Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Pr-189/2023-20

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Andreji Žigante, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Nore Kišur, u pravnoj stvari tužitelja OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz odvjetničkog ureda Boris Gregović, Rijeka, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, radi radno-isplata- kolektivni ugovori, izvan ročišta, 12. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužitelja OC u ovoj pravnoj stvari povučena u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu liječnika specijalista na Zavodu za digestivnu kirurgiju, te da od prosinca 2013. tuženik tužitelju neosnovano izvršava obračun, a time i isplatu plaće, odnosno tuženik tužitelju isplaćuje plaću u manjenom iznosu od iznosa koji bi mu sukladno zakonu i podzakonskim aktima pripadao. Iz tog razloga tužitelj je već pokrenuo dva pravomoćno okončana parnična postupka koji su se vodili pod poslovni brojem: Pr-74/2019 i Pr- 1016/2020.

1.1. Odredbom članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01, 39/09) propisano je kako plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Odredbom članka 94. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19-dalje: ZR) propisano je kako za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Odredbom članka 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18 – dalje: KU/18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, pri čemu osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen radnik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok se pod dodacima na plaću smatraju se stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredbom članka 49. KU/18 propisano je uvećanje osnove plaće za zaposlene u zdravstvenoj djelatnosti i zdravstvenom osiguranju na način da se osnovna plaća uvećava i to za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Dodaci na plaću koji se odnose na rad noću, subotom, nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni međusobno se ne isključuju (st. 12.). Pritom niti iz jedne odredbe KU/18 ne proizlazi da radniku, dodaci na plaću, pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada ili uvećanje za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta međusobno isključuju.

1.2. Tuženik nije evidentirao pa posljedično tome niti isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan „padao” na radni dan (od ponedjeljka do petka), sukladno odredbi članka 49. stavka 9., 10. i 11. KU/18, a sve u vezi s odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj. Tužitelju u tom slučaju, uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan, pripada i naknada za prekovremene sate ako bi stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati, a koja naknada za prekovremeni rad tužitelju nije isplaćena. Također, tuženik tužitelju nije pravilno obračunao i isplatio plaću sukladno odredbi članka 49. stavka 1.- 11. KU/18.

1.3. Tuženik tužitelju u razdoblju od siječnja 2021. nije plaćao slobodan dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom, a što je bio dužan sukladno članku 60. stavku 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 9/05 i 88/13 – dalje KU/05 i KU 88/13). U istom razdoblju tuženik tužitelju nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, a na koji dodatak ista ima pravo sukladno članku 55. KU/18 u omjeru od 25%, kao niti dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata u vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio kao doktor medicine i imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata u omjeru od 12% od osnovne plaće do 31. kolovoza 2019., sukladno članku 57. KU/18, a od 01. rujna 2019., u omjeru od 16.% osnovne plaće, sukladno članku 23. Dodatka II. KU.

1.4. Kako je tuženik tužitelju u razdoblju od siječnja 2021. pogrešno obračunavao i isplaćivao plaću po gore navedenim osnovama, tako je tuženik, u gore navedenom razdoblju, posljedično pogrešno obračunao i isplatio sve naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužitelja te naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Sukladno članku 34. KU/18, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu dok radniku, čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Sukladno članku 59. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12), ukoliko je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

1.5. Zaključno, tuženik je tužitelju, u gore označenom razdoblju, izvršavao obračun i isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužitelja te naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad ispravnom metodom, ali koristeći pogrešne parametre (plaće koje čine prosjek od 3 mjeseca obračunate i isplaćene u manjim iznosima), čime je pogrešno obračunao i isplatio navedene naknade plaće u razdoblju od siječnja 2021.

1.6. Odredbom članka 9. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima („Narodne novine“ broj 3/97) određeno je kako su neradni dani između ostalog nedjelje, pa je temeljem istog, te odredbe članka 51. i članka 54. stavka 8. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12), odredbe članka 36., članka 47. i članka 51. stavka 8. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13), odredbe članka 53. stavka 8. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 128/17), odredbe članka 34. i drugih Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18), odredbe članka 52. stavka 7. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 56/22), kojim odredbama je propisano kako za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, zaposlenik ima pravo na plaću uvećanu za 150%, tuženik tužitelju trebao isplatiti nedjelje koje je odradio uvećano za 185%, a ne 35% kako je to činio. Sve navedeno tužitelj ističe upirući pritom na odredbu članka 134. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) kojom je propisano kako su međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, dio unutrašnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj snazi iznad zakona, kao i na odredbu članka 9. stavka 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) kojom je propisano da se, kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno različitim izvorima radnog prava, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, dok je odredbom članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01, 39/09) propisano kako plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen, i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

1.7. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovome sudu donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju isplati novčani iznos od 1.350,00 eura bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima na svaki pojedinačni mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu do isplate, i to za razdoblje od siječnja 2021. pa nadalje, te novčani iznos od 1.830,00 eura bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima na svaki pojedinačni mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu do isplate, i to za razdoblje od ožujka 2018. pa nadalje, sve osim u dijelu za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima naknade plaće, zajedno s troškovima ovosudnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

1.8. Podneskom otpremljenim na spis predmeta 25. listopada 2024., tužitelj je povukao tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu isplate naknade za rad nedjeljom, istovremeno ustrajući kod preostalog dijela tužbenog zahtjeva, te ga proširujući na daljnji period.

1.9. Podneskom otpremljenim na spis predmeta 14. svibnja 2025. tužitelj je proširio tužbeni zahtjev i na daljnji period.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, ističući pritom u odnosu na navodno pogrešno obračunate dodatke na plaću u prekovremenom radu, kako je tužbeni zahtjev tužitelja bespredmetan obzirom je 05. svibnja 2020. zaključen Dodatak broj III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 56/2020), koji je u primjeni od 01. travnja 2020. i kojim je točno definiran način izračuna jednog prekovremenog sata rada ovisno o dodacima koje radnik ostvaruje i koji način izračuna tuženik primjenjuje prilikom obračuna i isplate plaće tužitelju.

2.1. U odnosu na navode o navodno pogrešno obračunatoj naknadi za rad nedjeljom, tuženik je prvenstveno istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, ukazujući kako je odredbom članka 35. stavka 1. Zakona o sklapanju i potvrđivanju međunarodnih ugovora („Narodne novine“ broj 28/96) propisano kako Vlada Republike Hrvatske brine o izvršavanju međunarodnih ugovora preko nadležnih tijela državne uprave pa navedeni bilateralni ugovor koji je država sklopila s drugim subjektom međunarodnog prava, Svetom Stolicom, ne stvara izravna prava i obveze za pojedinca već je obveza države da iste implementira u nacionalno zakonodavstvo, a što u odnosu na odredbu članka 9. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske nije učinjeno uslijed čega može eventualno egzistirati odgovornost države, ne tuženika. Tuženik nadalje u bitnome navodi kako je Ugovor sa Svetom Stolicom samo jedan od niza ugovora koje je Republika Hrvatska sklopila s vjerskim zajednicama koje djeluju u Republici Hrvatskoj te da bi se prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja koji se temelji na odredbama navedenog Ugovora, kojim da se ni na koji način ne uređuje pitanje obračuna plaće za rad nedjeljom ili neradnim danom, narušila Ustavom zajamčena jednakost svih vjerskih zajednica. Nadalje, Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima („Narodne novine“ broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11), odnosno Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 110/19) propisano je koji se dani smatraju blagdanima i spomendanima, odnosno neradnim danima, te je istim učinjena jasna distinkcija neradnih dana, pri čemu niti jednom odredbom nedjelja nije propisana kao takav dan. Opisana distinkcija učinjena je pritom i člankom 94. stavkom 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22). Tuženik je za potrebe obračuna plaće i njezinih uvećanja postupao u skladu s odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 128/17, 56/22) i odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) te je tužitelju prilikom obračuna plaće za rad nedjeljom ista uvećana za propisanih 35%.

2.2. Slijedom iznesenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu istog naknaditi tuženiku parnični trošak.

3. Podneskom od 06. studenog 2025. tužitelj je u cijelosti povukao tužbu i istom postavljeni tužbeni zahtjev u ovosudnom predmetu.

4. Rješenjem ovog suda, od 07. travnja 2025., tuženiku je dostavljen podnesak tužitelja opisan u točki 1.9. obrazloženja ove odluke, te je isti pozvan u roku od 15 dana očitovati se pristaje li na povlačenje tužbe, sve u smislu odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje: ZPP).

5. Nadalje, ovosudnim rješenjem od 07. studenog 2025., tuženiku je dostavljen podnesak tužiteljice od 06. studenog 2025., te je isti pozvan u roku od 15 dana očitovati se pristaje li na povlačenje tužbe, sve u smislu odredbe članka 193. stavka 2. ZPP-a.

6. Sukladno članku 193. stavku 2. ZPP-a, tužba se može povući i kasnije u tijeku prvostupanjskog parničnog postupka, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, pri čemu će se smatrati da je tuženik pristao na povlačenje ako se u roku od 15 dana od obavijesti o povlačenju ne izjasni o tome. Stavkom 9. navedenog članka propisano je nadalje da se povučena tužba smatra kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti.

6.1. Slijedom navedenog, a obzirom je tuženiku obavijest o povlačenju tužbe u vidu Rješenja citiranog u točki 4. i 5. obrazloženja ove odluke i podneska tužiteljice navedenog u točki 1.9. i točki 3. obrazloženja ove odluke, dostavljena dana 14. travnja 2025., odnosno 21. studenog 2025., te da se do dana sastava ove odluke tuženik o predmetnim povlačenjima nije izjasnio, primjenom odredbe članka 193. stavka 2. ZPP- a, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 12. siječnja 2026.

Sudac

Andreja Žigante

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica

Nora Kišur

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku