REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-668/2025-128

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Jedličku, odvjetniku u Zagrebu, protiv prvotuženog HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika CK iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Renati Pejanović, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništavosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno i njenog punomoćnika Gorana Jedlička, odvjetnika, prvotuženika osobno te drugotuženika osobno i njegove punomoćnice Renate Pejanović, odvjetnice, 12. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovan dio tužbenog zahtjeva i sudi:

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu uspostaviti zemljišnoknjižno stanje u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kako je bilo prije provedbe ugovora o darovanju od 11.12.2012. tj. prije provedbe rješenja tog suda broj Z-59260/2012 i to u 1/2 dijela (tada 150/2176 dijela) te nekretnine.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva, koji glasi:

„I. Utvrđuje se djelomično ništetnim (ništetnim u ½ dijela) ugovor o darovanju zaključen 11.12.2012. između drugotuženika CK iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovatelja i prvotuženika HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao daroprimatelja u dijelu kojim ugovorom je darovatelj darovao 150/2176 dijela nekretnine upisane u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi parcela zk.č. broj 971 oranica Laz u Lazi površine 1 jutro i 576 čhv, a time i suvlasništvo 1/2 obiteljske stambene zgrade sagrađene na toj parceli.

„III. Utvrđuje se da je tužiteljica ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica u 586950/8250304 dijela, prvotuženik HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik u 293475/8250304 dijela, te drugotuženik CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik u

. / .

293475/8250304 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 7583 m2 (odnosno da je tužiteljica ĐK suvlasnica ½ dijela, prvotuženik HK suvlasnik u ¼ dijela, te drugotuženik CK suvlasnik ¼ dijela kč. br. [katastarska čestica] I.RESNIK, dvorište površine 508 m2, kč. br. [katastarska čestica] I.RESNIK, dvorište površine 482 m2 i kč. br. [katastarska čestica] I.RESNIK, dvorište površine 95 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), što su tuženici dužni priznati i trpjeti upis u zemljišnim knjigama zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu i u drugim upisnicima.

IV. Tuženici su solidarno naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka sve u roku od 15 dana.“

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužiteljice od 5. rujna 2025.

II. Nalaže se tužiteljici ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi drugotuženiku CK iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 2.500,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi tužiteljica navodi da je, sa svojim bivšim suprugom CK, kao bračnu stečevinu, stekla vlasništvo 1/2 dijela stambene zgrade, sagrađene na dijelu parcele zk.č.br. 971 oranica Laz u Lazi površine 1 ral i 576 hvati upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U zemljišnim knjigama na parceli je bio upisan suprug CK, na cijelom dijelu, a tužiteljica ga je zbog toga tužila na priznanje bračne stečevine na toj stambenoj zgradi i parceli, pa je i ishodila presudu kod ovog suda broj P-13132/06. Tijekom vođenja tog postupka, suprug je prenio 1/2 parcele na sina stranaka HK, ovdje prvotuženika, da bi ugovorom o darovanju od 11.12.2012. prenio i drugu polovicu kuće i parcele, pa je isti upisan kao isključivi vlasnik, tj. suvlasnik u 300/2176 dijela parcele. Ugovor je proveden po rješenju zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj Z-59260/12. Prvotuženik je znao da je u tijeku parnica od 2006. za podjelu zajednički stečene imovine, a ipak je pristao da se i drugi dio parcele i kuće prenese na njega, iako je znao da darovatelj nije vlasnik tog dijela kuće. Zato tužiteljica smatra da je ugovor o darovanju nemoralan i suprotan pozitivnim propisima Republike Hrvatske, radi čega predlaže utvrditi djelomičnu ništetnost istog te da se zemljišnoknjižnom odjelu naloži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

2. Rješenjem ovog suda od 24.01.2014. (list 60 spisa) spojena je na ovu parnicu i parnica, koja se vodila pod posl.br. P-6875/13, a gdje je drugotuženik bio CK te je postupak tužiteljica bila pokrenula radi utvrđenja ništetnosti protiv obojice tuženika HK i CK.

3. U odgovoru na tužbu prvotuženik osporava tužbeni zahtjev navodeći da je nekretnina, koja je predmet spornog ugovora o darovanju, kupljena jednim dijelom od MK, bake prvotuženika 12.01.1996., a drugi dio je kupio otac prvotuženika CK **.**.1996., koji je ovdje drugotuženik. Ističe da je nekretnina kupljena, nakon što je prestao brak tužiteljice i oca prvotuženika (ovdje drugotuženika) te je kuća, koja nije upisana u zemljišne knjige, građena u nekoliko faza, a darovni ugovor je zaključen 2002., kada je drugotuženik mogao raspolagati svojom nekretninom. Drugotuženik se u svemu priklonio navodima prvotuženika

. / .

4. Sud je u ovom predmetu 23. veljače 2017. bio donio presudu posl.br. P-173/16-91 (list 241-247 spisa), kojom je odbijen kao neosnovan tužben zahtjev te je naloženo tužiteljici naknaditi parnične troškove tuženima. Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici potvrdio je presudom posl.br. Gž-1062/17-2 od 3.7.2018. presudu ovog suda posl.br. P- 173/16-91 od 23.2.2017., a tužiteljica je izjavila reviziju, povodom koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem posl.br. Rev-3700/2018-2 od 18.12.2024. ukinuo presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici posl.br. Gž-1062/2017-2 od 3.7.2018. u dijelu kojim je odbijena žalba tužiteljice i potvrđena presuda ovog suda posl.br. P-173/2016-91 od 23.2.2017. kao i presudu ovog suda posl.br. P-173/2016-91 od 23.2.2017. u cijelosti te je odlučio predmet vratiti ovom sudu na ponovno suđenje. Uputa je Vrhovnog suda Republike Hrvatske jasno se izjasniti je li u vrijeme sklapanja pobijanog ugovora o darovanju predmetna nekretnina bila zajednička imovina ili u suvlasništvu tužiteljice i drugotuženika te ponovno ispitati je li predmetna nekretnina predana u posjed prvotuženiku u cijelosti, a ako nije, koji je značaj te činjenice u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev.

5. Tužiteljica je podneskom od 5.9.2025. (list 356-361 spisa) specificirala tužbeni zahtjev tražeći da se utvrdi djelomično ništetnim (ništetnim u ½ dijela) ugovor o darovanju zaključen 11.12.2012. između drugotuženika kao darovatelja i prvotuženika kao daroprimatelja u dijelu, kojim je darovatelj darovao 150/2176 dijela nekretnine upisane u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi parcela zk.č. broj 971 oranica Laz u Lazi površine 1 jutro i 576 čhv, a time i suvlasništvo 1/2 obiteljske stambene zgrade sagrađene na toj parceli te da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kakvo je bilo prije provedbe ugovora o darovanju od 11.12.2012., tj. prije provedbe rješenja tog suda broj Z-59260/2012 i to u 1/2 dijela (tada 150/2176 dijela) te nekretnine.

5.1. Nadalje, tužiteljica istim podneskom predlaže utvrditi da je ona suvlasnica u 586950/8250304 dijela, prvotuženik suvlasnik u 293475/8250304 dijela te drugotuženik suvlasnik u 293475/8250304 dijela nekretnine, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 7583 m2 (odnosno da je tužiteljica suvlasnica ½ dijela, prvotuženik suvlasnik u ¼ dijela, te drugotuženik suvlasnik ¼ dijela kč. br. [katastarska čestica] I.RESNIK, dvorište površine 508 m2, kč. br. [katastarska čestica] I.RESNIK, dvorište površine 482 m2 i kč. br. [katastarska čestica] I. [adresa], dvorište površine 95 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), što su tuženici dužni priznati i trpjeti upis u zemljišnim knjigama zemljišnoknjižnog odjela ovog suda i u drugim upisnicima. Tužiteljica još traži i da se naloži tuženicima solidarno joj naknaditi troškove postupka.

6. Na ročištu za glavnu raspravu, održanom 15. prosinca 2025. drugotuženik se protivio preinaci tužbe kao u navedenom podnesku tužiteljice, međutim, ovaj sud ocjenjuje da je preinaka svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama, radi čega je istu dopustio rješenjem (toč.I.), koje je sastavni dio ove presude, a pozivom na odredbu čl. 190.st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

7. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju i to: Izvadak iz zemljišnih knjiga (list 5, 226-232 spisa), presliku presude ovog suda P- 13132/06 i presude Županijskog suda Gž-6876/13 (list 6-12 i 129-131 spisa), preslike rješenja Okružnog suda u Doboju (list 17 spisa), Kupoprodajni ugovor od 05.04.1996. (list 18-19 spisa), preslika Ugovora o darovanju od 11.12.2012. (list 42-44 spisa), presliku

. / .

Ugovora o prodaji nekretnina od 12.01.1996. (list 48-50 spisa), presliku Darovnog ugovora od 21.11.2005. (list 51-53 spisa), a razgledana je i ostala dokumentacija u spisu (list 20-30, 329-332, 336-344, 347-348, 456-459 spisa). Također izveden je dokaz saslušanjem svjedoka UK (list 216-217 spisa), ČK (list 217-218 spisa) te obojice tuženih osobno kao stranaka u svrhu dokazivanja (list 218-220 spisa).

7.1. Nakon ukidne odluke izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 352-353 spisa) te dopunskim saslušanjima tuženih (list 353-354 spisa), a pročitana je preslika presude ovog suda posl.br. P-13132/06-43 od 28.11.2012. (list 362-368 spisa), preslika rješenja zk. odjela ovog suda posl.br. Z-25498/2017 od 25.9.2020. (list 369-370 spisa), rješenja Z-57084/2023- 18 (ozn. Z-39187/2021, ozn. Z-18165/2023, ozn. 20246/2023) od 27.3.2025. (list 371-374 spisa), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 375-379 spisa), rješenje zk. odjela ovog suda posl.br. Z-24280/2024-2 od 17.5.2024. (list 380-382 spisa), rješenje ovog suda posl.br. R1-758/2014-23 od 5.5.2025. (list 383-387), rješenje ovog suda posl.br. R1- 758/2024-38 od 4.6.2025. (list 388-390 spisa), preslika prijedloga za ponavljanje postupka u predmetu Z-17480/2014 (list 391-395 spisa), rješenje zk. odjela ovog suda posl.br. Z- 17480/14 od 5.1.2015. (list 405-406 spisa), rješenje zk. odjela ovog suda posl.br. Z- 23863/2021-2 od 18.9.2021. (list 407-408 spisa), rješenje zk. odjela ovog suda posl.br. Z- 46485/2018-7 od 15.1.2021. (list 409-410 spisa), rješenje zk. odjela ovog suda posl.br. Z- 39481/2016 od 31.1.2020. (list 411-412 spisa), preslika izvatka iz zemljišne knjige br. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 413 spisa), preslika Izjave drugotuženika od 6.4.2021. (list 420-421 spisa), preslika Ugovora o darovanju nekretnina od 29.7.2020. (list 422-424 spisa), preslika prijedloga od 29.7.2020. (list 425 spisa), rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž Zk-357/2021-2 od 31.5.2021. (list 426-428 spisa), rješenje zk. odjela ovog suda posl.br. Z- 24280/2024-2 od 17.5.2024. (list 429-431 spisa), rješenje zk. odjela ovog suda posl.br. Z- 39481/2016 od 31.1.2020. (list 432-433 spisa), preslika žalbi i odgovora na žalbu u predmetu R1-758/2014 (list 434-437 i 438-442, 443-447 spisa). Konačno, saslušane su svjedokinje DK (list 448-449 spisa) i TK (list 460-461 spisa), a stranke nisu imale daljnjih dokaza te je sud zaključio glavnu raspravu.

8. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP- a te u skladu s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud ocjenjuje tužbeni zahtjev djelomično osnovanim, a kako je to navedeno u izreci presude.

9. Među strankama ostaje i dalje sporna djelomična ništetnost Ugovora o darovanju, a sporno je i vlasništvo nekretnine, koja je bila predmetom darovanja, obzirom tužiteljica specificiranim zahtjevom traži utvrđenje prava suvlasništva po određenim suvlasničkim omjerima za sebe i ovdje tuženike. Ovdje treba navesti da je podneskom od 26.7.2013. (l-31) te na ročištu 23. siječnja 2017. tužiteljica kao razlog ništetnosti predmetnog darovnog ugovora navela i taj da se radi o darovanju bez prave predaje, a stranke su na tom ročištu učinile nespornim da je brak tužiteljice i drugotuženog, zaključen 15.09.1969., da je razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu P-46/95 od 22.02.1996. kao i da je brak prestao 16.05.1996. (list 220 spisa). U skladu s ukidnom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske ostaje za utvrditi je li u vrijeme sklapanja pobijanog ugovora o darovanju predmetna nekretnina bila zajednička imovina ili u suvlasništvu tužiteljice i drugotuženika te ponovno ispitati je li predmetna nekretnina predana u posjed prvotuženiku u cijelosti, a ako nije, koji je značaj te činjenice u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev.

. / .

10. Čitanjem preslike spornog Ugovora o darovanju (list 42-44 spisa) utvrđeno je da je isti zaključen 11.12.2012. između CK kao darodavatelja i HK kao daroprimatelja. Predmet darovanja je nekretnina, upisana u zemljišne knjige ovog suda, oznake zk.č.br. 971, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - u naravi oranica Laz u Lazi površine 1 ral i 576 čhv, koja nekretnina odgovara oznaci k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 87/P i zgr. upisane u Posjedovni list br. 4952, a o čemu evidenciju vodi Gradski zavod za katastar i geodetske poslove, Odjel za katastar zemljišta i nekretnina, a gdje su kao korisnici, odnosno posjednici nekretnine upisani i darodavatelj i daroprimatelj svaki u 1/2 dijela. U čl. 2. darodavatelj daruje u cijelosti svome sinu nekretninu, opisanu u čl. 1. tog ugovora, a daroprimatelj sa zahvalnošću prima u vlasništvo darovanu nekretninu u vlasništvu darodavatelja. Nadalje, u čl. 3. utvrđuje se da potpisom tog ugovora darodavatelj predaje predmetne nekretnine daroprimatelju u posjed. Dalje je u ugovoru u čl. 4. navedena tabularna izjava, a ugovor je vlastoručno potpisan od darodavatelja te daroprimatelja, a potpis darodavatelja ovjeren je od strane javnog bilježnika 11.12.2012. brojem ovjere OV-13170/12. Ugovor o darovanju nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta niti je solemniziran.

11. Čitanjem preslike ovosudne presude P-13132/06 od 28.11.2012. (list 6-12 spisa) proizlazi da je pod toč. I. utvrđeno da su tužiteljica ĐK i tuženik CK suvlasnici, svaki u 150/2176 dijela, parcele zk.č.br. 971 oranica Laz u Lazi, površine 1 ral i 576 hvati, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te suvlasnici svaki u 1/2 dijela obiteljske stambene zgrade, sagrađene na dijelu 300/2176 dijela parcele zk.č.br. 971 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Dalje se u presudi utvrđuje suvlasništvo na pokretninama, koje nije predmetom ovog postupka. Presudu je potvrdio Županijski sud u Zagrebu presudom i rješenjem Gž-6876/13 od 10. lipnja 2014. s kojim danom je ista postala pravomoćna (list 129-131 spisa). Prema tome, tužiteljica je pravomoćno utvrđena suvlasnicom nekretnine u 150/2176 dijela, za koju u ovom postupku ponovo traži (točkom III. petita) utvrđenje prava vlasništva, ali u drugačijim suvlasničkim omjerima, pozivajući se na sadašnje zemljišnoknjižno stanje nekretnine, a koju okolnost potkrepljuje preslikama rješenja zemljišnoknjižnog odjela ovog suda poslovni broj Z-25498/2017 , Z-57084/2023 i Z- 24280/2024 (list 369-374 i 380-387 spisa) te izvatkom iz zemljišne knjige na listovima 375- 379 i preslikom rješenja R1-758/2024 (list 388-390 spisa) kao i preslikom podneska, kojim zahtijeva ponavljanje postupka u zemljišnoknjižnim predmetima.

12. Sud je pročitao i presliku rješenja Okružnog suda u Doboju od 22.8.2012. na listu 17 spisa iz koje proizlazi da se priznaje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P- 46/96-4 od 22.2.21996., kojom je razveden brak između CK i CK, rođ. PK ĐK, zaključen 1969. u Mjesnom uredu Vinska, općina [adresa]. Dalje u obrazloženju stoji da je Okružni sud u Doboju izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-46/96-4 od 22.2.1996., čije se priznanje traži te je utvrđeno da je brak između CK i CK, rođ. PK, zaključen 1969. u Mjesnom uredu Vinska, općina [adresa] razveden kao i da je ta strana sudska odluka dana 16.3.1996. postala pravomoćna. Na listu 103 spisa priložena je preslika presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P- 46/96-4 od 22.2.1996. te je utvrđeno da se istom razvodi brak kojeg su 15. rujna 1969. u Mjesnom uredu Vinska, općina [adresa] – SR BiH zaključili predlagateljica ĐK, rođ. PK, kći BK i DK, rođ. Đ, rođene **.**.1952. u [adresa] i CK, sina CK i H, r. C, rođen **.**.1945. u [adresa], SR BiH, sada oboje [adresa]., sada privremeno u SR Njemačkoj na osnovu čl. 54.st.1. u vezi s čl.57. Zakona o braku i porodičnim odnosima. U gornjem lijevom kutu je otisnut štambilj da je presuda pravomoćna 16.3.1996. i potpis službenika.

. / .

13. Čitanjem Kupoprodajnog ugovora od 05.04.1996. (list 18-19 spisa) utvrđeno je da je zaključen između ŠK kao prodavatelja i CK kao kupca, a predmet kupoprodaje su nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje se sastoje iz dijela z. k. čestice [katastarska čestica], oranica, površine 300 čhv, što odgovara dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Imajući u vidu da je ugovor zaključen na obrascu, isti u toč. III. i IV. sadrži tabularnu izjavu, a u toč. V. stoji utvrđenje da kupac odmah stupa u posjed kupljenih nekretnina. U podnožju su vlastoručni potpisi prodavatelja i kupca, a prodavateljev potpis je ovjeren i od strane javnog bilježnika. Spisu je na listu 20 priloženo porezno rješenje poreznom obvezniku ŠK, u odnosu na koje ovaj sud ne smatra potrebnim ništa analizirati, a isto se odnosi i na ugovor o darovanju motornog vozila od 14.3.2003. na listu 21 spisa kao i na preslike fotografija na poleđini lista 22 spisa.

14. Sud je pročitao i Darovni ugovor na listovima 22 i poleđini lista 21 spisa te je utvrđeno da je zaključen 21.11.2002. između HK kao daroprimatelja i CK kao darodavatelja, a u toč. I. je naveden predmet darovanja i to ½ nekretnina, upisanih u z.k. k.o. [adresa], k. č. [katastarska čestica] dvorište 984 m2 (273 čhv), k. č. [katastarska čestica] dvorište 96 m2 (27 čhv) u [adresa], što odgovara stanju katastra iz k.o. [adresa], kč. [katastarska čestica], kultura, kuća 97P, zgrada i dvorište. Dalje se u ugovoru utvrđuje vrijednost darovanih nekretnina (toč. II.), a točkom III. darovatelj daje daroprimatelju tabularnu izjavu. Nadalje, točkom IV. utvrđeno je da daroprimatelj stupa u posjed i vlasništvo odmah po potpisu navedenog ugovora. Dalje se utvrđuje tko snosi troškove predmetnog ugovora (toč. V.), dok su se toč. VI. ugovorne strane obvezale da bez suglasnosti neće otuđivati svoj dio nekretnina. U toč. VII. stoji utvrđenje da će darodavatelj živjeti u donjem dijelu objekta, a daroprimatelj u gornjem dijelu objekta. Konačno, utvrđena je nadležnost suda u slučaju spora (toč. VIII.) i da stranke primaju prava i obveze po predmetnom ugovoru te ga u znak slobodne volje vlastoručno potpisuju i odriču se prava pobijanja tog ugovora po bilo kojem osnovu. Ugovor je vlastoručno potpisan od obje ugovorne strane.

15. Prvotuženik je spisu na listovima 23-30 priložio i preslike potvrda iz Njemačke o tome da je plaćao novac na račun GK za uzdržavanje obitelji i drugu dokumentaciju, koju sud ne smatra potrebnim analizirati jer nije ni od kakvog utjecaja na sporne okolnosti u ovom predmetu.

16. Iz preslike Ugovora o prodaji nekretnina na listovima 48-50 spisa utvrđeno je da je zaključen između ŠK kao prodavatelja i MK kao kupca, a predmet kupoprodaje je nekretnina upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k.l. 3 k. o. [katastarska općina], a koje se sastoje iz 300 čhv/Livada u Lazi/. Ugovor sadrži tabularnu izjavu i odredbu (toč. V.) da u posjed kupac stupa po potpisu ugovora. Ugovor je vlastoručno potpisan od strane prodavatelja, čiji je potpis ovjeren od strane javnog bilježnika, dok je kod potpisa kupca stoji vlastoručni potpis „ RK“.

17. Iz priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka (list 75,76, 79-83 i 226-232 spisa) utvrđeno je da je na dan 1.6.2006., kao vlasnik nekretninel, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] oranica Laz u Lazi s udjelom 300/2176 bio upisan CK, dok je na dan 8.5.2013. (list 5 spisa) u istom tom omjeru na istoj nekretnini vlasnik HK. Tužiteljica je zabilježbu spora na 1/2 dijela nekretnine HK upisala na temelju tužbe u ovom predmetu dana 9. travnja 2014. (list 226 spisa). Iz povijesnog zk izvatka razvidno je da tužiteljica ranije nije stavljala nikakve zabilježbe na nekretnini. Najnoviji zk izvadak priložen

. / .

je na listovima 375 do 379 spisa te je čitanjem istog utvrđeno da su u zk ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane katastarske čestice pod rednim brojevima 18. i 19. i to k. č. br. [katastarska čestica] I. [adresa] dvorište površine 34 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] I. [adresa] površine 348 m2 i to dvorište površine 223 m2 i kuća, [adresa] površine 125 m2. Na čestici pod rednim brojem 18. (k. č. br. [katastarska čestica] I. [adresa] dvorište površine 34 m2) uknjižen je HK u suvlasničkom dijelu od 880425/8250304, dok je na čestici pod rednim brojem 19. (k. č. br. [katastarska čestica] I. [adresa] površine 348 m2 i to dvorište površine 223 m2 i kuća, [adresa] površine 125 m2) uknjižen je CK u suvlasničkom dijelu od 293475/8250304.

18. Tužiteljica je na listovima 369 i 370 priložila presliku rješenja zk. odjela ovog suda Z- 25498/2017 od 25.9.2020. o tome da se odbija prijedlog ĐK radi uknjižbe prava suvlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju pravomoćne presude P-1312/06 od 28.11.2012. U obrazloženju rješenja u bitnom stoji da sud ne može dopustiti upis na temelju priložene presude jer z. k. č. [katastarska čestica] oranica pov. 1 ral i 576 čhv, kako je navedena u presudi kao takva više nije upisana u zemljišnoj knjizi. Osim toga, tužiteljica je spisu priložila i presliku rješenja ovog suda Z-57084/2023 od 27.3.2025. (list 371-374 spisa) kojom se odbija prijava ĐK, zaprimljena pod brojem Z-39187/2021 te se upućuje da svoje pravo može ostvarivati u parnici tužbom za ispravak. Pod točkama II. i III. usvojeni su prigovori HK i CK. Tužiteljica podneskom od 5. rujna 2025., uz koji je priložila gore navedenu dokumentaciju, ističe da od pokretanja ovog postupka 2013. došlo do promjena u zemljišnim knjigama u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te navodi da je rješenjem ovog suda posl.br. Z-24280/2024 od 17. svibnja 2024. na temelju prijavnog lista RN 70/2024 cijepana osnovna kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa]. površine 7583 m2 promijenjena izgrađenost te su se upisale, između ostalih, kč. br. [katastarska čestica] I. [adresa], dvorište površine 508 m2; kč. br. [katastarska čestica] I. RESNIK, dvorište površine 482 m2 i kč. br. [katastarska čestica] I. RESNIK, dvorište površine 95 m2. Dalje tužiteljica obrazlaže da navedene tri čestice odgovaraju udjelu od 300/2176 prijašnje k. č. [katastarska čestica] upisane u tom istom zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kao dokaz tome navodi nepravomoćno rješenje R1-758/2024 od 05. svibnja 2025., ispravljeno rješenjem od 04. lipnja 2025. ovog suda, koje prileži u preslici na listovima 383-390 spisa, a istim se razvrgava suvlasnička zajednica nekretnina, kako je to pobliže navedeno u samom rješenju. Provjerom kroz sustav eSpis utvrđeno je da do zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari, navedeno rješenje nije postalo pravomoćno, već se po žalbi nalazi na Županijskom sudu u Zagrebu od 29. rujna 2025. Iz popratnog izvješća razvidno je da su se žalile sve parnične stranke u ovom postupku, pa stoga nije osnovana tvrdnja tužiteljice da bi navedeni suvlasnički omjeri bili među strankama nesporni.

19. U svom iskazu svjedokinja UK, koja je kći tužiteljice i drugotuženika te sestra prvotuženika, iskazala je da o predmetu spora vrlo površno zna i da sve što čuje, čuje na silu jer je uopće ne zanima, a jedino joj je poznato da se stranke tuže za imanje. Svjedokinja je u normalnim odnosima s ocem i majkom, s time da majku češće viđa jer joj je bliže, a oca viđa povremeno, dok s bratom nije u zavadi, ali ne komuniciraju. Iskazala je da su u izgradnju kuće zajedno ulagali i istu gradili njeni otac i majka, koji su oboje radili u Njemačkoj te su uzajamno doprinijeli gradnji iste. Svjedokinja nije imala saznanja da je prvotuženik ulagao u gradnju kuće jer se tada školovala, a u vrijeme gradnje je imala oko 15, 16 godina. Poznato joj je da su u kuću uselili otac i majka te baka s očeve strane, a kuća je već 1995./1996. bila sagrađena, a gradilo se negdje, nakon odlaska oca i majke u Njemačku 1993., odnosno, nakon što su oni nešto zaradili i kupili parcelu. Koliko se sjećala, kuća je 1995. i 1996. bila pod krovom i s minimalnim uvjetima za život. Svjedokinja je navela da je u razdoblju od 1996.- 1998. živjela u [adresa] i kada je došla u Zagreb 1998. prizemlje je bilo sređeno i

. / .

tamo je živjela 3 godine, a istovremeno su tamo stanovale majka i baka. Po njenom saznanju, roditelji su bili u bračnoj zajednici do očeva odlaska u Švedsku, negdje između 2002.-2004. Izjavila je da majka živi na istoj adresi u predmetnoj kući kao i njen brat, a majka plaća režije. Dalje je iskazala da, po izgradnji kuće, u istu je prvo došao otac, zatim majka, a potom i baka.

19.1. Iskaz svjedokinje UK sud ocjenjuje vjerodostojnim u dijelu, koji je od značaja za odluku u ovom predmetu, a riječ je o dijelu iskaza da u kući žive majka i brat (op.a. tužiteljica i prvotuženik) budući je podudaran iskazima ostalih svjedoka, pa i samih stranaka. Što se tiče ostalih navoda o tome tko je vršio ulaganja i čijim je novcem kupljena parcela, sud iste nije ocjenjivao jer nisu bitne za predmet ovog spora.

20. Svjedokinja ČK, koja je supruga prvotuženika i snaha tužiteljice i drugotuženika, iskazala je da se za prvotuženika udala 2008. i u brak je unijela iznos od 107.000,00 kuna i tri štednje. U kući na adresi [adresa] su ušli ona i suprug 01.11.2009., s time da su se uselili na prvi kat, a radilo se o polukatnici te je prizemlje bilo uređeno, za razliku od prvog kata. Pojasnila je da je u prizemlju živjela tužiteljica i tamo stanuje neprekidno do danas, a sve račune koji stižu u njihov kaslić uredno plaćaju. Svjedokinja nije imala saznanja o samoj gradnji kuće jer tada nije bila u obitelji i jedino zna da joj je suprug pričao kako je slao novac za gradnju. Dodala je da su, po useljenju, imali niz troškova budući su ugradili kompletnu stolariju, krov, podove, kuhinju, poseban ulaz zbog prigovora, a jedino su postojali priključci. Naglasila je da prostor, u koji su uselili, nije bio prikladan za život, jedino je toalet bio u funkciji, a sve troškove uređenja snosili su ona i suprug. Odgovorila je da su se od njihova dolaska mijenjale dimenzije kuće jer je ista proširena za 4-5 metara. Krov su radili 2011. kada su radili i novi ulaz. Nije imala saznanja o ugovoru o darovanju između tuženih niti je tome prisustvovala niti je istog vidjela.

20.1. Iskaz svjedokinje ČK u bitnom je ocijenjen vjerodostojnim glede ulaganja u predmetnu nekretninu jer je logično i životno uvjerljivo da su ona i suprug, radi poboljšanja svojih uvjeta stanovanja, vršili ulaganja. Svjedokinja nema saznanja o sklapanju spornog ugovora i to je iskreno iskazala, pa je i u tom dijelu njezin iskaz ocijenjen vjerodostojnim. U odnosu na sporne okolnosti tko je boravio na nekretnini svjedokinja je iskreno navela da je tužiteljica neprekidno živjela u prizemlju, kada je ona ušla u brak, a posljedično i nekretninu, a isto proizlazi iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka. Svjedokinja je iskazala da se sa suprugom uselila na kat 2009., a logično je da je to bilo nakon njihova sklapanja braka, međutim, nije ništa iskazala o tome gdje je boravio prvotuženik prije toga, pa je ta okolnost utvrđena drugim dokazima.

21. Svjedokinja DK je u svom iskazu na ročištu 25.9.2025. (list 448-449 spisa) navela da poznaje sve parnične stranke i ni sa kim nije u zavadi te je s tužiteljicom u dobrim odnosima, dok s tuženima ne komunicira više od 20 godina. Navela je da se u [adresa] doselila 2000. jer su 1999. počeli graditi kuću, koja je tada dovršena i tada je upoznala parnične stranke, odnosno ovdje tužiteljicu i drugotuženika, a znala je da postoji prvotuženik, ali on je bio u Njemačkoj. Iskazala je da su se oni tada počeli družiti, a kuća je bila pod krovom i bez fasade, a tužiteljica i drugotuženik stanovali su u donjem katu. Poznato joj je da tužiteljica kontinuirano stanuje na predmetnoj adresi, a za prvotuženika je navela da, kad se vratio iz Njemačke, nije bio u dobrim odnosima s ocem te si je napravio kat i da mu je njen suprug čak pomagao te da nema nikakvih saznanja o ugovoru o darovanju između tuženih. Iskazala je da prvotuženika nije vidjela da bi boravio u donjem katu kuće. Nije se mogla izjasniti koje godine se prvotuženik doselio u [adresa] i koliko se sjećala, njen je suprug pomagao

. / .

prvotuženiku kod gradnje kata negdje 2005. ili 2006., ali nije znala točno. Navela je i da kod gradnje njihove kuće prvotuženik je pomagao njenom suprugu oko laminata, a to nije bilo 1999.-2000. Pojasnila je da je prvotuženik dolazio i vraćao se u Njemačku, pa nije znala točno kada je to bilo. Navela je i da je majka drugotuženika stanovala u dvorišnoj zgradi, a ne sa strankama na donjem katu kuće. Iskazala je i da se s tužiteljicom druži od 1999. Navela je da je prvotuženik, dok je gradio kat, vjerojatno boravio dolje, ali znala je i da je odlazio u [adresa]. Iskazala je da je točno da je prvotuženika prvi puta upoznala u Frankfurtu. Navela je da je, koliko je njoj poznato, baka stanovala u dvorišnoj zgradi i tamo je bila od kad ju je ona upoznala. Imala je saznanja o tome da je tužiteljica radila čitavo vrijeme, čistila i služila te donosila hranu ovdje prvotuženiku, a nije imala saznanja od tužiteljice da bi MK kupila plac i sudjelovala u gradnji.

21.1. Ocjena je ovog suda da je iskaz svjedokinje DK vjerodostojan u onim dijelovima, koji su podudarni iskazu ostalih saslušanih svjedoka o tome da je tužiteljica kontinuirano stanovala u prizemlju, a da je kat kuće nadogradio prvotuženik. Sud vjeruje iskazu ove svjedokinje kada tvrdi da ne zna koje se godine prvotuženik doselio u [adresa] kao i u dijelu u kojem navodi da je tužiteljica stanovala u donjem katu.

22. Svjedokinja TK je u svom iskazu na ročištu 15.12.2025. (list 460-461 spisa) navela da poznaje parnične stranke i da ni sa kim nije u svađi, već su u dobrim odnosima. Navela je da se u [adresa] doselila 2002. i da od tada poznaje parnične stranke i da stanuje otprilike dvije kuće prije njih. Poznato joj je da ovdje tužiteljica stanuje u prizemnom dijelu kuće, a prvotuženik u potkrovlju i takvo je stanje od kad se ona tamo doselila. Koliko joj je bilo poznato, stranke tako kontinuirano stanuju. Navela je da je stanje nekretnine danas isto kakvo je i bilo kad se doselila u [adresa] te nije imala saznanja da je kuća proširivana i nije joj poznato ni da je mijenjan krov na kući. Navela je da joj je poznato da postoji poseban ulaz na 2.kat, ali nije znala kad je to načinjeno. Iskazala je da, kad se ona doselila u [adresa], u dvorišnoj zgradi je stanovala majka drugotuženika gđa. MK.

22.1. Sud vjeruje svjedokinji TK kada tvrdi da, od njenog doseljenja u [adresa]. u nekretnini, koja je predmet ovog spora, stanuju tužiteljica u prizemlju i ovdje prvotuženik u potkrovlju jer to u bitnom podudara njihovim iskazima kao i iskazima ostalih saslušanih svjedoka. U držanju ove svjedokinje sud nije našao postojanje naznaka da bi nešto lagala ili prešućivala, pa joj i zato vjeruje, a iskreno je rekla i ono o čemu nije imala saznanja ili čega se nije sjećala. Povrh toga, ova svjedokinja je susjeda parničnih stranaka i nije osobno zainteresirana za uspjeh bilo koje od stranaka u sporu, pa joj sud i zato vjeruje.

23. Tužiteljica je u svom iskazu na ročištu 4.6.2025. (list 352-353 spisa) navela da na predmetnoj nekretnini u [adresa] stanuje od 03.07.1997., a do 2005. su svi bili prijavljeni u Pašmanskoj, a pod time je mislila na sebe i ovdje tuženike. Navela je da je u kući u [adresa] još stanovala njena kćer i zet od 2001. do 2006. te da se ovdje prvotuženik uselio prije 2005. u potkrovlje. Navela je još da svaka jedinica u kući ima svoj ulaz, pa da tako ona ima svoj ulaz s ceste i prvotuženik također ima s ceste ulaz, a drugih ulaza nema. Iskazala je da prvotuženik nikada nije dolazio u prostor gdje ona stanuje. Navela je da na nekretnini kontinuirano stanuje od 1997. a kada je izjavila da tamo stanuje otkada je otišao drugotuženik odgovorila je da se zbunila jer ju je sutkinja pitala kada je on otišao i to je bilo 2005. Iskazala je da je parcelu kupio 1996. drugotuženik svojim novcima, a nekretnina je 1997. bila nedovršena i postojao je sanitarni čvor, ali je bilo nesređeno. Dodala je da je u to vrijeme bila zajedno s drugotuženikom i da su zajedno bili do 2005., a na pitanje o razvodu, koji je uslijedio

. / .

prije toga, odgovorila je da je to kriminal. Iskazala je i da je 1997. u kući, osim nje, stanovao drugotuženik, koji je prvi došao, a došla je i njegova majka. Navela je da je točno da je prvotuženik izvršio preinake na predmetnoj nekretnini, ali nije znala koje godine, a on je napravio i zaseban ulaz u svoj dio nekretnine. Navela je da je do izrade novog ulaza prvotuženik prolazio kroz ulaz, kojim su svi prolazili. Navela je i da nije znala da je drugotuženik darovao prvotuženiku nekretninu, dok nije došao dopis o tome.

23.1. Iskaz tužiteljice ocijenjen je djelomično vjerodostojnim. Sudu nije uvjerljiv odgovor tužiteljice na pitanje suda o razvodu, koji je, prema dokumentaciji u spisu, bio 1996., a na što je navela da je to kriminal, bez da je o tome išta podrobnije pojasnila, a poglavito jer je navedena okolnost i učinjena nespornom među strankama (op.a. točka 9. obrazloženja). Dio iskaza tužiteljice o tome da je parcela kupljena novcima drugotuženika ocijenjen je vjerodostojnim jednako kao i dio iskaza da je drugotuženik prvi došao na nekretninu kao i njegova majka. Glede navoda tužiteljice da ona neprekidno na nekretnini stanuje od 1997., isti nije potkrijepljen drugim dokazima, ali sud vjeruje svjedokinji TK, koja je navela da je 2002. tužiteljica bila na nekretnini u prizemnom dijelu, jednako kao i prvotuženik u potkrovlju. Što se tiče dijela iskaza o tome da je prvotuženik napravio preinake na nekretnini te da si je napravio zaseban ulaz, isti je ocijenjen vjerodostojnim jer je podudaran iskazima ostalih saslušanih svjedoka kao uostalom i dio iskaza o tome da je prvotuženik uselio u potkrovlje prije 2005., a to znači da tužiteljica nije znala točnu godinu njegova useljenja, međutim, isto tako ne isključuje mogućnost da je to bilo 2002., a kako je tvrdila svjedokinja TK, kojoj ovaj sud vjeruje. Sud također vjeruje tužiteljici kada navodi da je drugotuženik otišao 2005. jer je i sam tako iskazao.

24. Drugotuženik CK u svom iskazu (list 218,219 spisa) navodi da je zemljište u [adresa] kupila njegova majka od ŠK na način da je dala ovlast RK, koji je od prodavatelja kupio zemljište, isplatio ga i isto prepisao na ime njegove majke. Zemljište je kupljeno novcima njegove majke prije 1996., a on i tužiteljica su razvedeni od 1996. te su kuću gradili RK, BK i drugotuženik do prve deke, novcima koje je dala njegova majka, njegov sin HK i on. Tužiteljica je nasilno uselila u kuću 2005. i od tada tamo živi. U prizemlju kuće od 1996. živjeli su drugotuženik i njegova majka. Kuća je dovršena nakon 34 mjeseca, s time da je krovište radio SK i on, a novo krovište je napravio prvotuženik prije 2 ili 3 godine (op.a. ročište na kojem je saslušan održano je 23.1.2017.). Prvotuženik je proširio kuću za 6 metara i napravio je garažu. Nitko drugi nije davao novac niti ulagao ikakva sredstva za izgradnju kuće. Pojasnio je da je sa sinom HK 2002. zaključio ugovor o darovanju, a budući da nisu odgovarale čestice, a on nije bio u Hrvatskoj, poslao mu je da napravi aneks, što je i učinio i poslao mu nazad, ali tužiteljica je to uništila. Iskazao je da je od početka gradnje prvotuženi ulagao jer su svi radili u Njemačkoj, a točan iznos njegovih ulaganja nije znao. Pojasnio je da je prvotuženiku želio darovati cijelu kuću jer je on cijelog sebe u nju uložio, što, međutim, on nije htio, pa mu je prepisao pola svega ugovorom iz 2002. Godine 2012. je drugotuženik sve prepisao na prvotuženika jer to njemu pripada i njegovo je. Iskazao je da je u kući stanovao kontinuirano od 1996. do 22.02.2005. Pojasnio je da do 2005. nije živio s tužiteljicom, a fizički su razdvojeni od 1992. Drugotuženik nikad ništa nije dobio sa suda o tome da je donesena presuda o bračnoj stečevini, a znao je da se vodi spor o bračnoj stečevini i o tome je ispitivao svog odvjetnika. Dopunski saslušan na ročištu 4.6.2025. (list 353-354 spisa) drugotuženik se sjećao svog iskaza iz 2017. i kod njega je ostao. Na pitanje da pojasni dio iskaza da je tužiteljica nasilno uselila u kuću 2005. odgovorio je da tužiteljica nikada nije živjela u toj kući, već je sagradila kuću u [adresa], a u spornoj kući je živjela njena kćer jer su joj to dopustili

. / .

on i njegova majka i potom je, preko kćeri, sačinila osobnu iskaznicu s prijavom adrese na [adresa] i tako od 2005. tužiteljica tamo kontinuirano živi i promijenila je bravu. Naveo je da je njihova bračna zajednica prestala 1990. Na pitanje o prijavi adrese u Pašmanskoj odgovorio je da je to radila tužiteljičina polusestra, ali da on tamo nikada nije stanovao. Iskazao je da prvotuženik u [adresa] stanuje od 2002., kada mu je darovao polovicu i da mu je on osobno dao ključ, odnosno njegova majka mu je dala ključ. Napomenuo je da se prvotuženik uselio u potkrovlje te da je do useljenja u potkrovlje 2002. živio u [adresa]. Iskazao je i da je točno da je živio u prizemlju, dok nije sačinio kat, ali nije znao kada je to bilo. Iskazao je da je parcelu u [adresa] kupila njegova majka svojim novcem. Naveo je da je prvotuženik u kuću ulazio kroz jedini ulaz, dok si nije napravio svoj ulaz i da je točno da je od prvotuženika dobio novac od njegovog rada u Njemačkoj, a tužiteljica mu nije dala novac jer nisu zajedno živjeli.

24.1. Iskaz drugotuženika ocijenjen je vjerodostojnim u dijelu u kojem je iskazivao da je imao saznanja o sporu radi bračne stečevine, međutim, sud ne vjeruje dijelu iskaza drugotuženika kada tvrdi da je tužiteljica nasilno uselila u nekretninu i da je uništavala dokumentaciju jer taj dio iskaza nije potkrijepljen drugim dokazima. Nije ni od kakvog značaja za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja tko je i na koji način i čijim sredstvima vršio izgradnju predmetne nekretnine jer se u ovom postupku ne utvrđuje čija su ulaganja, već ništetnost ugovora o darovanju, pa taj dio iskaza sud nije posebno ocjenjivao. Što se pak tiče tvrdnje da prvotuženik na nekretnini živi od 2002., odnosno da mu je tada baka (tj. drugotuženikova majka) dala ključeve, navedeni dio iskaza podudaran je iskazu svjedokinje TK, koji je ovaj sud ocijenio vjerodostojnim, pa ga ovaj sud stoga i prihvaća. Sud vjeruje drugotuženiku kada tvrdi da je on u kući stanovao kontinuirano od 1996. do 22.02.2005. te da od 2005. tužiteljica tamo kontinuirano živi i promijenila je bravu jer taj dio iskaza nije opovrgnut drugim dokazima, a i podudaran je u bitnim dijelovima ostalim dokazima u spisu. Također, vjerodostojnim je ocijenjen i dio iskaza da je prvotuženik uselio u potkrovlje jer isto iskazuju ostali svjedoci i tužiteljica.

25. Prvotuženik HK u svemu se priključio iskazima svog oca drugotuženika i supruge ČK, a pojasnio je da je uložio 2/3 od ukupnih ulaganja u predmetnu nekretninu. Prvotuženik je iskazao da je novac slao ocu za gradnju kuće te je u tu svrhu sačinio ugovor o uzdržavanju sa sestrom GK 1995. te je u razdoblju od 1995. do 1998., preko računa sestre, a na temelju tog ugovora, slao novac, koji je ona dizala i prosljeđivala ocu za gradnju kuće i na taj način je isplatio oko 50.000 DEM. Ugovor o darovanju je sačinio 2002. na nagovor JK, koji mu je donio primjerak i rekao da po njemu sve prepiše. Kada je otac potpisao i ovjerio ugovor, prvotuženik se vratio iz Austrije 2002. i kupio sav materijal, potreban za ugradnju instalacija u gornjem dijelu kuće, koje je sve sam napravio, a stavljao je i pločice i knauf te vrata i štokove. Napomenuo je da su ugovor o darovanju zaključili, kako bi njemu bio vraćen njegov dio, koji je uložio u gradnju. U vrijeme sklapanja ugovora 2012. nitko nije znao za presudu u predmetu, koji se vodio radi bračne stečevine jer je ista dostavljena u 5. mjesecu 2013., međutim, bilo im je poznato da se o tome vodio parnični postupak. U postupak se želio uključiti kao umješač o čemu je izvijestio odvjetnika Ivicu Stanića, koji je zastupao oca, ali mu oni, zbog njihovih dogovora, to nisu dopustili. Dopunski saslušan na ročištu 4.6.2025. (list 354 spisa) prvotuženik se sjećao svog iskaza s ročišta od 23.01.2017. i u cijelosti je ostao kod istog. Dodao je da se 1998. vratio iz Njemačke i da je tada došao živjeti u [adresa] i da je stanovao sam u prizemlju te da su ključeve imali drugotuženik, njegova majka i on kao i da je njemu ključeve dao drugotuženik. Naveo je da on kontinuirao od tada ima ključeve predmetne nekretnine i da je tamo čitavo vrijeme

. / .

boravio, dok nije 2005. tužiteljica promijenila bravu. Napomenuo je da nitko ne zna na koji način se 2005. tužiteljica prijavila na predmetnoj nekretnini, ali zna da do tada nikada nije bila na toj nekretnini niti je tamo dolazila. Iskazao je da je brak njegovih roditelja prestao kad je sklopljen, a zna da je njegov otac predao zahtjev za razvod 1992. jer mu je to rekao kada ga je zvao s ratišta. Također mu je rekao da ide u Švedsku i da je zvao tužiteljicu, ali da ona za njega ne želi čuti i od 1992. oni zajedno ne žive, niti su ikada otada zajedno živjeli. Iskazao je i da je istina da je tužiteljicu na nekretninu pustila njena kćer UK, a kojoj su drugotuženik i njegova mama dali dozvolu da tamo stanuje. Naveo je i da je on napravio zaseban ulaz u kuću 2010. kada su mu tužiteljica i njena kćer UK zabranile da prolazi kroz ulaz kuće. Dodao je da su tužiteljica i njena kćer odjavile drugotuženika s adrese u [adresa].

25.1. Ocjena iskaza prvotuženika istovjetna je ocjeni iskaza drugotuženika jer su u bitnom međusobno podudarni, obzirom se prvotuženik pridružio iskazu drugotuženika. Što se pak tiče tvrdnje da na nekretnini prvotuženik boravi od 1998. treba navesti da taj dio nije potkrijepljen drugim dokazima, osim njegovom prijavom prebivališta, međutim, za predmet spora ionako navedeno nije od presudnog značaja jer je nedvojbeno da prvotuženik od 2005. nema posjed čitave nekretnine, već samo potkrovlja budući je to i sam naveo, a podudarno su iskazivali i tužiteljica, svjedokinje TK te DK. Vjerodostojnom je ovaj sud ocijenio i tvrdnju oba tuženika, kada su suglasno naveli da su imali saznanja o tome da se vodio spor rad utvrđenja bračne stečevine. Sud vjeruje prvotuženiku kada navodi da je 2005. tužiteljica promijenila bravu, a da si je on napravio zaseban ulaz u kuću 2010. kada su mu tužiteljica i njena kćer UK zabranile da prolazi kroz ulaz kuće.

26. Ništetnost ugovora uređuje odredba čl. 322.st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), sukladno kojoj, ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Osim toga, prema odredbi čl. 482. st.2. ZOO-a, ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Sukladno čl. 290.st.1. ZOO-a ugovor, koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa, kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo.

27. U konkretnoj situaciji nije sporno da je brak tužiteljice i drugotuženika razveden presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-46/96 od 22.2.21996., a presudom ovog suda P-13132/06 od 28.11.2012. utvrđeno je da je sporna nekretnina suvlasništvo tužiteljice i drugotuženika. Sporno raspolaganje drugotuženik je učinio 11.12.2012., dakle, nakon donošenja presude, kojom je utvrđeno da je predmetna nekretnina bračna stečevina svakog od bivših supružnika u ½ dijela, ali prije njene pravomoćnosti 10.6.2014. Prema odredbi čl. 248. Obiteljskog zakona iz 2003. (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 i 61/11; dalje: ObZ), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka spornog pravnog odnosa darovanja, bračna stečevina je imovina, koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Nadalje, prema odredbi čl. 249. st.1. ObZ bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, prema tome radi se o neoborivoj presumpciji. Imajući na umu navedenu zakonsku presumpciju, a poglavito pravomoćnu presudu P-13132/06 od 28.11.2012., ovaj sud ne može utvrditi drugo nego da je sporna nekretnina u vrijeme predmetnog darovanja bila suvlasništvo tužiteljice i drugotuženika u jednakim dijelovima.

. / .

28. Nadalje, a kako je odredbom čl. 250. ObZ bilo propisano da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava, ako tim zakonom nije drukčije određeno, to se ocjena o tome radi li se o ništetnom pravnom poslu donosi primjenom odredaba stvarnog i obveznog prava, a što konkretno znači da ništetnost regulira ZOO, kako je to već navedeno u točci 26. obrazloženja ove presude. Iz navedenog slijedi da sporno darovanje, u vrijeme kad je učinjeno, nije bilo izričito zabranjeno Obiteljskim zakonom, koji je tada bio na snazi, pa se u konkretnoj situaciji ne radi o pravnom poslu, koji bi bio protivan prisilnom propisu i kao takav ništetan, već se radi o darovanju tuđe stvari, koje ne predstavlja razlog za pobojnost ugovora, ali niti apsolutnu ništetnost. Međutim, tužiteljica tijekom postupka ističe da su tuženici, u vrijeme spornog darovanja, znali da je između nje i bivšeg supruga (ovdje drugotuženika) u tijeku postupak radi utvrđenja bračne stečevine, pa da se stoga radi o nemoralnom ugovoru iz čl. 322. ZOO-a. Tužiteljica navedenu nemoralnost obrazlaže na način da je sporno darovanje učinjeno kako bi se nju spriječilo ostvariti svoje pravo vlasništva na ½ nekretnine, a koje joj je zajamčeno pravomoćnom presudom, odnosno kako bi se nju oštetilo.

29. U kontekstu izloženog, potrebno je ocijeniti radi li se o moralno i društveno prihvatljivom ponašanju oba tuženika i to, vodeći računa o odlučnim činjenicama i okolnostima u okviru moralnog i društveno prihvatljivog ponašanja tuženih, koji su sklapanjem spornog Ugovora o darovanju, nakon donošenja prvostupanjske presude, osujetili tužiteljicu u njenom pravu da ishodi uknjižbu prava suvlasništva kada predmetna presuda postane pravomoćna.

30. Nemoralan ugovor je onaj ugovor, koji se protivi moralnim normama određene društvene zajednice, pa je u svjetlu navedenog, jasno da se ugovor o darovanju između oca i sina, kao takav, ne može se smatrati protivnim moralnim normama u našoj društvenom zajednici. Međutim, što se tiče moralnosti u postupanju tuženih, valja imati na umu da nemoralno označava neetično, nepošteno, licemjerno, pokvareno, neodgovorno, nedopušteno, neprimjereno i slično. Prema tome, time što je drugotuženik tužiteljičin suvlasnički dio predmetne nekretnine, nakon donošenja nepravomoćne presude, darovao svom sinu (ovdje prvotuženiku), pri čemu treba imati na umu da tužiteljica kontinuirano stanuje na predmetnoj nekretnini najmanje od 2002., ipak se mora zaključiti da su tuženici postupili neetično, nepošteno, neprimjereno, pa i pokvareno u odnosu na tužiteljicu i to već od trenutka sklapanja spornog darovnog ugovora. To poglavito kad se ima u vidu da su tuženici još 2002. zaključili ugovor o darovanju u odnosu na ½ nekretnine, da bi tek nakon presude u predmetu P-13132/06, ponovno sklopili ugovor o darovanju za drugu polovicu, koja je tada nepravomoćno utvrđena suvlasništvom tužiteljice. Međutim, radi toga se ne može smatrati da je nemoralan sporni darovni ugovor sklopljen između prvo i drugotuženika, već se valjanost tog ugovora cijeni kroz pobudu (motiv), radi koje je taj ugovor sklopljen, a koja bi, prema ocjeni ovog suda, bila nemoralna, a time i nedopuštena.

31. Iako tužiteljica izrijekom ne spominje nedopuštenu pobudu, ona ističe da je sporni darovni ugovor nemoralan jer je sklopljen kako bi se nju oštetilo u raspolaganju njenim vlasništvom, dakle, iznosi činjenice o motivu za sklapanjem tog darovnog ugovora, odnosno o pobudi za sklapanje tog darovnog ugovora, a koja bi bila nedopuštena zbog neetičnog i nemoralnog postupanja tuženih, kao što je to već naprijed navedeno. Prema odredbi čl. 273. st. 1. i 2. ZOO-a, pobude zbog kojih je ugovor zaključen ne utječu na njegovu valjanost, već ukoliko je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor, a drugi ugovaratelj je to znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Prema odredbi

. / .

čl. 273. st. 3. ZOO-a, besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja.

32. Slijedom naprijed navedenog, ocjena je ovog suda da je motiv sklapanja spornog ugovora o darovanju od 11.12.2012. bio nemoralan, a stoga i nedopušten, a kako je posljedica sklapanja ugovora s nedopuštenom pobudom pravno nepostojeći ugovor, takav ugovor ne može biti protivan ni Ustavu, niti prisilnim propisima niti moralu društva jer nešto čega nema, što ne postoji, ne može biti ništetno (tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2357/15-3 od 2. veljače 2016. i druge).

33. Međutim, ono na što je ovom sudu ukazano ukidnom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jest to da je potrebno ispitati je li predmetna nekretnina predana u posjed prvotuženiku u cijelosti, a uslijed tužiteljičine tvrdnje da je darovanje prvotuženiku učinjeno bez prave predaje, pa da je ugovor iz tog razloga ništetan. U kontekstu gore izloženih iskaza parničnih stranaka i saslušanih svjedoka te ocjene njihove vjerodostojnosti, za zaključiti je da je tužiteljica, bez ikakve sumnje, u prizemlje predmetne nekretnine uselila najkasnije 2005., kako to suglasno tvrde sami tuženici, a najvjerojatnije i ranije, kako to tvrde svjedokinje TK, DK i UK. Drugotuženik je pak, kako sam izričito tvrdi, u kući stanovao do 2005., a prvotuženik se doselio u potkrovlje kuće 2002. ili ranije, međutim, iz svih izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da od 2005. tuženici nisu imali pristup dijelu nekretnine u kojem je kontinuirano stanovala tužiteljica, a tada je i prema iskazu samog prvotuženika promijenila bravu, pa tuženi nikako nisu mogli imati pristup tom dijelu nekretnine. Osim toga, prvotuženik je na adresi u [adresa] prijavljen od 3.12.1999.(l-274), a tužiteljica je na istoj adresi prijavljena od 14.6.2005. (l-258), što nije nedvojbeni dokaz o predaji kod darovanja, ali je u skladu i s iskazima saslušanih svjedoka, koje je sud cijenio vjerodostojnima, pa i samih stranaka. Shodno svemu izloženom, drugotuženik nikako nije mogao izvršiti predaju cijele nekretnine prvotuženiku kada je nesporno da je iz iste on iselio 2005., a ugovor je sklopljen 2012. Osim toga, sam prvotuženik je iskazao da je 2005. tužiteljica promijenila bravu i da si je on 2010. sam napravio svoj ulaz jer mu je tužiteljica zabranila prolaz kroz ulaz kuće. Prema tome, ocjena je ovog suda da godine 2012., kada je sklopljen sporni ugovor, nije izvršena prava predaja jer drugotuženik nikako nije mogao predati prvotuženiku posjed cijele nekretnine, kad je nesporno utvrđeno da je dio u prizemlju kontinuirano u posjedu tužiteljice najmanje od 2005. i da tom dijelu od tada tuženici nisu imali pristup, pa do prave predaje cijele nekretnine nije ni moglo doći.

34. Prema tome, a kako sporni darovni ugovor bez prave predaje nije sačinjen u obliku javnobilježničkog akta niti je solemniziran, to stoga nije sačinjen u formi propisanoj čl. 482.st.2. ZOO-a, a u situaciji nedostatka strogo propisane forme za sklapanje ugovora o darovanju bez prave predaje, kao što je ovdje, predmetni ugovor nije proizveo pravne učinke, sukladno odredbi čl. 290. st. 1. ZOO-a, što znači da se radi o nepostojećem pravnom poslu. Pri tome, vrijedi isto utvrđenje kao i za nedopuštenu pobudu (toč. 32. obrazloženja), odnosno da ugovor, za koji zakon propisuje da nema pravni učinak među ugovornim strankama kao nepostojeći ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, pa slijedom toga niti ništetan (tako i odluke VSRH Rev 12/2020-3, Rev 960/2018-2 i Rev 12/2020-3). Imajući u vidu da je tužiteljica tražila utvrđenje djelomične ništetnosti, a sud može suditi jedino u granicama postavljenog zahtjeva (čl.2.st.1. ZPP), njen zahtjev pod točkom I. petita uređene tužbe, nije prihvaćen kao osnovan i odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom II.

. / .

35. Međutim, kraj utvrđenog stanja, odnosno u pravnoj situaciji da je ugovor o darovanju bez pravnog učinka, ispunjene su pretpostavke za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, jer se prvotuženik upisao kao vlasnik nekretnine nakon predmetnog darovanja na temelju nepostojećeg ugovora. Navedeno je i u suglasju s ustaljenom sudskom praksom, jer je u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo stajalište da je moguće izvršiti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja u slučaju kada je upis u zemljišne knjige izvršen na temelju nepostojećeg ugovora (npr. Rev-1045/10, Rev-207/10, Rev-32/13 itd.).

36. Glede pak dijela zahtjeva tužiteljice iz podneska od 5.9.2025., kojim je preinačila zahtjev, tražeći da se utvrde određeni suvlasnički omjeri na u odnosu na nju i ovdje tužene, a prema nepravomoćnom rješenju iz postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice, pozivajući se, među ostalim, na svoje pravo, na koje joj je ukazano rješenjem iz zk predmeta, da podnese tužbu za ispravak. U kontekstu izloženog, treba navesti da se tužba za ispravak podnosi sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24; dalje: ZZK) i ista je namijenjena brisanju pogrešnih upisa tijekom pojedinačnog ispravnog postupka, a kako to pobliže određuje čl. 205. ZZK. Imajući na umu da predmetno darovanje nije utvrđeno ništetnim, ali i da suvlasnički omjeri, kako ih tužiteljica zahtijeva utvrditi petitom točke III. tužbenog zahtjeva, nisu među strankama u ovom postupku nesporni i neizvjesna je odluka višeg suda o tim omjerima u izvanparničnom postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, to zahtjev tužiteljice u tom dijelu nije osnovan, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II., kojom je taj dio zahtjeva odbijen.

37. Tužiteljica je u ovom predmetu uspjela jedino sa zahtjevom za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, dok je odbijena s zahtjevom za utvrđenje djelomične ništetnosti i utvrđenje suvlasništva u određenim omjerima, pa je ocjena ovog suda da se kvalitativno i kvantitativno radi o manjem dijelu zahtjeva u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi. Slijedom toga, odluka je ovog suda da tužiteljica ima snositi sve troškove drugotuženiku, koji je zastupan po punomoćnici-odvjetnici. Troškovi su drugotuženiku dosuđeni u skladu s predanim troškovnikom i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT). Kao potreban, u smislu čl. 155. ZPP-a, drugotuženiku je dosuđen trošak pristupa na četiri ročišta za glavnu raspravu, održana 14.4.2025., 4.6.2025., 25.9.2025. i 15.12.2025. od po 250 bodova za svako, prema Tbr. 9/1 OT, a obzirom je vrijednost predmeta spora označena u iznosu od 210.000,00 kn / sada: 27.871,79 €. Sveukupno, drugotuženiku pripada pravo na 1000 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € (Tbr. 54.OT) iznosi 2.000,00 €, a uz PDV od 25% prema Tbr.46. OT čini ukupno dosuđeni trošak od 2.500,00 €, kao u izreci rješenja pod točkom II., a koje je sastavni dio ove presude.

Zagreb, 12. siječnja 2026.

Sudac

Laura Crnić Klapšić

. / .

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda i rješenje objavljuju, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude i rješenja, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude i rješenja, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuju.

DNA:

- tužiteljici po pun.

- 1. tuženom

- 2. tuženom po pun.

. / .