REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Poslovni broj: 1 P-666/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu, po sucu Luki Zeniću, u pravnoj stvari tužitelja LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku u Pazinu, Franine i Jurine 7, protiv 1. tuženika VČ, nepoznatog boravišta, 2. tuženika ČČ, nepoznatog boravišta, 3. tuženika TČ, nepoznatog boravišta, 4. tuženika FČ, nepoznatog boravišta, 5. tuženika SČ, nepoznatog boravišta, 6. tuženika OČ, pok. ŠČ, [adresa], nepoznatog boravišta, 7. tuženice CČ, pok. ŠČ, nepoznatog boravišta, 8. tuženika ŽČ, pok. NČ, nepoznatog boravišta, 9. tuženice KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] JČ, [adresa], 10. tuženika PČ, pok. ŽČ, [adresa], 11. tuženice UČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 12. tuženika GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 13. tuženika ZČ, pok. NČ, [adresa], 14. tuženika EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženice JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, 12. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj LČ vlasnik nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa su 9. tuženica KČ, 10. tuženik PČ, pok. ŽČ, 11. tuženica UČ, 12. tuženik GČ, 13. tuženik ZČ, 14. tuženik EČ i 15. tuženica JČ, dužni priznati i trpjeti prijenos svog suvlasničkog dijela u zemljišnoj knjizi sa njihova imena na ime i vlasništvo tužitelja u cijelosti, na temelju ove presude po pravomoćnosti

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba u odnosu na 1. tuženika VČ, nepoznatog boravišta, 2. tuženika ČČ, nepoznatog boravišta, 3. tuženika TČ, nepoznatog boravišta, 4. tuženika FČ, nepoznatog boravišta, 5. tuženika SČ, nepoznatog boravišta, 6. tuženika OČ, pok. ŠČ, [adresa], nepoznatog boravišta, 7. tuženice CČ, pok. ŠČ, nepoznatog boravišta i 8. tuženika ŽČ, pok. NČ.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 2. rujna 2025. podnio tužbu navodeći da su u zemljišnim knjigama kao suvlasnici kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisani on sam u idealnom dijelu od 12/90, te tuženici DČ u 6/90 dijela, IČ u 6/90 dijela, HČ u 6/90 dijela, ĐČ u 6/90 dijela, MČ u 6/90 dijela, CČ OČ u 4/90 dijela, CČ u 2/90 dijela, ŽČ u 3/90 dijela, KČ u 6/90 dijela, PČ u 6/90 dijela, UČ JČ u 6/90 dijela, GČ u 6/90 dijela, ZČ u 6/90 dijela, ŽČ EČ u 3/90 dijela i JČ u 6/90 dijela. Tvrdi da je predmetna nekretnina u naravi šuma koja je oduvijek činila jedinstvenu gospodarsku cjelinu s nekretninom kč. br. [katastarska čestica] iz u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju su tužitelj i njegov stric ĆČ kupoprodajnim ugovorom od 5. prosinca 2024. prodali BČ. Prema navodima tužitelja, i ta je nekretnina, kao i sporna kč. br. [katastarska čestica], od ranije bila u neprekidnom posjedu i vlasništvu obitelji ĆČ, koja je na njima redovito vršila posjedovnu vlast, održavala ih i koristila, osobito kroz sječu šume. Predmetnu kč. br. [katastarska čestica] naslijedio je od svog oca RČ, koji ju je pak naslijedio od svog oca ĆČ. Slijedom diobe naslijeđenih nekretnina izvršene između braće RČ i ĆČ, ugovorom o diobi nekretnina od **.**.2006., ĆČ je svom bratu RČ prepustio svoj suvlasnički udio na svim nekretninama koje su naslijedili po ocu, uključujući i predmetnu česticu. Tužitelj ističe da je taj ugovor riješio sve međusobne suvlasničke odnose među braćom te da je RČ od tada bio jedini stvarni vlasnik predmetne nekretnine. To potvrđuje i činjenica da, prilikom kupoprodaje susjedne čestice BČ, ĆČ nije potraživao nikakvu naknadu za dio koji je još formalno bio upisan na njegovo ime, budući da je isti već ranije prenio na RČ diobom iz 2006. Tužitelj nadalje navodi da on i njegovi pravni prednici posjeduju predmetnu nekretninu neprekidno, mirno, javno i kao vlasnici, najmanje 70 godina, pri čemu tijekom tog vremenskog razdoblja niti jedan od ostalih zemljišnoknjižnih suvlasnika ili njihovih pravnih prednika nije tužitelju ili njegovoj obitelji na bilo koji način osporavao posjed ili ga uznemiravao u vršenju vlasničkih ovlasti. Stoga smatra da je stekao pravo vlasništva izvanrednom dosjelošću, odnosno dugogodišnjim samostalnim i poštenim posjedom, kao i nasljeđivanjem.

2. Člankom 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. – ispravljene, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje u tekstu: ZPP) propisano je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

3. Tuženicima pod 9, 10, 11, 12, 13, 14 i 15 dostavljena je tužba s pozivom za podnošenje odgovora na tužbu uz upozorenje da će sud donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe) ako ne podnesu odgovor na tužbu u roku od 30 dana. Iako uredno pozvani na podnošenje odgovora na tužbu, odgovor na tužbu ti tuženici nisu podnijeli, a nije utvrđeno postojanje općepoznatih okolnosti iz kojih bi slijedilo da su u tome spriječeni iz opravdanih razloga.

4. Dostavljanjem tužbe i pozivanjem na davanje odgovora na tužbu uz upozorenje na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe, tuženicima pod 9, 10, 11, 12, 13, 14 i 15 je bila pružena mogućnost da aktivno sudjeluju u parnici, a njihovu pasivnost ovaj sud tumači kao specifičan način disponiranja, odnosno nedostatak njihovog protivljenja tužbenom zahtjevu.

5. Budući da tuženici pod 9, 10, 11, 12, 13, 14 i 15 nisu podnijeli odgovor na tužbu, smatra se da je u odnosu na njih činjenično stanje utvrđeno tako kako je navedeno u tužbi, a koje je i u skladu s dostavljenim ispravama, a nije u suprotnosti s općepoznatim činjenicama.

6. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja pravni institut dosjelosti na kojem tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. U konkretnom slučaju se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj: 73/91.) i na temelju članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14.) kao mjerodavna primjenjuju pravna pravila iz § 1452. - 1477. austrijskog Općeg građanskog zakona (dalje u tekstu: OGZ) koji se je primjenjivao do 31. kolovoza 1980. Prema tim pravnim pravilima pretpostavke koje se moraju ispuniti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sastoje se u određenim kvalitetama posjeda i u proteku zakonom određenog vremena. Rok za stjecanje vlasništva na nekretninama koje nisu u državnom i crkvenom vlasništvu iznosi 30 godina, s tim da je taj rok nakon 1945. skraćen na 20 godina. Dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu te mora biti istinit i pošten. Samostalnost posjeda označava okolnost da on ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (§ 345. OGZ), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (§ 326. OGZ), s tim što se smatra da je posjednik istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (§ 328., 345. OGZ). U razdoblju od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. primjenjivao se je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91.; dalje u tekstu: ZOVO). U tom periodu su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile propisane člancima 28. i 30. ZOVO. Prema tim odredbama dosjedatelj treba biti u samostalnom posjedu te mora biti savjestan, što znači da nije znao i da nije ni mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za stjecanje prava vlasništva na nekretninama savjesnog posjednika potreban je protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

7. Po ocjeni ovog suda, u konkretnom predmetu radi se o zahtjevu s kojim tuženici pod 9, 10, 11, 12, 13, 14 i 15 mogu slobodno raspolagati, zbog čega su ispunjeni uvjeti iz članka 331.b ZPP.

8. Iz dostavljenih smrtnih listova Matičnog ureda Pazin slijedi da je 1. tuženik preminuo **.**.2018., da je 2. tuženik preminuo **.**.1961. da je 3. tuženik preminuo **.**.1958. da je 5. tuženik preminuo **.**.1924. da je 6. tuženik preminuo **.**.1988. odnosno da je 7. tuženica preminula **.**.2013.

9. Nadalje, iz dostavljenog rodnog lista Matičnog ureda Pazin utvrđeno je da je 8. tuženik rođen **.**.1934.

10. Iz podataka ručno vođene zemljišne knjige za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dopisa ZK odjela od 29. rujna 2025. utvrđeno je da je 4. tuženik AČ upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine na temelju zbirke isprava GN-61/1938, bez ikakvih podataka o njegovoj dobi ili statusu.

11. Kako je u odnosu na tuženike pod 1, 2, 3, 5, 6 i 7 utvrđeno da su preminuli prije pokretanja ovog postupka radi se o neotklonjivom nedostatku procesnih pretpostavki iz članka 83. stavak 5. ZPP. U takvoj situaciji sud ne može pozvati tužitelja da ispravi tužbu označavanjem nasljednika, jer se parnični postupak ne može pokrenuti protiv osobe koja je umrla prije podnošenja tužbe.

12. Nadalje, u odnosu na 8. tuženika ŽČ, pok. NČ, iz rodnog lista Matičnog ureda Pazin proizlazi da je rođen **.**.1934., pa bi u trenutku podnošenja ove tužbe (2. rujna 2025.) imao navršenih 91 godinu. Međutim, iz zemljišnoknjižnih podataka razvidno je da njegov upis kao suvlasnika potječe iz 1966., dok je uz njegovo ime već označeno da je „pok. NČ“, što ukazuje da se radi o osobi iz starije generacije. obzirom na vrijeme upisa i činjenicu da bi navedeni tuženik, ako bi bio živ, danas imao duboku životnu dob od 91 godine, sud ocjenjuje da je sukladno naravnom tijeku života i svim okolnostima slučaja nedvojbeno da je smrt 8. tuženika nastupila prije pokretanja ovog postupka, zbog čega se i u odnosu na njega radi o neotklonjivom nedostatku procesnih pretpostavki u smislu članka 83. stavak 5. ZPP.

13. U svrhu provjere stranačke sposobnosti 4. tuženika izvršen je uvid u dopis Zemljišnoknjižnog odjela Pazin od 29. rujna 2025. (K.I. 28734/2025 i K.I. 28754/2025), iz kojeg jasno proizlazi da je AČ upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine na temelju isprave iz zbirke isprava GN-61/1938.

14. Iz sadržaja spisa GN-61/1938 razvidno je da se radi o ispravi nastaloj u vrijeme talijanske uprave, dakle prije 1943., te da se svi suvlasnici iz te isprave vode kao osobe čije je boravište nepoznato, a upisi su stari najmanje 85, a realno i znatno više. Ističe se da je riječ o zemljišnoknjižnoj evidenciji nastaloj u prvoj polovici 20. stoljeća, bez ikakvih naznaka da bi upisana osoba u međuvremenu promijenila status, doživjela zrelost ili ostala živa do današnjeg vremena.

15. Nadalje, analiza ostavinske dokumentacije Z-330/1959, dostavljene također uz dopis Zemljišnoknjižnog odjela, potvrđuje da su svi suvlasnici iz ranijih razdoblja, vezani za istu katastarsku općinu i iste obiteljske loze, već bili preminuli najkasnije sredinom 20. stoljeća. Konkretno, rješenje Kotarskog suda u Pazinu iz 1959. navodi da je ŠČ (otac suvlasnika iz iste loze) preminuo 1938., što ukazuje da se radi o generaciji rođenoj najkasnije u 19. stoljeću. AČ kao suvlasnik iz još starije zbirke isprava (1938. ili ranije) pripada generaciji još starijih prednika.

16. Slijedom povijesnih okolnosti i dobi osoba iz povezanih ostavinskih postupaka, sud zaključuje da bi 4. tuženik, ako bi se radilo o punoljetnoj osobi u trenutku izdavanja isprave GN-61/1938, morao biti rođen najkasnije krajem 19. stoljeća, odnosno oko 1880.–1900. Time bi u trenutku pokretanja ove parnice imao između 125 i 145 godina, što je biološki i faktično nemoguće, zbog čega je tužba i u odnosu na njega odbačena.

17. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Pazinu, 12. siječnja 2026.

Sudac:

Luka Zenić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude zbog ogluhe i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano, u 3 (tri) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženicima pod 9, 10, 11, 12, 13, 14 i 15

3. Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Pazin – po pravomoćnosti