P-597/2021-43

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JC iz [adresa], , OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marijanu Belčić, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Raiffesenbank Austria d.d., iz Zagreba, Magazinska cesta 69., OIB 53056966535, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon rasprave zaključene dana 9.prosinca 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja Branka Kobaš, odvjetnika u Osijeku i zamjenika punomoćnika tuženika Hrvojke Čolaković, odvjetnice u Vinkovcima, dana 12.siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba: iz čl.2. st.1.Ugovora o kreditu br. 528-50- 3455817, sklopljenog dana 11.05.2006. godine između tužitelja i tuženika, potvrđen dana 11.05.2006. godine po javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka pod brojem OU-457/06, u dijelu odredbe koji glasi: „…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“ - iz čl.7. st.1. Ugovora o kreditu br. 528-50-3455817, sklopljenog dana 11.05.2006. godine između tužitelja i tuženika, potvrđen dana 11.05.2006. godine po javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka pod brojem OU-457/06, u dijelu odredbe koji glasi: ”…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…”

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju iznos od

4.218,93 EUR (četiritisućedvjestoosamnaesteuradevedesettricenta), sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:

30,09 € tekućom od 06.04.10.

29,74 € tekućom od 04.05.10.

34,83 € tekućom od 04.06.10.

54,84 € tekućom od 05.07.10.

69,08 € tekućom od 06.09.10.

342,53 € tekućom od 04.10.10.

50,42 € tekućom od 04.11.10.

73,10 € tekućom od 06.12.10.

94,97 € tekućom od 04.01.11.

78,33 € tekućom od 04.02.11.

84,20 € tekućom od 04.03.11.

74,70 € tekućom od 04.04.11.

81,68 € tekućom od 04.05.11.

109,57 € tekućom od 06.05.11.

102,07 € tekućom od 04.07.11.

152,17 € tekućom od 04.08.11.

155,58 € tekućom od 05.09.11.

113,35 € tekućom od 04.10.11.

114,98 € tekućom od 04.11.2011.

107,12 € tekućom od 05.12.2011.

116,87 € tekućom od 04.01.2012.

123,96 € tekućom od 06.02.2012.

122,84 € tekućom od 05.03.2012.

119,18 € tekućom od 04.04.2012.

120,26 € tekućom od 04.05.212.

125,27 € tekućom od 04.06.2012.

120,91 € tekućom od 04.07.2012.

121,72 € tekućom od 06.08.2012.

119,10 € tekućom od 04.09.2012.

113,03 € tekućom od 04.10.2012.

1.062,44 € tekućom od 02.11.2012.

godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo 3 polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.040,06 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana 12.siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se u cijelosti prigovor prijeboja kojim tuženik potražuje iznos od 336,29 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 10,54 EUR od dana 01.05.2007. godine pa do isplate,

- 13,00 EUR od dana 01.06.2007. godine pa do isplate,

- 14,71 EUR od dana 01.07.2007. godine pa do isplate,

- 13,32 EUR od dana 01.08.2007. godine pa do isplate,

- 14,01 EUR od dana 01.09.2007. godine pa do isplate,

- 14,02 EUR od dana 01.10.2007. godine pa do isplate,

- 16,41 EUR od dana 01.11.2007. godine pa do isplate,

- 20,25 EUR od dana 01.12.2007. godine pa do isplate,

- 21,34 EUR od dana 01.01.2008. godine pa do isplate,

- 17,06 EUR od dana 01.02.2008. godine pa do isplate,

- 14,63 EUR od dana 01.03.2008. godine pa do isplate,

- 10,51 EUR od dana 01.04.2008. godine pa do isplate,

- 16,37 EUR od dana 01.05.2008. godine pa do isplate,

- 22,03 EUR od dana 01.06.2008. godine pa do isplate,

- 18,89 EUR od dana 01.07.2008. godine pa do isplate,

- 22,98 EUR od dana 01.08.2008. godine pa do isplate,

- 22,56 EUR od dana 01.09.2008. godine pa do isplate,

- 19,77 EUR od dana 01.10.2008. godine pa do isplate,

- 12,80 EUR od dana 01.12.2008. godine pa do isplate,

- 3,06 EUR od dana 01.06.2009. godine pa do isplate,

- 6,21 EUR od dana 01.07.2009. godine pa do isplate,

- 4,68 EUR od dana 01.08.2009. godine pa do isplate,

- 2,16 EUR od dana 01.09.2009. godine pa do isplate,

- 1,76 EUR od dana 01.10.2009. godine pa do isplate,

- 3,22 EUR od dana 01.11.2009. godine pa do isplate

sve po kamatnoj stopi i to, za razdoblje od 01.05.2007. do 31.12.2007. po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 31.07. 2015. sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

Smatra se da je tužba tužitelja za isplatu iznosa od 1.089,00 EUR (tisućuosamdesetdeveteura) – povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 19.svibnja 2021. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da dana 11.05.2006. godine tužitelj i tuženik su sklopili Ugovor o kreditu br. 528- 50-3455817, potvrđen dana 11.05.2006. godine po javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka pod brojem OU-457/06, prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 37.549,55 CHF po srednjem tečaju Kreditora-tuženika na dan korištenja kredita. Citiranim Ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 84 mjeseca kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 534,26 CHF. Redovna kamatna stopa se sa početnih 5,20 % godišnje, tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja. Tužitelj drži da je takav način promjene kamatne stope ništetan, obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istome. Isto tako, tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH, br: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. god. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Također, odlukom VTS RH, br: Pž-7129/13-4, od 13.06.2014. god utvrđeno je da, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008 godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi u priležećem Ugovoru, a koje se odnose na način promjene kamatne stope, kao i na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, tužitelj je tuženiku, od dana 10.04.2007.godine pa do konačne otplate više platio dugovani iznos za 40.000,00 kn. Obzirom da je pravomoćnim presudama VTS RH utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003. -31.12.2008. god., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.01.2004. -31.12.2008. god., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora. Prema čl 1111. st.1. ZOO-a, „kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.“. Sukladno st. 3. istog članka „obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala“. Prema čl. 1115 ZOO-a „Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva“. Člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) propisano je da „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“ Prema čl 6. st 3. Zakona o sudovima (NN: 28/13) propisano je da je „svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti“, a obzirom da tuženik isto odbija, to tužitelj predlaže da sud donese sljedeću presudu: I.Utvrđuje se da je ništetna odredba: - iz čl.2. st.1.Ugovora o kreditu br. 528-50- 3455817, sklopljenog dana 11.05.2006. godine između tužitelja i tuženika, potvrđen dana 11.05.2006. godine po javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka pod brojem OU-457/06, u dijelu odredbe koji glasi: „…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“ - iz čl.7. st.1. Ugovora o kreditu br. 528-50-3455817, sklopljenog dana 11.05.2006. godine između tužitelja i tuženika, potvrđen dana 11.05.2006. godine po javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka pod brojem OU-457/06, u dijelu odredbe koji glasi: ”…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…”

II.Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 40.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 10.04.2007. godine do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev. Prije upuštanja u daljnje raspravljanje povodom predmetne tužbe, tuženik ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž7129/2013, od dana 13.06.2014. godine, kao i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Pž-6632/2017, od dana 14.06.2018. godine, u cijelosti promašeno, i to iz čitavog niza razloga. Naime, navedene presude donesene su u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Takva zaštita se pruža na općenitoj razini, te se njome štiti: „… kolektivni interes i pravo svih potrošača da prije nego dobiju ponudu unaprijed sastavljenog ugovora koji sadrži unaprijed od strane trgovca formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, dobiju dostatne informacije da bi kao dobro obaviještene osobe uz razumnu pažnju i oprez mogli donijeti informiranu pojedinačnu odluku…“. Dakle, predmetnim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je priznato takvo pravo potrošačima, međutim, na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije u predmetnim postupcima utvrđivao valjanost svakog pojedinog ugovora odnosno ugovorne odredbe, već je tek stvorio kriterije pomoću kojih će sudovi u pojedinim postupcima prosuđivati da li su pojedine odredbe ugovora ništetne ili ne. Da bi sudovi to mogli učiniti, obveza je svakog potrošača, pa tako i tužitelja u ovom postupku, da sukladno mjerodavnim odredbama ZPP-a istaknu određene činjenice za koje smatraju da im idu u prilog, predlože odgovarajuće dokaze i postave određeni tužbeni zahtjev, a što u konkretnoj pravnoj stvari nije učinjeno, već se argumentacija iz tužbe iscrpljuje u paušalnim i općenitim navodima. Naime, sama činjenica da je Visoki trgovački sud donio gore navedene presude nije dovoljna da sud u konkretnom slučaju usvoji tužbeni zahtjev, protivno stavu tužitelja koji se može iščitati iz predmetne tužbe. U vezi s navedenim pod prethodnom točkom, tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Štoviše, potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, odnosno na promjenjivu kamatnu stopu). Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran, i to od strane javnog bilježnika Tatjane Kovačev, pod brojem OU-457/06, koji je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu (N.N. 78/1993, 29/1994, 162/1998) objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, potpuno je razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao. Tuženik dodatno ističe i da je isti sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom, u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u datom trenutku bilo poznato. Na navedene okolnosti, kao i na ostale okolnosti navedene pod ovom točkom, tuženik predlaže sudu saslušati zaposlenika tuženika (voditelja regije), gospodina CC, a koji je upoznat s načinom rada i procedurama prilikom odobravanja namjenskih kredita za kupnju automobila, a o kojem kreditu je ovdje riječ, te koji ima saznanja o konkretnom slučaju. Nadalje, iz svih okolnosti povezanih ne samo sa samim sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu, nego i s postupkom koji je prethodio njegovom sklapanju, razvidno je da je tuženik poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, da je tužitelj donio promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužitelj imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope. Sklapajući takav ugovor, tužitelj je nedvojbeno bio dobro upoznat sa svim rizicima koji bi za njega mogli proizaći iz ugovaranja valutne klauzule u CHF, kao i promjenjive kamatne stope, slijedom čega nema nikakve osnove da sud tužitelju pruži zaštitu na način kako isti zahtijeva u predmetnoj pravnoj stvari. U prilog navedenome govori i okolnost da je ugovor o kreditu koji je predmetom ovog postupka sklopljen na vremensko razdoblje od sedam godina, to nije životno uvjerljivo da tužitelj ne bi bio svjestan da u tom periodu neće doći do promjene tečaja, a s obzirom da su u to vrijeme trendovi kretanja tečaja za franak bili vrlo slični onima za druge valute, kao što nije uvjerljivo niti to da je tužitelj očekivao da se kamatna stopa neće mijenjati tijekom cijelog razdoblja otplate kredita, a iz čega jasno proizlazi da tužitelj ugovaranjem valutne klauzule vezane uz CHF, odnosno promjenjive kamatne stope, samim time nije bio stavljen u nepovoljniji položaj od onoga u kojem su bili ostali potrošači koji su svoje glavnice vezali uz drugu valutu, odnosno ugovorili drugačiji način obračuna kamata. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva postavljenu u točki II. tužbenog zahtjeva, tuženik ističe kako istu osporava, te je već iz historijata tužbe vidljivo da je ista postavljena paušalno te kako tužitelj niti ne tvrdi da bi tuženiku isplatio iznos od 40.000,00 kuna i to dana 10.04.2007. godine (a od kojeg datuma potražuje kamate) na ime navodne preplate temeljem ugovora o kreditu, stoga tuženik ove navode u cijelosti osporava. Tuženik ovime, opreza radi, a sve ako bi sud unatoč svemu navedenom bilo iz kojeg razloga smatrao da tužitelj ima prema tuženiku potraživanje koje je predmetom ovog postupka, temeljem članka 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005) ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Tuženik opreza radi osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe, aktivna legitimacija tužitelja i/ili pasivna legitimacija tuženika, osim činjenica koje je tuženik u ovom odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka izričito učinio nespornima. Nastavno svemu iznesenom, tuženik iznova poriče i osporava sve navode iz tužbe, te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti, i to iz razloga kako je navedeno te predlaže sudu iz gore navedenih razloga odbiti isti tužbeni zahtjev, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove postupka u ovoj pravnoj stvari zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate.

3. U pisanom podnesku od 25. Kolovoza 2025. (stranica 157 spisa) navodi da sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijsko i knjigovodstvene struke uređuje tužbeni zahtjev koji sada glasi:

„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba: iz čl.2. st.1.Ugovora o kreditu br. 528-50- 3455817, sklopljenog dana 11.05.2006. godine između tužitelja i tuženika, potvrđen dana 11.05.2006. godine po javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka pod brojem OU-457/06, u dijelu odredbe koji glasi: „…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“ - iz čl.7. st.1. Ugovora o kreditu br. 528-50-3455817, sklopljenog dana 11.05.2006. godine između tužitelja i tuženika, potvrđen dana 11.05.2006. godine po javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka pod brojem OU-457/06, u dijelu odredbe koji glasi: ”…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…”

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju iznos od 4.218,93 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:

30,09 € tekućom od 06.04.10.

29,74 € tekućom od 04.05.10.

34,83 € tekućom od 04.06.10.

54,84 € tekućom od 05.07.10.

69,08 € tekućom od 06.09.10.

342,53 € tekućom od 04.10.10.

50,42 € tekućom od 04.11.10.

73,10 € tekućom od 06.12.10.

94,97 € tekućom od 04.01.11.

78,33 € tekućom od 04.02.11.

84,20 € tekućom od 04.03.11.

74,70 € tekućom od 04.04.11.

81,68 € tekućom od 04.05.11.

109,57 € tekućom od 06.05.11.

102,07 € tekućom od 04.07.11.

152,17 € tekućom od 04.08.11.

155,58 € tekućom od 05.09.11.

113,35 € tekućom od 04.10.11.

114,98 € tekućom od 04.11.2011.

107,12 € tekućom od 05.12.2011.

116,87 € tekućom od 04.01.2012.

123,96 € tekućom od 06.02.2012.

122,84 € tekućom od 05.03.2012.

119,18 € tekućom od 04.04.2012.

120,26 € tekućom od 04.05.212.

125,27 € tekućom od 04.06.2012.

120,91 € tekućom od 04.07.2012.

121,72 € tekućom od 06.08.2012.

119,10 € tekućom od 04.09.2012.

113,03 € tekućom od 04.10.2012.

1.062,44 € tekućom od 02.11.2012.

godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo 3 polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

4. U pisanom podnesku od 15. rujna 2025. (stranica 164 spisa) tuženik navodi da specificira prigovor radi prijeboja istaknut na pripremnom ročištu te potražuje iznos od 336,29 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 10,54 EUR od dana 01.05.2007. godine pa do isplate,

- 13,00 EUR od dana 01.06.2007. godine pa do isplate,

- 14,71 EUR od dana 01.07.2007. godine pa do isplate,

- 13,32 EUR od dana 01.08.2007. godine pa do isplate,

- 14,01 EUR od dana 01.09.2007. godine pa do isplate,

- 14,02 EUR od dana 01.10.2007. godine pa do isplate,

- 16,41 EUR od dana 01.11.2007. godine pa do isplate,

- 20,25 EUR od dana 01.12.2007. godine pa do isplate,

- 21,34 EUR od dana 01.01.2008. godine pa do isplate,

- 17,06 EUR od dana 01.02.2008. godine pa do isplate,

- 14,63 EUR od dana 01.03.2008. godine pa do isplate,

- 10,51 EUR od dana 01.04.2008. godine pa do isplate,

- 16,37 EUR od dana 01.05.2008. godine pa do isplate,

- 22,03 EUR od dana 01.06.2008. godine pa do isplate,

- 18,89 EUR od dana 01.07.2008. godine pa do isplate,

- 22,98 EUR od dana 01.08.2008. godine pa do isplate,

- 22,56 EUR od dana 01.09.2008. godine pa do isplate,

- 19,77 EUR od dana 01.10.2008. godine pa do isplate,

- 12,80 EUR od dana 01.12.2008. godine pa do isplate,

- 3,06 EUR od dana 01.06.2009. godine pa do isplate,

- 6,21 EUR od dana 01.07.2009. godine pa do isplate,

- 4,68 EUR od dana 01.08.2009. godine pa do isplate,

- 2,16 EUR od dana 01.09.2009. godine pa do isplate,

- 1,76 EUR od dana 01.10.2009. godine pa do isplate,

- 3,22 EUR od dana 01.11.2009. godine pa do isplate

sve po kamatnoj stopi i to, za razdoblje od 01.05.2007. do 31.12.2007. po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 31.07. 2015. sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

6.Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, Otplatni plan, Prijepis knjigovodstvene kartice, Zahtjev za kredit, Ponudu Automobili Lozić, Suglasnost radi naplate novčane tražbine, Zadužnicu, proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Posrednik d.o.o., izvršio uvid u pisano očitovanje vještaka, saslušao vještaka financijsko - knjigovodstvene struke, te saslušao tužitelja u svojstvu stranke.

7.Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovu tečajne razlike.

8.Uvidom u Ugovor o kreditu Ugovor o kreditu br. 528- 50-3455817 od 11.05.2006., potvrđen dana 11.05.2006. godine po javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka pod brojem OU-457/06, utvrđeno je da je navedenim ugovorom tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 37.549,55 CHF po srednjem tečaju Kreditora - tuženika na dan korištenja kredita.

Člankom 2. ugovora ugovorena je redovna kamata od 5,20 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (stavak 1). Kamata po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 18,00% godišnje, promjenjiva, i obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose, koje korisnik kredita duguje temeljem ovog ugovora, osim u slučaju kad je to zabranjeno prinudnim propisima.

Rok otplate kredita je 84 mjeseca (čl.4.)

Namjena kredita je kupnja novog automobila Peugeot (čl. 6 ugovora).

Člankom 7. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 30.09.2006. godine. Kredit se otplaćuje u korist računa banke navedenog u ugovoru. Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa banke.

9.Tužitelj GC, saslušan u svojstvu stranke izjavio je da misli da je bilo 2006. godine, odlučio se na kupovinu automobila, te je išao u auto kuću odabrati automobil. Odlučio se na automobil u auto kući Lozić, imao je 50.000,00 kuna za kupovinu automobila, a glede ostatka kupoprodajne cijene morao je podići kredit. Cijena automobila bila je oko 200.000,00 kuna. Koliko se sjeća auto kuća Lozić je imala poslovnu suradnju sa Raiffeisen bankom, a također je on imao račun kod te banke, tako da je otišao u poslovnicu Raiffeisen banke u Osijeku, u Ulici Hrvatske Republike, gdje je izrazio želju za podizanje kredita. Ponuđen mu je kredit u valuti CHF, pritom mu je rečeno da je to najstabilnija valuta, te nije upozoren na rizik tečaja CHF. Ugovor je pročitao. U ugovoru je bilo navedeno da je valuta CHF, te je također navedeno da je kamata promjenjiva, no međutim prema onome što mu je rečeno u banci valuta CHF je prema navodima djelatnika banke bila najpovoljnija , te mu je rečeno da se rata kredita neće značajno mijenjati. Da je znao da će se rata kredita značajno mijenjati, taj kredit sigurno ne bi uzeo. U vrijeme podizanja kredita bio je u mirovini. Nije imao privatnu firmu niti obrt. Kredit je isplaćen na račun auto kuće. Napominje da nakon što je u banci preuzeo ugovor išao je na ovjeru kod javnog bilježnika, te mu ni tamo nije ništa pojašnjavano. Kredit je otplaćen putem administrativne zabrane na njegovoj mirovini, tj. sam ga je otplatio. Kada su se počele rate povisivati, nije išao u banku radi toga, nego je nastavio podmirivati obveze po ovom kreditu. Povišenje rate kredita mu je prouzročilo financijske probleme. Prije odlaska u auto kuću J nije išao u druge banke raspitivati se o ovome kreditu. Sredstvima kredita kupio je automobil u auto kući Lozić te je taj automobil koristio za osobne potrebe. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika kada je sklopio ugovor o kreditu da li je bio zadovoljan uvjetima, tužitelj je izjavio da mu je to tada odgovaralo. U banci su mu rekli da je to najpovoljniji kredit i da je valuta CHF najpovoljnija valuta. Također je bio uvjeren da se kamata neće mijenjati, te da tečaj neće rasti. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je kod sklapanja ugovora razumio što znači valutna klauzula, tužitelj je izjavio da jeste ali nije očekivao da će se išta značajno mijenjati. Imao je povjerenja u banku. Kredit je uredno isplaćen. Nije imao poslovni udio u trgovačkom društvu, te kupnju automobila nije koristio za poreznu olakšicu (stranica 191 spisa).

10.Da bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Posrednik d.o.o., koji je u pisanom nalazu i mišljenju (stranica 122-150 spisa) naveo:

Visina preplaćenih mjesečnih anuiteta tužitelja GC JC po Ugovoru o kreditu broj 528-50-3455817 sklopljen 11. svibnja 2006. godine sa tuženikom Raiffeisenbank Austria d.d. po osnovu povećanja kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu na dan sklapanja Ugovora o kreditu počev od 10. travnja 2007. godine do kraja otplate kredita iznosi 1.200,62 EUR, te po osnovu povećanja tečaja u odnosu na tečaj na dan isplate kredita u razdoblju od 01. siječnja 2009. godine do kraja otplate kredita iznosi 4.218,93 EUR, odnosno sveukupno 5.419,55 EUR u kojim iznosima je oduzeto kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog.

Svakomjesečne razlike EUR-ima pobrojao je na stranicama 26. do 28. ovog pismenog nalaza i mišljenja.

Datumi uplata iskazani su u tabelarnom pregledu na stranicama 17. do 20. gdje je vidljivo da je tužitelj GC kasnio u plaćanju rata anuiteta.

10.1. U pisanom očitovanju od 3. rujna 2025. (stranica 163 spisa) vještak financijsko-knjigovodstvene struke je naveo da je da punomoćnik tuženika svojim podneskom od dana 01. rujna 2025. godine se očitovao navodeći da nije suglasan s istim u dijelu koji se odnosi na izračun preplaćenih iznosa odnosno razlike iznosa preplaćenih temeljem Ugovora o kreditu te iznosa izračunatih za slučaj da se kamata ugovorena kao promjenjiva nije mijenjao odnosno da se tečaj nije mijenjao. U svezi navedenog vještak je naveo da je pismeni Nalaz i mišljenje dao sukladno zadatku iz Rješenja suda te je isto pravna stvar. Dodatno tuženik ističe kako je propušteno u zasebnoj tablici iskazati tzv. negativne razlike te da u istom nisu vidljive. U pismenom Nalazu i mišljenju u tabelarnim pregledima iznesene su i negativne razlike ali napominje da je u Zaključku na stranici 29. istog naveo kako u utvrđenim iznosima je oduzeto razdoblje kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog.

10.2.Vještak Darijo Dumančić iz Posrednik d.o.o. saslušan na ročištu kod suda izjavio je da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja i pisanog očitovanja. U nalazu i mišljenju sukladno rješenju suda, dao je izračun preplaćenih iznosa po osnovu tečajne razlike s napomenom da u navedeni iznos su uključene stavke kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog. Izračun je dao na datume uplata. U konkretnom slučaju bilo je kašnjenja u plaćanju. Nakon što je vještak izvršio uvid u tužbeni zahtjev kako je postavljen u pisanom podnesku od 25. kolovoza 2025. godine izjavio je da je postavljen sukladno njegovom izračunu na datume uplata. Na pitanje vještaku da li je potraživanje po osnovu prigovora prijeboja kako je postavljeno u pisanom podnesku od 15. rujna 2025. postavljeno sukladno njegovom izračunu, vještak nakon što je izvršio uvid u navedeno je izjavio potvrdno, te napomenuo kao što je već ranije rekao da je prilikom izračuna tečajne razlike uzeo u obzir kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog (stranica 190 spisa).

11.Odredbom čl.322.ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

12.Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).

13.Temeljem odredbe čl.327. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl. 328. ZOO propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

14.Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka te ocjene svih izvedenih dokaza u smislu čl.8. ZPP, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o kreditu 11. svibnja 2006., koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku. Iz provedenih dokaza proizlazi da je u predmetni ugovor o kreditu unijeta formulacija glede promjenjive kamatne stope, koja buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva, niti razumljiva prosječnom potrošaču, niti iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelju na valjani i razumljiv način objašnjen postupak formiranja kamatne stope, a niti rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak, te je s obzirom na navedeno tužitelju kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze, te su stoga s obzirom na izloženo navedene odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne.

15.Glede dokaznog prijedloga tuženika za saslušanjem u svojstvu svjedoka javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu, sud navedeni dokazni prijedlog nije prihvatio s obzirom da javni bilježnik solemnizaciju vrši temeljem odredbe čl.59.st.2 te čl. 24,57 i 58 Zakona o javnom bilježništvu, što znači da za te isprave vrijedi presumpcija istinitosti dok se ne dokaže suprotno (VTS RH Pž-7129/13-4 od 13.06.2014.god.). Za napomenuti je da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje u svojstvu svjedoka djelatnika tuženika ŠC (stranica 113 spisa).

16.Nadalje, za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tužena u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka suda EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022.,objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).

17.S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne (čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. ZOO, te čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača - NN 96/03).

18.Dakle, odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.

19.Točkom 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene po kolektivnoj tužbi broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013. utvrđeno je da je tužena banka u razdoblju od 01.siječnja 2004. do 31.prosinca 2008.godine povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita kod sklapanja ugovora o potrošačkim kreditima koristeći ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o zasnivanju kreditnog odnosa.

20.Dakle, predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu, o predmetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije se pojedinačno pregovaralo, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj predmetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli definiranih od strane tuženika, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedenih odredbi.

21.Također je za navesti da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

22.Odredbom čl. 323. ZOO, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora,a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

23.S obzirom da je provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke čiji nalaz i mišljenje je sud prihvatio, jer je dan u skladu s pravilima struke i nepristrano, utvrđeno u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli preplatio iznos od 4.218,93 EUR, to je stoga sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju navedeni iznose sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate a kako je to navedeno u izreci čl.1115. ZOO; čl.29. ZOO). Naime, s obzirom da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tijekom otplate kredita nepoštene, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3.Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

24. U odnosu na navode tuženika da bi vještak u obavljanju vještačenja trebao uzeti u obzir i anuitete plaćene po tečaju nižem od onog na dan isplate kredita za navesti je da je vještak financijsko knjigovodstvene struke u pisanom očitovanju te saslušan kod suda izjavio da je u izračun uzeo u obzir kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog, te je tužitelj sukladno izračunu vještaka postavio tužbeni zahtjev.

25.U odnosu na navode tuženika kojima osporava tužitelju status potrošača, za navesti je da iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita – kupnja novog vozila Peugeot, te da je korisnik kredita (tužitelj) naznačen kao fizička osoba, dakle, izvan eventualne profesionalne djelatnosti ili djelatnosti slobodnog zanimanja, jer bi to moralo biti navedeno u sadržaju ugovora, s napomenom da je tužitelj saslušan u svojstvu stranke, te upozoren na dužnost kazivanja istine izjavio da mu je kredit bio potreban za kupnju automobila, da je kredit u cijelosti iskorišten u svrhu u koju je podignut, da u vrijeme podizanja kredita je bio u mirovini,nije imao privatnu firmu, niti obrt, niti kupnju automobila koristio za poreznu olakšicu, te je kredit sam otplatio putem administrativne zabrane na njegovoj mirovini. Stoga, s obzirom na izloženo nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu imao status potrošača, te sud nije provodio dokaze pribavom službenim putem podataka od Obrtnog registra, Trgovačkih sudova u RH i Ministarstva financija- Porezne uprave kako je to predložio tuženik (stranica 53 spisa),jer bi se time postupak samo nepotrebno odugovlačio (čl.3.ZZP/03; presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-344/2021-6 od 20.srpnja 2021.godine, presuda Županijskog suda u Puli broj Gž1098/2021-3 od 21.travnja 2022.).

26.U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

26.1.U konkretnom slučaju utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012.godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova (čl.392 ZOO/91;čl. 245.s.t.1. ZOO/05) od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12,dakle nakon 13. lipnja 2014. godine a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 19.svibnja 2021.godine, s napomenom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018.god.(Pž-6632/2017), pa s obzirom na navedeno prigovor zastare u odnosu na zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa tečaja nije osnovan (VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021.godine; VSRH Građanski odjel, Objedinjeno pravno shvaćanje broj: Su-IV-33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

27.Prigovor radi prijeboja u visini negativnih razlika koji je istakao tuženik nije osnovan jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za prijeboj. U konkretnom slučaju tužitelj kao ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu nije odgovoran za ništetnost citiranih ugovornih odredbi u dijelu o valutnoj klauzuli, već je tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kako je naprijed navedeno tj. zaključujući ugovore o kreditu korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi, te eventualna korist koju smatra da je izgubio zbog ugovaranja nepoštenih ugovornih odredbi i vlastitih obračuna ne može teretiti potrošača (čl.323.st.2. ZOO),pri čemu se napominje da se restitucijski zahtjev u ovom postupku temelji na pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite u kojem je utvrđeno da su tužena i ostale banke povrijedile prava potrošača tj. u tom postupku je upravo potrošačima a ne bankama pružena pravna zaštita od nezakonitih postupanja prilikom sklapanja ugovora o kreditu vezanih uz valutu CHF(Županijski sud u Varaždinu broj Gž-1216/2021-5 od 5.svibnja 2022.,Županijski sud u Vukovaru broj Gž-240/2023-3 od 26.listopada 2023.).

28.Tužitelj je u pisanom podnesku od 25.rujna 2025. (stranica 157 spisa) snizio tužbeni zahtjev za isplatu, što ima karakter povlačenja tužbe, čemu se tuženik nije protivio (stranica 164 spisa) ,te je stoga sud temeljem odredbe čl.193. ZPP donio rješenje kao u izreci (5.308,91 EUR - 4.218,93 EUR = 1.089,98 EUR).

29.Za navesti je da je tužitelj po provedenom vještačenju po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke postavio konačni tužbeni zahtjev u pisanom podnesku od 25. kolovoza 2025. (stranica 164 spisa),te iz iste činjenične osnove zahtijevao novčane iznose sukladno izračunu vještaka financijsko knjigovodstvene struke, pri čemu je snizio tužbeni zahtjev, te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl.191.st.2. ZPP (ŽS Rijeka Gž R-469/17-2). Za navesti je i to da s obzirom da je tužitelj o egzaktnoj visini svoje tražbine mogao saznati tek nakon provedenog vještačenja, da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl.190.st.2. ZPP (čl.39.,čl.117.st.2.ZID ZPP),kao i temeljem odredbe čl.190.st.3. ZPP jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama ( Zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 26.studenog 2021.godine broj:Su IV -162/2021 točka 4.).

30.Nakon što je tužitelj u pisanom podnesku od 25.kolovoza 2025. (stranica 157 spisa) snizio tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa tečaja za iznos od 1.089,98 EUR, tuženik je pravodobno troškovnikom zahtijevao naknadu troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva (stranica 160 spisa),te u konkretnom slučaju tuženiku pripada naknada troška temeljem odredbe čl.158 ZPP (ŽS u Rijeci GŽ- 826/2020-4 od 12.travnja 2023. toč. 8.2. obrazloženja).

30.1..Tuženik je imao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu (Tbr.8.t.1.)100 bodova, te za sastav pisanih podnesaka od 28.10.2021.,24.11.2021. 10.03.2022.i 01.09.2025. po Tbr.8.t.1. u visini od po 100 bodova, i trošak podneska od 27.01.2025. po Tbr.8.t.4. u visini od 25 bodova, te za zastupanje na ročištima kod suda dana 02.02.2022. i 09.,01.2025. po Tbr.9.t.1. u visini od po 100 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV – ukupno iznos od 1.875,00 EUR.

30.2.Od tako utvrđenog troška tuženiku pripada dio u postotku koji predstavlja razmjer između povučenog dijela tužbenog zahtjeva od 1.089,98 EUR u odnosu na dotadašnji ukupni tužbeni zahtjev od 5.308,91 EUR što iznosi 20,53%,te stoga tuženiku pripada naknada troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 384,94 EUR ( (čl. 158,čl.155 ZPP).

31.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a (čl.155 ZPP).

31.1.S obzirom na uspjeh u postupku tužitelju pripada naknada prouzročenog parničnog troška u ukupnom iznosu od 2.425,00 EUR,koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za:

sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1.)

sastav pisanih podneska od 19.10.2021.,10.11.2021,25.08.2025. i 17.09.2025. po Tbr.8.t.1. u visini od po 100,bodova,i za sastav pisanog podneska od 10.02.2024.

(Tbr.8.t.4.) u visini od 25 bodova,

te za zastupanja na ročištima kod suda dana 02.02.2022.,09.01.2025. i 14.11.2025. po Tbr.9.t.1. u visini od po 100 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV, troška vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke u iznosu od 300,00 EUR.

32 Prebijanjem troška tužitelja i troška tuženika s obzirom da se radi o istovrsnim i dospjelim novčanim potraživanjima naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.040,06 EUR (2.425,00 EUR - 384,94 EUR = 2.040,06 EUR).

33.Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl. 29. ZOO).

34.S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 12. siječnja 2026.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude i rješenja, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude i rješenja.

DOSTAVITI:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika