REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 15, 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-24/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ramoni Karakaš- Kovačević, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d. d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 2. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, nakon javne objave presude 12. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d. d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 da isplati tužiteljici FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade štete ukupan iznos od 1.718,00 eura (slovima: tisuću sedam stotina osamnaest eura) i to:

- na ime razlike neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 1.453,48 eura (slovima: jednu tisuću četiri stotine pedeset tri eura četrdesetosam centi ) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. prosinca 2024. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana,

- na ime razlike imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege iznos od 40,00 eura (slovima: četrdeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, tj. 12. siječnja 2026. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana,

- na ime razlike imovinske štete zbog troškova prijevoza kod liječnika iznos od 210,00 eura (slovima: dvije stotine deset eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. prosinca 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana,

- na ime obračunate zakonske zatezne kamate na naknadno isplaćen iznos od 800,00 eura, iznos od 14,52 eura (slovima: četrnaest eura pedeset dva centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. ožujka 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d. d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužiteljici FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu 2.106,41 eura eura (slovima: dvije tisuće sto šest eura četrdeset jedan centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, tj. 12. siječnja 2026. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika 3. veljače 2025. podnijela tužbu radi naknade štete. U tužbi u bitnome navodi da se dana 1. kolovoza 2024. dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužiteljica pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu. Tužiteljica se nalazila kao putnik u osobnom automobilu reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao osiguranik tuženika.

1.1. Tužiteljica navodi da je u predmetnom štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede zbog kojih je pretrpjela neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to zbog pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha, imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege i troškova odlaska kod liječnika. Tužiteljica je zadobila slijedeće ozljede: St. post dystensionis vert.cervicalis a.d VII Contusio vert.lumbo- sacralis. Dalje navodi da ju je odvezla hitna pomoć te da je pregledana na hitnom prijemu Opće bolnice dr. Josip Benčević gdje je je liječena po specijalisti neurokirugu, fizijatru te je podvrgnuta RTG snimanju.

1.2. Dalje navodi da je odlazila na fizikalne terapije od 23. rujna 2024. do 4. listopada 2024. te da i danas ima povremene bolove zbog čega koristi ponekad i tablete za bolove te vježbe kod kuće.

1.3. Tužiteljica navodi da je odlazila iz [adresa] u [adresa] kod liječnika i na fizikalne terapije ukupno 16 puta, da je udaljenost između [adresa] i [adresa],9 km u jednom smjeru, odnosno 33,8 km u oba smjera te da ju je uvijek netko morao voziti automobilom u [adresa]. Tužiteljica stoga na ime troškova prijevoza potražuje od tuženika iznos od 15,00 eura za svaki odlazak liječniku što ukupno iznosi 240,00 eura.

1.4. Tužiteljica potražuje od tuženika na ime pretrpljenih bolova iznos od 1.900,00 eura, na ime pretrpljenog straha 1.300,00 eura, na ime tuđe pomoći i njege 300,00 eura te na ime troška prijevoza kod liječnika 240,00 eura, što ukupno iznosi 3.740,00 eura.

1.5. Tužiteljica navodi da je tuženiku uputila odštetni zahtjev te da joj je tuženik na ime cjelokupne štete isplatio iznos od 1.376,52 eura i to na ime neimovinske štete 1.246,52 eura, tuđe pomoći i njege 100,00 eura, imovinske štete 30,00 eura. Tužiteljica smatra da isplaćeni iznos nije primjeren šteti koju je pretrpjela pa potražuje razliku neimovinske štete u iznosu od 1.953,48 eura, razliku tuđe pomoći i njege u iznosu od 200,00 eura i razliku troškova prijevoza 210,00 eura, a tužbeni zahtjev će urediti nakon provedenog medicinskog vještačenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje kao nespornu činjenicu da se dana 1. kolovoza 2024. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti temeljem članka 22. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

2.1. Dalje navodi da se iz navoda u tužbi i dokumentacije koja priloži tužbi može utvrditi da je osiguranik tuženika djelomično odgovoran za nastalu prometnu nezgodu u kojoj je tužiteljica kao putnica zadobila tjelesne ozljede opisane u dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji te da sud iz isprava priloženih u predmetu može izvesti zaključak da je u predmetnoj nezgodi sudjelovao osiguranik tuženika RM koja je upravljala vozilom osiguranim kod tuženika.

2.2. Tuženik navodi da je tužiteljica u štetnom događaju kao putnik u vozilu zadobila tjelesnu ozljedu i to istegnuće mišića vrata, dakle laku tjelesnu ozljedu. Aktivno liječenje tužiteljice započelo je na dan štetnog događaja, a da li je liječenje završeno tuženiku nije poznato. Tuženik navodi da ovu činjenicu treba utvrditi saslušanjem vještaka medicinske struke koji bude vještačio u ovoj pravnoj stvari te od njega zatražiti da navede da li je liječenje završeno i kada je isto završeno jer je navedeno od utjecaja na tijek zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu.

2.3. Nadalje, navodi da je dana 31. siječnja 2022. godine isplatio tužiteljici nesporni iznos s osnova neimovinske štete u iznosu od 1.376,52 eura, od čega iznos od 1.246,52 eura s osnova neimovinske štete, te iznos od 100,00 eura s osnova tuđe pomoći i njege te iznos od 30,00 eura s osnova imovinske štete.

2.4. Osporava potraživanje tužiteljice s osnova neimovinske štete i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege po visini, osporava potraživanje tužiteljice s osnova troškova prijevoza kod liječnika jer o navedenom nisu dostavljeni dokazi. Osporava i zakonsku zateznu kamatu na neimovinsku štetu od dana 5. prosinca 2024. jer nije poznato kada je završeno liječenje tužiteljice.

2.5. Zaključno, predlaže odbiti tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom preko primjerenog iznosa te ga obvezati da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. Tužiteljica je podneskom od 20. ožujka 2025. uredila tužbeni zahtjev nakon što je tuženik na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja, dana 17. ožujka 2025. izvršio uplatu iznosa od 800,00 eura čime je isplatio tužiteljici s osnova neimovinske štete ukupan iznos od 2.046,52 eura (1.246,52 eura + 800,00 eura).

3.1. Tužiteljica smatra da isplaćeni iznos s osnova neimovinske štete nije primjeren šteti koju je pretrpjela pa potražuje razliku neimovinske štete u iznosu od 1.153,48 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3.2. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je postavila konačni tužbeni zahtjev podneskom od 16. listopada 2025.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je u skladu sa odredbom članka 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP), izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu te je ista pročitana i to: odštetni zahtjev tužitelja (str.6-7spisa), potvrda RH MUP Pu brodsko-posavske, Postaj prometne policije Slobodnica od 6. rujna 2024. (str.8-9), medicinska dokumentacija (str.10-17), potvrda o udaljenosti na relaciji [adresa] (str. 18 spisa), obrazložena ponuda tuženika po odštetnom zahtjevu (str.21-22), obračun kamata (str.32), zdravstveni karton tužiteljice (str.40, priložen na dvd mediju), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. prim. dr.sc. Ive Matića, dr. med. od 7. listopada 2025. (str.47-48) te iskaz vještaka Ive Matića saslušanog na glavnoj raspravi 18. ožujka 2025. (str.67-71). U dokaznom postupku saslušana je tužiteljica FM kao stranka u svrhu dokazivanja (str. 67-71spisa).

4.1. Daljnje dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

4.2. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete proizašle iz štetnog događaja od 1. kolovoza 204. kada je došlo do prometne nezgode u kojoj je tužiteljica pretrpjela lake tjelesne ozljede.

5.1. Između stranaka nisu sporne činjenice i okolnosti nastanka štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika stoga iste nije potrebno posebno obrazložiti. Premda tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava visinu tužiteljeva zahtjeva kako s osnova imovinske tako i s osnova neimovinske štete, ipak nakon podnošenja tužbe vrši uplatu na ime naknade štete tužitelju pa proizlazi da je između stranaka sporna isključivo visina tražbine tužiteljice u preostalom iznosu nakon isplate nespornog dijela štete.

5.1. Budući je između stranaka sporna visina štete, to je radi utvrđenja opsega i visine nastale štete tužitelju provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Prof. prim. dr. sc. Ivi Matiću, dr. med. iz [adresa].

6. Provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je tužiteljica u prometnoj nesreći koja se dogodila 1. kolovoza 2024. pretrpjela lake tjelesne ozljede koje se uzročno-posljedično mogu povezati s predmetnim štetnim dogadajem. Uvidom u medicinski spis liječnik vještak utvrđuje da je liječenje navedenih ozljeda tužiteljice završeno 27. studenog 2025. godine. Tužiteljica je pretrpjela bolove jakog intenziteta 7 dana, bolove srednjeg intenziteta 15 dana, povremene bolove srednjeg intenziteta 30 dana te povremene bolove slabijeg intenziteta 60 dana. Pretrpjela je kratkotrajni i intenzivan primarni strah, sekundarni strah jakog intenziteta 2 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta 7 dana i sekundarni strah slabog intenziteta 15 dana. Imała je potrebu za tuđom njegom i pomoći 1 tjedan po 2 sata dnevno, te 2 tjedna po 1 sat dnevno. Na osnovi tjelesne ozljede nema naruženja niti urnanjenja opće životne aktivnosti.

6.1. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi te je u skladu s istim uredio tužbeni zahtjev podneskom od 16. listopada 2025.

6.2. Sukladno nalazu i mišljenju liječnika vještaka, uzevši u obzir Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, trajanje i intenzitet liječenja te odlaske na fizikalnu terapiju tužiteljica navodi da od tuženika potražuje s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 3.500,00 eura, od čega na ime pretrpljenih bolova potražuje iznos od 2.200,00 eura, na ime pretrpljenog straha potražuje iznos od 1.300,00 eura, s osnova imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 140,00 eura te s osnova imovinske štete za troškove prijevoza iznos od 240,00, što ukupno iznosi 3.880,00 eura.

6.3. S obzirom da je tuženik tužiteljici isplatio neimovinsku štetu u iznosu 2.046,52 eura, tuđu pomoć i njegu 100,00 eura te trošak prijevoza 30,00 eura, tužiteljica potražuje razliku neimovinske štete u iznosu od 1.453,48 eura i razliku imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 40,00, razliku imovinske štete na ime troškova prijevoza u iznosu 210,00 eura te obračunatu zakonsku zateznu kamatu obračunatu na iznos od 800,00 eura u iznosu 14,52 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja zahtjeva za njezinu isplatu odnosno od 20. ožujka 2025. (str. 29-32 spisa).

6.4. Tužiteljica specificira imovinsku štetu zbog tuđe pomoći njege na način da u skladu sa nalazom vještaka i Orijentacijskim kriterijima VSRH potražuje iznos od 140,00 eura te navodi da radi ekonomičnosti postupka prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojemu vještak navodi da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega 1 tjedan po 2h dnevno te dva tjedna po 1 sat dnevno, premda smatra da joj j bila potrebna tuđa pomoć i njega u većem opsegu. Za 28 h pomoći i njege obračunala je vrijednost sata tuđe pomoći i njege u iznosu 5,00 eura. Nakon izvršene uplate tuženika u iznosu 100,00 eura, preostaje iznos od 40,00 eura koliko tužiteljica konačno potražuje od tuženika po ovom osnovu.

6.5. Tužiteljica je tako nakon izvršene uplate tuženika dana 17. ožujka 2025.., u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu 2.363,48 eura, smanjila tužbeni zahtjev i potražuje od tuženika iznos od 1.578,00 eura što ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe kojemu se tuženik nije protivio.

6.6. Nadalje, nakon provedenog vještačenja tužiteljica usklađuje tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka pa tako potražuje ukupan iznos od 1.718,00 eura čime iznova smanjuje tužbeni zahtjev. Sve do provedenog vještačenja tužiteljica ne može postaviti točno određeni zahtjev (novčani iznos) jer nema potrebna stručna znanja za isto što i sam tužiteljica obrazlaže u tužbi kada navodi da će visinu tužbenog zahtjeva uskladiti s nalazom i mišljenjem vještaka.

6.7. Nakon provedenog vještačenja tuženik podneskom od 31. listopada 2025. navodi da ne može prihvatiti nalaz vještaka da su bolovi jakog intenziteta kod tužiteljice trajali 7 dana te ističe da je tužiteljica pretrpjela, kako to i sam vještak navodi, lake tjelesne ozljede, a kod navedenih lakih tjelesnih ozljeda da trajanje bolova jakog intenziteta nikada do sada nije trajalo duže od 1-2 dana. Dalje navodi da medicinski vještaci rijetko ocijene i da kod teških tjelesnih ozljeda kod kojih postoji smanjenje životnih aktivnosti do 20% jaki bolovi traju 7 dana, a posebno je netipično da vještak ocijeni da uslijed lakih tjelesnih ozljeda bolovi jakog intenziteta traju čak 7 dana.

6.8. Nadalje, tuženik ne prihvaća niti mišljenje vještaka dr. Matića da su bolovi kod tužiteljice trajali ukupno 112 dana smatrajući da je navedena ocjena vještaka potpuno u suprotnosti s ocjenom bolova kod lakih tjelesnih ozljeda, medicinskom dokumentacijom i s ocjenom teških tjelesnih ozljeda koje nakon ovakve ocjene vještaka zapravo postaju lake tjelesne ozljede kod kojih je došlo do umanjenja životnih aktivnosti. Posebno naglašava da vještak svoj nalaz temelji na subjektivnom stavu tužiteljice, koja ponavlja da ju boli, pa dok god ona to ponavlja da vještak kao stručna osoba smatra da istu zaista i boli, ali da subjektivno mišljenje tužiteljice, bez objektivnih pokazatelja za vještaka ne smiju biti podloga za donošenje odluke o trajanju bolova.

6.9. Na pitanja i primjedbe na nalaz i mišljenje vještak se očitovao podneskom od 11. studenog 2025. te usmeno na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. prosinca 2025. Vještak je u cijelosti ostao pri svom nalazu i mišljenju te je pojasnio da je nalaz i mišljenje sačinio na temelju medicinske dokumentacije koja mu je dostavljena uz sudski predmet. Što se tiče procjene trajanja bolova i straha koje je tužiteljica trpjela, ista je učinjena na osnovi nalaza liječnika koji su je liječili, poglavito specijaliste neurokirurga (koji je specijalista za kralješnicu). lnače, težina i procjena težine i kvalifikacija tjelesne ozljede se ne čini samo na osnovi trajanja bolova, tako da ne znači ako je laka tjelesna ozljeda da ozlijeđena nije trpjela bolove jakog intenziteta. Procjenu trajanja bolova i straha vještak je učinio na osnovu nalaza kirurga i neurokirurga. Uobičajeno je da se ozlijeđena osoba, ako je to moguće, liječi kod istog liječnika koji je započeo liječenje. Pri procjeni težini (kvalifikacije) ozijede vještak se nije vodio činjenicom što je ekonomski isplativije za bilo koga u sudskom procesu. Također smatra da nije dao kako tuženik navodi „Toliko opsežnu tuđu pomoć”, jer ističe da je utvrdio 1 tjedan po 2 sata i 2 tjedna po 1 sat, obzirom da je ozlijeđena imala u terapiji strogo mirovanje, uz bolove u vratu, ramenu i rukama, te trnjenje ruku i nogu, uz otežano hodanje i stajanje.

6.10. Obrazlažući svoj nalaz i mišljenje i očitujući se na primjedbe tuženika usmeno na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. prosinca 2025. vještak je naveo da je da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 7. listopada 2025. kao i kod očitovanja od 11. studenog 2025. na primjedbe tuženika. Posebno je istaknuo da se nije uobičajeno za trajanje jakih ostalih bolova kod lake tjelesne ozljede, ali u ovom slučaju se rukovodio nalazima kirurga i neurokirurga koji su liječili tužiteljicu, na osnovu čijih nalaza je napisao svoj nalaz i mišljenje. Vezano za ocjenu jakih bolova, vještak je iskazao da je čitajući nalaze svojih kolega kirurga i neurokirurga utvrdio da je kod tužiteljice i nakon tjedan dana i dalje ostala jaka bolnost u zatiljku i vratu koja je ograničavala pokretljivost i spustila se na slabinski dio kralježnice. Da se radilo o jakim bolovima, vještak je zaključio na osnovu nalaza neurokirurga od 7. kolovoza 2024. iz kojega proizlazi da je tužiteljica imala bolove pri pokretima vrata, križobolju koja se spušta prema kukovima uz napetu muskulaturu vratnog i slabinskog dijela, a neuobičajenost u ovom slučaju se vidi iz ponovljene RTG obrade vratne kralježnice gdje se ponovno sumnjalo da je došlo do nekog prijeloma, međutim to nije utvrđeno na RTG obradi da se bi tek u nalazu neurokirurga od 30. kolovoza 2024. naglasilo da tužiteljica ima srednje jake bolove u križima i kukovima te umjerene bolove u vratu i ramenu. Upitan da dodatno pojasni iz kojeg točno dijela nalaza proizlazi da se radilo baš o jakim bolovima 7 dana nakon nezgode, vještak je iskazao da su jaki bolovi trajali prvih tjedan dana, što je utvrdio na osnovu nalaza kirurga gdje je rečeno da se tužiteljica žali na bolnost u vratu i stražnjem dijelu glave i oba ramena, uz trnce u obje ruke koje ne može podići. Pri pregledu kirurga navodi se da je vrat bolan na palpaciju te je to vještaku bilo dovoljno da bi donio takvu procjenu bolova kod tužiteljice. Nije navedeno koje vrste analgetika je tužiteljica koristila da bi kupirala jake bolove, nego je samo navedeno analgetika po potrebi. Upitan je li uobičajeno da nekome tko trpi 7 dana jake bolove liječnik propisuje analgetika po potrebi, vještak je iskazao da nije uobičajeno, ali ovaj puta je tako preporučeno. Upitan utvrđuje li se bol kao subjektivna ili objektivna kategorija, vještak je iskazao da se utvrđuje i kao subjektivna i kao objektivna. Po samoj definiciji bol je subjektivan osjećaj individue koji se pokušava objektivizirati. Uz izjavu individue o jačini bola ordinarius pregleda pacijenta ispalpira i na osnovu svog pregleda i iskustva donosi odluku o vrsti odnosno jačini boli i daljnjem liječenju. Vještak nije pregledao tužiteljicu jer je od ozljede prošlo godinu dana, a u pitanju je trzajna ozljeda te je vještak zaključio da zbog proteka vremena ne bi mogao ništa utvrditi pri samom pregledu. Upitan može li se izjasniti o kontinuitetu jakih, srednjih i na kraju slabih bolova, vještak je iskazao da se o toj kvalifikaciji bolova vrlo teško izjasniti s tim da se podrazumijeva da se povremeni bolovi pojavljuju 2-3 puta dnevno i odgovarajuće reagiraju na terapiju te uobičajeno traju pola sata do sat vremena kada se pojave što se odnosi na povremene srednje i slabe bolove. U odnosu na kontinuitet jakih bolova vještak je iskazao da jaki bolovi traju u kontinuitetu čak i do 24 sata, a uzimanjem analgetika se smanjuje intenzitet boli u trajanju od 3-4 sata pa se bolovi nakon toga ponovno javljaju. Upitan koji bi analgetici bili potrebni pacijentu koji trpi jake bolove, vještak je iskazao da je to individualno, ali da bi to trebali biti antireumatici tipa Voltarena, Brufena, a nekada su to i jači opijatni lijekovi. Upitan koliko dugo traje djelovanje jednog lijeka, vještak je iskazao da traje otprilike 3 sata te pojašnjava da on radi u Ambulanti za bol pa na osnovi iskustva može reći o individualnoj reakciji svakog pojedinog pacijenta i načinu na koji podnosi bol. U odnosu na nalaz vezano za tuđu pomoć i njegu zadnja dva tjedna, vještak je iskazao da se to odnosi na preporuku tužiteljici za mirovanje i ujedno je imala bolove u vratu, ramenu i rukama uz trnjenje ruku i nogu i otežano hodanje i stajanje te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega za obavljanje osobnih poslova. Upitan je li priznao maksimum sata tuđe pomoći i njege koliko je bilo potrebno tužiteljici, vještak je iskazao da nije postavio maksimum. Upitan koliko dugo je trajalo sveukupno liječenje tužiteljice i je li to bilo u kontinuitetu, vještak je iskazao da se tužiteljica redovito javljala liječniku do 4. listopada 2024. kada je završena fizikalna terapija. Nakon toga postoji pauza do 27. studenog 2024. kada se javila neurokirurgu na kontrolu gdje je ustanovljeno da je došlo do poboljšanja nakon fizikalne terapije i da se osjeća bolje te bi se na osnovu nalaza ustanovilo da je tada završeno liječenje tužiteljice.

6.11. Punomoćnica tuženika ustrajala je na primjedbama na nalaz vještaka i njegov iskaz te je navela da usmenim očitovanjem vještak nije obrazloženo otklonio iznesene prigovore tuženika koji se primarno odnose na dužinu trajanja jakih bolova jer obrazloženje da je bolnost individualna kategorija koju vještak nije samostalno utvrđivao nikakvim parametrima osim uvida u postojeću medicinsku dokumentaciju se ne može prihvatiti kao obrazloženo i stručno mišljenje. Punomoćnica tuženika navela je da vještak u svom zadatku ima mogućnost i pregledati stranku i zatražiti nastavnu dokumentaciju i izvršiti uvid u zdravstveni karton, a sve kako bi bez pretpostavki i što točnije mogao utvrditi do koje mjere je moguće potvrditi kod svakoga ponaosob na koji način i u kojoj mjeri isti trpi bol jer iz predmetnog nalaza na koji se vještak referira od 1. kolovoza 2024. nigdje nije navedeno da bi tužiteljica trpjela jake boli niti je to potvrđeno 7 dana kasnije, a niti su tužiteljici propisani kontinuirani i jaki analgetici ni antireumatici.

6.12. Punomoćnica tuženika predložila je provođenje novog medicinskog vještačenja kako bi se otklonile nejasnoće i proturječnosti u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. Ive Matića. Punomoćnica tužiteljice se protivila novom vještačenju s obzirom da je vještak obrazložio svoj nalaz i da isti proizlazi iz medicinske dokumentacije, a da su navodi i tužiteljice točni vidi se iz nalaza od 1. kolovoza 2024. s hitnog pregleda gdje točno piše da je preporučen Brufen 600 mg 2-3 puta ili Ketonal 50 mg 3-4 puta plus Paracetamol 1000 mg do 3 puta.

6.13. Primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka sud je ocijenio neosnovanima te je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio kao stručan, jasan i nepristran.

6.14. Naime, zadatak vještaka bio je utvrditi činjenice za koje sud pa tako niti tuženik nemaju potrebno stručno znanje, a koje su odlučne za primjenu prava u ovoj pravnoj stvari. Punomoćnica tuženika nije precizirala koje su to proturječnosti u nalazu vještaka, a vještak se detaljno i iscrpno očitovao na sve primjedbe i pitanje tuženika te je dovoljno jasno obrazložio svoj nalaz i mišljenje.

6.15. Ocjena jačine i trajanja bolova kod svakog čovjeka ne može biti ista s obzirom na dob, spol ili pak fizičku spremnost pa se ova činjenica ne može utvrđivati pukim pozivanjem na sudsku praksu i uspoređivanje drugih, sličnih situacija. Nije životno niti logično svakom čovjeku, bilo da se radi o muškarcu, ženi, osobi starije ili mlađe životne dobi, utvrditi jednaku dužinu trajanja bolova bilo da se radi o bolovima jakog, srednjeg ili slabog intenziteta jer bol doista jest i objektivna i subjektivna kategorija kako je to pojasnio vještak.

6.16. Kako je obrazložio vještak, po samoj definiciji bol je subjektivan osjećaj individue koji se pokušava objektivizirati. Uz izjavu individue o jačini bola ordinarius pregleda pacijenta ispalpira i na osnovu svog pregleda i iskustva donosi odluku o vrsti odnosno jačini boli i daljnjem liječenju. Dakle, bol se ne može promatrati isključivo kao objektivna kategorija jer se, kako pojašnjava vještak, radi o subjektivnom osjećaju koji se "pokušava objektivizirati" pa se o ovoj kategoriji ne može ukalupljeno odlučivati.

6.17. Jednako tako, vještak je jasno obrazložio zašto tužiteljicu nije pregledavao jer je od ozljede prošlo godinu dana, a u pitanju je trzajna ozljeda te je vještak zaključio da zbog proteka vremena ne bi mogao ništa utvrditi pri samom pregledu. Nejasno je što bi tek trebao utvrditi drugi vještak koji bi pregledavao tužiteljicu s još većim vremenskim odmakom od same prometne nezgode.

6.18. Svoju ocjenu duljine trajanja bolova jakog intenziteta vještak je donio analizirajući medicinsku dokumentaciju tužiteljice, posebno nalaze liječnika specijalista kirurga i neurokirurga iz kojih proizlazi da da je kod tužiteljice i nakon tjedan dana i dalje ostala jaka bolnost u zatiljku i vratu koja je ograničavala pokretljivost i spustila se na slabinski dio kralježnice.

6.19. Vještak je odgovorio na sva pitanja tuženika i otklonio je sve nejasnoće. Slijedom navedenoga, (raspravnim) rješenjem od 2. prosinca 2025. odbijen je prijedlog punomoćnika tuženika za provođenjem novog vještačenja.

7. Tužiteljica je u svom iskazu navela da su se ona i kćer automobilom vozile iz smjera [adresa] prema [adresa]. Kćer tužitejice je bila vozač, a tužiteljica suvozač. Pri skretanju prema njihovoj ulici kćer tužiteljice je propisno dala pokazivač smjera i smanjila je brzinu kretanja vozila, a na tom mjestu nalazi se puna linija. Odjednom se stvorio automobil koji ih je udario u prednji dio vozila pri čemu ih je odbacio u desnu stranu. Bila je u šoku, iz automobila ju je izvukao susjed. Susjedi su odmah pozvali hitnu pomoć, a ona je bila totalno "mlohava" tako da nije mogla uopće koristiti ruke niti pričati. Djelatnici hitne pomoći su ju stavili na nosila i odvezli su nju i kćer u bolnicu. Zadobila je ozljede vrata, ramena i ruke te ju je bolio donji dio leđa. Bolove osjeća i danas s tim da se ne radi o jakim bolovima, ali oni kontinuirano traju. Nosila je Schantzov ovratnik,a od lijekova je koristila Brufen, Ketonal i Lupocet. Nije se mogla sama oblačiti, tuširati, kuhati, skidati, obuvati cipele, nego je to sve umjesto nje morao obavljati njezin suprug. Kod liječnika ju je vozio suprug, a kada suprug nije mogao zbog posla, zamolio bi prijatelja da ju odveze. I dan danas ima strah kada se vozi u automobilu te prilikom vožnje u automobilu ima osjećaj da će ih netko udariti. Upitana koji su joj od navedenih lijekova najbolje pomogli u suzbijanju boli, tužiteljica je iskazala da joj je u početku najbolje pomogao Ketonal, a kasnije Brufen. Tijekom dana je u početku u prosjeku pila tri Ketonala dnevno. Navedeni lijekovi smanjili su joj bolove tijekom dana i tijekom noći, alibi se kasnije ponovno pojačali. Nema račune za navedene lijekove.

7.1. Punomoćnica tuženika prigovarala je iskazu tužiteljice u cijelosti navodeći da je isti u suprotnosti sa materijalnom dokumentacijom koja je priložena u spis.

7.2. Iskaz tužiteljice sud je ocijenio iskrenim, životnim i logičnim. Isti je u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka te ostalim materijalnim dokazima koji se nalaze u spisu.

8. Odluka o glavnoj stvari temelji se na odredbama članka 12. i 22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., dalje: ZOOP) i članaka 19., 1046., 1085. stavka 3., 1086., 1089., 1095., 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje: ZOO). Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbama članka 29., 1103. i 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje: ZOO) te članka 12. ZOOP-a. Odluka o zateznim kamatama na iznos dospjelih, a neisplaćenih kamata temelji se na odredbi članka 31. stavka 2. ZOO.

9. S obzirom na utvrđenje liječnika vještaka da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi pretrpjela lake tjelesne ozljede, koje ozljede su u uzročno- posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, sud utvrđuje da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime je za tužiteljicu nastala neimovinska šteta sukladno odredbi članka 19. stavka 2. u svezi sa člankom 1046. ZOO.

9.1. Prema mišljenju suda, utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu po članku 1100. stavku 1. ZOO-a, a kako se u konkretnom slučaju radi o kumulaciji više povreda prava osobnosti, kao što je pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za utužene oblike neimovinske štete.

9.2. Pri odlučivanju o pravičnoj novčanoj naknadi sud je vodio računa o cilju kojem služi pravična novčana naknada, imajući u vidu nalaz vještaka i tužbeni zahtjev tužitelja, nove Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske i novu Odluku Ustavnog suda broj: U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022. Sud mora imati u vidu okolnosti konkretnog slučaja i ne smije se striktno držati bilo kakvih matematičkih kriterija jer se ne radi o isplati svote osiguranja prema ugovoru o osiguranju i tablicama invaliditeta, već sud ocjenjuje sve okolnosti relevantne za ocjenu visine naknade štete. U sentenci Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj: Rev-1613/10-2 od 18. veljače 2015. jasno se navodi da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već da sudovi svaki pojedini slučaj trebaju individualizirati prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, zbog čega, ali samo u numeričkom smislu, može doći do razlika glede visine dosuđenih naknada.

9.3. Tužiteljica nakon provedenog vještačenja, na ime naknade neimovinske štete potražuje iznos od 3.500,00 (na ime pretrpljenih bolova iznos od 2.200,00 eura, na ime pretrpljenog straha iznos od 1.300,00 eura). Sud je tužitelju na ime pravične novčane naknade neimovinske štete priznao u cijelosti zatraženi iznos od 3.500,00 eura.

9.4. Imajući u vidu da je tuženik tužiteljici isplatio po odštetnom zahtjevu iznos od 1.376,52 eura, od čega iznos od 1.246,52 eura s osnova neimovinske štete, a potom nakon podnošenja tužbe, 17. ožujka 2025. iznos od 800,00 eura na ime naknade neimovinske štete, što ukupno iznosi 2.046,52 eura to je tužitelju dosuđena razlika neimovinske štete u iznosu 1.453,48 eura.

9.5. Odlučujući o kamati na dosuđeni iznos neimovinske štete, imajući u vidu da je odštetni zahtjev podnesen dana 5. prosinca 2024., sud ističe da se na konkretni slučaj, a u odnosu na dospijeće obveze tuženika, kao odgovornog osiguratelja, ima primijeniti odredba članka 12. ZOOP.

9.6. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, time da se ova odredba, naravno, odnosi samo na tijek kamata na neimovinsku štetu. U smislu odredaba čl.1103. ZOO, kao opće odredbe o dospijeću neimovinske štete, ta šteta načelno dospijeva onog dana kada oštećenik osobi odgovornoj za štetu (štetniku ili odgovornom osiguratelju) podnese pisani odštetni zahtjev ili tužbu, pri čemu jedinu iznimku predstavlja situacija kada se zahtijeva naknada neimovinske štete koja je nastala kasnije.

9.7. Odredbama članka 12. ZOOP-a i članka 1103. ZOO-a na različit način je uređeno dospijeće naknade neimovinske štete pa s tim u svezi i tijek zateznih kamata. Naime, odredba članka 1103. ZOO-a, za razliku od ZOOP-a, predviđa iznimku u slučajevima kada je neimovinska šteta nastupila naknadno, što dovodi do pravne situacije u kojoj je moguće da jedna šteta prema ZOO-u ili ZOOP-u ima posve drugačiji trenutak dospijeća obveze naknade štete, a time i početak tijeka zateznih kamata koje u slučaju zakašnjenja isplate pripadaju oštećeniku. Pitanje dospijeća obveze osiguratelja na isplatu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu potrebno je promatrati sa aspekta odredbe članka 12. st. 4. i 6. ZOOP-a, a ne članka 1103. ZOO- a, jer je ZOOP lex specialis u odnosu na ZOO u svim pitanjima kojima se uređuje odgovornost osiguratelja u sporovima u kojima ovaj odgovara temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti za štete nastale uporabom motornog vozila. Obvezu po članku 12. ZOOP-a osiguratelj ne može niti odgoditi, nego je dužan u propisanom roku donijeti odluku o odštetnom zahtjevu i o toj odluci u formi obrazložene ponude, odnosno utemeljenog odgovora pisano obavijestiti oštećenu osobu.

9.8. Stoga tužiteljici, u skladu s citiranom odredbom članka 12. stavka 6. ZOOP-a, pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana podnošenja zahtijeva za isplatu te štete, dakle od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, uz kamatnu stopu iz članka 29. stavka 2. ZOO-a. Odštetni zahtjev podnesen je 4. prosinca 2024. vidljivo iz odštetnog zahtjeva na str. 6-7 spisa i obrazložene ponude tuženika od 24. siječnja 2025. na stranici 21 spisa predmeta.

10. Visina imovinske štete određena je sukladno članku 1095. stavka 1. ZOO-a, uz primjenu odredbe članka 223. ZPP-a.

10.1. Način popravljanja imovinske štete propisuje odredba članka 1085. ZOO. Prema odredbi stavka 1. članka 1085. ZOO-a, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala, a prema odredbi stavka 3. istoga članka ZOO, ako uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Prema odredbi stavka 4. istoga članka ZOO, naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

10.2. Temeljem odredbe članka 1085. ZOO tužiteljici je s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dosuđen iznos od 140,00 eura. Tuženik je s tog osnova ranije isplatio tužiteljici iznos od 100,00 eura. Prema nalazu i mišljenju vještaka imovinska šteta koju je tužitelj pretrpio (tuđa pomoć i njega) iznosi ukupno 140,00 eura što odgovara visini satnice od 5,00 eura koji iznos je utvrđen prema cijenama u vrijeme donošenja presude uobzirujući kretanje cijena na tržištu i inflaciju (jednako i Županijski sud u Splitu, Gž-1611/2025-2 od 1. rujna 2025. i Županijski sud u Splitu, Gž-401/2025).

10.3. S obzirom da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 100,00 eura po ovom visu štete, tužiteljici je dosuđena razlika u iznosu od 40,00 eura koliko potražuje konačnim tužbenim zahtjevom nakon provedenog vještačenja.

10.4. Na dosuđeni iznos imovinske štete tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavka 1. ZOO.

10.5. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu tužiteljici pripadaju zatezne kamate od presuđenja tj. od 12. siječnja 2026. do isplate sukladno odredbi članka 1089. stavka 2. ZOO jer je cijena sata tuđe pomoći i njege utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja presude (VSRH, Rev 702/2022-2 od 6. srpnja 2022., „U situaciji kada sud utvrđuje visinu naknade za tuđu pomoć i njegu (koji trošak oštećeni nije imao prema trećim osobama) prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za taj vid štete, teku od donošenja sudske odluke.“).

10.6. Tužiteljica je potraživala naknadu imovinske štete s osnova troškova prijevoza koje troškove je imala uslijed odlaska liječniku i na fizikalne terapije iz mjesta prebivališta u [adresa] u iznosu 240,00 eura. Tužiteljica dokazuje udaljenost između mjesta prebivališta tužiteljice ([adresa]) i [adresa] (33,8 km u oba smjera) te za svaki odlazak potražuje iznos od 15,00 eura, odnosno ukupno potražuje naknadu u iznosu 240,00 eura.

10.7. S obzirom da je tuženik s ovog osnova isplatio tužiteljici iznos od 30,00 eura to je sud tužiteljici dosudio razliku u iznosu 210,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom u skladu sa odredbom članka 1086. ZOO.

10.8. Sud je tužiteljici dosudio obračunate zakonske zatezne kamate na plaćeni dio štete 800,00 eura (dospjele, a neisplaćene kamate) u iznosu 14,52 eura počev od dospijeća obveze (od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 5. prosinca 2024.) do dana plaćanja (17. ožujka 2025.) sa zakonskom zateznom kamatom na iznos dospjelih neisplaćenih kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu 20. ožujka 2025. (str.29-32), u skladu sa odredbom članka 31. stavka 2. ZOO.

11. Obje parnične stranke su postavile zahtjev za naknadu troškova postupka (str.72/73). Tužiteljica zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika popisala je trošak u ukupnom iznosu od 1.860,15 eura (str.72). Tuženik također zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika popisao je trošak u iznosu od 1.250,00 eura uvećano za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu (str.73).

11.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. ZPP i odredbom članka 2. stavka 1. ZPP, a trošak postupka je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. dalje: Tarifa) u skladu sa odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife vodeći računa o odredbi članka 155. ZPP. Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 54. Tarife (1bod=2eura).

11.2. Tijekom postupka se mijenjala visina predmeta spora, ali uslijed promjena vrijednosti predmeta spora nije došlo do promjene tarifnog razreda troškova propisanog Tbr. 7.1. Tarife.

11.3. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7 toč. 1 Tarife, 100 bodova), trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura (Tbr.28. u vezi sa Tbr. 7. 1. Tarife), sastava obrazloženih podnesaka od 20. ožujka 2025. i 16. listopada 2025. za svaki u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8 toč. 1 Tarife u vezi sa Tbr.7., 100 bodova), trošak sastava podneska od 29. rujna 2025. u iznosu 50,010 eura (Tbr.8.4., 25% nagrade), trošak pribavljanja potvrde od RH MUP PU brodsko- posavske u iznosu 50,00 eura (Tbr.36.3. Tarife, 25 bodova), troškovi zastupanja po punomoćniku na pripremnom ročištu 9. svibnja 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9 toč. 1 Tarife, 100 bodova), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 2. prosinca 2025. (Tbr. 9 toč. 1 Tarife, 100 bodova) te trošak pristupa ročištu za objavu presude 12. siječnja 2026. u iznosu 100,00 eura (Tbr. 9. toč. 3 Tarife, 50% nagrade), što ukupno iznosi 1.400,00 eura.

11.4. Kad se navedenom trošku doda pripadajući PDV prema Tbr. 46 Tarife od 350,00 eura, dobije se ukupan iznos troškova od 1.750,00 eura.

11.5. Navedenom trošku treba dodati trošak plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu 255,00 eura (str. 42/46) te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 35,05 eura te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 66,36 pa je tužiteljici ukupno priznat trošak postupka u iznosu od 2.106,41 eura.

11.6. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (eura), vodeći računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva i uspjehu u odnosu na visinu zahtjeva. Tužiteljica je i s osnovom i sa visinom tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti pa je tuženiku primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP naloženo da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka koje je sud ocijenio osnovanima u točki II. izreke presude.

11.7. Zahtjev tuženika kao stranke koja nije uspjela u ovom sporu, sud je ocijenio neosnovanim i donio je odluku kao u točki III. izreke presude.

12. Prema odredbi članka 151. stavka 3. ZPP na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka kamate teku od dana donošenja presude 12. siječnja 2026., a tužiteljica je postavila zahtjev za zakonskim zateznim kamatama na trošak postupka.

13. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 12. siječnja 2026.

Sutkinja

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužitelju po punomoćniku Ramoni Karakaš Kovačević, odvjetnici u Slavonskom Brodu,

2. Tuženiku po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica u Osijeku.