Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kžzd-16/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Marte Jelić kao predsjednice vijeća za mladež, te Nikše Lučića i Pera Miloglava kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv JG zbog kaznenog djela iz članka 172. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog JG podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru pod poslovnim brojem Kzd-62/2022-30 od 8. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog JG kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17.,126/19., 130/20 i 80/22; nastavno: ZKP/08) stavljena je izvan snage presuda Općinskog suda u Vukovaru broj Kzd-62/2022-2 od 13. siječnja 2023. u odnosu na optuženog JG nakon čega je optuženi JG proglašen krivim da je počinio kazneno djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 1. i 2. KZ/11 te je na temelju članka 172. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci nakon čega mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna na koju je osuđen u trajanju 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u vremenu provjeravanja 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11 naložena je optuženom JG posebna obveza ispunjavanja obveze uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju na način da u roku od 2 (dvije) godine isplati dug za dijete ŠG u iznosu 135.000,00 kuna/17.917,58 eura sve na račun majke djeteta JGF.
1.3. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11 ili ih teško i ustrajno krši. Ako se utvrdi da optuženik obveze nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ili mu osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza.
1.4. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 majka i zz mlt oštećenika JGF upućena je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom za neplaćeno uzdržavanje u iznosu od 135.000,00 kuna/17.917,58 eura, u parnicu.
1.5. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 optuženi JG je obvezan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura kao i putne troškove svjedoka u ukupnom iznosu od 25,64 eura u roku od 15 (dana) dana po pravomoćnosti presude obzirom će se u protivnom isti troškovi naplatiti prisilnim putem.
2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi JG putem branitelja Nemanje Nožinića, odvjetnika u Vukovaru zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, te odluke o posebnoj obvezi u kojoj predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih razloga, podredno da istu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika kao neosnovanu.
2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.
3. Žalba optuženog JG nije osnovana.
4. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj navodi da se presuda ne može ispitati jer je proturječna sama sebi i razlozima navedenim u obrazloženju i to obrazlaže time da je prvostupanjski u pobijanom dijelu presude i to točke VI. izreke naložio optuženom izvršenje posebne obveze i to obveze uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela na način da u roku od dvije godine isplati dug za oštećenika u iznosu od 17.917,58 eura nakon čega ga oštećenika u točki VIII. izreke uputio da postavljeni imovinskopravni zahtjev i to upravo u iznosu za koji je određena posebna obveza u točki VI. izreke, ostvari u parnici. Prema tome, utvrđenjem posebne obveze, suštinski je udovoljeno imovinskopravnom zahtjevu, pa stoga nije bilo nikakve potrebe oštećenika upućivati u parnicu radi ostvarenja istoga.
5. Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 i u obrazloženju prvostupanjske presude je iznio jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama, a ti su razlozi logični i međusobno suglasni stoga nema govora o ikakvom proturječju, ili nedostatnom obrazloženju kako tvrdi žalitelj.
5.1. Tvrdeći u žalbi da je prvostupanjski sud upućivanjem zakonske zastupnice malodobnog oštećenika počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, žalitelj gubi iz vida da zakonskoj zastupnici malodobnog oštećenika nije niti dosuđen iznos od 17.917,58 eura u smislu da bi optuženiku pobijanom presudom bilo naloženo platiti neki novi iznos, plaćanje kojeg već nije naloženo pravomoćnom i ovršnom ispravom. Optuženikova obveza uzdržavanja određena je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-2046/2009 od 2. rujna 2010. pravomoćnom i ovršnom 7. listopada 2010. Tom presudom je, između ostalog, određeno da je tuženik, ovdje optuženi JG dužan za uzdržavanje djeteta ŠG doprinositi mjesečno iznos od 900,00 kuna, počevši od 02. rujna 2010. godine, pa na dalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do svakog 15.-og u mjesecu za tekući mjesec, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice.
5.2. Kako optuženik nije postupao po naznačenoj presudi i dobrovoljno plaćao uzdržavanje, a kako je to naloženo citiranom presudom, pokrenut je predmetni kazneni postupak. Kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. KZ/11. čini, između ostalih, onaj tko ne uzdržava dijete koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom. Ovršnu ispravu koja predstavlja bitan element ovog kaznenog djela predstavlja presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-2046/2009 od 2. rujna 2010.
5.3. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda nije proturječna niti nerazumljiva jer se u ovom slučaju radi o nepridržavanju obveze uzdržavanja iz pravomoćne i ovršne odluke suda, presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-2046/2009 od 2. rujna 2010. pravomoćnom i ovršnom 7. listopada 2010. pa je ustvari o imovinskopravnom zahtjevu odlučeno u postupku građanske naravi i ne postoji zakonski razlog ponovno o istom odlučivati u kaznenom postupku jer bi time postojale dvije sudske odluke o istoj materijalnoj obvezi, a budući odredba Zakona o kaznenom postupku kod donošenja odluke o imovinskopravnom zahtjevu predviđa odluke dosuđenja imovinskopravnog zahtjeva ili upućivanja u parnicu, u skladu s odredbom članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenik je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu. Stoga okolnost da je optuženiku izrečena posebna obveza iz članka 62. KZ/11 u vidu popravljanja štete počinjene kaznenim djelom koja se počinitelju može izreći uz uvjetnu osudu, a da je istovremeno u ovom slučaju zakonska zastupnica oštećenika s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu ne čini izreku presude nerazumljivom, proturječnom samoj sebi i iznesenim razlozima pa nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koju ukazuje žalitelj.
5.4. Imovinskopravni zahtjev predstavlja parnicu u okviru kaznenog postupka, a imovinskopravni zahtjevu se može, u skladu s odredbom članka 153. stavak 2. ZKP/08, odnositi na zahtjev koji se može podnijeti u parnici. O obvezi uzdržavanja optuženika je već odlučeno u parnici, stoga posve ispravno prvostupanjski sud je uputio zakonsku zastupnicu da ukoliko smatra da svoja pravo ostvari u posebnoj parnici iako je o njezinom zahtjevu za uzdržavanje već odlučeno parničnom presudom
5.5. Protivno istaknutim žalbenim navodima optuženog JG prvostupanjski je sud u obrazloženju presude, a nakon što je proveo sve raspoložive i potrebne dokaze, dao jasne, određene i potpune razloge zašto neke činjenice i na temelju kojih dokaza smatra utvrđenim, a između istaknutih razloga ne postoji proturječje. Stoga se pobijana presuda, unatoč žalbenim navodima može ispitati, a žalba okrivljenika iz ovog žalbenog razloga nije osnovana.
6. U svojoj žalbi optuženik tvrdi da je povrijeđen i kazneni zakon, međutim iz sadržaja žalbe vezano za taj žalbeni osnov, proizlazi kako se taj dio žalbe odnosi na bitne povrede odredaba kaznenog postupka o čemu je ovaj sud već iznio svoj stav. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženi JG proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.
7. Optuženik u svojoj žalbi nije naveo da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s tim da ni i iz sadržaja njegove žalbe ne proizlazi da se žali iz te žalbene osnove iz kojeg razloga drugostupanjski sud nije ispitivao je li prvostupanjski sud u dokaznom postupku koje je prethodio donošenju osuđujuće presude pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Iz istog razloga ovaj sud nije preispitivao odluku o kazni na koju je prvostupanjski sud osudio optuženika.
8. Žaleći se zbog odluke o posebnoj obvezi, žalitelj taj dio žalbe posebno ne obrazlaže međutim ispitujući taj dio ožalbene presude ovaj sud je utvrdio kako je u konkretnoj situaciji, pravilno prvostupanjski sud uz uvjetnu osudu optuženiku na temelju članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11 naložio posebnu obvezu ispunjavanja obveze uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju na način da u roku od 2 (dvije) godine isplati dug za dijete ŠG u iznosu 135.000,00 kuna/17.917,58 eura sve na račun majke djeteta JGF.
9. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući po službenoj dužnosti pobijanu presudu, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
10. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
Dubrovnik, 12. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća za mladež
Marta Jelić
