Poslovni broj: Us I-1246/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Krka odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krka & Krka d.o.o. Split, Starčevićeva 13, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, u predmetu izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2025., a objavljene 12. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-05/23-26/148, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 2. travnja 2024., kao i poništenje rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje Klasa: UP/I-361-03/13-04/1895, Urbroj: 2181-1-10-3/26-23-5 od 3. ožujka 2023., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-05/23-26/148, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 2. travnja 2024., odbijena je žalba LK, ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, Klasa: UP/I-361-03/13-04/1895, Urbroj: 2181-1- 10-3/26-23-5 od 3. ožujka 2023.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje Klasa: UP/I-361-03/13-04/1895, Urbroj: 2181-1-10-3/26-23-5 od 3. ožujka 2023. odbijen je zahtjev LK za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nezakonito izgrađene zgrade izgrađene na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći:

- da je podnio zahtjev kojim traži legalizaciju manjeg objekta koji je izgrađen na kat. čest. zem [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],

- da je uz zahtjev priložio tri primjerka geodetske snimke izvedenog stanja, oznake 36/215 koju je izradio ovlašteni inženjer geodezije ŠK,

- da je uz zahtjev podnio tri primjerka snimke izvedenog stanja oznake 1/15-A koju je izradio ovlašteni inženjer Arhitekture ŽK,

- da je navedena nekretnina označena sa kat. čest. zem [katastarska čestica] (sudske oznake čest. zem [katastarska čestica] ZU 18217 K. O. [katastarska općina], površine 932 m[2] , u naravi oranica) u privatnom vlasništvu, odnosno u vlasništvu podnositelja zahtjeva BK za cijelo,

- da su i susjedne parcele u privatnom vlasništvu, te su iste uređene za obavljanje poljoprivrede, te da nikada to nije bila šuma, a što se može utvrditi uvidom na licu mjesta,

- da je nekretnina u površini od 932 m[2] u višestoljetnom vlasništvu predaka LK, te da je ista bila nacionalizirana u periodu od 1945.god. do 1990.god., a da je na istom zemljištu upisano pravo korištenja u korist LK,

- da je LK ostao upisan i u katastru, kao korisnik navedenog zemljišta,

- da je ukinuto društvo vlasništvo, te da je LK ukidanjem društvenog vlasništva ponovo upisan kao vlasnik iste nekretnine u B listu - Vlastovnici,

- da je LK isključivi vlasnik navedene nekretnine, a što da se može utvrditi pregledom izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu upisane u ZU 18217 K. O. [katastarska općina], time da je ista nekretnina označena da u naravi predstavlja oranicu,

- da je navedeno zemljište poljoprivredno zemljište, a da je LK na istom zemljištu sagradio objekt ukupne bruto površine 16,06 m[2] te da se radi o poljskoj kućici bruto površine 16,06 m[2] koja služi za spremanje potrebnog pribora i alata za obradu zemljišta(traktora, kosilice, poljoprivrednih alata itd..),

- da je navedeni objekt bio nužan kako bi se navedeno zemljište moglo normalno koristiti,

- da je neosnovano da bi se navedena nekretnina nalazila u Park šumi Marjan, koja da je udaljena više od 200 m od predmetnog zemljišta,

- da na cijelom dijelu južne padine Marjana nema šume i da navedene nekretnine ne predstavljaju šumsko zemljište, niti da se nalazi u Park šumi Marjan,

- da se za navedeni objekt, s obzirom na njegovu upotrebu, ne može odnositi zabrana gradnje, jer da se radi o objektu koji je izgrađen za potrebe obrađivanja navedenog zemljišta te da se bez izgrađenog objekta ne može navedeno zemljište obrađivati, a niti koristiti. Slijedom navedenog tužitelj smatra da se tijelo prvog stupnja u obrazloženju pobijane odluke pogrešno poziva na odredbe čl. 6. st. 1. podstavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, jer da se navedeni objekt ne nalazi u Park šumi Marjan, a što da se može utvrditi pregledom dokaza koji se nalaze u spisu, te pregledom katastarskih mapa koje je u prilogu dostavio.

3.1. Nadalje navodi da su granice Park-šume Marjan utvrđene temeljem rješenja Zavoda za zaštitu Prirode – Zagreb, broj: 200-3-1964 od 16.12.1964.godine i rješenjem Skupštine Općine Split, broj: 01-11930/1-88 od 29.12.1988. godine. Da je Republika Hrvatska naknadno donijela Zakon o zaštiti Prirode (NN 80/13) temeljem i kojeg Zakona da je Splitsko-dalmatinska županija trebala utvrditi granice Park-šume Marjan, te da je temeljem odredbe čl. 240. st. 2. Zakona o zaštiti Prirode, Splitsko- dalmatinska županija trebala osnovati javnu ustanovu i uskladiti njeno ustrojstvo, djelatnost i opće akte s odredbama navedenog zakona u roku od 120 dana od dana stupanja na snagu navedenog zakona. Ističe da su danas postojeće granice Park- šume Marjan utvrđene temeljem Zakona koji su bili na snazi u vrijeme bivše SFRJ, a koji zakoni da su prestali važiti, a što da je vidljivo iz mišljenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usoz-95/19-55 od 26.11.2019.godine. Zbog navedenog, da je Splitsko-dalmatinska županija trebala na temelju Zakona o zaštiti prirode, koji su doneseni u Republici Hrvatskoj utvrditi stvarne granice Park-šume Marjan. Slijedom navedenog, a budući da Splitsko-dalmatinska županija nije uskladila granice Park- šume Marjan, niti da je osnovala javnu ustanovu za upravljanje Park-šumom Marjan, a sve prema naprijed navedenom Zakonu o zaštiti Prirode, da su stoga vlasnici zemljišta na Marjanu podnijeli zahtjev Splitsko-dalmatinskoj županiji da postupi po navedenom zahtjevu, a što da je vidljivo iz zahtjeva od 03.10.2023.godine, koji je u prilogu dostavio. Nadalje navodi da Splitsko-dalmatinska županija nije u propisanom roku postupila po navedenom zahtjevu, te da je stoga udruga Vlasnici zemljišta na Marjanu podnijela tužbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske koji se proglasio nenadležnim, a što da je vidljivo iz rješenja UsII-205/23-2 od 28.11.2023. godine, te spis ustupio Upravnom sudu u Splitu koji je donio rješenje broj 15 UsI-3374/23-4 od 18. siječnja 2024. godine kojim je odbačena tužba tužitelja jer je podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora, a protiv kojeg rješenja da su Vlasnici zemljišta na Marjanu podnijeli žalbu od 31. siječnja 2024.godine, koja da još uvijek nije riješena. Slijedom navedenog, predlaže da Sud usvoji tužbu te poništi rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I- 361-03/13-04/1895, URBROJ: 2181-1-10-3/26-23-5 od 03.03.2023.god. i rješenje tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Klasa: UP/II-361-05/23-26/148, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 02. travnja 2024.godine.

4. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu od 1. srpnja 2024. naveo kako u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 12. prosinca 2024. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, zamjenica opunomoćenika tužitelja u cijelosti je ustrajala u navodima tužbe i tužbenog zahtjeva.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu te svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

7. Zamjenica opunomoćenica tužitelja je popisala i zatražila naknadu troškova upravnog spora.

8. Tužba tužitelja nije osnovana.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja KLASA: UP/II-361- 05/23-26/148, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 2. travnja 2024.

10. Među strankama je sporno je li prvostupanjskim rješenjem Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, Klasa: UP/I-361-03/13-04/1895, Urbroj: 2181-1-10-3/26-23-5 od 3. ožujka 2023. pravilno i zakonito odbijen zahtjev LK za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nezakonito izgrađene zgrade izgrađene na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11. Među strankama je isključivo sporno nalazi li se predmetna nekretnina u zoni javnih zelenih površina PŠ-Park šume Marjan za koju vrijede odredbe čl. 15. GUP- a Grada Splita.

12. Odredbom čl. 15. GUP-a Grada Splita kao mjerodavnog dokumenta prostornog uređenja određeno je da je Park-šuma Marjan (PŠ) šuma posebne namjene čije su funkcionalno oblikovane karakteristike određene prirodnim obilježjima. Park-šuma se oblikuje kao parkovna površina, a gospodarenjem se zadržava njihova izvanredna struktura šume, uz mogućnost opremanja samo onim sadržajima koji će od opće korisnih funkcija šume imati naglašenu rekreativnu funkciju. Površina park- šume koja će se uređivati i razinu opremanja određuje tijelo nadležno za upravljanje park-šumom i za zaštitu posebno vrijednih i zaštićenih dijelova prirode na području grada. Moguće intervencije na prostoru gradske Park-šume Marjan određene su Programom gospodarenja Park-šumom Marjan, propisanim prostornim planom područja posebnih obilježja, provedbenim dokumentima prostornog uređenja i urbanim pravilima iz te odluke. Na rubnim dijelovima u Park-šumu su uključene šumske i zelene površine koje nisu u funkcionalnom režimu zaštite, ali s Park-šumom čine funkcionalnu cjelinu.

13. Odredbom članka 6. stavka 1. podstavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", br. 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNI -a) propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površine izvan građevinskog područja u nacionalnom parku, parku prirode, regionalnom parku, park šumi, strogom rezervatu, posebnom rezervatu, spomeniku prirode i spomeniku parkovne arhitekture, osim zgrade izgrađene u skladu s prostornim planom i zgrade izgrađene unutar tradicijske naseobine određene prostornim planom područja posebnih obilježja ili drugim prostornim planom.

14. Među strankama nije sporno da se predmetna građevina i to nezakonito izgrađena zgrada na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koje je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, nalazi izvan građevinskog područja.

15. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kao to isti neosnovano smatra već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno promijenjeno materijalno pravo, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

16. Nezakonito izgrađena zgrada je zgrada koja nije izgrađena u skladu s važećim prostornim planom ili bez potrebnog odobrenja za građenje, a ne može se ozakoniti ako se nalazi na području koje je prema prostornom planu određeno kao površina izvan građevinskog područja, uključujući nacionalne parkove, parkove prirode, regionalne parkove i slične zaštićene zone.

17. Izvedeno stanje je pravni termin koji se odnosi na postupak ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada. Prema zakonu, nezakonito izgrađena zgrada može biti ozakonjena ako se nalazi na određenom području koje nije obuhvaćeno određenim prostornim planom, kao što su nacionalni parkovi, parkovi prirode, rezervati i slično. Međutim, u ovom slučaju, predmetne građevine za koje je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju se nalaze se u zoni javnih zelenih površina, što je zapreka za ozakonjenje prema zakonu, iz kojeg razloga je i odbijen tužiteljev zahtjev.

18. Iz stanja i sadržaja spisa te spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu nespornim proizlazi:

- da je uvidom u digitalnu ortofoto karte u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. utvrđeno da je stambena zgrada za koju je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju vidljiva,

- da je uvidom u priloženu dokumentaciju i važeću prostorno plansku dokumentaciju utvrđeno da predmetna građevina za koju je podnesen zahtjev za legalizaciju, nalazi u granicama obuhvata Generalnog urbanističkog plana Grada Splita (Službeni glasnik Grada broj: 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14 i 55/14 - pročišćeni tekst), izvan građevinskog područja, u zoni javnih zelenih površina, PŠ - Park šuma Marjan, za koju vrijede odredbe članka 15. GUP-a Grada Splita;

- da je Zaključkom od 16. rujna 2016. podnositelj zahtjeva, ovdje tužitelj, pozvan da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima važnim za donošenje rješenja o izvedenom stanju u skladu s odredbom čl. 30. ZUP-a;

- da se tužitelj očitovao podneskom od 4. listopada 2016. godine u kojem u bitnome navodi da je podnio molbu za donošenje rješenja nakon donošenja novog GUP-a grada Splita čija će se javna rasprava održati 5. i 6. listopada 2016. godine, a usvojiti krajem 2016. godine, međutim koji navodi nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

19. Dakle, slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja te posebno cijeneći nespornu činjenicu da je područje Park-šume Marjan površina zaštićene prirodne vrijednosti već prema rješenju iz 1964. godine, to se tužbeni navodi tužitelja u cijelosti ocjenjuju neosnovanim.

20. Pored navedenog, valja istaći da Prostorni plan područja posebnih obilježja za predmetnu lokaciju nije donesen do današnjeg dana, a prostornim planovima na relevantne datume ( koji je važio na dan stupanja na snagu Zakona o postupanju iz 2012. g. (kolovoz 2012. g.), na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju i na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju) nije na predmetnoj lokaciji određena tradicijska naseobina.

21. U odnosu na navedeno valja istaći da Prostorni plan područja posebnih obilježja za predmetnu lokaciju nije donesen do današnjeg dana, a prostornim planovima na relevantne datume (koji je važio na dan stupanja na snagu Zakona o postupanju iz 2012. g. (kolovoz 2012. g.), na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju i na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju) nije na predmetnoj lokaciji određena tradicijska naseobina. Stoga se predmetne građevine ne mogu zakoniti jer se ne radi o tradicijskoj naseobini.

22. Utvrđenje da predmetna zgrada za koju tužitelj traži izdavanje rješenja o izvedenom stanju, nije izgrađena u skladu s prostornim planom, nespornim proizlazi iz činjenice da je tužitelj želi ozakoniti, jer u protivnom takav zahtjev ne bi ni podnosio, a što proizlazi i priložene arhitektonske snimke iz koje proizlazi da nije ishođena nikakva dozvola, te iz činjenice da GUP (i to verzije GUP-a važeće na sva tri prethodno navedena relevantna datuma) sadrži odredbu čl. 47. koja, između ostalog, propisuje:

Izgrađene građevine nakon 1968. godine i bez građevne dozvole, kao i sva odstupanja od građevne dozvole ili naknadne nelegalne dogradnje i nadogradnje moraju se uklanjati po dinamici, koja će biti utvrđena u Programu mjera za unapređenje stanja u prostoru Grada Splita te je navedenim člankom zabranjena gradnja stambenih građevina unutar predmetnog područja.

23. Dakle, slijedom navedenog nespornog utvrđenja da se ne radi o zgradi koja je izgrađena u skladu s prostornim planom, niti da se radi o zgradi izgrađenoj unutar tradicijske naseobine određene prostornim planom područja posebnih obilježja ili drugim prostornim planom, tužbeni navodi tužitelja nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

24. Pored svega naprijed navedenog, valja istaći da građevine koje se nalaze u području Park-šume Marjan i koje su izgrađene prije 15. veljače 1968. ili imaju valjana odobrenja za građenje koje su ishodovali u vrijeme kada se predmetno područje nalazilo u građevnoj zoni, kasnijim izmjenama prostorno planskog uređenja ne „gube“ svoju ozakonjenost. Drugim riječima, legitimno očekivanje tužitelja zadržava se na činjenici da će zgrade koje su izgrađene prema odgovarajućim aktima za gradnju, svoju zakonitost zadržati nakon nastalih promjena prostorno planskog uređenja, međutim to ne znači da takva očekivanja može imati i za zgrade, odnosno zahvate koji nisu usklađeni s prostornim uvjetima na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju, radi čega u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja kako to isti neosnovano smatra. Navedeno pravno shvaćanje izračeno je i u presudi ovog suda posl. br. UsI-961/2023-6 od 15. rujna 2023. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda RH posl. br. Usž-241/2024-3 od 16. svibnja 2024.

25. Pored navedenog, valja istaći da je neosnovan tužbeni navod tužitelja da odluka povodom zahtjeva Udruge Vlasnika zemljišta na Marjanu od 3. listopada 2023. za usklađenje granice Park šume Marjan s važećim propisima Republike Hrvatske, koji se vodi u predmetu pred ovim sudom pod posl. br. Us I-3374/2023 radi šutnje uprave, predstavlja prethodno pitanje za rješenje ovog upravnog spora.

26. Ovo stoga što je pravomoćnim rješenjem ovog suda posl br. UsI- 3374/2023-4 od 18. siječnja 2024. odbačena tužba tužitelja Udruge Vlasnika zemljišta na Marjanu, protiv tuženika Splitsko - dalmatinske županije, radi šutnje uprave, jer je podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Visokog upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj Usž- 1820/2024-2 od 13. lipnja 2024.

27. U odnosu na navedeno, također valja istaći da Prostorno planski uvjeti, njihove izmjene i granice nisu od utjecaja kod ocjene zakonitosti ovdje osporavanog rješenja, jer jedinice lokalne samouprave svojim općim aktima samostalno odlučuju o prostornom uređenju područja svoje nadležnosti, čija se zakonitost može ispitivati samo pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske (članak 12. stavak 3. točka 2. ZUS). Naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo je i u recentnoj upravnosudskoj praksi i to u odluci ovog suda pos. br. UsI-1792/2023-6 od 15. prosinca 2023. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj Usž-1801/2024-3 od 10. rujna 2024. Stoga ni postupak koji su drugi vlasnici nezakonito izgrađenih zgrada na tom području pokrenuli pred Upravnim odjelom za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije Splitsko – dalmatinske županije (radi usklađivanja Park šume Marjan s važećim propisima) nije prethodno pitanje koje bi utjecalo na donošenje pravilne i na zakonu osnovane presude. Zakonitost osporavanog rješenja ocjenjuje se prema prostorno planskim uvjetima u vrijeme podnošenja zahtjeva pa se legitimno očekivanje ozakonjenja nezakonito izgrađene zgrade ili njezinih dijelova može odnositi samo na zahvate koji su usklađeni s prostornim uvjetima na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je u pravomoćnoj presudi ovog suda posl. br. UsI-1792/2023-6 od 15. prosinca 2023. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda RH u Zagrebu posl. br. Usž-1801/2024-3 od 10. rujna 2024.

28. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

29. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

30. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl.147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 12. siječnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

1. tužitelju po opunomoćeniku

- tužitelja pozvati na plaćanja pristojbe za tužbu i za presudu, po pravom.

2. tuženiku

3. tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

4. u spis

5. kal. do 16.02.2026.