Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-294/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika CP zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika CP podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja K-211/2021 od 15. ožujka 2024., u sjednici održanoj 12. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika CP kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku broj K-211/2021 od 15. ožujka 2024. optuženi CP proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom opisanog u članku 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11 te je na temelju članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 58. stavak 2. KZ/11 optuženiku je opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Šibeniku broj K-13/2018 od 09. veljače 2019. godine, te je iz te presude uzeta uvjetna osuda kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci nakon čega je optuženik na temelju članka 53. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

1.1. Na temelju članka 560. stavak 1. i 2. ZKP/08 u vezi sa člankom 77. KZ/11 od optuženika CP je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 53,08 eura (400,00 kuna). Utvrđeno je da ukupan novčani iznos od 58,08 eura, predstavlja imovinsku korist koju je optuženi CP ostvario kaznenim djelom iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11. Utvrđeno je da je ukupan novčani iznos od 53,08 eura imovina Republike Hrvatske. Naloženo je optuženiku CP da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 53,08 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22-dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je u cijelosti oslobođen naknade troškova kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Tonija Marinkovića, odvjetnika u Šibeniku zbog odluke o s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne blažu sankciju.

2.2 Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku uz prijedlog da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.

2.3. Prije održavanja sjednice vijeća prema članku 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.

2.4. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba optuženog CP je neosnovana.

4. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne, odnosno, pravilno je vrednovao odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne kad je okrivljenika CP za kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11, na temelju odredbe istog članka osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te je potom pravilno optuženiku opozvao uvjetnu osudu iz presude Općinskog suda u Šibeniku broj K-13/2018 od 09. veljače 2019. godine, te je iz te presude uzeta uvjetna osuda kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset).

4.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

4.2. Prvostupanjski sud je pravilno optuženiku kao olakotnu okolnost utvrdio i cijenio njegovo priznanje kaznenog djela i iskazano žaljenje čime je pridonio bržem okončanju ovog kaznenog postupka dok mu je kao otegotnu okolnost pravilno utvrdio i cijenio njegovu raniju višestruku osuđivanost kao i činjenicu da je specijalni povratnik u činjenju kaznenih djela protiv imovine.

4.3. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne.

4.4. Stoga je optuženiku i po nalaženju ovog suda, pravilno prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci cijeneći utvrđenu olakotne okolnosti i otegotnu okolnost na strani ličnosti optuženika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, te na temelju članka 58. stavak 1. i 3. KZ/11 kao pravilno opozvanu uvjetnu osudu izrečenu naprijed navedenom pravomoćnom presudom u trajanju od 10 (deset) mjeseci te je pravilno na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11 optuženog CP osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

4.5. Cijeneći utvrđene olakotne okolnosti i otegotne okolnost na strani ličnosti okrivljenika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo izrečenom kaznom po prvostupanjskom sudu djelovati na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim na okrivljenika, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izrečena kazna po prvostupanjskom sudu primjerena kako počinjenom kaznenom djelo tako i ličnosti okrivljenika te stupnju njegove krivnje i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je: izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Zbog iznesenog, nije osnovana žalba optuženika podnesena zbog odluke o kazni.

5. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Dubrovnik, 12. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž