Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-968/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, u pravnoj stvari tužitelja ĐN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vladimiru Rađenoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović u Jastrebarskom, protiv tuženice JN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-250/2024-7 od 22. svibnja 2025., 12. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene JN kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-250/2024-7 od 22. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja presuđeno je:

''I. Nalaže se tuženici JN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] platiti s naslova povrata zajma tužitelju ŽN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 796,33 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 265,44 EUR od 11.09.2020. do isplate,

- 265,44 EUR od 11.10.2020. do isplate,

- 265,44 EUR od 11.11.2020. do isplate,

do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 428,08 eura u roku 15 dana.''

2. Protiv navedene presude žali se tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, kao i zbog odluke o troškovima parničnog postupka. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku iz razloga što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Počinjena je i bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 8. jer sud svoju odluku nije donio temeljem savjesne i brižljive ocjene. Nije bilo sporno da je tužena od tužitelja pozajmila iznos od 20.000,00 kuna / 2.654,45 eura, ali je sporno je li tužena pozajmljeni iznos vratila u cijelosti ili samo djelomično. Tužena je izričito navela da je vratila cjelokupni iznos pozajmice i da prema tužitelju nema nikakvih dugovanja. U situaciji kada tužena tvrdi da je tužitelju vratila čitav pozajmljeni iznos, teret dokaza je bio na tužitelju dokazati ono što tvrdi u tužbi. Iz obrazloženja presude ostaje nejasno na koji način je sud utvrdio da je pozajmica ostala nepodmirena u iznosu od 796,33 eura, pa je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pogrešno primijenio materijalno pravo. Tužena osporava i odluku o troškovima postupka, jer smatra da je zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari, sud donio pogrešnu odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže se pobijanu presudu preinačiti te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti i naložiti tužitelju da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka uvećane za sastav žalbe, a podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Žalba nije osnovana.

4. S obzirom na vrijednost predmeta spora u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 458. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

4.1. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Ispitujući pobijanu presudu utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužena jer se presuda suprotno žalbenim navodima, može ispitati. Temeljem čl. 461.a st. 2. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, pa je sud pravilno donio odluku temeljem dokaza koje su stranke pravodobno predložile. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranaka.

6. Sud prvog stupnja donosi pobijanu presudu s obrazloženjem:

- da je tuženica priznala da je pozajmila novčani iznos od tužitelja, ali osporava da je pozajmicu djelomično vratila

- da tužena tvrdi da je vratila cjelokupan iznos pozajmice

- da tužena navodi da joj je nejasan i nerazumljiv navod iz historijata tužbe gdje se navodi da duguje tužitelju iznos od 6.000,00 kn / 796,33 eura, da bi potom prilikom specifikacije potraživanja bilo navedeno ukupno 6 iznosa od po 2.000,00 kuna / 265,44 eura, što iznosi12.000,00 kuna / 1.592,67 eura

- da je tužitelj u podnesku od 28. 2. 2024. ispravio grešku u pisanju tužbe te naveo da na dan podnošenja tužbe iznos dugovanja je EUR 796,33 / kn 6.000,00 s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

- da je sud pročitao Izjavu JN od 10. 1. 2020.

- da je na pripremnom ročištu tuženica predložila izvođenje dokaza njenim saslušanjem na okolnost da je tužitelju pozajmicu vratila u cijelosti

- da je tužitelj istaknuo prigovor prekluzije predlaganja dokaza na pripremnom ročištu jer se radi o sporu male vrijednosti

- da je nesporno da je tuženica od tužitelja pozajmila iznos od 20.000,00 kn

- da se tuženica obvezala pozajmicu vratiti tužitelju u narednih 10 mjeseci u iznosima od 2.000,00 kn mjesečno

- da pozajmica i rok vraćanja proizlaze i iz Izjave JN od 10. 1. 2020.

- da iz Izjave proizlazi da je tuženica vratila 7 iznosa od 2.000,00 kn ili 14.000,00 kn

- da se dade zaključiti da tužitelju duguje još 6.000,00 kn

- da tuženica nije dokazala da bi tužitelju vratila preostali dug

- da tužitelj od tuženice zahtijeva povrat iznosa od 793,33 eura / 6.000,00 kn

- da je zatezna kamata dosuđena od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pozajmice s rokovima dospijeća sukladno Izjavi tuženice od 10. 1. 2020. po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a

- da je odluka o trošku postupka donesena temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

7. Prvostupanjski sud utvrđuje osnovanim prigovor tužitelja glede prekluzije predlaganja dokaza na pripremnom ročištu jer je čl. 461.a st. 2. ZPP-a propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, pa je sud pravilno odbio dokazni prijedlog tuženice za njenim saslušanjem, jer su stranke u postupku u sporovima male vrijednosti dužne u tužbi odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

8. Prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj osnovano od tuženice zahtijeva povrat iznosa od 793,33 eura / 6.000,00 kn, jer iz navedene izjave proizlazi da je tuženica tužitelju vratila 7 iznosa od 2.000,00 kn ili 14.000,00 kn. Na temelju toga prvostupanjski sud utvrđuje da tuženica tužitelju duguje još 6.000,00 kn. Tuženica nije dokazala da bi tužitelju vratila preostali dug, pa je dužna tužitelju na ime povrata pozajmice platiti iznos od 796,33 EUR. Zatezna kamata dosuđena je od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pozajmice s rokovima dospijeća sukladno Izjavi tuženice od 10. 1. 2020. po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

9. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, 107/25). Tužena u žalbi ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a drugostupanjski sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Budući da tužena nije uspjela u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (točka II. izreke) kao neosnovan.

U Velikoj Gorici 12. siječnja 2026.

Sudac

Vitomir Boić