdi tužitelj, ne bi poduzimao ništa da od tuženika dobije takav Ugovor, odnosno da poduzme mjere u pogledu zaštite svojih prava iz radnog odnosa (npr. prijavi tuženika inspektoru zaštite na radu), a to sve s obzirom na činjenicu da je u svom iskazu naveo da je prethodno radio kod drugog poslodavca s kojim je imao zaključen Ugovor o radu i kod njega bio prijavljen.

22. Tužitelj tek po prestanku radnog odnosa, kako to tvrdi, podnosi tužbu u ovom predmetu, a koja je tužba uslijedila svakako nakon donošenja pravomoćne presude u kaznenom postupku koji se vodio kod ovoga suda u spisu K.237/2023, kako je to prethodno obrazloženo pod obrazloženjem broj 12., u kojem postupku je tužitelj nesporno proglašen krivim za otuđenje herbicida kod tuženika, a protiv koje presude i sam, kako navodi, nije podnosio pravni lijek, tj. žalbu.

23. Osim toga, iskaz tužitelja je neuvjerljiv, nelogičan i kontradiktoran, jer prije svega to niti ne proizlazi iz pravomoćne ovosudne presude broj K-237/2023-3 od 9. lipnja 2023. kojom je proglašen krivim da bi od tuženika uzeo herbicid kao kompenzaciju za plaću koju mu navodno tuženik nije isplaćivao, to tim više, što je i sam u svom iskazu naveo da je prilikom davanja iskazana na policiji nije rekao da je herbicid od tuženiku uzeo kao kompenzaciju za neisplatu plaće, a sve prethodno prema dogovoru sa tuženikom.

24. Isto tako, njegovi navodi u tužbi sa iskazom su proturječni u odnosu na tvrdnju da je nedavno saznao da ga tuženik, za sporno razdoblje njegova rada od početka ožujka 2022. pa do svibnja 2023. nije prijavio kao osiguranika obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, s obzirom na činjenicu, a kako je to već i prethodno obrazloženo, naveo da je to saznao kada je išao kod liječnika (zbog fleka na vratu), no međutim nije se mogao izjasniti kada je to bilo, jer za to nije dostavio nikakav dokaz u prilog osnovanosti takovih svojih navoda pa i ta činjenica upućuje na nedosljednost u njegovu iskazu i nelogičnost u postupanju da već i tada ne bi poduzeo ništa, a kako bi zaštitio i ostvario svoja prava koja proističu iz radnog odnosa s obzirom na tvrdnju da je kod tuženika radio godinu i dva mjeseca.

25. Neosnovana je, nelogična i životno neuvjerljiva tvrdnja tužitelja da je sa tuženikom i ugovorio plaću u visini od 1.327,23 eura, odnosno protuvrijednost od 10.000,00 kn mjesečno, za svoj rad od 6,00 do 22,00 sata svaki dan, izuzev rada sa takovim radnim vremenom na Božić, Novu godinu i Uskrs, a da mu je za taj rad tuženik isplaćivao plaću mjesečno od 2.000,00 kn do 3.000,00 kn na ruke i to periodično od 200,00 kn do 300,00 kn i da pri tom tužitelj ništa ne poduzima, ne zahtijeva od tuženika eventualno Potvrdu o primitku isplata dijela plaće u tim novčanim iznosima, odnosno kod nadležnog suda ne zahtijeva ostvarivanje prava iz radnog odnosa isplatom eventualno razlike plaće, odnosno povredu prava iz radnog odnosa eventualno prijavom kod nadležnog inspektora zaštite na radu.

26. Isto tako, iako činjeničnim navodima tužitelj nije naveo da je i ranije radio kod tuženika tijekom 2018., niti za to predlagao, niti dostavio dokaze, za koje vrijeme također tvrdi da ga tuženik također nije prijavio kao obveznog osiguranika zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, posve je nelogično da bi radeći gotovo ponovno kod tuženika, kako to tvrdi, godinu i dva mjeseca i to po 12 sati dnevno svaki dan, osim za navedene blagdane i praznike, radio bez da ga tuženik nije prijavio, da nema zdravstveno osiguranje te da se na benevolentan način odnosio u odnosu na nezainteresiranost potpisanog sadržaja Ugovora o radu, razloga zbog čega mu tuženik isti nije uručio kroz to razdoblje.

27. Što se tiče dokaza, koji je tužitelj dostavio po punomoćniku uz podnesak od 1. lipnja 2025., a uz koji su dostavljene prema tvrdnjama fotografije koje je sam tužitelj objavio na svom profilu na društvenoj mreži Facebook, za razdoblje iz 2018., valja dodati da taj dokazni prijedlog sud nije prihvatio, obzirom na činjenicu da se radi o dokaznom prijedlogu koji je tužitelj bio u obvezi i mogao priložiti sudu do zaključenja prethodnog postupka, sukladno odredbi čl. 299. ZPP-a, to tim više, s obzirom na sadržaj samog dokaza (fotografija), što nisu ispunjene pretpostavke iz st. 2. čl. 299 ZPP-a.

28. Osim toga, niti svjedok predložen po tužitelju, ĐJ ne potvrđuje istinitost iskaza tužitelja da bi tužitelj doista radio kod tuženika, kako to tvrdi i kako je prethodno navedeno, imajući pri tom u vidu i sam navod iz tužiteljeva iskaza gdje ističe da je sa ĐJ razgovarao samo općenito, a ne o svom radu, visini plaće, načinu isplate ili eventualno o povredi njegovih prava od strane tuženika iz radnog odnosa tj. neisplatom usmeno ugovorene plaće i ne prijavom kao obveznika i zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.

29. Takova osnovanost utvrđenja suda iz prethodnih odlomaka nedvojbeno proizlazi iz iskaza tuženika nesrodnog svjedoka CJ, ZJ i ĐJ te svjedoka EJ, sina tuženika.

Iz iskaza tuženika, koji je nedvojbeno u bitnom potvrđen iskazima navedenih svjedoka, proizlazi da tužitelj nije radio kod tuženika, da je ugovorio plaću u iznosu od 10.000,00 kn, a da mu je tuženik isplaćivao mjesečno 2.000,00 kn do 3.000,00 kn na način da bi mu plaćao kroz mjesec po 200,00 kn.

Tuženik nije sporio činjenicu da je tužitelj boravio jedno vrijeme kod njega u ožujku 2023., da je bio povremeno kroz nekih 2 do 3 mjeseca, jer je bio u neposrednoj blizini u susjednom selu Gornji Dragičevac, ne zna zbog čega, no tužitelj je rekao tuženiku da je od istog istjeran, da nema gdje boraviti, a da nije u dobrim odnosima sa vlastitim ocem i da je okolo lutao i da je došao kod njega s jednom torbom, molio da ga primi. Tuženik je to učinio, no dao mu jednu sobu u kojoj je ponekad prespavao, okolo je lutao, kod tuženika nije radio nikakve fizičke poslove, iako nije tražio hranu, samoinicijativno mu je ponekad dao. S obzirom na veliku količini stoke, oko 100 krava, teladi i bikova i obradu zemlje oko 100 ha na kojem poljoprivrednom gospodarstvu u okviru svog OPG-a ima 8 traktora, u njegov OPG-e prijavljeni su njegovi sinovi, a povremeno ima i radnike prema Ugovoru o radu. U sobi koju je dao tužitelju na korištenje gdje je ponekad prespavao nalazi se u tzv. ključu uz kuću, a gdje se nalazi sanitarni čvor i kupaonica, a koji koriste članovi njegove obitelji, supruga, sin, snaha i unuka.

Što se tiče ĐJ, ista je kod tuženika prijavljena temeljem Ugovora o radu i ista kod njega radi na mužnji krava i to s radnim vremenom od 6,00 sati do 8,30 sati te poslije podne od 18,00 sati do 20,30 sati, a radnici koji su kod tuženika povremeno radili nisu imali osiguran smještaj kod tuženika, već su išli svojim kućama. Tužitelj je kod tuženika zajedno s njegovom obitelji ručao za istim stolom, kada su ga zvali, navodi da kod njega nikada nije vozio traktor, a nema ni saznanja da li tužitelj zna uopće voziti traktor. U vremenu dok je tužitelj uz odobrenje tuženika boravio kod njega, kako bi ponekad prespavao, otuđio je 8 karnistera herbicida od po 5 litara, čime mu je nanesena šteta u iznosu od oko 40.000,00 kn, koja je činjenica potvrđena i iskazom svjedoka EJ, zbog čega je protiv tužitelja podnesena kaznena prijava.

30. Svjedok EJ, sin tuženika, naveo je da je kroz vrijeme boravka tužitelja kod tuženika imao neki motorić s kojim se znao odvesti u Dubravu, a jednom je kod tuženika donio neki ručni puhalnik za travu, a na upit njegove sestre NJ, tužitelj je rekao da je isti uzeo od svog oca.

Iz iskaza tuženika i svjedoka EJ proizlazi da tužitelj nikada nije radio kod njih tijekom 2018., a problem je s tužiteljem nastao kada je zaključio da nedostaje herbicid za kukuruz iz podruma pa je svjedok EJ zaključio da je isti jedino mogao otuđiti tužitelj, a to je mogao učiniti jedne nedjelje kad nitko nije bio kod kuće, koji je tužitelj kasnije prodao, a za tu činjenicu je saznao u jednom ugostiteljskom objektu u Cugovcu, gdje se pričalo da je tužitelj nudio na prodaju herbicid. Otuđenje herbicida po tužitelju stvorilo je velike probleme, jer se kupljena količina mora pravdati, budući se kupnja istog evidentira za svakog kupca, morao je prijaviti policiji kako bi mogao kupiti drugi herbicid za prskanje kukuruza.

U sanitarni čvor i kupaonicu može se ući i kroz kuću i izvan kuće, kao i u prostorije gdje je tužitelj spavao, a u razdoblju dok je boravio kod tuženika, svjedoku EJ tužitelj je, prema njegovu iskazu, znao govoriti da ide kod majke u Zagreb.

31. Iz iskaza svjedoka CJ, koji o činjenici boravka tužitelja kod tuženika pred nekih dvije do tri godine ima neposredna saznanja, jer zajedno s tuženikom obrađuje zemlju i mijenjaju međusobno strojeve, vidio je tužitelja u dvorištu tuženika, gdje je znao doći biciklom, jednim manjim motorićem kojim je znao otići u Dragičevac, gdje je bio neko dulje vrijeme kod nekog čovjeka. Nikada nije vidio da bi kod tuženika nešto radio, a tužitelj je i kod njega bio pred nekih tri godine u mjesecu lipnju ili srpnju, kada ga je njegova majka zatekla u jednoj prostoriji koja služi za odlaganje ambalaže, kojoj je rekao da je došao prespavati jer nema gdje pa stoga i pretpostavlja da je na takav način bio i kod tuženika, a čuo je i priče od drugih da je tužitelj znao lutati, jer nije u dobrim odnosima sa ocem. Svjedok navodi da je u mjesecu rujnu 2024., kada je ocu tužitelja kombajnirao kukuruz, tužiteljev brat rekao da ne zna gdje je tužitelj i da je nešto od kuće otuđio. Kada je zatečen kod svjedoka CJ, tužitelj je rekao da odlazi kod svoje majke u Zagreb, a kod njega je bio nekih tjedan dana. Tužitelja je viđao posvuda okolo po susjednim selima gdje je lutao, prema njegovu iskazu tužitelj je imao dosta neuredan život, a o činjenici otuđenja herbicida kod tuženika zna cijela Vrbovečka Dubrava.

32. Isto tako, iz iskaza svjedoka ZJ proizlazi da tužitelj nije bio dobar sa svojim ocem, da je dijete razvedenih roditelja, da je prepušten sam sebi, da nije u dobrim odnosima sa ocem i bratom, da je odlazio okolo na druge adrese gdje je znao prespavati pa tako i kod tuženika i kod par ljudi u tuženikovu selu, bio je sklon konzumaciji alkohola, a zadržao se je tamo gdje je bilo alkohola. Jedno vrijeme je radio kratko kod nekih ljudi, koji su ga istjerali, gdje je radio kao građevinski radnik. Nije imao vlastitog prihoda, a u posjedu je imao manji motorić APN kojim se je znao voziti. Kad je bio na polju kod tuženika, jer si međusobno pomažu, u dva navrata je tužitelj znao doći i ostati, jer je prethodno netko od članova kućanstva tuženika donio hranu i piće, nije ga vidio da vozi traktor po polju, niti da bi išta radio kod tuženika. Svjedok nije imao saznanja da bi tužitelj radio kod tuženika tijekom 2018.

33. Svjedok ĐJ, koja radi kod tuženika tri godine na mužnji krava, na poslovima mužnje krava, koje poslove radi dnevno u dva navrata i to od 6,30 do 9,00 sati i od 16,00 do 19,00 sati, vidjela je tužitelja kod tuženika u dva navrata i to u razdoblju od tjedan dana kada je vozio traktor po dvorištu i to manji traktor Ford bez kabine, na koji nije bilo ništa priključeno. Nije joj poznato da li je on nešto pomagao radeći kod tuženika, no ista je navela da je bio dobar sa sinovima tuženika, nitko kod tuženika nije govorio da bi tužitelj radio kod tuženika, niti je o tome razgovarala s tužiteljem, nije tužitelja viđala da bi išao na polje s traktorom, da hrani stoku, da kosi s trimerom, niti da bi vozio tačke po dvorištu da bi nešto prevozio. Ista je potvrdila iskaz svjedoka BJ da je s istim dobra, da ponekad kod njega zna navratiti, no da ne pomaže njegovoj supruzi pri kolinju pilića te je ista istakla da je u jednom navratu pitao BJ o tužitelju i da li on radi kod tuženika, no ona mu je rekla da ne zna da radi i da ga je vidjela kod tuženika u dva navrata u tjedan dana. Nije mogla reći da tužitelj radi jer to nije niti znala, niti vidjela, a da li je nešto pomagao i kojim povodom je bio kod tuženika nije joj poznato. Nije osporila je tvrdnju da je BJ rekla da je tuženiku "gazdi" nestao herbicid, jer joj je tu činjenicu sam tuženik rekao, no istom nije rekla vrijednost otuđenog herbicida jer to nije niti znala. Prema njenim saznanjima tuženik ima nekih 5 do 6 traktora, od kojih ima i traktore s kabinom UJ i HJ, a u odnosu na fotografije priložene po tužitelju (list 54-55), ista je navela da se ne radi o traktoru koji bi bio u posjedu tuženika. Isto tako, nije imala saznanja da bi tužitelj od tuženika primao novac oko 200,00 kn.

33.1. Iskazu navedenog svjedoka prigovorio je tužitelj, smatrajući iskaz svjedoka neistinitim, jer je ista radnik tuženika. Međutim, taj prigovor sud je ocijenio kao neosnovan, jer bez obzira na činjenicu što je ĐJ radnik tuženika, ista je iskazivala na temelju neposrednih saznanja, potvrdila je iskaz tuženika pa i samog tužitelja da je tužitelj boravio kod tuženika, no međutim, istoj nije bilo poznato iz kojih razloga. Iako je ista navela da je vidjela da tužitelj upravlja traktorom u dvorištu tuženika, sama ta činjenica, bez obzira što je tuženik rekao da tužitelj nikada nije vozio niti jedan njegov traktor, na traktor nije bio priključen nikakav stroj pa da bi se iz tog moglo zaključiti da je tužitelj radio s traktorom na poljoprivrednom gospodarstvu tuženika, kako je to sam tvrdio. Osim toga, tu činjenicu tuženik nije niti morao znati, obzirom da je i sam naveo da ima oko 100 ha zemlje koju obrađuje sa svojim sinovima uz povremenu pomoć radnika prema Ugovoru o radu na određeno vrijeme i da isti u tom trenutku nije niti morao biti kod kuće. Osim toga, činjenicu da je tužitelja vidjela u traktoru, ista nije navela da bi tužitelj s istim radio.

Glede upravljanja tužitelja traktorima tuženika, valja navesti da je sam tužitelj rekao da nema vozačku dozvolu, a nitko od saslušanih svjedoka koji su imali neposredna saznanja, nisu potvrdili osnovanost njegovih navoda pa time i posredne navode tužiteljeva brata i oca da je vozio traktore na polje, no isti o tome nisu imali saznanja, niti da bi tužitelj glavnom prometnicom do polja upravljao poljoprivrednim traktorom. Osim toga, radi se o nesrodnom svjedoku čiji iskaz je temeljen na neposrednim saznanjima bez obzira što ista radi kod tuženika, a u odnosu na prigovor tužitelja koji je iznio na iskaz svjedoka i koji je suprotan iskazu tuženika i svjedoka EJ, sud je otklonio kako je prethodno obrazloženo.

34. Dakle, imajući u vidu iskaz stranaka te iskaze saslušanih svjedoka, sud je iskaz tužitelja kao i iskaze svjedoka, njegovog oca i brata, cijenio kao pristrane, osim toga, a kako je i prethodno obrazloženo, isti o spornim činjenicama nemaju neposrednih, već posrednih saznanja iz pričanja tužitelja, dok s druge strane ostali svjedoci koji su saslušani tijekom postupka, iskaze temelje na neposrednim saznanjima. Slijedom toga predleži zaključak, a kako je to i tuženik istakao tijekom postupka, tužitelj nije predložio dokaze, a i dokazi koji su izvedeni tijekom ovog postupka i ocijenjeni u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a, ne proizlazi da bi tužitelj radio kod tuženika, a kako je prethodno navedeno, činjenica da je svjedok ĐJ vidjela da tužitelj prevozi traktor u dvorištu tuženika, samo po sebi ne znači da je tužitelj radio kod tuženika, već je možda nešto pomagao, a osim toga i svjedok ZJ, nesrodni svjedok, je rekao da se je tužitelj znao "motati" oko strojeva.

S druge strane, tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi poduzeo radnje kojima bi u razdoblju od godinu i dva mjeseca, kako to tvrdi da je radio kod tuženika, kojima bi zaštitio svoja prava iz radnog odnosa (isplata plaće, prijava osiguranika kao obveznika iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja), već to čini podnošenjem ove tužbe nakon što je osuđen u kaznenom postupku zbog kaznenog djela krađe otuđenjem herbicida kod tuženika, kako je to prethodno i obrazloženo.

35. Budući da je nedvojbeno utvrđeno da zahtjev tužitelja nije osnovan, da nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke iz čl. 90, čl. 92 u svezi čl. 94 Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu ZR-a), slijedom čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a kako je presuđeno pod točkom I.1. izreke presude.

36. Budući je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, to je sud i odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza knjigovodstvenim vještačenjem, budući je utvrđeno da je neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu plaće koju zahtijeva u ovom postupku, a iz navedenih razloga nije niti odlučivano o istaknutom prijebojnom zahtjevu tuženika.

37. Troškovi postupka odmjereni su primjenom odredbe čl. 154 st 1 svezi čl. 155. ZPP- a. Budući je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, to je osnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, koji se sastoje od sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura, zastupanje na prvom pripremnom ročištu 6. prosinca 2024. na kojem je zaključen prethodni postupak, zastupanje na glavnim raspravama 26. svibnja 2025., 28. svibnja 2025. i 29. listopada 2025., za svaku u iznosu od 500,00 eura, sastav podneska od 16. listopada 2025. u iznosu od 125,00 eura tbr. 8 t. 4, troška PDV-a u iznosu od 656,25 eura, u ukupnom iznosu od 3.281,25 eura sa zateznom kamatom prema čl. 30 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22 dalje OZ) tekućom od 12. siječnja 2026., kao od dana donošenja presude pa do isplate, a kako je presuđeno pod toč. II. izreke presude.

Troškovi postupka odmjereni su prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, 107/25).

38. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru, 12. siječnja 2026.

Sutkinja

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda pisano u tri primjerka u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Naredba:

Presudu dostavi:

- punomoćniku tužitelja GJ, objavom na e-oglasnoj ploči suda