Poslovni broj: Pr-581/2023-68

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda mr. sc. Ani Zaborac, u pravnoj stvari tužiteljice GČ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Anamari Laškarin, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika KD Kostrena d.o.o., iz Kostrene, Žuknica 1B, OIB 39751563435, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Marijanović, Perčić i Bilandžija iz Rijeke, radi isplate, nakon provedena javne glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka, javno objavivši dana 13. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici na ime gubitka na zaradi za period od 01.12.2007. do 31.05.2013. iznos od 70.728,09 eura (sedamdesettisućasedamstodvadesetosameuraidevetcenti) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 1.390,88 Eura od 16.12.2007. pa sve do isplate,

- 1.512,44 Eura od 16.01.2008. pa sve do isplate,

- 1.478,07 Eura od 16.02.2008. pa sve do isplate,

- 896,98 Eura od 16.03.2008. pa sve do isplate,

- 671,56 Eura od 16.04.2008. pa sve do isplate,

- 671,56 Eura od 16.05.2008. pa sve do isplate,

- 691,24 Eura od 16.06.2008. pa sve do isplate,

- 691,25 Eura od 16.07.2008. pa sve do isplate,

- 691,25 Eura od 16.08.2008. pa sve do isplate,

- 691,24 Eura od 16.09.2008. pa sve do isplate,

- 691,25 Eura od 16.10.2008. pa sve do isplate,

- 1.276,41 Eura od 16.11.2008. pa sve do isplate,

- 1.606,43 Eura od 16.12.2008. pa sve do isplate,

- 1.044,35 Eura od 16.01.2009. pa sve do isplate,

- 1.052,53 Eura od 16.02.2009. pa sve do isplate,

- 1.150,24 Eura od 16.03.2009. pa sve do isplate,

- 1.150,24 Eura od 16.04.2009. pa sve do isplate,

- 337,02 Eura od 16.05.2009. pa sve do isplate,

- 337,02 Eura od 16.06.2009. pa sve do isplate,

- 337,02 Eura od 16.07.2009. pa sve do isplate,

- 337,02 Eura od 16.08.2009. pa sve do isplate,

- 337,02 Eura od 16.09.2009. pa sve do isplate,

- 337,02 Eura od 16.10.2009. pa sve do isplate,

- 359,71 Eura od 16.11.2009. pa sve do isplate,

- 309,40 Eura od 16.12.2009. pa sve do isplate,

- 713,97 Eura od 16.01.2010. pa sve do isplate,

- 1.107,32 Eura od 16.02.2010. pa sve do isplate,

- 1.107,21 Eura od 16.03.2010. pa sve do isplate,

- 1.107,21 Eura od 16.04.2010. pa sve do isplate,

- 1.107,21 Eura od 16.05.2010. pa sve do isplate,

- 1.132,09 Eura od 16.06.2010. pa sve do isplate,

- 1.113,38 Eura od 16.07.2010. pa sve do isplate,

- 1.113,43 Eura od 16.08.2010. pa sve do isplate,

- 1.113,43 Eura od 16.09.2010. pa sve do isplate,

- 1.105,32 Eura od 16.10.2010. pa sve do isplate,

- 1.105,85 Eura od 16.11.2010. pa sve do isplate,

- 1.105,96 Eura od 16.12.2010. pa sve do isplate,

- 1.112,79 Eura od 16.01.2011. pa sve do isplate,

- 1.087,59 Eura od 16.02.2011. pa sve do isplate,

- 1.617,80 Eura od 16.03.2011. pa sve do isplate,

- 1.618,38 Eura od 16.04.2011. pa sve do isplate,

- 1.325,80 Eura od 16.05.2011. pa sve do isplate,

- 1.032,91 Eura od 16.06.2011. pa sve do isplate,

- 1.468,91 Eura od 16.07.2011. pa sve do isplate,

- 1.469,09 Eura od 16.08.2011. pa sve do isplate,

- 1.467,08 Eura od 16.09.2011. pa sve do isplate,

- 1.465,63 Eura od 16.10.2011. pa sve do isplate,

- 1.582,22 Eura od 16.11.2011. pa sve do isplate,

- 1.355,43 Eura od 16.12.2011. pa sve do isplate,

- 1.416,74 Eura od 16.01.2012. pa sve do isplate,

- 1.416,74 Eura od 16.02.2012. pa sve do isplate,

- 1.416,74 Eura od 16.03.2012. pa sve do isplate,

- 1.416,74 Eura od 16.04.2012. pa sve do isplate,

- 1.464,93 Eura od 16.05.2012. pa sve do isplate,

- 1.255,52 Eura od 16.06.2012. pa sve do isplate,

- 1.077,87 Eura od 16.07.2012. pa sve do isplate,

- 1.077,87 Eura od 16.08.2012. pa sve do isplate,

- 1.077,87 Eura od 16.09.2012. pa sve do isplate,

- 993,56 Eura od 16.10.2012. pa sve do isplate,

- 1.192,65 Eura od 16.11.2012. pa sve do isplate,

- 1.192,65 Eura od 16.12.2012. pa sve do isplate,

- 1.191,11 Eura od 16.01.2013. pa sve do isplate,

- 1.192,65 Eura od 16.02.2013. pa sve do isplate,

- 1.192,65 Eura od 16.03.2013. pa sve do isplate,

- 1.187,19 Eura od 16.04.2013. pa sve do isplate,

- 1.379,39 Eura od 16.05.2013. pa sve do isplate,

po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., od 01.08.2015.g. do 29.12.2022.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, od 01.01.2023.g. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Dužan je tuženik na ime troškova zbog reprograma kredita, isplatiti tužiteljici iznos od 3.282,44 Eura (tritisućedvijestoosamdesetdvaeuraičetrdesetčetiricenta) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 13. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Dužan je tuženik KD ''KOSTRENA'', OIB: 39751563435, iz Kostrene, Glavani 82/d, na ime isplaćenih troškova postupka zbog nezakonite presude VSRH Revr 398/09, koja je ukinuta isplatiti tužiteljici GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 3.914,32 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 14.03.2011. obračunate po stopi od 14% za razdoblje od 14.03.2011., pa do 31. 07.2015., po stopi od 8,14% godišnje za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2015., po stopi od 8,05% godišnje za razdoblje od 01.01.2016. do 30.06.20216., po stopi od 7,88% godišnje za razdoblje od 01.07.2016. do

30.12.20216., po stopi od 7,68% godišnje za razdoblje od 01.01.2017. do 30.06.2017., po stopi od 7,41% godišnje za razdoblje od 01.07.2017. do 31.12.2017., po stopi od 7,09% godišnje za razdoblje od 01.08.2018. do 30.06.2018., po stopi od 6,82% godišnje za razdoblje od 01.07.2018. do 31.12.2018., po stopi od 6,54% godišnje za razdoblje od 01.01.2019. do 30.06.2019., po stopi od 6,30% godišnje za razdoblje od 01.07.2019. do 31.12.2019., po stopi od 6,11% godišnje za razdoblje od 01.01.2020. do 30.06.2020., po stopi od 5,89% godišnje za razdoblje od 01.07.2020. do 31.12.2020., po stopi od 5,75% godišnje za razdoblje od 01.01.2021 do 30.06.2021., po stopi od 5,61% godišnje za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2021., po stopi od 5,49% godišnje za razdoblje od 01.01.2022. do 30.06.2022., po stopi od 5,31% godišnje za razdoblje od 01.07.2022., do 31.12.2022., po stopi od 5,50% godišnje za razdoblje od 01.01.2023. do 30.06.2023., po stopi od 7% godišnje za razdoblje od 01.07.2023. do 31.12.2023., po stopi od 7,5% godišnje za razdoblje od 01.01.2024. do 30.06.2024., po stopi od 7,25% godišnje za razdoblje od 01.07.2024. do 31.12.2024., te po stopi od 01.01.2025. pa sve do isplate prema stopi zakonskih zateznih kamatama koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena (čl 29 ZOO-a) sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Dužan je tuženik KD ''KOSTRENA'', OIB: 39751563435, iz Kostrene, Glavani 82/d, na ime duševnih boli zbog povrede prava na ime, čast, ugled i dostojanstvo, platiti tužiteljici GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 10.000 Eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od donošenja presude pa sve do isplate pa sve do isplate prema stopi zakonskih zateznih kamatama koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena (čl 29 ZOO-a) sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe“.

IV Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

r i j e š i o  j e

1. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 51.896,15 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila zaposlena kod tuženika od 1. listopada 2003. temeljem Ugovora o pravima i obvezama direktora, ali da je dana 23. studenog 2007. odlukom tuženika po njenom zahtjevu za zaštitu prava dobila izvanredni otkaz s danom 1. listopada 2007. Pravomoćnom Presudom ovoga suda posl. br. P-4875/07 od dana 12. lipnja 2008. da je usvojen tužbeni zahtjev te utvrđeno da radni odnos tužiteljice nije prestao. Tužiteljica da je po pravomoćnosti presude mirnim putem zahtijevala od tuženika isplatu potraživanja iz radnog odnosa koje je specificirala da bi tuženik dana 30. travnja 2009. na ime neisplaćenih plaća, razlika plaće, božićnica, uskrsnica i dr. uplatio tužiteljici na tekući račun iznos od 8.472,63 kn bez posebne specifikacije. Taj iznos da je daleko ispod stvarnih potraživanja tužiteljice. Tužiteljica da ovom tužbom potražuje isplatu plaće za mjesece dok je bila nezaposlena, razliku plaće za mjesece u kojima je bila zaposlena u drugoj tvrtki, božićnice, uskrsnice, potpore zbog dugotrajnog bolovanja, doplatu zdravstvenog osiguranja, regres za godišnji odmor i naknadu plaće za neiskorišteni godišnji odmor iz 2007., trošak prijevoza kao i naknadu za povećane troškove stambenog kredita koje je imala.

Slijedom svega navedenog tužiteljica potražuje od tuženika temeljem nezakonitog raskida radnog odnosa ukupan iznos od 238.026,03 kn umanjen za iznos od 8.472,63 kn što čini iznos od 229.553,40 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu (list 40-42 spisa) tuženik navodi da je tužba neuredna i nejasna te smatra da bi ju trebalo odbaciti, a podredno ističe da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti i to kako osnov tako i visinu. Osnov osporava budući da je na pravomoćnu presudu posl. br. P-4875/07 od 12. lipnja 2008. uložena revizija. Ističe da je tužiteljici isplatio iznos od 32.985,28 kn te iznos od 1.280,00 kn dana 16. svibnja 2009. i to prije nego što je imao saznanja da je protiv njega podnesena tužba.

3. Rješenjem suda posl. br. Prs-239/09 od 15. prosinca 2009. (list 53 spisa) utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

4. S obzirom da se tuženik protivio povlačenju tužbe dana 26. svibnja 2010. pod posl. br. P-1185/10 donijeta je presuda kojom je odbijem tužbeni zahtjev u cijelosti te naloženo tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-4816/2010 od 19. siječnja 2011.

5. Dana 12. listopada 2017. (list 16-33 spisa) tužiteljica je podnijela prijedlog za ponavljanje postupka u kojem navodi da je ovom tužbom potraživala isplatu iz radnog odnosa nastalu kao posljedica nezakonite odluke o otkazu i to potraživanje na ime neisplaćene plaće, razlike u plaći, regresa, godišnjih odmora i dr. Nakon što je u predmetu ovoga suda posl. br. P-4875/07 donesena odluka po reviziji Rev-398/09 koja je preinačila niže stupanjske odluke i odbila tužbeni zahtjev na utvrđenje nezakonitosti odluke o otkazu tužiteljici sud da je u ovom predmetu donio presudu posl. br. P-1185/10 od 26. svibnja 2010. kojom je odbio zahtjev tužiteljice za isplatom potraživanja iz radnog odnosa, budući da je utvrdio da je osnovanost odluke o otkazu prethodno pitanje za prihvaćanje zahtjeva u ovom predmetu. U prijedlogu za ponavljanje postupka tužiteljica ujedno i preinačava tužbeni zahtjev na način da potražuje gubitak na zaradi u odnosu na plaću direktora u iznosu od 741.683,92 kn, troškova pretrpljenih uslijed izvanrednog otkaza na ime povrata isplaćenih plaća u iznosu od 63.142,17 kn, na ime troškova odvjetnika KD Kostrena potražuje iznos od 29.492,50 kn, na ime troškova reprograma kredita potražuje iznos od 53.614,78 kn te daljnjih 300,00 kn, na ime troškova prijevoda dokaza potražuje iznos od 18.978,13 kn, na ime troškova prijevoda presude suda u Strasbourgu potražuje iznos od 2.450,00 kn, odnosno na ime troškova prijevoda dokumentacije sveukupno potražuje iznos od 21.428,00 kn, odnosno sveukupno na ime materijalne štete tužiteljica potražuje iznos od 909.361,31 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje, tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete i to zbog psihosomatske bolesti leđa, psihičkog poremećaja te ginekoloških problema, sve uzrokovano izvanrednim otkazom. Tužiteljica nadalje potražuje na ime povreda prava na ugled, dostojanstvo i ime iznos od 75.000,00 kn, iznos od 17.120,00 k na ime pretrpljenog straha, iznos od 22.000,00 kn na ime smanjenih životnih aktivnosti, iznos od 30.000,00 kn zbog pretrpljenog straha, odnosno iznos od 144.120,00 kn na ime nematerijalne štete.

Navodi tužiteljica da je nakon donošenja revizije Rev-398/09 od 6. listopada 2009., a zbog povrede prava koja su počinjena u postupku podnijela tužbu za zaštitu prava sudu u Strasbourgu. Dana 28. ožujka 2017. sud u Strasbourgu je donio presudu kojom je utvrđeno da je počinjena povreda čl. 10. Konvencije na štetu tužiteljice. Stoga da je odluka o izvanrednom otkazu nezakonita. Tužiteljica da je u predmetu P- 4875/07 podnijela prijedlog za ponavljanje postupka temeljem čl. 428a ZPP-a koji prijedlog treba biti dostavljen VS RH koji bi trebao donijeti odluku kojom se dopušta ponavljanje postupka te odbija revizija tuženika i potvrđuju nižestupanjske odluke u predmetu koje su utvrdile da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice nezakonita te da radni odnos tužiteljici nije prestao. Predlaže stoga da sud dopusti ponavljanje postupka te ukine presudu posl. br. P-1185/10 od 26. svibnja 2010. te presudu Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-4816/10 od 19. siječnja 2011.

6. Nakon očitovanja tuženika o prijedlogu za ponavljanje postupka te održanog ročišta, Rješenjem ovoga suda posl. br. P-1185/10 od 27. svibnja 2020. (list 346-350 spisa) dopušteno je ponavljanje postupka te je ukinuta presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-1185/10 od 26. svibnja 2010. i presuda Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-4816/10 od 19. siječnja 2011., a koje rješenje je potvrđeno Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžr-942/20 od 17. veljače 2022. (list 371-373 spisa).

7. Podneskom od dana 26. rujna 2022. (list 441-491 spisa) tužiteljica precizira svoj tužbeni zahtjev te navodi da potražuje isplatu na ime gubitka na zaradi i to za razdoblje od 1. prosinca 2007. do 30. rujna 2011. u odnosu na plaću direktora, a na kojem radnom mjestu je bila prije otkaza gdje je primila mjesečno bruto plaću u iznosu od 17.670,67 kn, a za razdoblje od 1. listopada 2011. do 30. svibnja 2013. u odnosu na plaću voditelja sportskih objekata. Stoga tužiteljica na ime gubitka na zaradi potražuje od tuženika ukupan iznos od 799.225,70 kn s pripadajućom zateznom kamatom. Nadalje, tužiteljica potražuje na ime povrata plaćenih troškova odvjetnika KD-a iznos od 29.492,50 kn koje je isplatila odvjetniku KD-a s kamatama od trenutka posljednje isplate 14. ožujka 2011. radi donošenja nezakonite presude VS RH broj Revr-398/09. Na ime troškova zbog reprograma kredita koji je tužiteljica bila prisiljena tražiti zbog izvanrednog otkaza, tužiteljica potražuje iznos od 61.130,00 kn plus naknadu troška od 300,00 kn, sveukupno 61.430,22 kn. Tužiteljica da odustaje od potraživanja troškova prijevoda dokaza za postupak u Strasbourgu. Slijedom navedenog tužiteljica navodi da na ime materijalne štete potražuje iznos od 890.148,42 kn. U odnosu na nematerijalnu štetu tužiteljica navodi da na ime ukupnih bolova potražuje iznos od 17.120,00 kn s kamatama od dana donošenja presude, a na ime duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti potražuje iznos od 22.000,00 kn, također s kamatama od dana donošenja presude. Navodi nadalje da je tužiteljici zbog nezakonite odluke o izvanrednom otkazu te pogrešne presude Vrhovnog suda narušen ugled i dostojanstvo te da stoga na ime duševnih bolova zbog povrede prava na ime, ugled i dostojanstvo potražuje iznos od 75.000,00 kn. Zaključno navodi tužiteljica da sveukupno na ime materijalne i nematerijalne štete od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.034.268,42 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

8. Na ročištu dana 18.10.2022. (list 538-544 spisa) tuženik ističe prigovor zastare.

9. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku dokaznog postupka proveo dokaz uvidom i čitanjem dokumentacije u spisu i to presudu i rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-4875/07 od 12. lipnja 2008., ugovore o radu na određeno vrijeme sklopljene između tužiteljice kao radnika i Luxury nekretnine d.o.o. kao poslodavca, dopis Privredne banke Zagreb tužiteljici od 3. rujna 2008., tečajnu listu, izvješća o bolovanju, potvrde o zaprimljenoj uplati, obračunske liste, Presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr-398/09 od 6. listopada 2009., ovjereni prijevod Presude Europskog suda za ljudska prava od 28. ožujka 2017. u predmetu tužiteljice protiv Republike Hrvatske, Presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr-99/18 od 14. veljače 2018., zapisnik u predmetu ovoga suda posl. br. P-2401/11 od 13. prosinca 2023. rješenje ovoga suda posl. br. Ovr-844/09 od 21. ožujka 2012., rješenje ovoga suda posl. br. Prs-541/09 od 21. siječnja 2014., kaznenu prijavu tužiteljice podnijete protiv AČ i CČ od 17. listopada 2007. podnijetu Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, članak iz novina pod nazivom " GČ tuži AČ i CČ za materijalnu štetu i nesavjesno poslovanje", Presudu Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžr-702/21 od 9. studenog 2021., tuženikov prijedlog za ponavljanje postupka u predmetu ovoga suda posl. br. P-4875/07, dopis tužiteljice upućen punomoćniku tuženika nazvan „predmet nagodba" od 12. listopada 2012., dopis punomoćnice tužiteljice odvjetniku DČ od 11. travnja 2011., dopis KD Kostrena d.o.o. odvjetniku DČ i Lani Perčić od 14. studenog 2023., odluku nadzornog odbora KD Kostrena d.o.o. od 18. studenog 2013. , zapisnik sa 13. sjednice skupštine KD Kostrena d.o.o. od 20. prosinca 2012., zapisnike sa ročišta u predmetu ovoga suda posl. br. P-2401/11 od 23. siječnja 2012., 2. travnja 2012., 15. svibnja 2012., 14. studenog 2011., 14. listopada 2013., 20. studenog 2013. i 7. svibnja 2013., podnesak tužitelja iz predmeta posl. br. P-17/12, dopis odvjetnika DČ tuženiku od 10. studenog 2013., zapisnik sa ročišta od dana 10. veljače 2021. održan u predmetu ovoga suda posl. br. Pr-420/19, članak od 1. svibnja 2021., Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr- 1775/22 od 12. srpnja 2022., dopis Hrvatskog Zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Rijeci od 27. listopada 2022., saslušani su svjedoci AČ, MČ, CČ, ŠČ i ZČ te tužiteljica, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Dijani Tomljanović-Butković, saslušana je vještakinja, te je izvršen uvid u ovosudne spise posl.br. Pr-420/19, Prs-541/09 i P-2401/11.

10. Uvidom u ovosudni spis posl. br. P-2401/11 proizlazi da se postupak vodio u pravnoj stvari tužitelja KD Kostrena d.o.o. protiv tužene GČ radi isplate iznosa od 42.710,63 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koji postupak je dovršen sklapanjem sudske nagodbe na ročištu dana 13. prosinca 2013. U čl. 1 sudske nagodbe navodi se da stranke ovom nagodbom suglasno i u cijelosti rješavaju sva sporna pitanja i međusobna prava i obveze koje su predmetom tužiteljeve tužbe protiv tuženika u predmetu pod posl. br. P-2401/11, a predmet tužbe je isplata, odnosno povrat isplaćenih materijalnih davanja s osnova plaće (33.094,09 kn), doprinosa (20.404,26 kn), regresa za godišnji odmor (1.280,00 kn), naknade plaće za vrijeme bolovanja (3.280,14 kn) i prigodne nagrade (5.083,68 kn), odnosno stranke su utvrdile da tužiteljeva ukupna potraživanja prema tuženoj iznose 63.142,17 kn. Čl. 3. ugovoreno je da će tužena navedeni iznos podmiriti u roku od godine dana. U čl. 4. se navodi da stranke sporazumno utvrđuju da se između njih vodi više parničnih i ovršnih postupaka te sporazumno konstatiraju da sklapanjem ove nagodbe rješavaju sva svoja sporna pitanja uključujući i sve postupke u tijeku te se svaka stranka obvezuje parnične i ovršne postupke koje se vode obustaviti na način da će povući tužbu ili prijedlog za ovrhu te obavijestiti sud da je ovom nagodbom riješen svaki pojedini slučaj. Stranke su ujedno utvrdile da potpisom ove nagodbe nemaju više jedna prema drugoj nikakvih međusobnih potraživanja.

11. Uvidom u ovosudni spis posl. br. Pr-420/19 utvrđeno je da je isti vođen u pravnoj stvari tužiteljice GČ protiv tuženika KD Kostrena, radi utvrđenja ništetnosti sudske nagodbe zaključene u predmetu ovoga suda posl. br. P-2401/11 od 13. prosinca 2013. Presudom suda od dana 25. ožujka 2021., koja presuda je potvrđena Presudom Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gžr-702/21 od 9. studenog 2021. odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi "Utvrđuje se ništetnom sudska nagodba OS RI, broj P-2401/11 od 13. 12. 2013. po svim točkama sudske nagodbe od I do IV, zaključena u navedenom predmetu između KD Kostrena iz [adresa], OIB: 39751563435 kao tužitelja i GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao tuženice".

12. Uvidom u ovosudni spis posl. br. Prs-541/09 proizlazi da je isti vođen u pravnoj stvari tužitelja KD Kostrena i tužene GČ, radi isplate. Rješenjem suda od dana 21. siječnja 2014. utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena, a iz podneska tužitelja od 7. siječnja 2014. proizlazi da je tužitelj tužbu povukao s obzirom na sklopljenu sudsku nagodbu u predmetu P-2401/11.

13. Uvidom u Presudu i rješenje ovoga suda posl. br. P-4875/07 od 12. lipnja 2008. (list B8-B15 spisa) proizlazi da je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice GČ protiv tuženika KD Kostrena koji glasi:

"1. Utvrđuju se nezakonitima odluke tuženika i to odluka o izvanrednom otkazu tužiteljici od 11. listopada 2007. kao nedopuštena, kao i odluka u svezi zahtjeva za zaštitu prava tužiteljice koju je tuženik donio dana 23.11.2007.g.

2. Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice nije prestao.

3. Nalaže se tuženiku da rasporedi tužiteljicu na radno mjesto kojoj odgovara njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

Iz klauzule pravomoćnosti na navedenoj odluci proizlazi da je ista pravomoćna od dana 14. siječnja 2009.

14. Uvidom u ovjereni prijevod presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu od 28. ožujka 2017. (list 47-63 spisa) proizlazi da je ista donijeta u slučaju GČ protiv Republike Hrvatske temeljem zahtjeva broj 51706/11 kojeg je sudu podnijela GČ protiv Republike Hrvatske dana 16. kolovoza 2011., a u kojem podnositeljica tvrdi da je povrijeđena njezina sloboda izražavanja na način da joj je uručen nezakonit otkaz zbog izjava koje je dala u medijima. Sud je utvrdio da je zahtjev dopušten te presudio da je došlo do povrede čl. 10. Konvencije i da tužena država treba po pitanju nematerijalne štete u roku od tri mjeseca od datuma kada presuda postane konačna isplatiti podnositeljici iznos od 1.500,00 eura uvećan za sve poreze te kamatu.

15. Uvidom u Presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-99/18 od 14. veljače 2018. (list 271-276 spisa) proizlazi da je rješenjem u pravnoj stvari tužiteljice GČ protiv tuženika KD Kostrena dopušteno ponavljanje postupka i ukinuta presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr- 398/09-2 od 6. listopada 2009. te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.200,00 kn, dok je presudom revizija tuženika odbijena kao neosnovana te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju.

16. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke Dijane Tomljanović-Butković od 23. studenog 2024. (list 736-766 spisa) proizlazi da se vještakinja na pitanje da li je tužiteljici isplaćena plaća za radno mjesto direktora kod tuženika za listopad i studeni 2007. godine te da li je kasnije tužiteljica te iznose tuženiku vratila i u kojem iznosu očitovala da je KD Kostrena d.o.o. GČ u razdoblju od 30.04.2009. do dana 29.05.2009. godine isplatio sveukupan iznos od 63.142,17 kn (na ime neto plaće, poreza, prireza i doprinosa) za razdoblje od 11.10.2007. do 02.03.2009. godine. Temeljem sklopljene sudske nagodbe, GČ je u razdoblju od 05.10.2014. do 05.12.2014. godine u korist žiro računa KD Kostrena d.o.o. uplatila iznos od 63.142,17 kn (kako je i naznačeno u potpisanoj sudskoj nagodbi od dana **.**.2013.) GČ isplaćena je plaća za radno mjesto direktora za razdoblje od 11.10.2007. pa do 02.03.2009. godine u neto iznosu od 42.737,91 kn, odnosno u bruto iznosu od 63.142,17 kn. GČ je iznos od 63.142,17 kn tijekom 2014. godine u cijelosti vratila KD Kostrena d.o.o.

U odnosu na gubitak na zaradi tužiteljice za razdoblje od 01. prosinca 2007. do 30. rujna 2011. pod pretpostavkom da je cijelo to vrijeme trebala primati plaću koju je primala kao direktorica komunalnog društva Kostrena vještakinja navodi da je u razdoblju od 01.12.2007. godine do 30. rujna 2011. godine tužiteljica ostvarila ukupna primanja (na ime isplaćene plaće, božićnice, bolovanja i naknade za nezaposlene) u sveukupnom neto iznosu od 167.026,19 kn (tab.2 .st.5), odnosno u bruto iznosu od 223.830,59 kn (tab.2 st. 6.). Pod pretpostavkom da je cijelo to vrijeme tužiteljica primala plaću koju je primala kao direktorica KD Kostrena d.o.o., ista bi ostvarila ukupna primanja u neto iznosu od 499.962,50 kn (tab.2 st.7), odnosno u bruto iznosu od 812.850,82 kn (tab. 2. st. 8.).

Gubitak na zaradi tužiteljice za razdoblje od 01. prosinca 2007. do 30. rujna 2011. pod pretpostavkom da je cijelo to vrijeme trebala primati plaću koju je primala kao direktorica KD Kostrena d.o.o. iznosi 332.936,31 kn (tab.2 st.9.) u neto iznosu, odnosno 589.020,23 kn (tab. 2. st. 10.) u bruto iznosu.

Uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, gubitak na zaradi tužiteljice za razdoblje od 01. prosinca 2007. do 30. rujna 2011. pod pretpostavkom da je cijelo to vrijeme trebala primati plaću koju je primala kao direktorica KD Kostrena d.o.o. iznosi 44.188,24 € u neto iznosu, odnosno 78.176,42 € u bruto iznosu (tab. 3.).

U odnosu na zadaću da se očituje o gubitku na zaradi za razdoblje nakon toga dakle od 01.10.2011. do 30.05.2013. godine, pod pretpostavkom da je u cijelom tom razdoblju trebala primati plaću predviđenu za radno mjesto odgovarajuće njezinoj stručnoj spremi (diploma –list 710 spisa) i važeću sistematizaciju kod tuženika, imajući u vidu da je radno mjesto na kojem radi danas oformljeno tek 2015. godine vještak navodi da je u razdoblju od 01.10.2011. godine do 31. svibnja 2013. godine, tužiteljica ostvarila ukupna primanja (na ime isplaćene plaće i naknade za nezaposlene) u sveukupnom neto iznosu od 37.375,59 kn (tab.4. st.5), odnosno u bruto iznosu od 44.676,24 kn ( tab. 4. st. 6.). Pod pretpostavkom da je u cijelom tom razdoblju trebala primati plaću predviđenu za radno mjesto odgovarajuće njezinoj stručnoj spremi (diploma –list 710 spisa) i važeću sistematizaciju kod tuženika, radno mjesto rukovoditelja komercijalnih poslova, tužiteljica bi ostvarila ukupna primanja u neto iznosu od 159.764,60 kn (tab. 4. st. 7.), odnosno u bruto iznosu od 237.154,05 kn (tab. 4. st. 8.). Gubitak na zaradi tužiteljice za razdoblje od 01. listopada 2011. do 31. svibnja 2013. pod pretpostavkom da je cijelo to vrijeme primala plaću rukovoditelja komercijalnih poslova KD Kostrena d.o.o. iznosi 122.389,01 kn (tab. 4. st. 9.) u neto iznosu, odnosno 192.477,81 kn (tab. 4. st. 10.) u bruto iznosu. Uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, gubitak na zaradi tužiteljice za razdoblje od 01. listopada 2011. do 31. svibnja 2013. pod pretpostavkom da je cijelo to vrijeme primala plaću rukovoditelja komercijalnih poslova KD Kostrena d.o.o. iznosi 16.243,81 € u neto iznosu, odnosno 25.546,20 € u bruto iznosu (tab. 5.).

U odnosu na zadaću da se očituje o gubitku na zaradi tužiteljice od 01. prosinca 2007. godine do 30. svibnja 2013. godine pod pretpostavkom da je u cijelom tom razdoblju trebala primati plaću za radno mjesto odgovarajuće njezinoj stručnoj spremi (diploma -list 710 spisa) i važeću sistematizaciju kod tuženika, imajući u vidu da je radno mjesto na kojem radi oformljeno tek 2015. godine vještak navodi da je u razdoblju od 01.12.2007. godine do 31. svibnja 2013. godine tužiteljica ostvarila ukupna primanja (na ime isplaćene plaće, božićnice, bolovanja i naknade za nezaposlene u sveukupnom neto iznosu od 204.401.78 kn (tab. 6. st. 5.), odnosno u bruto iznosu od 268.506,83 kn (tab. 6. st. 6.). Pod pretpostavkom da je u cijelom tom razdoblju trebala primati plaću predviđenu za radno mjesto odgovarajuće njezinoj stručnoj spremi (diploma –list 710 spisa) i važeću sistematizaciju kod tuženika, radno mjesto rukovoditelja komercijalnih poslova, tužiteljica bi ostvarila ukupna primanja u neto iznosu od 534.100,43 kn (tab. 6. st. 7.), odnosno u bruto iznosu od 801.407,64 kn (tab. 6. st. 8.). Gubitak na zaradi tužiteljice za razdoblje od 01. prosinca 2007. do 31. svibnja 2013. pod pretpostavkom da je cijelo to vrijeme primala plaću rukovoditelja komercijalnih poslova KD Kostrena d.o.o. iznosi 329.698,65 kn (tab. 6 st. 9.) u neto iznosu, odnosno 532.900,81 kn (tab. 6. st. 10.) u bruto iznosu.

Uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, gubitak na zaradi tužiteljice za razdoblje od 01. prosinca 2007. do 31. svibnja 2013. pod pretpostavkom da je cijelo to vrijeme primala plaću rukovoditelja komercijalnih poslova KD Kostrena d.o.o. iznosi 43.758,83 € u neto iznosu, odnosno 70.728,09 € u bruto iznosu (tab. 7.).

U odnosu na troškove reprogramiranja kredita vještak navodi da je u odnosu na prvo razdoblje moratorija, banka obračunavala kamatu u visini redovne kamatne stope u iznosu od 3.023,93 CHF na nedospjelu glavnicu kredita u visini od 95.189,52 CHF. Iz navedenoga proizlazi da nije došlo do povećanja kamatne stope. Trošak izrade aneksa iznosi 300,00 kn/39,82 €. U odnosu na drugo razdoblje moratorija, tužiteljica je platila naknadu od 4.780,26 CHF i trošak izrade aneksa od 300,00 kn/39,82 €. ST Chf na dan 01.04.2010. iznosi 5,048153. Naknada u iznosu od 4.780,26 Chf iznosi 24.131,48 kn/3.202,80 € odnosno, ukupni troškovi reprogramiranja kredita iznose 24.731,48 kn/3.282,44 eur.

17. Tužiteljica je svoje primjedbe na dio nalaza vještaka iznijela u podnesku od dana 23. prosinca 2024. (list 874-876 spisa), a na koje primjedbe se vještak očitovao u podnesku od 21. siječnja 2025. (list 879-883 spisa). Nakon pisanog očitovanja vještaka tužiteljica je u podnesku od dana 5. ožujka 2025. (list 894-895 spisa) navela da nema primjedbi na dopunski nalaz vještaka.

18. U podnesku od dana 01. travnja 2025. (list 899-903 spisa) tužiteljica navodi da sukladno nalazu vještaka precizira tužbeni zahtjev na način da na ime gubitka na zaradi za period od 01.12.2007. do 31.05.2013. potražuje iznos od 70.728,09 Eura u usporedbi sa plaćom rukovoditelja komercijalnih poslova sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od svakog anuiteta navedenog u tablici 7 na str 25 nalaza vještaka pa sve do isplate, na ime isplaćenih troškova postupka zbog nezakonite presude VSRH Revr 398/09, koja je ukinuta potražuje iznos od 3.914,32 Eura (29.492,50 kn) koje je platila odvjetnicima KD-a, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od trenutka posljednje isplate 14.03.2011. pa sve do isplate. To potraživanje da je detaljno specificirano u točci VI (iii) prijedloga za ponavljanje postupka za koje potraživanje su dokazi podneseni uz prijedlog i označeni kao prilog 76,77,78 i 79. Nadalje tužiteljica potražuje na ime troškova zbog reprograma kredita, sukladno nalazu vještaka iznos od 3.282,44, Eura sa kamatama od 01.04.2010. Navedeno potraživanje da je detaljno specificirano u točci VI (iii) prijedloga za ponavljanje postupka za koje potraživanje su dokazi podneseni uz prijedlog i označeni kao prilog 80. Na ime duševnih boli zbog povrede prava na ime, čast, ugled i dostojanstvo, koje joj je nezakonitim otkazom i nezakonitom odlukom VSRH narušeno tužiteljica potražuje iznos od 10.000 Eura. Razlozi za ovo potraživanje detaljno su objašnjeni u točki VII, C (iii) prijedloga za ponavljanje postupka, na str 17. Dodatno ukazuje tužiteljica da je neposredno prije otkazivanja ugovora o radu 2007. godine tadašnji načelnik Općine Kostrena javno putem medija napao tužiteljicu a posebice u članku iz Novog lista od 19.09.2007. godine optužio da joj zamjera na njezinom radu i rezultatima rada jer već dulje ne radi na projektima na kojima bi trebala raditi. Nakon što se ona očitovala također u članku u Novom listu od 27.09.2007. da ona ne postupa po projektima jer nisu riješeni vlasnički odnosi, te da svatko od nadležnih istražnih tijela pa i Uskok može doći provjeriti njezin rad, načelnik AČ je ponovno u medijima tužiteljicu optužio da čini veliku štetu poslodavcu jer ruši ugled tuženika u javnosti i priziva istražne organe da istražuju rad tuženika. Sve to da je navedeno i u obrazloženju presude ECHR. Sud u Strasbourgu je u svojoj presudi utvrdio upravno suprotno, da je tužiteljica bila toliko sigurna da radi ispravno i po zakonu da je rekla da čak Uskok kao najviše istražno tijelo može doći kod tuženika i slobodno istražiti njezin rad i da je ovo njezino očitovanje bila njezina legitimna obrana koja je iznesena da se obrani od napada koje su na njezin rad u javnosti prethodno iznesene jer je bila javna osoba i jer su tvrdnje na njenu štetu prethodno iznesene u javnosti. U [adresa] koja je mala sredina, tužiteljica je dugi niz godina, od 2007. godine kada je dobila otkaz do 2017. godine, dok nije donesena presuda suda u Strasbourgu, imala 10 godina ''etiketu'' da je osoba koja ne radi svoj posao i javno napada poslodavca te ju je nepoželjno zaposliti kao djelatnika. ''Etiketu'' neradnika koji u javnosti napada poslodavca dobila je u [adresa] gdje svatko svakog poznaje i gdje tužiteljicu poznaju svi žitelji [adresa] pa je težina ove ''etikete'' bila još i veća. Iznos koji se potražuje da je primjeran povredi koja je počinjena i dužini njezinog trajanja (10 godina, 2007.-2017.) jer je kao osoba osramoćena putem javnog medija pred širom javnosti i velikim brojem čitatelja Novog lista koji je osnovna novina koju svi u Rijeci i Županiji čitaju. Slučaj tužiteljice bio je u to vrijeme poznat svima u Primorsko-goranskoj županiji a i šire. Naknada koja se potražuje primjerena je okolnostima slučaja, nanesenoj šteti, povredi ugleda i časti tužiteljice, kao i duljini trajanja izloženosti ovoj povredi. Sudovi su već za ovu povredu dosuđivali naknade u približnoj visini pa i većoj primjerice u predmetu, Rev-1805/00 od 22.01.2003 i Rev-1275/08 od 28.01.2009. Tužiteljica je smijenjena sa funkcije direktora javnog poduzeća koje je malo i u kojoj su je svi poznavali. Zbog njezinog nezakonitog otkaza i nepravde uslijed stresa da joj je majka obolila i umrla.

19. U podnesku od dana 11. travnja 2025. (list 907-909 spisa) tuženik navodi da s obzirom da je tužiteljica djelomično povukla tužbeni zahtjev potražuje trošak postupka za sve radnje učinjene prije povlačenja sukladno dostavljenom troškovniku.

20. Na ročištu dana 14. travnja 2025. (list 910-911 spisa) tužiteljica je navela da odustaje od prijedloga da se provede medicinsko vještačenje te da po toj osnovi ne potražuje naknadu štete. Na istom ročištu tuženik je naveo da nema primjedbi na matematički izračun vještaka te navodi da bi se izgubljena zarada eventualno (budući da tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva) mogla procjenjivati prema radnom mjestu računovođe, a ne rukovoditelja komercijalnih službi. Ističe da je tuženiku iz nalaza nejasno da li je vještakinja prilikom obračuna izgubljene zarade uzela u obzir plaće koje su tužiteljici isplaćivane za vrijeme dok je kod tuženika bila zaposlena kao računovođa temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. ožujka 2009. Predložio je saslušanje vještaka.

21. U očitovanju na podnesak tuženika od 11. travnja 2025. vještak je u podnesku od dana 2. svibnja 2025. (list 914-916 spisa) naveo da iz Isplatne liste br. 99 za 10/2007 (list 112 spisa, dokaz 63) proizlazi da je tužiteljici isplaćena plaća za listopad 2007. godine (isplata plaće izvršena dana 02.11.2007.) za radno mjesto direktora u neto iznosu od 10.242,05 kn / 1.359,36 € (za 184 sata bolovanja). Navedeno se može utvrditi i iz IP obrasca za 2007. godinu za tužiteljicu u kojem je evidentirano da je istoj u XI mjesecu 2007. godine isplaćena plaća za listopad 2007. godine za radno mjesto direktora u neto iznosu od 10.242,05 kn (za vrijeme dok je bila na bolovanju na teret poslodavca). U IP obrascu za 2007. godinu je evidentirano da tužiteljici nije isplaćena plaća za studeni 2007. (koja plaća bi se trebala isplatiti u prosincu 2007.) Uvidom u tužbu i prijedlog za donošenje privremene mjere, utvrđeno je da je tužiteljici isplaćena plaća za razdoblje od 11.10.2007. pa do 02.03.2009. godine u neto iznosu od 42.737,91 kn, odnosno u bruto iznosu od 63.142,17 kn, međutim nije utvrđeno za koje radno mjesto joj je navedena plaća isplaćena, kao niti na koje se točno razdoblje unutar naznačenog razdoblja (od 11.10.2007. - 02.03.2009.) ista odnosi. Iznos neto plaće od 42.737,91 kn (odnosno bruto plaće od 63.124,17 kn) koji je tužiteljici isplaćen u razdoblju od 30.04.2009. do 15.05.2009. godine bi se mogao odnositi na razdoblje: studeni, prosinac 2007., te siječanj i veljaču 2008. godine (42.737,91 kn /4 mjeseca =10.684,48 kn)…međutim u spisu ne postoji dokumentacija iz koje bi se navedeno moglo nedvojbeno utvrditi. Tužiteljica je cjelokupan iznos od 63.142,17 kn tijekom 2014. godine vratila KD Kostrena d.o.o.

Od dana 02.03.2009. do 15.01.2010. godine tužiteljica je bila zaposlena na radnom mjestu računovođe u KD Kostrena, te su navedena primanja u neto i bruto iznosu uzeta u obzir prilikom izračuna gubitka na zaradi tužiteljice. Ista primanja su u neto i bruto iznosu prikazana u tab.br. 1. Nalaza (kao i u tab. br. 7. Nalaza).

22. Saslušana na glavnoj raspravi vještakinja je navela (list 918 spisa) da u cijelosti ustraje kod pisanog nalaza i mišljenja kao i pisanog očitovanja. Na pitanje punomoćnika tuženika da li je prilikom izračuna izgubljene zarade uračunala i primitke koje je tužiteljica ostvarila kao vijećnica Općinskog vijeća Općine Kostrena, a o čemu u spisu postoje podaci o visini istih, odgovara da ta primanja prilikom izračuna nije uzela u obzir. Ova primanja nisu primanja iz radnog odnosa, ali ukoliko sud smatra da ih treba izračunati, može napraviti izračun na način da uračuna ta primanja tako da sud ima oba izračuna.

23. Na ročištu dana 16. lipnja 2025. (list 952-953 spisa) punomoćnica tužiteljice je navela da tužiteljica zbog neosnovanog otkaza u ovom postupku potražuje zaradu koju je neosnovano izgubila zbog dobivenog otkaza. Prema nalazu vještaka a s obzirom na stručnu spremu tužiteljice njoj bi odgovarajuće radno mjesto bilo rukovoditelj komercijalne službe, pa tužiteljica ima pravo potraživati razliku primanja iz radnog odnosa koja je ostvarila do iznosa koji bi bila ostvarila da je bila zaposlena na navedenom radnom mjestu, a što nije zbog otkaza. Vijećnička naknada nije primanje iz radnog odnosa, već naknada koja se isplaćuje pored plaće. Da je tužiteljica ostala u radnom odnosu i da nije dobila otkaz primala bi plaću i mogla bi primati vijećničku naknadu ako bi bila vijećnik. Zbog navedenog smatra da se primanja ostvarena na ime vijećničke naknade ne mogu uračunati i ne bi trebala uračunati pri obračunu gubitka na zaradi tužiteljice, niti ih je vještak uključio u ovaj obračun pri izradi svoga nalaza.

24. Vještak je dana 18. lipnja 2025. (list 956-971 spisa) dostavio dopunu nalaza i mišljenja na način da je prilikom izračuna izgubljene zarade uzeo u obzir i primanja koja je tužiteljica ostvarila kao vijećnica Općinskog vijeća Općine Kostrena u utuženom razdoblju.

25. Ocjenom svakog dokaza zasebno te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

26. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika koji ugovor o radu joj je otkazan nakon čega je tužiteljica podnijela tužbu ovome sudu kojom je tražila da se utvrdi nezakonitom i nedopuštenom odluka tuženika o izvanrednom otkazu od 11. listopada 2007. kao i odluka u svezi zahtjeva za zaštitu prava tužiteljice koju je tuženik donio dana 23.11.2007., te radi vraćanja na rad na radno mjesto koje odgovara tužiteljičinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. Pravomoćnom presudom prihvaćen je tuženi zahtjev nakon čega je međutim Vrhovni sud Republike Hrvatske donio presudu kojom je prihvatio reviziju tuženika te preinačio nižestupanjske presude na način da se tužbeni zahtjev odbija te nalaže tužiteljici da na ime parničnog troška isplati tuženiku iznos od 3.000,00 kn (list 49-52 spisa). Nakon što se tužiteljica obratila zahtjevom Europskom sudu za ljudska prava u kojem postupku je presuđeno da je došlo do povrede članka 10. Konvencije na štetu tužiteljice, tužiteljica je zatražila ponavljanje postupka koji se vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske koji prijedlog je rješenjem suda usvojen te je dopušteno ponavljanje postupka i ukinuta presuda Vrhovnog suda posl.br.Revr- 398/09 od 6. listopada 2009., dok je presudom revizija tuženika odbijena kao neosnovana. Dakle, kako je otkaz ugovora o radu utvrđen nedopuštenim tužiteljica ima pravo na isplatu svih davanja od strane tuženika kao da je bila u radnom odnosu sve dok ju tuženik nije vratio na rad i to prema primanjima koja bi ostvarila na ranom mjestu koje odgovara njezinom stručnoj spremi, a kako je to tuženiku i naloženo sudskom odlukom.

27. U odnosu na stav tuženika u ovom postupku da tužiteljica nema pravo ni na kakvu isplatu od strane tuženika budući da su stranke sklopile sudsku nagodbu u predmetu posl.br.P-2401/11 dana 13. prosinca 2013. mišljenje je ovoga suda da sklapanjem navedene nagodbe tužiteljica nije izgubila pravo potraživati isplatu zbog nedopuštenog otkaza ugovora o radu od strane tuženika.

28. Odredbom čl. 321 st.1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list" SFRJ 4/77., 36/77., 36/80., 36/80.,43/52., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91.; "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 123/08.-Isp., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19; dalje ZPP) propisano je da stranke mogu tijekom cijelog postupka pred parničnim sudom do njegovog pravomoćnog okončanja zaključiti nagodbu o predmetu spora (sudska nagodba), pa i tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom do donošenja drugostupanjske odluke u povodu žalbe, dok je st.2. pripisano da se nagodba može odnositi na cijeli tužbeni zahtjev ili jedan njegov dio. Dakle, sudska nagodba se sklapa o predmetu konkretnog spora. Stranke su u nagodbi koja je sklopljena kod ovoga suda u predmetu P-2401/11 osim čl. I, II i III koji se odnose na predmet spora u čl. IV konstatirale da se između njih vodi više parničnih i ovršnih postupaka, te da sklapanjem ove nagodbe rješavaju sva svoja sporna pitanja uključujući i sve postupke u tijeku, te da se svaka stranka obvezuje parnične i ovršne postupke koje vodi obustaviti u roku od 15 dana od sklapanja ove nagodbe na način da će povući tužbu ili prijedlog za ovrhu te obavijestiti sud o tome da je ovom nagodbom riješen svaki pojedini slučaj. Stranke ujedno konstatiraju da potpisom ove nagodbe nemaju više jedna prema drugoj nikakvih međusobnih potraživanja.

29. Iz iskaza svjedoka DČ (list 986-989 spisa), koji je punomoćnik tuženika i u ovom postupku, proizlazi da je on vodio pregovore u ime ovdje tuženika koji su prethodili sklapanju sudske nagodbe, a iz zapisnika o sklopljenoj nagodbi proizlazi da je upravo on zastupao tužitelja (ovdje tuženika) na ročištu na kojem je sklopljena sudska nagodba. Svjedok je naveo da je upravo tužiteljica nastojala da se taj spor riješi mirnim putem posebice jer je u lipnju 2013. postala načelnica Općine Kostrena, a Općina Kostrena je osnivač Komunalnog društva Kostrena s kojim je tužiteljica bila u sporu, pa da su ti postupci za nju, posebice kada je postala načelnica bili vrlo neugodni. Naveo je također da ga punomoćnica tužiteljice koja je tada tužiteljicu zastupala nije obavijestila da tužiteljica vodi postupak pred Europskim sudom. Istaknuo je da je tužiteljica u trenutku sklapanja sudske nagodbe bila načelnica Općine Kostrena, pa da dakle nije bila ni u kakvom podređenom položaju, te da on svojoj stranci svakako ne bi savjetovao da odustane od dijela svojih potraživanja da je znao da postoji mogućnost da će njegova stranka možda morati kasnije toj stranci s kojom sklapa nagodbu platiti te iznose. Dakle, tvrdi da ne bi stranci savjetovao sklapanje sudske nagodbe da je znao da tužiteljica vodi postupak pred Europskim sudom za ljudska prava.

30. Tužiteljica u svom iskazu (list 420-422 i 540-543 spisa) navodi da poslodavcu nije spomenula da vodi spor pred Europskim sudom, dakle tužiteljica niti ne tvrdi da je tuženika prije sklapanja sudske nagodbe u predmetu P-2401/11 obavijestila o postojanju postupka koji je pokrenula pred Europskim sudom, a niti iz jednog drugog provedenog dokaza ne proizlazi da je tuženik (u spisu P-2401/11 tužitelj) prilikom sklapanja te nagodbe znao da je tužiteljica pokrenula postupak pred Europskim sudom koji bi mogao dovesti do donošenja drugačije odluke u pogledu nedopuštenosti otkaza.

31.1. Svjedok AČ (list 418-420 i 539-540 spisa) čiji iskaz je sud u bitnome prihvatio budući da nije u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima, naveo da je je on bio načelnik Općine Kostrena prije nego što je to 2013. postala tužiteljica te da se sjeća da se pregovaralo oko iznosa koji će se staviti u nagodbu, a da je intencija nagodbe bila da se razriješe svi sporni odnosi sa tužiteljicom. Svjedok je naveo da je on za spor koji je tužiteljica pokrenula pred Europskim sudom saznao nakon sklopljene nagodbe, međutim također je naveo da je za postojanje tog spora saznao za vrijeme predizborne kampanje, prvi krug izbora da je održan u petom mjesecu, a drugi u šestom mjesecu 2013., pa kako je međutim sudska nagodba sklopljena u prosincu 2013. proizlazi da je svjedok za vođenje spora pred Europskim sudom saznao prije sklapanja sudske nagodbe. Međutim kako u vrijeme sklapanja sudske nagodbe svjedok AČ više nije bio niti načelnik Općine Kostrena niti direktor tuženika to njegovo eventualno saznanje pored iskaza same tužiteljice da tuženika nije upoznala sa vođenjem spora pred Europskim sudom, kao i pored iskaza svjedoka MČ (list 669-671 spisa) koji je bio direktor tuženika u vrijeme sklapanja sudske nagodbe da njemu prije kao niti u vrijeme sklapanja sudske nagodbe nije bio poznato da tužiteljica vodi postupak pred Europskim sudom, te iskaza svjedoka DČ (list 986-988 spisa) koji je kao kvalificirani punomoćnik, odvjetnik, zastupao tuženika na ročištu na kojem je sklopljena sudska nagodba, a koji je također u iskazu naveo da nije bio upoznat sa vođenjem postupka pred Europskim sudom, ne može se tumačiti na način da je tuženiku u trenutku sklapanja sudske nagodbe u predmetu P-2401/11 bilo poznato da tužiteljica vodi postupak pred Europskim sudom jer niti jedan od provedenih dokaza ne upućuje na zaključak da su odgovorne osobe tuženika s time bile upoznate.

31.2. Iz iskaza svjedoka CČ proizlazi (list 671-672 spisa) da je on bio direktor tuženika do 3. listopada 2013., v.d. je postao kada je tužiteljica na tom radnom mjestu dobila otkaz nakon čega se javio na natječaj i bio imenovan. Također je naveo da mu je poznato da su se sa tužiteljicom vodili pregovori oko sklapanja sudske nagodbe međutim on da u tome nije želio sudjelovati jer je ranije imao neugodnih iskustava s tužiteljicom još dok je ona bila direktorica tuženika. Naveo je da mu dok je bio direktor tuženika nije bilo poznato da tužiteljica vodi postupak pred Europskim sudom, za to da je čuo prije otprilike dvije godine (iskaz iz listopada 2023.). Iskaz ovog svjedoka u bitnome je u skladu s ostalim provedenim dokazima te ga stoga sud prihvaća, a iz njegovog iskaza također proizlazi da on kao direktor tuženika sve do listopada 2013., dakle i u vrijeme kada su se s tužiteljicom vodili pregovori koji su prethoditi sklapanju sudske nagodbe, nije imao saznanja o vođenju postupka pred Europskim sudom.

31.3. Što se tiče iskaza svjedoka ŠČ (list 673 spisa) isti je naveo da je bio vijećnik Općine Kostrena za vrijeme mandata AČ i to u njegovom mandatu od 2008.-2013., dok da je u trećem mjesecu 2013. ušao u skupštinu KD Kostrena umjesto jednog člana koji je otišao na drugu funkciju a volontirao je i u Turističkoj zajednici i dječjem vrtiću, a kada je tužiteljica u lipnju 2013. postala načelnica da ga je razdužila sa svih tih funkcija. Iskaz ovog svjedoka sud je prihvatio u cijelosti budući da nije u suprotnosti niti s jedni drugim provedenim dokazom. Svjedok je također naveo da se ne sjeća da li se na sjednici skupštine na kojoj je bio prisutan raspravljalo o sklapanju sudske nagodbe s tužiteljicom, a također je naveo da je čuo kasnije, kada je MČ postao direktor tuženika, da je s tužiteljicom sklopljena sudska nagodba te da se govorilo u smislu „svi se mi tu volimo i nitko nikome nije dužan“. Ovaj dio iskaza svjedoka govori u prilog zaključku da su obje stranke sudske nagodbe željele njezino zaključenje te se ne može prihvatiti tvrdnja tuženika da je nagodba zaključena na inzistiranje samo tužiteljice budući da je odobrenje za sklapanje sudske nagodbe morao dati Nadzorni odbor tuženika. Osim toga iz iskaza svjedoka DČ proizlazi da iako je bio izvjesno da će KD Kostrena uspjeti u tom sporu, da je bilo neizvjesno trajanje postupka kao i mogućnost naplate te da je stoga donijeta odluka da se ide u postizanje nagodbe. Dakle očito je da je sklapanje sudske nagodbe u predmetu P-2401/11 bilo u interesu obje stranke u postupku.

32. Međutim i bez obzira što tužiteljica tuženika prilikom pregovara koji su prethodili sklapanju sudske nagodbe odnosno prilikom sklapanja iste nije obavijestila o pokrenutom postupku pred Europskim sudom za ljudska prava i bez obzira na sklopljenu sudsku nagodbu tužiteljica nije izgubila pravo potraživati od tuženika sve one iznose na koje bi imala pravo da je bila u radnom odnosu odnosno da tuženik nije donio odluku o otkazu koja odluka je kasnije u sudskim postupcima utvrđena nedopuštenom. Naime sudskom nagodbom u predmetu P-2401/11 tužiteljica se izrijekom nije odrekla potraživanja iz radnog odnosa, a kao što je već ranije naglašeno prema odredbi čl. 321 st.1. i 2. ZPP-a sudska nagodba se sklapa o predmetu spora, a predmet spora u postupku P-2401/11 nije bilo potraživanje ovdje tužiteljice iz radnog odnosa, već se postupak vodio po tužbi KD Kostrena protiv GČ radi isplate iznosa koje je KD Kostrena uplatilo tužiteljici na ime plaće a nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, čime je otpala pravna osnova za isplatu navedenih plaća. Stoga samo uopćeno navođenje u Nagodbi da stranke „sklapanjem ove Nagodbe rješavanju sva svoja sporna pitanja uključujući i sve postupke u tijeku“ prema mišljenju suda ne može značiti da je tužiteljica time izgubila pravo potraživanja onoga što bi joj pripadalo da nije bilo nedopuštene odluke o otkazu ugovora o radu koju je donio tuženik. Stranke u postupku sklapanja sudske nagodbe, posebice kada su zastupane po kvalificiranim punomoćnicima, kao što su bile u predmetu P-2401/11, moraju biti svjesne dosega sudske nagodbe sklopljene u konkretnom sudskom postupku. Posebice se sudska nagodba ne može tumačiti na način da se stranka tom nagodbom odrekla potraživanja koje u trenutku sklapanja nagodbe još nisu niti postojala, odnosno za čije potraživanje u trenutku sklapanja nagodbe nisu postojale zakonske pretpostavke. Ne smije se zanemariti pritom niti činjenica da je pravomoćnom sudskom odlukom odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila utvrđenje ništetnosti sklopljene sudske nagodbe te stoga ne postoji mogućnost da tužiteljica traži od tuženika vraćanje iznosa koji je platila tuženiku temeljem te nagodbe.

33. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva za isplatom na ime izgubljene zarade stav je suda, suprotno mišljenju tuženika, da tužiteljica ima pravo na izgubljenu zaradu izračunatu pod pretpostavkom da je radila na radnom mjestu koje odgovara njezinoj stručnoj spremi jer je bila obveza tuženika prema presudi kojom je odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom, tužiteljicu vratiti na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. Kako je, imajući u vidu stručnu spremu tužiteljice (diploma na listu 710 spisa) i sistematizaciju radnih mjesta kod tuženika prema mišljenju vještaka to radno mjesto, mjesto rukovoditelja komercijalnih poslova, osnovano tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev za isplatom na ime izgubljene zarade kako je vještak istu izračunao usporedbom za navedeno radno mjesto. Stav tuženika izražen u podnesku od dana 11. travnja 2025. (list 907-909 spisa) i na ročištu dana 14. travnja 2025. (list 910-911 spisa) da bi tužiteljica eventualno (budući da tuženik osporava osnov tužbenog zahtijeva) mogla potraživati izgubljenu zaradu koja je izračunata uzimajući u obzir plaću za radno mjesto računovođe, a ne rukovoditelja komercijalnih službi, te ukazuje da je tužiteljica prethodno direktorskom mjestu bila zaposlena na poslovima računovođe sudu nije prihvatljiv jer tuženik zapošljavanjem tužiteljice na radno mjesto računovođe nije izvršio svoju obvezu i vratio tužiteljicu na odgovarajuće radno mjesto.

34. Također neosnovano tuženik smatra da je prilikom izračuna izgubljene zarade valjalo uzeti u obzir i vijećničke naknade koje je tužiteljica primala za rad u Općinskom vijeću Općine Kostrena budući da vijećnička naknada nije primanje vezano za radni odnos, odnosno da nije bilo nedopuštene odluke o otkazu tužiteljica bi i pored plaće primala vijećničku naknadu, stoga nije bilo mjesta istu uračunavati prilikom izračuna izgubljene zarade.

35. Prilikom donošenja odluke o visini tužbenog zahtijeva sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka financijske struke Dijane Tomljanović-Butković budući da je isti valjano obrazložen te utemeljen na materijalnoj dokumentaciji, dok je vještak pismeno, te usmeno na glavnoj raspravi u cijelosti otklonio primjedbe tuženika. Uostalom niti sam tuženik nakon očitovanja vještaka više nije isticao primjedbe na matematički izračun.

36. Kako je tužbeni zahtjev na ime izgubljene zarade postavljen sukladno nalazu i mišljenju vještaka – tablica br.7. – list 760-762 spisa, isti je usvojen zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje tužiteljice pripadaju od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Tužiteljica potražuje zateznu kamatu počev od 1. u mjesecu za taj mjesec, međutim tužiteljica nije pružila dokaz da je ugovoreno dospijeće plaće bio 1. u mjesecu stoga joj je zatezna kamata dosuđena od 16. u mjesecu za zatraženi mjesec što je u skladu s odredbom čl. 84. st.3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, dalje ZR/09) prema kojoj odredbi ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće se za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

37. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u točci I izreke.

38. Nadalje tužiteljica potražuje od tuženika iznos od 3.914,32 eur sa zateznim kamatama počev od dana 14. ožujka 2011. na ime isplaćenih troškova postupka zbog nezakonite presude VSRH Revr 398/09 koja je ukinuta. U podnesku od dana 12. listopada 2012. (list 16-33 spisa) u odnosu na ovo potraživanje tužiteljica navodi (na listu 23 pod toč. III) da je na ime troškova odvjetnika KD Kostrena jer je izgubila radni spor protiv KD Kostrena donošenjem nezakonite presude VSRH br. Revr- 398/09 bila u obvezi naknaditi i trošak zastupanja odvjetnika KD [adresa] DČ i LČ. Tužiteljica da je odvjetnicima KD Kostrena isplatila troškove sudskog postupka i to iznos od 3.000,00 kn dana 23.07.2010. nadalje navodi da je odvjetnicima platila iznos od 2.045,00 kn dana 23.07.2010., iznos od 7.841,25 kn da je platila dana 17.01.2011., te iznos od 16.606,25 kn da je platila dana 24.03.2011. odnosno da je platila sveukupno iznos od 29.492,50 kn (što u protuvrijednosti po fiksnom tečaju iznosi 3.914,33 eur), koji iznos da tužiteljica potražuje s kamatama od dana posljednje isplate odnosno od dana 14.03.2011.

38.1. Odredbom čl.1111. st. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) ) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. St.3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

38.2. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr-398/09 od 6. listopada 2009. (list 49-52 spisa) prihvaćena je revizija tuženika (KD Kostrena) te su preinačene presude nižestupanjskih sudova na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice (GČ) te tužiteljici naloženo da isplati tuženiku na ime parničnog troška iznos od 3.000,00 kn.

38.3. Tužiteljica je u spis priložila (list 174 i 175 spisa) dopis Zajedničkog odvjetničkog ureda Goran Marjanović i Berislav Pavišić od 14. prosinca 2009.g. kojim ju isti pozivaju na uplatu iznosa od 3.000,00 kn sa kamatom od 6.10.2009., temeljem odluke revizijskog suda Revr-398/09 od 06.10.2009. Iz naloga za plaćanje proizlazi da je tužiteljica na račun navedenog zajedničkog odvjetničkog ureda uplatila dana 22. prosinca 2009. iznos od 3.000,00 kn.

38.4. Kako je Presudom i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 99/18 od 14. veljače 2018. (list 271-276 spisa) u pravnoj stvari tužiteljice GČ protiv tuženika KD Kostrena dopušteno ponavljanje postupka i ukinuta presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr-398/09-2 od 6. listopada 2009. te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.200,00 kn, dok je presudom revizija tuženika odbijena kao neosnovana te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju osnovano bi tužiteljica od tuženika potraživala isplatu protuvrijednosti od 3.000,00 kn odnosno iznos od 398,17 eur budući da je osnova temeljem koje je tužiteljica navedeni iznos platila kasnije otpala. Iako je navedeni iznos uplaćen na račun zajedničkog odvjetničkog ureda, a ne tuženika isti je isplaćen na ime dosuđenog parničnog troška tuženiku te je dakle od strane zajedničkog odvjetničkog ureda primljen u ime i za račun tuženika, budući da je upravo taj ured zastupao KD Kostrena u predmetu iz kojeg je nastao navedeni parnični trošak. Međutim osnovan je istaknuti prigovor zastare iz razloga što je od plaćanja navedenog iznosa do podnošenja zahtijeva za isplatu istog što tužiteljica potražuje tek podneskom od dana 12. listopada 2017. protekao opći zastrani rok od pet godina iz čl. 225 ZOO-a.

38.5. Što se tiče povrata ostalih zatraženih troškova zastupanja stav je suda da isti također nisu osnovani. Tužiteljica iste temelji na dokazima dostavljenim uz podnesak od 12.10.2012. koji se nalaze na listu 176-180 spisa. Na listu 176 spisa nalazi se dopis Zajedničkog odvjetničkog ureda Goran Marjanović i Berislav Pavišić upućen tužiteljici u kojem ju isti pozivaju na isplatu iznosa od 2.045,00 kn sa zateznim kamatama od dana 25. veljače 2010., a koji zahtjev temelji na odluci Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2350/10 od 10.06.2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Prs-198/09 od 25.2.2010., a temeljem koje da je tužiteljica dužna platiti iznos od 2.045,00 kn na ime parničnog troška. Na listu 177 spisa prileži nalog za plaćanje iz kojeg proizlazi da je tužiteljica na račun navedenog zajedničkog odvjetničkog ureda uplatila dana 23.7.2010. iznos od 2.045,00 kn.

Kako međutim tužiteljica u spis nije dostavila odluku ovoga suda posl.br.Prs-198/09 od 25.2.2010., kao niti odluku Županijskog suda u Rijeci posl.br.Gž-2350/10 od 10.6.2010. nije niti dokazala da je navedena isplata iznosa od 2.045,00 kn u svezi s odlukom VSRH kojom je odbijena revizija tuženika odnosno da postoji neki drugi zakonom predviđeni razlog na kojem bi tužiteljica s uspjehom mogla potraživati povrat plaćenog iznosa. Tužiteljica dakle uopće nije dokaza zašto se vidio postupak Prs-198/09 u kojem su nastali parnični troškovi koje sada potražuje od tuženika, a koje je platila tuženikovom punomoćniku.

38.6. Isto se odnosi i na potraživanje iznosa od 7.841,25 kn koji je plaćen dana 17.1.2011. Naime, na listu 178 spisa nalazi se dopis Zajedničkog odvjetničkog ureda Goran Marjanović i Berislav Pavišić upućen tužiteljici u kojem ju isti pozivaju na platu iznosa od 7.841,25 kn sa zateznim kamatama od dana 5.10.2010., a koji zahtjev temelji na odluci Visokog trgovačkog suda broj Pž-7145/10 od 24.11.2010. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-347/09 od 5.10.2010., a temeljem koje da je tužiteljica dužna platiti iznos od 7.841,25 kn na ime parničnog troška. Na listu 179 spisa prileži nalog za plaćanje iz kojeg proizlazi da je tužiteljica na račun navedenog zajedničkog odvjetničkog ureda uplatila dana 17.1.2011. iznos od 7.841,25 kn.

Tužiteljica međutim u spis nije dostavila odluku Trgovačkog suda u Rijeci broj P- 347/09 od 5.10.2010. kao niti odluku Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7145/10 od 24.11.2010. stoga nije niti dokazala da je navedena isplata iznosa od 7.814,25 kn u svezi s odlukom VSRH kojom je odbijena revizija tuženika odnosno da postoji neki drugi zakonom predviđeni razlog na kojem bi tužiteljica s uspjehom mogla potraživati povrat plaćenog iznosa. Tužiteljica dakle uopće nije dokaza zašto se vidio postupak kod Trgovačkog suda u Rijeci broj P-347/09 u kojem su nastali parnični troškovi koje sada potražuje od tuženika, a koje je platila tuženikovom punomoćniku.

38.7. I konačno na listu 180 spisa nalazi se dopis Zajedničkog odvjetničkog ureda Goran Marjanović i Berislav Pavišić upućen tužiteljici u kojem ju isti pozivaju na platu iznosa od 16.606,25 kn sa zateznim kamatama od dana 26.5.2010., a koji zahtjev temelji na odluci Županijskog suda u Rijeci Gž-4816/10 od 19.01.2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1185/10 od 26.5.2010., a temeljem koje da je tužiteljica dužna platiti iznos od 16.606,25 kn na ime parničnog troška. Radi se o presudi koja je donijeta u ovom predmetu (list 4-6 spisa) u kojem je dopušteno ponavljanje postupka te je navedena presuda ukinuta Rješenjem suda od 27. svibnja 2020. (list 346-350 spisa), stoga je dakle osnova kojom je bilo naloženo plaćanje parničnog troška naknadno otpala. Međutim iako tužiteljica u podnesku od dana 12. listopada 2017. i to na listu 8 podneska odnosno na listu 23 spisa navodi da je navedeni iznos plaćen dana 24. ožujka 2011. te da u prilog ovog svog potraživanja dostavlja potvrdu plaćanja PBZ Banke od 15.02.2016. (prilog 79) potvrda na koju se tužiteljica poziva odnosno dokaz da je navedeni iznos platila tuženiku ne prileži spisu, već spisu prileži vezano uz ovo potraživanje samo citirani dopis odvjetničkog ureda (list 180 spisa).

38.8. Međutim osim navedenih razloga i u odnosu na potraživanja opisana pod točkama 37.5., 37.6. i 37.7. osnovan je prigovor zastare iz razloga što je od plaćanja navedenih iznosa (odnosno u odnosu na iznos od 16.606,25 kn tvrdnje tužiteljice da je plaćen 24.3.2011.) do podnošenja zahtijeva za isplatu istih što tužiteljica nije učinila već u tužbi nego tek podneskom od dana 12. listopada 2017. protekao opći zastrani rok od pet godina iz čl. 225 ZOO-a.

38.9. Slijedom navedenog u cijelosti je odbijen dio tužbenog zahtijeva postavljen u točci II podneska tužiteljice od 01. travnja 2025. (list 899-903 spisa) kojim tužiteljica potražuje na ime isplaćenih troškova postupka iznos od 3.914,32 eur sa zateznom kamatom od dana 14.03.2011.

39. Nadalje tužiteljica potražuje (točka III konačno postavljenog tužbenog zahtjeva) iznos od 3.282,44 eur sa pripadajućom zateznom kamatom od dana 1. 04.2010. na ime troškova reprograma kredita. U podnesku od dana 12.10.2017. tužiteljica obrazlaže ovo potraživanje (list 23 spisa) navodeći da je zbog nezakonitog izvanrednog otkaza ostala bez primanja u 12. mjesecu 2007. te da je bila prisiljena zatražiti od banke poček/moratorij stambenog kredita kojeg je imala obvezu isplaćivati PBZ Zagreb po Ugovoru broj 09011034528 od 22.02.2006., a koji nije mogla otplaćivati jer je zbog nezakonite odluke o otkazu ostala bez primanja ili su bila vrlo mala. Poček odnosno moratorij da joj je odobren u dva navrata. Prvi moratorij da joj je odobren za period od 1.2.2008. do 31.7.2008. u trajanju od 6 mjeseci, a radi čega se povećala ukupna kamata otplate kredita za 3.023,93 chf i plaćen je trošak od 300,00 kn za izradu Aneksa od 29.1.2008. Ugovoru o kreditu od 22.6.2006. Drugi moratorij da joj je odobren za period od 01.3.2010. do 28.2.2011. u trajanju od 12 mjeseci, a radi čega se povećala ukupna kamata otplate kredita za 4.780,26 chf i plaćen je trošak od 300,00 kn za izradu Aneksa od 8.3.2010. Ugovoru o kreditu. Zbog svega navedenog na ime povećanih troškova koje je tužiteljica imala na ime otplate kredita tužiteljica potražuje iznos od 7.804,19 chf odnosno protuvrijednost 53.614,78 i 300,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Povećane troškove stambenog kredita tužiteljica potražuje već u tužbu podnijetoj 7.5.2009.

39.1. U odnosu na ovaj dio tužbenog zahtijeva tuženik je na ročištu dana 20. svibnja 2025. (list 917-918 spisa) naveo da je na tužiteljici teret dokaz da su troškovi reprograma kredita bili opravdani. Tuženiku da nije poznato koji su bili uvjeti za dobivanje moratorija na otplatu kredita, a s obzirom da se radilo o kreditu u chf da je moguće da se moratorij mogao dobiti i bez posebnog obrazloženja odnosno bez zadovoljavanja određenih uvjeta, a s obzirom na notornu činjenicu problematike plaćanja i otplate kredita u navedenoj valuti u određenom periodu. Tuženik ukazuje da je teret ovog dokaza na tužiteljici, te da ista nije dokazala uzročno posljedičnu vezu između nemogućnosti plaćanja kredita i odluke o otkazu iz 2007. Punomoćnica tužiteljice je uzvratila kako smatra da nije potrebno da tužiteljica u ovom postupku dokazuje koje su bile pretpostavke za ostvarivanje moratorija na otplatu kredita, dok da u spisu postoje podaci o primanjima tužiteljice u razdoblju kada je moratorij odobren. Ističe da tužiteljica ne bi zatražila moratorij da je imala primanja iz kojih bi taj kredit mogla otplaćivati jer svaki moratorij povlači za sobom kamate i naknadu za odobrenje moratorija, a nikome nije u interesu plaćati te troškove.

39.2. U odnosu na ovo potraživanje tužiteljica je u svom iskazu navela (list 542 spisa) da je negdje, čini joj se 2004., digla stambeni kredit kod PBZ-a na iznos od 99.000,00 chf i rata joj je iznosila oko 3.000,00 kuna mjesečno pa kada je dobila otkaz i u periodima u kojim nije radila nakon otkaza u dva navrata je tražila da se zaustavi otplata kredita, što joj je bilo odobreno, međutim za svaki taj period za koji nije morala plaćati kredit, a radilo se o periodu otprilike godinu dana u dva navrata, da je morala banci platiti oko 4.000,00 chf za svako zaustavljanje kredita, znači ukupno oko 8.000,00 chf. Nakon drugog puta rekli su joj da joj to više neće moći napraviti. Ona je taj stan kasnije prodala i to nedavno i zatvorila kredit prijevremeno.

39.3. Na listu 181 spisa prileži dopis PBZ Zagreb od 09.03.2016. kojim se potvrđuje da je klijentica GČ dana 22.02.2006. zaključila Ugovor o stambenom kreditu broj 9011034528 po kojem je zahtijevala a banka joj je omogućila korištenje počeka/moratorija u dva navrata tijekom otplate i to za razdoblje moratorija od 1.2.2008. do 31.7.2008. Za vrijeme trajanja moratorija na nedospjeli iznos glavnice kredita u visini od 95.189,52 chf banka je obračunala kamatu u visini redovne kamatne stope, a obračunata kamata za vrijeme moratorija iznosila je 3.023,93 chf, sve sukladno II. Dodatku ugovoru u o kreditu. Plaćena naknada za izradu aneksa ugovora na dan 5.2.2008. iznosila je 300,00 kn. Drugo razdoblje počeka bilo je od 1.3.2010. do 28.2.2011. Umjesto plaćanja mjesečno kamate klijentica se odlučila na obračun naknade u visini 5% od iznosa nedospjele glavnice u trenutku početka korištenja počeka koja je iznosila 4.780,26 chf. Navedeni poček je reguliran zaključenim III. Dodatkom ugovoru o kreditu od 8.3.2010. za koji dodatak je plaćena naknada na dan 1.4.2010. koja je iznosila 300,00 kn.

39.4. Ovaj dio tužbenog zahtjeva sud smatra osnovanim.

39.5. Iz dokumentacije u spisu i nalaza vještaka (tablica br. 1. str. 7-9 nalaza, list 742-744 spisa) proizlazi da je tužiteljica u vrijeme koje je prethodilo prvom počeku /moratoriju otplate kredita bila nezaposlena (12 mjesec 2007., te siječanj 2008.), kao što je bila nezaposlena i u veljači 2008., dok je u ožujku 2008. primila neto plaću od 3.935,11 kn, a od travnja do kraja srpnja 2008. primala je neto plaću od 5.001,00 kn mjesečno. Za vrijeme trajanja drugog počeka/moratorija otplate kredita tužiteljica je u ožujku, travnju i svibnju 2008. primala plaću od 2.990,00 kn mjesečno, a u razdoblju od lipnja 2008. do kraja veljače 2011. primala je plaću od 3.032,00 kn s iznimkom za siječanj 2011. kada je primila neto plaću u iznosu od 2.897,90 kn.

Kada se pritom uzme u obzir da je tužiteljičina rata iznosila oko 3.000,00 kn kako je to tužiteljica navela u svom iskazu koji je sudu prihvatljiv s obzirom na visinu odobrenog kredita, doista proizlaze prihvatljivim navodi tužiteljice da je moratorij odnosno poček otplate kredita zatražen jer tužiteljica nije imala financijskih mogućnosti otplate. Tužiteljičina plaća kao direktorice komunalnog društva iznosila je primjerice za listopad 2017. (str. 741 spisa, nalaz vještaka) 10.242,05 kn te su stoga prihvatljivi i životni navodi tužiteljice da uslijed nezakonitog otkazivanja ugovora o radu i prestanka radnog odnosa kod tuženika nije bila u mogućnosti uredno otplaćivati kredit budući da je sada određeno vrijeme bila nezaposlena, dok su u razdobljima zaposlenosti njezina primanja bila daleko manja nego što su bila za vrijeme radnog odnosa kod tuženika, osim kada je vraćena na rad kod tuženika kada su ta primanja bila osjetno viša (6.602,33 kn). Životni su i prihvatljivi sudu navodi tužiteljice da ona ne bi tražila poček da je mogla plaćati ratu kredita jer svako odobravanje počeka stvara dodatni financijski trošak. Budući da rezultati provedenog dokaznog postupka ne upućuju na zaključak da bi osim donošenja nezakonite odluke o otkazu uslijed koje je tužiteljica ostala bez primanja kojima je mogla otplaćivati kredit postojali neki drugi razlozi iz kojih je tužiteljica zatražila poček otplate kredita stav je ovoga suda da je tužiteljica dokazala uzročno posljedičnu vezu između nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu i štete koja joj je nastala uslijed odobrenog počeka, a koja se sastoji od troškova reprogramiranja kredita koji prema nalazu vještaka ukupno iznose 3.282,44 eur. Na navedeni iznos tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu od dana 01. travnja 2010. do isplate. Tužiteljica međutim u spis nije dostavila dokaz na okolnost kada je navedeni trošak reprogramiranja kredita s tim datumom platila banci. Tužiteljica je u svom iskazu međutim navela da je ona stan koji je kupljen kreditom nedavno prodala i kredit zatvorila prijevremeno. Kako su u trenutku zatvaranja kredita svi troškovi kredita zasigurno morali biti podmireni, pa tako i troškovi reporogramiranja istog, a kako tužiteljica nije sudu pružila dokaz da je troškove reprogramiranja platila banci ranije, zatezne kamate su tužiteljici na trošak reprogramiranja kredita dosuđene od dana presuđenja do isplate, jer tužiteljica sudu nije dostavila dokaz temeljem kojega bi joj sud zatezne kamate mogao dosuditi od nekog ranijeg datuma.

40. I konačno tužiteljica točkom IV konačno preciziranog tužbenog zahtjeva (list 899- 903 spisa) potražuje od tuženika na ime duševnih boli zbog povrede prava na ime, čast, ugled i dostojanstvo iznos od 10.000,00 eur sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate. Zahtjev za ovaj vid štete tužiteljica obrazlaže na način da navodi kako je Općina Kostrena mala zajednica sa oko 4.000 stanovnika te da su tužiteljicu svi poznavali s obzirom da je bila javna osoba, direktor komunalnog društva koje inače surađuje sa stanovnicima kao strankama te da dobiti izvanredni otkaz u tako maloj sredini ima posebnu težinu. Pored toga dobivanje otkaza da je bilo i medijski popraćeno što da situaciji daje dodatnu težinu. Dobivanje otkaza da je jako narušilo ugled i dostojanstvo tužiteljice koja je bila poznata kao poštena osoba. Čitava situacija da je jako i trajno utjecala na psihu tužiteljice i uzrokovala tjeskobu, depresiju, psihičku nestabilnost zbog čega da je od 2007. do 2011. morala biti pod stalnom terapijom, a što je na kraju rezultiralo i liječenjem u klinici za psihijatriju koje je trajalo od 23.3.2009. do 4.5.2009. Niska primanja kroz dugi vremenski period od 3 godine, 2010, 2011., i 2012., od svega 200,00 eur mjesečno da su dovele tužiteljicu na rub egzistencije i u cijelosti ugrozile njezino dostojanstvo i ugled.

40.1. Ukazuje u podnesku od dana 1.04.2025. (list 899-903 spisa) da je neposredno prije otkazivanja ugovora o radu 2007. godine tadašnji načelnik Općine Kostrena javno putem medija napao tužiteljicu a posebice u članku iz Novog lista od 19.09.2007. godine optužio da joj zamjera na njezinom radu i rezultatima rada jer da već dulje ne radi na projektima na kojima bi trebala raditi. Nakon što se ona očitovala također u članku u Novom listu od 27.09.2007. da ona ne postupa po projektima jer nisu riješeni vlasnički odnosi, te da svako od nadležnih istražnih tijela pa i Uskok može doći provjeriti njezin rad, načelnik AČ je ponovno u medijima tužiteljicu optužio da čini veliku štetu poslodavcu jer ruši ugled tuženika u javnosti i priziva istražne organe da istražuju rad tuženika. Sve navedeno da je i u obrazloženju presude ECHR. Sud u Strasbourgu je u svojoj presudi utvrdio upravno suprotno, da je tužiteljica bila toliko sigurna da radi ispravno i po zakonu da je rekla da čak Uskok kao najviše istražno tijelo može doći kod tuženika i slobodno istražiti njezin rad i da je ovo njezino očitovanje bila njezina legitimna obrana koja je iznesena da se obrani od napada koji su na njezin rad u javnosti prethodno izneseni jer je bila javna osoba i jer su tvrdnje na njenu štetu prethodno iznesene u javnosti. U [adresa] koja je mala sredina, tužiteljica je dugi niz godina, od 2007. godine kada je dobila otkaz do 2017. godine, dok nije donesena presuda suda u Strazburgu, imala 10 godina ''etiketu'' da je osoba koja ne radi svoj posao i javno napada poslodavca te ju je nepoželjno zaposliti kao djelatnika. ''Etiketu'' neradnika koji u javnosti napada poslodavca dobila je u [adresa] gdje svako svakog poznaje i gdje tužiteljicu poznaju svi žitelji [adresa] pa je težina ove ''etikete'' bila još i veća.

40.2. U svom iskazu na ove okolnosti tužiteljica je navela (list 542 spisa) da je nakon što je dobila otkaz bila povrijeđena, to da je povrijedilo njezin ugled. Da dolazi iz obitelji koja je poštena, ona da je od osnutka općine aktivna u politici, u dva navrata je bila direktorica komunalnog društva a u jednom navratu načelnica (od 2013. - 2017.), a od osnutka općine neprekidno je bila općinska vijećnica osim kada je obavljala druge funkcije, a i danas je u vijeću.

40.3. Sud smatra neosnovan dio tužbenog zahtijeva kojom tužiteljica potražuje naknadu na ime povrede dostojanstva, ugleda i časti.

40.4. Odredbom čl. 103. st. 1. ZR/09 propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. St.2. je propisano da se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

40.5. Odredbom čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, a i kada nje nema. Stavkom 2. istog članka je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi brigu o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

40.6. Činjenica da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu u ugovora o radu nakon provedenog sudskog postupka odnosno odluke Europskog suda utvrđena nedopuštenom te naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na odgovarajuće radno mjesto sukladno njezinoj stručnoj spremi, a imajući u vidu pritom sve utvrđene okolnosti donošenja odluke o otkazu kao i postupanja tuženika nakon te odluke, sud ne nalazi da bi bile ispunjene pretpostavke za naknadu neimovinske štete tužiteljici zbog povrede prava na ime, čast, ugled i dostojanstvo, kao to tužiteljica zahtijeva. Iako tužiteljica nije u spis dostavile novinske članke na koje se, između ostalog poziva kao jedan od razloga zbog čega ima pravo, prema njezinom stavu, na naknadu neimovinske štete, iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka proizlazi da su i tuženik odnosno tadašnji načelnik Općine Kostrena i tužiteljica vezano za rad tužiteljice kod tuženika javno istupali u medijima, odnosno da je tužiteljica svakako demantirala javni istup načelnika Općine Kostrena te iznijela svoje mišljenje, zbog čega je uostalom i uslijedilo donošenje odluke o izvanrednom otkazu. Tužiteljica je kao i sama tvrdi, u to vrijeme bila javna osoba koju su građani općine [adresa] poznavali, u politici od osnutka općine, pa s obzirom da je očito od strane načelnika općine došlo do iznošenja kritike na njezin rad kao direktorice komunalnog društva istome je i odgovorila na te kritike također javnim putem. Da tužiteljici ugled i čast u sredini u kojoj živi objektivno nije narušen nepobitno u prilog govori činjenica da je tužiteljica na izborima 2013. izabrana za načelnicu Općine Kostrena koju funkciju je obnašala do isteka mandata. Očito je stoga da izvanredni otkaz ugovora o radu kao niti javni istupi nisu u javnosti stvorili negativnu percepciju o tužiteljici. U donošenju odluke o izvanrednom otkazu, koju odluku je i Vrhovni sud prije donošenja odluke Europskog suda, smatrao dopuštenom, sud ne nalazi elemenata šikanoznog postupanja tuženika prema tužiteljici, već se radi o odluci i procjeni poslodavca da su u određenom trenutku bili ispunjeni uvjeti za izvanredno otkazivanje ugovora o radu zbog određenih radnji tužiteljice, a koja odluka je u konačnici utvrđena nedopuštenom budući da je tužiteljica kao radnik iskoristila zakonom predviđene mogućnosti i ishodila sudsku odluku kojom je utvrđena nedopuštenost odluke o otkazu te obveza tuženika da ju vrati na odgovarajuće radno mjesto. Tužiteljica se osobno mogla osjetiti povrijeđenom donošenjem takve odluke tuženika, kao što bi se uostalom većina radnika osjećala u slučaju otkazivanja ugovora o radu međutim to ne znači da radnik u svakom slučaju otkazivanja ugovora o radu, a u slučaju kada odluka o otkazu kasnije u sudskom postupku bude proglašena nedopuštenom, ima pravo i na naknadu neimovinske štete kakvu zahtjeva tužiteljica. Jedna od ključnih pretpostavki za ostvarivanje prava na ovaj vid štete bilo bi šikanozno postupanje poslodavca prema radniku, dok elementi takvog postupanja tuženika prema tužiteljici nisu utvrđeni u ovom postupku. Što se tiče medicinske dokumentacije koju tužiteljica dostavlja u spis te pozivanje iste na njene psihičke probleme koji da su svi uzrokovani nezakonitim otkazom, stav je suda ukoliko je uslijed otkazivanja ugovora tužiteljica pretrpjela određeni strah za egzistenciju ili joj je pak bila smanjena životna aktivnost (što je također tužiteljica tijekom postupka tvrdila) tada se uzročno posljedična veza a i visina takvog potraživanja mogla dokazivati samo odgovarajućim medicinskim vještačenjem budući da sud nema potrebna stručna znanja za ocjenu tužiteljičine medicinske dokumentacije kao niti za zaključivanje da li se narušeno psihičko stanje može i u kojoj mjeri (odnosno da li su postojali i drugu razlozi za isto) dovesti u vezu s nezakonitim otkazivanjem ugovora o radu. Iako je tužiteljica predlagala provođenje medicinskog vještačenja od istog je u daljnjem tijeku postupka odustala.

Osim toga naknadu neimovinske štete na ime povrede dostojanstva, ugleda i časti tužiteljica je prvi puta zatražila podneskom od dana 12.10.2017., a imajući u vidu da je odluka o izvanrednom otkazu donijeta 11. listopada 2007. i u ovom se dijelu istaknuti prigovor zastare ukazuje osnovanim. Slijedom svega iznijetog ovaj dio tužbenog zahtijeva je odbijen.

41. Tužbenim je zahtjevom tužiteljica zatražila od tuženika isplatu iznosa od 229.553,40 kn (30.466,97 eur). Podneskom od dana 12.10.20127. tužiteljica je povisila tužbeni zahtjev te sada od tuženika potražuje ukupno iznos od 1.053.481,31 kn (139.821,00 eur). Na ročištu dana 04.05.2022. (list 377-378 spisa) dopuštena je preinaka tužbe, temeljem čl. 190. st.1. i 2. ZPP-a. Na istom ročištu tužiteljica je povukla tužbeni zahtjev za iznos od 63.142,17 kn (8.380,41 eur) kojem povlačenju se tuženik nije protivio te sada VPS iznosi 131.440,59 eur.

41.1. Podneskom od dana 26.09.2022. (list 441-536 spisa) tužiteljica precizira tužbeni zahtjev te potražuje iznos od 1.034,268,42 kn (137.271,01 eur). Nakon provedenog vještačenja tužiteljica podneskom od dana 1.04.2025. (list 899-903 spisa) precizira tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika iznos od ukupno 87.924,85 eur. Podneskom od dana 11.04.2025. (list 907-909 spisa) tuženik potražuje trošak u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtijeva.

41.2. Proizlazi dakle da je tužiteljica povukla tužbu za iznos od 51.896,15 eur što predstavlja razliku između zatraženog iznosa od 139.821,00 eur iz podneska od 12.10.2017. i iznosa od 87.924,85 eur iz podneska od 1.04.2025., što je utvrđeno u izreci rješenja.

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a.

42.1. Tužiteljica je uspjela u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva u omjeru od 80%. U odnosu na uspjeh u pogledu osnova zahtjeva, a koji uspjeh je sukladno čl.154. st.2. ZPP-a također potrebno cijeniti prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, tužiteljica je od tuženika potraživala isplatu po četiri različita osnova dok je uspjela s potraživanjem po osnovu gubitka na zaradi i troškova reprogramiranja kredita, dok je potraživanje po ostala dva osnova odbijeno. Stoga je stav suda da je tužiteljica s osnovom uspjela u omjeru od 50%. Dakle tužiteljica je u konačnosti uspjela u omjeru od 65% (80+50/2). Tuženik je uspio u omjeru od 35% (100-65). Stoga je od uspjeha tužiteljice koji je veći oduzet postotak uspjeha tuženika te bi tužiteljica imala pravo na parnični trošak u omjeru od 30% (65-35).

42.2. Međutim, tuženik potražuje troškove postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtijeva na koji trošak ima pravo temeljem odredbe čl.158. st.1. ZPP-a.

42.3. Imajući u vidu sve okolnosti koji se odnose na troškove parničnog postupka odnosno dužnost naknade troška suprotnoj strani s obzirom na uspjeh u sporu te djelomično povlačenje tužbe sudu se ukazuje osnovanim odrediti sa svaka stranka snosi svoje troškove postupka slijedom čega je odlučeno kao u točci IV izreke presude.

U Rijeci, 13. siječnja 2026.

S U D A C

mr. sc. Ana Zaborac

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude i rješenja može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka istih.

Žalba se podnosi putem ovog suda a o žalbi odlučuje Županijski sud.