Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Pn-15/2025-17

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišiću u pravnoj stvari tužitelja KR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Zoran Šarić, protiv tuženika Generali osiguranje dioničko društvo, OIB 10840749604, Slavonska avenija 1B, 10000 Zagreb, po punomoćniku odvjetniku Zlatko Zvonarević radi naknade štete, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave u prisustvu punomoćnika parničnih stranaka, 12. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Generali osiguranje dioničko društvo, OIB 10840749604, Slavonska avenija 1B, 10000 Zagreb da tužiteljici KR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] plati na ime pretrpljene imovinske štete iznos od 5.204,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 12. siječnja 2026. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 480,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

III. Nalaže se tuženiku Generali osiguranje dioničko društvo, OIB 10840749604, Slavonska avenija 1B, 10000 Zagreb da tužiteljici KR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.472,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 12. siječnja 2026. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 27. ožujka 2025. tužiteljica zahtijeva naknadu imovinske štete u iznosu od 8.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja i troškovima postupka.

1.1. Tužbu obrazlaže navodom da je **.**.2024. HR upravljao vozilom reg oznake [registarska oznaka] te je radi neprilagođene brzine kretanja i uvjetima na cesti izgubio nadzor nad vozilom i prednjim dijelom vozila udario u kuću tužiteljice.

1.2. HR je imao sklopljenu policu osiguranja kod tuženika broj 321025449799. Tužiteljica se obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom koji zahtjev je tuženik cijenio kao osnovan ali ne priznaje visinu štete tužiteljici u cijelosti.

1.3. Tužiteljica je zatražila dvije ponude za popravak štete na kući i štetu cijeni na cca 8.000,00 eura.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže da ga sud odbije.

2.1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da se dana 08.12.2024.g. dogodio štetni događaj na način da je osiguranik tuženika HR čije je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] osigurano kod tuženika policom broj: [broj police] zbog neprilagođene brzine izgubilo nadzor te je prednjim dijelom udario u kuću tužiteljice zbog čega su nastala oštećenja na kući.

2.2. Tužiteljica je zatražila dvije ponude za popravak predmetnih oštećenja na kući i tuženiku se obratila s odštetnim zahtjevom koji je tuženik u cijelosti odbio platiti. Zbog navedenog, tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev u iznosu od 8.000,00 eur rad naknade imovinske štete na kući.

Tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan je iz razloga što predmetne ponude na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev nisu u skladu s stvarnom štetom koja je nastala u predmetnom štetnom događaju, a niti je izračun troškova popravka usklađen s stvarnim cijenama i količinama potrebnim da se šteta otkloni, odnosno da se kuća vrati u stanje prije štetnog događaja.

2.3. Tuženik smatra da su pojedine stavke u troškovniku ovih ponuda neosnovane i da su cijene i količine preuveličane pa je tako kod pripremnih radova sporna cijena postavljanja skele pri čemu tuženik smatra da cijena ne smije biti veća od 5 eura. Sporna je demontaža plinskog ormarića i cijevi pri čemu smatramo da novi ormarić nije potreban, već samo na popravak instalacija odlazi 100 eura, a stavka uklanjanja stiropora je uključena u druge prethodne stavke, odnosno radove. Također je potrebno osporiti demontažu limenih oluka i vraćanje istih nakon završetka radova jer se ti radovi podrazumijevaju pod stavkom priprema gradilišta, pa istu nije moguće obračunati. Sporne su i pojedine stavke za obnovu fasade a o čemu se tuženik očitovao odlukom od 21.01.2025.g.

2.4. Tuženik obavještava sud da je dana 30.01.2025.g. izvršio uplatu nespornog dijela štete u iznosu od 1.715,30 eur o čemu dostavljamo potvrdu u prilogu ovog podneska. Slijedom navedenog, zbog navedene uplate tužbeni zahtjev je očito neosnovan u iznosu od 1.715,30 eur.

2.5. Slijedom svega navedenog, smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i predlaže da ga sud odbije te da obveže tužiteljicu na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem: potvrda PP Vukovar od 9.12.2024., izvadak iz zemljišne knjige, ponuda broj 01-25-05 izrađena od ŠR, odgovor na prigovor, ponuda od obrta za građevinske usluge [obrt], nalog za isplatu 06-1725-10225684-18 od 30.1.2025., zapisnik o izvidu štete, fotografije str. 42-63, pismeni i usmeni nalaz i mišljenje građevinskog vještaka VR.

4. Predmet spora je naknada imovinske štete u iznosu od 5.684,70 eura sa zateznom kamatom.

5. Nesporno je među parničnim strankama da je dana **.**.2024. HR upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i da je zbog neprilagođene brzine kretanja i uvjetima na cesti izgubio nadzor nad vozilom i prednjim dijelom tog vozila udario u kuću tužiteljice koja se nalazi u [adresa] ulica Nova kč. br. [katastarska čestica], što potvrđuje izvadak iz zemljišne knjige str. 25 spisa. Nije sporno ni da je HR imao sklopljenu policu osiguranja kod tuženika broj 321025449799. Nastavno nesporno je i da je tuženik 30. siječnja 2025. izvršio uplatu nespornog dijela štete tužiteljici u iznosu od 1.715,30 eura, a što potvrđuje i nalog za isplatu na str. 40 spisa.

6. Sporna je među parničnim strankama visina štete kao i da li tužitelj može nakon zaključenja prethodnog postupka postaviti novi dokazni prijedlog radi utvrđivanja štete i visine na plinskim instalacijama.

7. Kao što je to vidljivo iz tužbe i zapisnika sa pripremnog ročišta od 5. rujna 2025. tužitelj je predložio građevinsko vještačenje radi utvrđivanja štete na predmetnoj kući i plinskim instalacijama. Na pripremnom ročištu sudac je postavio pitanje tužitelju da s obzirom da se u tužbi tvrdi da je osim fasade oštećen i plinski ormarić da li tu štetu može utvrđivati građevinski vještak i punomoćnik tužitelja se izjasnio da štetu na ormariću može utvrditi građevinski vještak. Naime, u usmenom nalazu i mišljenju sudski vještak VR se očitovala da utvrđivanje štete na plinskom ormariću ne ulazi u građevinsku struku i da nije utvrđivala konkretna oštećenja na ormariću jer ga nije otvarala i da izvana nije uočila oštećenja na ormariću. Još je navela da iz njenog iskustva zna da najčešće dođe do oštećenja ormarića i da ga je zbog toga potrebno mijenjati.

7.1. Ovaj sud prihvaća stajalište građevinskog vještaka da utvrđivanje štete na plinskom ormariću i instalacijama nije iz područja građevinske struke već strojarske i da takva šteta i njena visina se utvrđuje po vještaku strojarske struke, a ne po građevinskom vještaku.

7.2. Odredbom čl. 299. st. 1. Zakona o parničnom postupku- dalje ZPP propisano je da su stranke već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeva, predložiti dokaze za utvrđivanje iznesenih činjenica, te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nastavno st. 3. istog članka Zakona propisano je da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno st. 2. ovog članka neće uzeti u obzir.

7.3. Na održanom ročištu 1. prosinca 2025. ovaj sud je zaključio prethodni postupak i odredio da će se održati ročište za glavnu raspravu i potom nakon što je saslušan vještak tužitelj je predložio provođenje strojarskog vještačenja na okolnost oštećenja plinskog ormarića i plinskih cijevi čemu se tuženik usprotivio smatrajući da je tuženik prekludiran.

7.4. Sud je rješenjem odbio prijedlog tužitelja za strojarskim vještačenjem polazeći od pravnog shvaćanja da je tužitelj taj dokazni prijedlog trebao postaviti u tužbi, a najkasnije do zaključenja prethodnog postupka. Ovo tim više jer ga je sud upozorio na pripremnom ročištu da oštećenja na plinskom ormariću i cijevima bi trebalo provoditi po strojarskom vještaku međutim tužitelj je ostao kod svog prijedloga da se i ta šteta utvrdi po građevinskom vještaku. U konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi opravdavale prihvaćanje novog dokaznog prijedloga tijekom glavne rasprave jer je tužitelj mogao znati prije očitovanja građevinskog vještaka da štetu i visinu na plinskom ormariću i cijevima sud može utvrditi jedino po strojarskom vještaku, a ne i građevinskom. Neadekvatnim dokaznim prijedlogom ne mogu se utvrditi odlučne činjenice u parničnom postupku.

8. Na prijedlog tužitelja sud je odredio građevinsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku VR iz [adresa] iz čijeg nalaza i mišljenja je utvrdio:

- da je uslijed udara vozila u kuću nastala materijalna šteta u vidu oštećenja termo fasade na sjevernom i istočnom pročelju zgrade,

- da se troškovnik sastoji od pripremnih radova (dobava, postavljanje, skidanje i otprema vanjske fasadne skele) i demontaže postojećeg plinskog ormarića i plinskih instalacija na pročelju kuće, uklanjanju oštećenog dijela fasade, demontaže vertikalnih oluka, fasaderskih radova.

- da trošak izvođenja pripremnih radova i montaže iznosi 810,00 eura, limarski radovi 70,00 eura, fasaderski radovi 4.656,00 eura, uvećano za 25% PDV-a 1.384,00 eura, što daje iznos od 6.920,00 eura.

8.1. Kako je to naprijed navedeno sud nije prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka u dijelu da je šteta na plinskom ormariću i plinskim cijevima u visini od 377,00 eura jer se sam taj vještak očitovao da nije kvalificiran i stručan za to područje, a niti je utvrdio oštećenja. Stoga kako šteta na plinskom ormariću i plinskim instalacijama nije utvrđena po strojarskom vještaku iz čijeg područja je utvrđivanje štete i njene visine to u tom dijelu nije bilo moguće prihvatiti visinu iskazane štete u pismenom nalazu.

8.2. U vezi primjedbe tuženika da nije opravdano obnavljati cjelokupnu površinu sjeverne i istočne strane fasade, sud je iz usmenog nalaza i mišljenja vještaka utvrdio:

- Da nije moguće izrezati 5 kvadrata oštećene fasade i postaviti slojeve termoizolacije i svih slojeva, te navući završnu obradu istu kao što je postojeća. Razlika bi bila u granulaciji, boji, bio bi vidljiv rub spoja stare i nove žbuke. Nije moguće ponoviti istu boju, granulaciju i obradu. Mora se skinuti što je oštećeno ostali sloj fasade mora se zagletati da bi se doveo u ravnu plohu kako bi bio izjednačen sa ovih pet kvadrata i nakon toga se navlači završna žbuka na obje oštećene strane .

- Ista stvar se odnosi i na cokl kod kojeg je još teže postići ujednačenu površinu i boju.

- Osim toga sud je utvrdio da nije moguće napraviti fasadu bez izmicanja cijevi jer se to ne može fizički napraviti.

9. S obzirom da je građevinski vještak na stručan i objektivan način iskazao oštećenja na fasadi i coklu i visinu štete sud je u tom dijelu prihvatio nalaz i mišljenje. Slijedom navedenog rješenjem je odbio dokazni prijedlog tuženika za novim građevinskim vještačenjem jer je postojeći nalaz obrazložen i u istom nema kontradiktornosti.

10. Kako je šteta građevinskim vještačenjem utvrđena u visini od 6.920,00 eura, a tuženik je tužitelju nesporno isplatio iznos od 1.715,30 eura prije podnošenja tužbe to je sud naložio tuženiku naknadu štete u iznosu od 5.204,70 eura. Podneskom od 17. listopada 2025. tužitelj je smanjio visinu potraživanja na iznos od 5.684,70 eura pa kako je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 5.204,70 eura, valjalo je tužitelja odbiti za razliku od 480,00 eura.

11. Polazeći od nesporne činjenice da je tuženik kao osiguratelj pasivno legitimiran za naknadu imovinske štete na kući tužiteljice jer je neposrednom štetniku izdao navedenu policu osiguranja, za tuženika kao osiguratelja nastala je obveza prema trećim osobama koje nisu stranke tog ugovora, da im umjesto osiguranika, kad mu se obrati i ako su ispunjene sve pretpostavke isplati naknadu štete po čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. U ovom sporu ta treća osoba je tužiteljica koja je kao vlasnica predmetne kuće aktivno legitimirana da zahtjeva naknadu štete u dosuđenom iznosu.

12. Zatezna kamata na dosuđeni iznos teče od dana donošenja presude jer je tužitelj postavio takav zahtjev, a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

13. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.2.,. i čl. 164. ZPP-a. Obračun troškova prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a odvija se na način da se utvrđuje postotak s kojim je svaka stranka uspjela u sporu, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu oduzima se postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu i utvrđuje se razlika postotka. Sud utvrđuje svotu pojedinih radnji i svotu ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka i stranci koja je u većoj mjeri uspjela odmjerit će naknadu dijela ukupnih troškova. Za navesti je da sud nije dužan utvrđivati troškove stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu. Navedeno proizlazi i iz relevantne sudske prakse kad je u pitanju naknada troška kod djelomičnog uspjeha u sporu. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci Rev 366/2024-2 od 22.5.2024. na koju se poziva i u odluci Rev 1073/2024-2 od 18.9.2024. izrazio pravno shvaćanje koje glasi "Dakle, kada je tuženik osporavao osnov i visinu zahtjeva, ako je tužbeni zahtjev makar i djelomično usvojen tada se ima smatrati da je tužitelj glede osnove zahtjeva (X) uspio u omjeru od 100%, a glede visine zahtjeva (Y) omjer uspjeha u sporu uzima se prema konačno postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (Z1=X+Y: 2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (Z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika (Z1-Z2).“.

VPS je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu 5.684,70 eura i tužitelj je u pogledu visine uspio u omjeru od 91,55%, a u pogledu pravne osnove spora 100%, pa kad se ukupan iznos od 191,55 podjeli sa 2 dobije se omjer od 95,76%, dok je tuženik uspio u omjeru od 4,24%. Potom je sukladno naprijed navedenom potrebno umanjiti omjer uspjeha tužitelja za omjer uspjeha tuženika te se dobije omjer od 91,52% po kojem tužitelj polaže pravo na naknadu troška.

Tužitelj zastupan po punomoćniku odvjetniku imao je trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, pristupa na ročište 5.9.2025. iznos od 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 17.10.2025. iznos od 200,00 eura, sastav ostalog podneska od 26.11.2025. iznos od 50,00 eura, ročište 1.12.2025. iznos od 200,00 eura, ukupno 850,00 eura, PDV 212,50 eura, ukupno 1.062,50 eura x91,52%=972,40 eura. Sud je tužitelju priznao trošak vještačenja u cijelosti u iznosu od 500,00 eura jer bez istog nebi niti djelomično uspjela u sporu.

Ukupan trošak tužitelja je 1.472,40 eura.

Na dosuđeni trošak tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana presuđenja temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Sud tužitelju nije priznao trošak očevida jer isti nije zakazan od strane suda 7. listopada 2025. Osim toga vještak se očitovao da je punomoćnik tužiteljice došao u trenutku kada je vještak odlazio nakon što je prethodno izvršio fotografiranje i uzimanje mjera, dakle, punomoćnik tužitelja nije nazočio navedenoj radnji vještaka. Tužitelju ne pripada niti trošak sudske pristojbe na tužbu jer istu nije platila, a obveznik je plaćanja u trenutku podnošenja tužbe. Tužitelju ne pripada niti trošak sudske pristojbe na presudu. Prema čl. 4.t. 4. Zakona o sudskim pristojbama obveza plaćanja sudske pristojbe na presudu nastaje u trenutku dostave presude stranci. Pravo na naknadu troškova postoji samo za stvarno učinjene izdatke, a ne za one koji nisu plaćeni. U istovjetnoj pravnoj stvari takva je i relevantna sudska praksa npr. Rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž-923/2025 od 22.10.2025. i brojne druge odluke. Za napomenuti je da tužiteljica temeljem priloženog rješenja Ministarstva obrane str 4-5 spisa nije oslobođena plaćanja pristojbe temeljem čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama jer je prema priloženom rješenju invalidnost priznata ŽR i nije vidljivo u kojem odnosu je ista sa navedenom osobom, a niti da je navedena osoba npr. supruga ili dijete branitelja smrtno stradalog, nestalog ili zatočenog u Domovinskom ratu, na temelju odgovarajuće isprave.

Konačno tužiteljici ne pripada niti trošak goriva punomoćnika tužitelja za tri puta odnosno puta na relaciji [adresa] u zatraženom iznosu od 136,80 eura jer nije riječ o nužnom trošku. Naime, prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Stranka ima pravo birati punomoćnika ali trošak tog izbora kad je izabran punomoćnik koji nije iz [adresa] ne može pasti na suprotnu stranu s obzirom da u [adresa] postoji više odvjetnika, te nije riječ o nužnom trošku.

U Vukovaru,12. siječnja 2026.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku odvjetniku Zoran Šarić

2. Tuženiku po punomoćniku odvjetniku Zlatko Zvonarević