Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž Ovr-228/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu po sucu Vesni Britvec u ovršnom postupku ovrhovoditelja PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 025365697732 zastupan po odvjetnicima Odvjetničkog društva Pavlak & partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv ovršenika BE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenog protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću od 9. rujna 2025., broj Ovr-196/2021-25, 12. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja te se rješenje Općinskog suda u Gospiću od 9. rujna 2025., broj Ovr-196/2021-25, potvrđuje.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Gospiću od 9. rujna 2025., broj Ovr-196/2021-25, upućen je ovršenik BE da u roku od 15 dana od dana dostave rješenja pokrene parnicu radi utvrđenje jesu li odredbe sadržane u Ugovor o stambenom kreditu broj 9014954110 od 14. travnja 2010. koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Mile Fajdića iz [adresa] pod brojem OV-3038/10 nepoštene, odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13 od 5.4. 1993.
Točkom II. izreke odgođena je ovrha na nekretnini ovršenika do pravomoćnog okončanja parničnog postupka iz točke I., navedenog rješenja.
2. Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je pravovremeno izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ovrhovoditelj u bitnom smatra da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, te da se ovršenik neosnovno poziva na pravo na dom u situaciji kada je dobrovoljno radi osiguranja tražbine ovrhovoditelja ugovorio založno pravo radi osiguranja tražbine ovrhovoditelja, a koje i nije protivno zakonu niti prisilnim propisima kao ni moralu društva, te kada nije dokazao teško nadoknadivu štetu provedbom ovrhe na založenoj nekretnini. Sadržajno ovrhovoditelj pobija točku II. prvostupanjskog rješenja kojom je odlučeno o odgodi ovrhe. Ovrhovoditelj predlaže žalbu prihvatiti i odbiti prijedlog za odgodu.
3. U odgovoru na žalbu ovršenik osporava žalbene navode ovrhovoditelja i predlaže žalbu ovrhovoditelja odbiti, a pobijano rješenje potvrditi.
4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje povodom žalbe ovrhovoditelja i po službenoj dužnosti pazeći na razloga na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) u vezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ), utvrđeno je da pobijano rješenje nije zahvaćeno kojom od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ovrhovoditelj u žalbi posebno ne upućuje kojom bi bitnom povredom pobijano rješenje bilo obuhvaćeno. Činjenično stanje, a u svezi donošenja pobijanog rješenja, sud prvog stupnja je utvrdio na pravilan i potpun način, a koje utvrđeno činjenično stanje predstavlja relevantnu osnovu za primjenu materijalnih propisa, koje je prvostupanjski sud pravilno primijenio donijevši pobijano rješenje.
6. Sud u ovršnom postupku dužan je provjeriti radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene odredbe i pri tome je ograničen pravnim sredstvima i procesnim odredbama koje su propisane Ovršnim zakonom, a nesporno se u ovom konkretnom postupku radi o potrošačkom ugovoru - kreditu za kupnju stambene nekretnine, što proizlazi iz točke 2. predmetnog Ugovora o kreditu.
7. Prema odredbama u ovom postupku važećeg Ovršnog zakona nije propisana mogućnost ispitivanja ništetnosti ugovora, odnosno poštenosti odredbi ugovora o kreditu, niti ovršni sud raspolaže potrebnim činjenicama i pravnim elementima za ocjenu njihove eventualne nepoštenosti kako je to navedeno u odluci suda Europske unije od 26. siječnja 2017. u predmetu C-421/14, zbog čega unutar ovršnog postupka nije moguće ispitivati je li ugovor o kreditu ništetan ili nije, niti je moguće ispitivati poštenost odredbi ugovora o kreditu, kao niti opseg tražbine i u slučaju eventualne djelomične ništetnosti ugovornih odredbi (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj Rev-1371/2021-2 od 17. listopada 2023.).
8. Međutim, nema zapreke da prvostupanjski sud uputi ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, sukladno odredbi članka 52. stavak 3. OZ i da se žalbeni razlog ništetnoti ovršne isprave ugovora o kreditu ne razmatra u okviru razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ.
9. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a propisano je da se prijedlog za odgodu ovrhe može prihvatiti u potpunosti ili djelomice samo ako postoji neka od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom članka 65. stavak 1. točka 1. - 11. OZ-a) te ako uz to ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.
10. Prvostupanjski sud je pravilno prijedlog za odgodu cijenio kroz pravni stav izražen u presudi Suda EU - C 407/18 u predmetu N c/a Addiko Bank d.d., s obzirom na to da temeljem presude od 26. lipnja 2019. o tumačenju Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, proizlazi da nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, mora ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te Direktive i to bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, u kojem slučaju ovršenik nije dužan, u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, posebno dokazivati vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.
11. Naime, domaći su sudovi dužni osigurati načelo djelotvornosti i zaštite u skladu s člankom 7. Direktive 93/13 EEZ, koji prema odlukama Europskog suda treba tumačiti na način da novčana naknada za nekretninu nepovratno izgubljenu u ovrsi, nije djelotvorno pravno sredstvo, slijedom čega je prilikom odlučivanja o prijedlogu ovršenka za odgodom ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi radi utvrđenja djelomične ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu (javnobilježničke isprave na temelju koje se provodi ovrha na nekretnini ovršenika), pojam nenadoknadive ili teško nadoknadive štete iz članka 65. stavak 1. OZ-a, potrebno tumačiti u skladu s pravom EU, odnosno Direktivom 93/13 EEZ, na način da je riječ o opasnosti od nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, imajući pri tome u vidu i to da će o uspjehu parnice koju je pokrenuo korisnik kredita ovisiti i visina njihove obveze, koja proizlazi iz Ugovora o kreditu odnosu na koji se vodi postupak utemeljen na tvrdnji o ništetnosti, podredno djelomičnoj ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora pa je stoga pravilno odlučio sud prvog stupnja kao u izreci pobijanog rješenja, a takva odluka suda prvog stupnja nije u suprotnosti sa pravnim stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u zaključku usvojenom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog 11. ožujka 2022., kako to pogrešno smatra žalitelj i neosnovani su žalbeni navodi koji upućuju na drugačije odluke drugih sudova, to nisu ostvareni žalbeni razlozi ovrhovoditelja.
12. Dakle, polazeći od utvrđenja da je konkretni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koji se odnosi i kolektivni spor za zaštitu prava i interesa potrošača, da je ovršenik kao korisnik kredita, upućen u parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredba Ugovora o kreditu koje izravno utječu na visinu tražbine, ocjena je ovog suda, da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 65. stavak 1. OZ za određivanje odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka. Pritom valja navesti kako odgoda ovrhe predstavlja konstitutivnu odluku suda kojom se određuje privremeno nepoduzimanje ovršnih radnji sa ciljem sprečavanja nastanka štetnih posljedica za ovršenika, čime mu se pruža privremena zaštita, ali u svakom slučaju omogućuje da se u slučaju ispunjenja razloga radi kojeg se ovrha odgađa, da od ovršenika otkloni nastanak štete koja bi nastala provođenjem ovrhe. S druge strane ovrhovoditelj, u slučaju da tužbeni zahtjev ovršenika bude odbijen kao neosnovan ovrhu može nastaviti i namiriti svoju tražbina, ali samo s odmakom i time se ne stavlja u bitno lošiju situaciju.
13. Iz svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki II. izreke pobijanog prvostupanjskog rješenja.
14. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje (članak 380. točka 2. ZPP).
U Karlovcu,12. siječnja 2026.
Sudac:
Vesna Britvec
