REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj spisa: P-3787/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoju Škaliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja ništetnih odredbi ugovora o kreditu, dana 12. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim članak 3. Ugovora o kreditu broj 818-50-3217263 od 4.1.2006. sklopljenog između tužitelja ĐD OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita, i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, kao banke, i glasi „3. /treće/ NAKNADA 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, naknaditi tužitelju ĐD [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], F, parnični trošak u iznosu od 303,09 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio 4.1.2006. Ugovor o kreditu broj 818-50-3217263, da je Ugovorom o kreditu ugovoreno da će tuženik staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 25.455,87 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,50% godišnje, a koja se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom tuženika, da se ovdje radi o tipskom ugovoru o kreditu, da je u tom istom tipskom Ugovoru o kreditu ugovorena odredba koja se odnosi na troškove obrade kredita. Nadalje navodi da je predmetna ugovorna odredba kojom je ugovoreno plaćanje troškova za obradu kreditnog zahtjeva nepoštena i ništetna, da se tužitelj na pravnu osnovu svog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovorene naknade za obradu kredita, poziva na presude suda EU, koje su obvezujuće za sudove u Republici Hrvatskoj te pozitivne hrvatske propise, da je presudama suda EU u predmetu C-84/19 i u predmetu C-224/19 odlučeno kako i pod kojim okolnostima je nacionalni sud dužan utvrditi da li je odredba koja sadrži troškove obrade kredita ništetna, da je u citiranim predmetima u vezi problematike naplate naknada za obradu kredita (sud koristi termin "naknade za otvaranje") utvrđeno da članak 2., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom "glavni predmet ugovora" trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju, da, nasuprot tomu, odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom. Nadalje navodi da naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak hipotekarnog zajma nije njegova bitna činidba, da je u svakom slučaju sud države članice dužan provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora i to neovisno o prenošenju članka 4. stavka 2. te direktive u pravni poredak te države članice, da članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri, da stoga nije sporno kako ugovorna odredba o naknadi za odobrenje kredita ne spada pod "ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene" te se na istu ne odnosi isključenje testa nepoštenosti. Tužitelj nadalje navodi da je test nepoštenosti preuzet iz članka 3. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ i u vrijeme sklapanja spornog ugovora bio je sadržan u članku 81. stavak 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03), da činjenica da je visina naknade za odobrenje kredita bila propisana ugovorom o kreditu nije dokaz da su stranke u toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovarale, da u ovom konkretnom slučaju tuženik nije tužitelju iskazao koji su to točno troškovi u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao nadoknaditi, da mu nije niti objašnjena struktura tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji sa iznosom kredita koji se traži, da u Ugovoru nije navedeno po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada (kupovni, srednji ili prodajni) niti je precizirano da li se obračunava tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili na neki treći dan. Tužitelj ističe kako je člankom 81. stavak 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03) propisano "(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.", dok je stavkom 2. istog članka propisano "(2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca." , da slijedom navedenog, a budući da ne bi smjelo biti sporno da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru o kreditu, dakle unaprijed formuliranom od strane tuženika na koju tužitelj nije imao utjecaja, odnosno da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi kojom je specificirana naknada za obradu kredita nije pojedinačno pregovaralo, pa kako se o odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da bi se ista smatrala nepoštenom treba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovati neravnotežu u pravim i obvezama na štetu potrošača, da polazeći od nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, a o kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana (osim želje za dodatnim profitom) obveza, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava, da je slijedom navedenoga, predmetna ugovorna odredba nepoštena i ništetna, da ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka sadrži nepoštene i ništetne ugovorne odredbe koje se odnose na naknadu za obradu kreditnog zahtjeva. Slijedom svega navedenog, predlaže donijeti presudu sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.

2. Tuženiku su tužba od 31. svibnja 2025. i poziv od 4. lipnja 2025. kojim se poziva na davanje odgovora na tužbu dostavljeni dana 6. lipnja 2025. (list 28 spisa).

3. Tuženik je pozivom ovog suda od 4. lipnja 2025. pozvan na davanje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, te je u istom pozivu upozoren na posljedice koje će nastupiti ne udovolji li traženom u zadanom roku.

4. Tuženik, iako je uredno zaprimio tužbu i poziv kojim ga se poziva na davanje odgovora na tužbu, nije u roku od 30 dana podnio odgovor na tužbu.

5. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a iste činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili notornim činjenicama, te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženik bio spriječen opravdanim razlozima podnijeti odgovor na tužbu, valjalo je sukladno odredbi čl. 331.b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

6. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Trošak postupka tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje u tekstu: Tarifa), zatraženom trošku i vrijednosti predmeta spora (1.330,00 eur). Tužitelju je kao potreban priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eur (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 200,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 250,00 eura. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 53,09 eur s naslova sudske pristojbe na tužbu, tako da sveukupan trošak tužitelja iznosi 303,09 eur. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

7. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i čl. 8 ZOO-a.

U Zagrebu, dana 12. siječnja 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom suda pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje Županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).

DNA:

- punomoćniku tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eur i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 eur

- tuženiku