Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ovr Ob-9/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], Bana Josipa Jelačića 2, Kula, s boravištem na adresi: [adresa], zastupanog po punomoćniku Robertu Subotiću, odvjetniku u Požegi, protiv ovršenice AA, OIB: [osobni identifikacijski broj], L. 6, Karlsruhe, SR Njemačka, zastupane po punomoćnici Jasni Buruš, odvjetnici u Slavonskom Brodu, uz sudjelovanje djeteta mlt. EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ostvarivanja osobnih odnosa s mlt. djetetom, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Ovr Ob-15/2022-42 od 7. studenog 2025., dana 12. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Ovr Ob-15/2022-42 od 7. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastavljanja žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

„I. Ovaj sud se oglašava apsolutno nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

II. Ukidaju se provedene radnje u postupku i odbacuje se prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja LA, predan sudu elektronskim putem 17. kolovoza 2022.“

2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga, a poglavito bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnji postupak i donošenje odluke o ovrsi, te naloži ovršenici da mu naknadi trošak sastavljanja žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je ovrhovoditelj radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom mlt. EA podnio predmetni prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave - rješenja Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: R1 Ob-146/2020-16 od 9. studenog 2021., potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž Ob-55/2022-2 od 8. veljače 2022. Nadalje, navodi da nije sporno da sin stranaka mlt. EA živi s majkom u [adresa], na adresi Tannhäuserstr. 6, [adresa], na kojoj je boravio i u trenutku pokretanja ovog postupka, kao i da je majka djeteta 25. listopada 2022. kod Okružnog suda Karlsruhe pokrenula postupak radi izmjene odluke o održavanju osobnih odnosa između oca i mlt. EA, u kojem postupku je donesena odluku poslovni broj: 2 F-1356/22 od 23. siječnja 2024. kojom je izmijenjeno rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj: R1 Ob-146/2020-16 od 9. studenog 2021. na način da su isključeni osobni odnosi oca sa sinom ĐA do 30. lipnja 2025. Pozivom na odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 18. Uredbe Vijeća (EU) br. 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, te o međunarodnoj otmici djece, a imajući u vidu da je uobičajeno boravište mlt. EA u [adresa], u kojoj državi članici je boravio i u trenutku pokretanja postupka, prvostupanjski sud se primjenom čl. 16. st. 3. ZPP-a i čl. 18. navedene Uredbe oglasio nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari i donio pobijano rješenje.

6. U žalbi ovrhovoditelj navodi da se odredbe čl. 7. i 18. Uredbe 2019/1111 ne odnose na nadležnost u postupcima izvršenja odluka, već reguliraju pitanje nadležnosti u postupcima u kojima se meritorno odlučuje o roditeljskoj odgovornosti. Navodi da navedena Uredba razlikuje nadležnost za donošenje odluke o roditeljskoj odgovornosti koju vezuje uz uobičajeno boravište djeteta i nadležnost za izvršenje odluka u kojoj takav kriterij nije naznačen. Navodi i da nadležnost sudova RH za izvršenje pravomoćne ovršne odluke hrvatskog suda nije i ne može biti ukinuta niti ograničena kriterijem boravišta djeteta. Također, navodi da je prvostupanjski sud odluku o apsolutnoj nenadležnosti donio nakon proteka više od tri godine od pokretanja postupka, tijekom kojeg je imao opravdano i legitimno očekivanje da će mu sudovi RH pružiti pravnu zaštitu, budući da se radi o izvršenju pravomoćne i ovršne odluke hrvatskog suda, koja i dalje proizvodi pravne učinke te nikada nije ukinuta niti zamijenjena odlukom stranog suda.

7. Ispitujući pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima, te po službenoj dužnosti obzirom da ovrhovoditelj ni sadržajno ne ukazuje na ijednu bitnu povredu odredaba parničnog/ovršnog postupka, ovaj sud je primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ-a) i čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ-a) utvrdio da pobijanim rješenjem nije počinjena niti jedna bitna povreda na koje je ovaj sud u žalbenom postupku dužan paziti po službenoj dužnosti.

8. Ovrhovoditelj u žalbi ne osporava niti jedno činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda, pa kako prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 380. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, ovaj sud zaključuje da je na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Iz odredbe mjerodavne za nadležnost iz čl. 50. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17, 67/23, dalje: ZMPP-a) proizlazi da se nadležnost suda Republike Hrvatske u stvarima roditeljske skrbi određuje prema poglavlju II. Uredbe Vijeća (EU) br. 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (preinaka) (Službeni list EU br. 178; str. 1-115, dalje: Uredba 2019/1111) i Haškoj konvenciji od 19. listopada 1996. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu djece („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 5/09, dalje: Haška konvencija o nadležnosti iz 1996.).

9.1. Odredbom o općoj nadležnosti iz čl. 7. st. 1. Uredbe 2019/1111 na koju upućuje čl. 50. ZMPP-a propisano je da su u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću nadležni sudovi uobičajenog boravišta djeteta u trenutku pokretanja postupka, s tim da je ta nadležnost podložna promjeni ukoliko su ostvarene pretpostavke iz čl. 8-10. Uredbe 2019/1111. Prema odredbi čl. 34. st. 1. Uredbe 2019/1111 u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, odluka koja je donesena u državi članici i koja je u toj državi članici izvršiva, izvršiva je i u drugim državama članicama bez potrebe za ikakvim proglašenjem izvršivosti.

10. U konkretnom slučaju dijete stranaka mlt. EA živi s majkom u [adresa] od 2019. (prema rješenju Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž Ob-726/2019-2 od 26. studenog 2019., kojim je odobrena promjena prebivališta mlt. EA), učenik je osnovne škole (trenutno 7. razreda) u [adresa] u [adresa], pa je očito u toj državi zasnovano djetetovo uobičajeno boravište, slijedom čega je sukladno čl. 7. st. 1. Uredbe 2019/1111 njemački sud nadležan odlučivati u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, dakle i o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s ocem. Stoga u ovom slučaju ne može biti govora ni o ustaljivanju nadležnosti u vezi s pravom na kontakt prema djetetovom prethodnom uobičajenom boravištu sukladno odredbi čl. 8. Uredbe 2019/1111 (koja nadležnost se zadržava tri mjeseca nakon preseljenja), niti o protupravnom odvođenju ili zadržavanju djeteta iz čl. 9. Uredbe 2019/1111, kao niti o sporazumu o izboru drugog suda sukladno odredbi čl. 10. Uredbe 2019/1111.

10.1. Slijedom navedenog i prema ocjeni ovog suda ne postoji nadležnost suda u Republici Hrvatskoj radi izvršenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa oca s djetetom, iz kojih razloga se pravilno prvostupanjski sud oglasio apsolutno nenadležnim primjenom odredbe čl. 16. st. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a i čl. 346. ObZ-a, te odredbe čl. 18. Uredbe 2019/1111, te je pravilno odbacio prijedlog za ovrhu.

11. Neosnovani su žalbeni navodi ovrhovoditelja da se odredbe čl. 7. i 18. Uredbe ne odnose na nadležnost u postupcima izvršenja odluka, već samo na nadležnost u postupcima u kojima se meritorno odlučuje o roditeljskoj odgovornosti, kao i da navedena Uredba razlikuje nadležnost za donošenje odluke o roditeljskoj odgovornosti i nadležnost za izvršenje odluka, jer kao što je naprijed navedeno mjerodavna odredba o izvršenju iz čl. 34. st. 1. Uredbe 2019/1111 uopće ne govori o nadležnosti, pa se nadležnost u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kao glede meritornog odlučivanja, tako i izvršenja odluka, procjenjuje prema odredbi čl. 7. Uredbe 2019/1111, kojom je u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću određena nadležnost sudova uobičajenog boravišta djeteta u trenutku pokretanja postupka, a koja nadležnost se može promijeniti uz ostvarenje pretpostavki iz čl. 8-10. Uredbe 2019/1111., koje u ovom slučaju nisu ostvarene.

12. Žalbeni navod ovrhovoditelja koji se tiče donošenja pobijane odluke nakon proteka više od tri godine od pokretanja postupka nije od odlučnog značenja, dok istome učinkovitu pravnu zaštitu za ostvarivanje kontakata s mlt. djetetom može pružiti samo nadležni sud, što sud Republike Hrvatske u konkretnom slučaju nije (jer dijete stranaka ima uobičajeno boravište u [adresa], pa se nadležnost temelji na čl. 7. Uredbe 2019/1111), bez obzira što traži izvršenje sudske odluke donesene u Republici Hrvatskoj.

13. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a i čl. 346. ObZ-a žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

14. Budući da ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, njihov zahtjev za naknadu troška sastavljanja žalbe valjalo je odbiti (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a).

Varaždin, 12. siječnja 2026.

Sudac

Snježana Šaško