Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-6/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŠO, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog ŠO, protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-375/2025-9 od 19. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog ŠO odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog ŠO, produljen istražni zatvor iz zakonske osnove čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, i to nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo optužnicu u kojoj se okrivljenika tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljenik po branitelju Davoru Zimiću, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba okrivljenika nije osnovana.

5. Premda se okrivljenik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, u žalbi ničim ne konkretizira niti argumentira navedeno žalbeno pobijanje, niti se žalbeni razlozi tiču navedene žalbene osnove, već pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je u tom dijelu pobijano rješenje ispitano samo po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st.4. ZKP/08, kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, s bitnom tvrdnjom da je bio siguran da se radi o zakonitom poslu s obzirom da je isti dogovorio sa velikom tvrtkom, da nije znao da se osobe koje je prevozio nezakonito nalaze na području Republike Hrvatske, da je bio uvjeren da je riječ o turistima kod čega se poziva na sadržaj svoje obrane u svezi načina na koji je dogovorio prijevoz stranih državljana, te načina na koji je iste prevozio do momenta dok nisu zaustavljeni od strane policijskih službenika. Naime, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti proizlazi iz svjedočkog iskaza državljana Republike Turske, kojeg je okrivljenik nesporno prevozio, te izvješća o postupanju policijskih službenika od 23. studenog 2025. u svezi zaustavljanja vozila kojim je upravljao okrivljenik i u kojem je prevozio jednog državljana Turske i jednu državljanku Kine koji nisu posjedovali valjane putne isprave kojima bi dokazali da su na legalan način ušli na teritorij Republike Hrvatske, u gradu Lepoglavi, kao djelomično i iz obrane samog okrivljenika. Iz iskaza svjedoka državljana Turske jasno proizlazi da je još u Turskoj, za novčanu naknadu, dogovorio sa određenom osobom protuzakonito prebacivanje do krajnjeg odredišta u Republici Italiji, s time da je njegov protuzakoniti ulazak, boravak i kretanje u Republici Hrvatskoj bio samo dio tog puta do krajnjeg odredišta, u kojem je sudjelovao okrivljenik preuzimajući na prijevoz strane državljane u Zagrebu i njihovo prevoženje prema granici sa Republikom Slovenijom, da bi u gradu Lepoglavi bio zatečen u prevoženju stranih državljana. Uzimajući u obzir način na koji je okrivljenik dogovorio i izvršio prijevoz stranih državljana, a kojeg je okrivljenik opisao u svojoj obrani (javio se na oglas objavljen na Facebooku, preko internet veze dogovorio posao i dobivao upute u svezi prijevoza, s time da nije sreo nikoga od osoba s kojima je dogovarao posao, niti potpisao bilo kakav ugovor o prijevozu, niti ishodio dokumente za legalan rad u Republici Hrvatskoj), te općepoznatu činjenicu u svezi ilegalnog prebacivanja stranih državljana u države članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, razumno je za zaključiti da postoji potrebiti stupanj vjerojatnosti da je okrivljenik bio svjestan da je dogovoreni prijevoz stranih državljana u kojem je sudjelovao samo dio organiziranog lanca prebacivanja stranih državljana u države članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, te da je svjesno i voljno sudjelovao u prevoženju stranih državljana motiviran novčanom naknadom. Stoga nije u pravu okrivljenik kada osporava utvrđenje postojanja osnovane sumnje.

7. Također nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 zbog koje je istražni zatvor produljen, koje osporavanje obrazlaže s navođenjem da ne postoje osobite okolnosti koje bi upućivale na opasnost da će pobjeći, tim više što je surađivao sa pravosudnim tijelima i nije bježao. Naime, i prema ocjeni ovog suda, činjenica da je okrivljenik državljanin Ukrajine, s prebivalištem u [adresa], s time da za teritorij Republike Hrvatske nije vezan nikakvim osobnim niti poslovnim vezama, nego je očito na njezinom teritoriju zatečen u tranzitu, radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na realnu bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske, motiviran, između ostalog i izbjegavanjem kaznene odgovornosti za predmetno kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, pri čemu valja navesti da okrivljenik u svojoj obrani negira počinjenje kaznenog djela pa time i svoju kaznenu odgovornost. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio postojanje opasnosti od bijega, te pravilno i osnovano protiv okrivljenika produljio istražni zatvor radi preveniranja navedene opasnosti, pravilno ocijenivši da se ista svrha ne bi mogla postići blažim mjerama, što je valjano obrazložio.

8. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 12. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček