REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-12553/2020-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Emil Havkić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska akademska i istraživačka mreža CARnet, Zagreb, Josipa Marohnića 5, OIB: 58101996540, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Spajić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. listopada 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja Jasminke Kereša, odvjetnice te zamjenice punomoćnika tuženika Dinke Stura, odvjetnice, 12. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se Odluka o otkazu Ugovora o radu broj: Klasa: 200-400/20/247 Ur.broj: I62114-650-78-20-74, od dana 19.11.2020. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu br. 111-100-020/17 sklopljen na neodređeno vrijeme dana 30.03.2017. godine (Klasa:100-020/17/144, Ur. broj: 136734-650-91 -17-47-1) i Dodatak 1. navedenom Ugovoru o radu (Klasa:100-020/17/144, Urbroj:l36734-650- 91-17-47-2) od 30.03.2017. godine, kao i očitovanje (odluka) poslodavca Klasa: 200-400/20/247 Ur. broj: I62707-650-78-20-76 od dana 14.12.2020. kojom se odbija njegov zahtjev za zaštitu prava, nedopuštenima.

Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto Viši informatički referent/Viši tehničar u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da plati tužitelju troškove postupka u roku od 15 dana.“

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku s osnova parničnih troškova iznos od 1.500,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 12.1.2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se odbija zahtjev tuženika za naknadom troška u preostalom dijelu preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je radio kod tuženika na radnom mjestu Viši informatički referent/ Viši tehničar na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30.03.2017. i Dodatka 1. navedenom Ugovoru o radu od 30.03.2017. Tužitelju je dana 19.11.2020. uručena Odluka o otkazu Ugovora o radu radi navodnog skrivljenog ponašanja radnika (i to bez ikakvog poslodavčevog prethodnog upozorenja glede navodnih povreda radne obveze na koje se u obrazloženju poslodavac poziva). Navodi da je tužitelj u zakonskom roku protiv navedene Odluke podnio zahtjev za zaštitu prava dana 30.11.2020. na koji nije dobio odgovor. Tvrdi da je pobijana odluka nedopuštena sukladno jer je protivna čl. 117. st. 2. Zakona o radu te da je stvarni razlog donošenja iste činjenica da se tužitelj obraćao nadležnim tijelima državne vlasti protiv poslodavca radi povreda zakona, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu. Na neke pritužbe dobio je odgovor a ne neke nije. Pokrenuti su i prekršajni postupci protiv poslodavca i to upravo neposredno prije otkazivanja Ugovora o radu tužitelju. Stoga tvrdi da nedostatak upozorenja, s obzirom na trajanje i intenzitet navodnih povreda radne obveze kako ih u otkazu opisuje poslodavac i činjenicu da se poslodavac u pobijanom otkazu nije pozvao niti jedne povrede Pravilnika o radu, a niti mu je omogućio obranu, ukazuje da je poslodavac prilikom otkazivanja stavio tužitelja u nepovoljniji položaj, što je protivno i čl. 6. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti pa je predmetni otkaz nedopušten. Nastavno navodi da dodijeljene zadatke, na koje se u Odluci o otkazu ugovora o radu poziva poslodavac, tužitelj nije odbio izvršiti, posebno jer mu nadređeni niti ne dodjeljuju zadatke. Osim toga, tvrdi da postoji veliki broj usluga koje nisu definirane, dokumentirane i nemaju odgovorne osobe koje ih vode. To je problem u sferi organizacije poslodavca koji se kao takav ne smije odraziti na štetu prava radnika. Tužitelj navodi da redovito komunicira sa drugim kolegama iz službe i u „primjerima“ na kojima se temelji otkaz nije naveden niti jedan slučaj u kojem bi odbio komunikaciju sa bilo kim iz odjela. Ukoliko postoje rizici za efikasno i pravovremeno obavljanje poslova, onda oni nisu na tužitelju, jer je on sve svoje poslove obavljao u okviru danih mogućnosti i ograničenja, nego su tome uzrok u lošoj organizaciji rada, na što je tužitelj upozoravao poslodavca, a to je izvan nadležnosti tužitelja. Za eventualni manjak komunikacije unutar odjela je prvenstveno odgovoran voditelj odjela, koji izbjegava komunikaciju putem listi odjela i službe, već daje prednost komunikaciji samo sa pojedinim zaposlenicima bilo putem poruka ili razgovora u njegovoj sobi.

Navodi da su u navedenim „primjerima“, na kojima se otkaz temelji, navedene netočne i nepotpune informacije, tako da su primjeri u cijelosti iskonstruirani za potrebe davanja nedopuštenog otkaza. Na početku školske godine 2020./21. tužitelju nije dodijeljen zadatak niti ga je odbio, već je nadređeni pomoćnik došao u sobu i pitao što treba u ovome slučaju uopće napraviti i kako se to radi. Tužitelj mu je predložio da to napravi netko drugi od kolega iz odjela kako bi barem netko osim tužitelja mogao napraviti te izmjene, obzirom na dosadašnju lošu praksu kad samo jedna osoba zna kako se nešto radi, a nakon njenog odlaska se sve ponovno treba otkrivati i pronalaziti kako se radi. Tužiteljev prijedlog je prihvaćen i kolega koji radi sa tužiteljem u sobi je obavio navedeni posao i to uz tužiteljevu pomoć. Tužitelj nije isključivo zadužena i odgovorna osoba za taj sustav i za obavljanje radova na početku školske godine. U poruci koja se navodi ne nalaze se upute, jer za taj dio sustava niti ne postoje nikakve upute, već opis akcija koje je tužitelj poduzeo prethodne godine, u sklopu rješavanja problema. Prema tome navedeni mail ima svrhu jedino u cilju i dokazuje tužiteljevu aktivnosti u realizaciji posla a ne u navodnom odbijanju zadatka. Navedeno je prethodne godine tužitelj napravio i napisao u najboljoj namjeri, i čvrstom interesu poslodavca, obzirom kako nitko drugi od kolega nije ništa mogao ili znao napraviti. Nadređeni pomoćnik ravnatelja bio je upoznat sa cijelom situacijom, kao i sa terminom početka nove školske godine, ali unutar zadnjih godinu dana opet nije ništa poduzeto kako bi se ove godine izbjegla slična situacija, već se ponovno sve radilo ad hoc nakon što su se ponovili problemi od prethodne godine pa tužitelj ne zna što bi više trebao učiniti od ovoga što je učinio. Sustav za skole.hr koji se u Odluci o otkazu navodi kao jako bitan, je stalno preopterećen i odavno je prerastao inicijalne zahtjeve (iz 2006.), te se svake godine u 9. i 10. mjesecu, početkom nove školske godine javljaju isti problemi, samo što su svake godine sve veći i ozbiljniji. Kolege koji su nekada radili na implementaciji su odavno napustili CARNet, a nitko nije kasnije imenovan niti postavljen kao odgovorna osoba za taj sustav pa tako niti tužitelj. Sve što je radio i napravio, radio je i napravio u najboljoj namjeri i prema najboljem znanju, koliko su to tehničke mogućnosti dozvoljavale i u interesu poslodavca. U međuvremenu, za pomoć oko sustava skole.hr, angažirani su vanjski partneri, koji su imali „potrebno vrijeme, potrebne informacije i alate“, ali niti nakon pola godine rada na poboljšanju tog sustava, nije bilo bitnih promjena. Dakle, u tužiteljevu postupku nema ništa od odbijanja posla, ništa od izlaganju poslodavca riziku, ništa o mogućnosti nastanka štete za poslodavca, ništa u uzrokovanju nepotrebnog angažmana administratora u školama diljem Hrvatske a kamoli i najmanjeg dijela njegove krivnje.

Dana 26.10.2020. se nisu provodile nikakve pripreme za prebacivanje na novi backup sustav, kako se to navodi u Odluci o otkazu Ugovora o radu već se radilo o rješavanju problema nastalih padom postojećeg sustava za vikend 24. i 25.10.2020, zbog kvara na dijelu sustava koji je izvan održavanja, a na kojem je radio od samoga početka drugi kolega iz tužiteljeva odjela. Nije tužitelju dan nalog da on to isključivo i osobno treba obaviti umjesto toga kolege i tužitelj niti u jednom trenutku nije niti spomenuo odbijanje, niti je u tome pravcu razmišljao, pa niti je nešto krivo rekao ili krivo napravio. Stoga to što je poslao upute u procesu otklanjanja kako nešto treba napraviti je sasvim uobičajena, normalna komunikacija i procedura u takvim situacijama. Da je tužitelju dan bilo kakav jasan nalog koji bi zahtijevao od tužitelja nešto drugo on bi postupio drugačije.

Što se tiče ostalih zahtjeva, u njihovom rješavanju tužitelj je pomagao novozaposlenim kolegama kako bi stekli potrebna znanja i mogli ih sami odrađivati, te se ti zahtjevi vode formalno pod njima. Tužitelj nije imao nikakvu namjeru uzimati te zahtjeve i prebaciti ih na sebe, samo zato kako bi uljepšao evidenciju i statistiku ili sebe istaknuo ispred drugih jer smatra da to nije etično no nije etično niti zanemarivati tužiteljev doprinos. Nadalje, još 2019. uputio je tužitelj nadređenima poruku u kojoj je objasnio situaciju oko rješavanja zahtjeva, prethodnih dogovora oko toga i bitnih promjena koje su nastupile, te zatražio od njih da se izjasne o toj situaciji i potrebi tužiteljevog daljnjeg angažmana, ali nisu ništa odgovorili. Izostanak odgovora na tužiteljeve upite, prijedloge oko unapređenja rada i komentare, od strane nadređenih i drugih službi unutar ustanove je standardna praksa i u suprotnosti je sa standardima i normama unutar ustanove CARNet, ali zbog toga nitko ne snosi nikakva posljedice pa je nekorektno bilo što prebacivati na tužitelja jer uostalom u tome nema njegove krivnje niti odgovornosti. Iz svih iznesenih činjenica proizlazi da je pobijana Odluka o otkazu Ugovora o radu nedopuštena jer je protivna čl. 117. st. 2. Zakona o radu u vezi sa čl. 6. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, nadalje tuženik nije imao opravdani razlog za donošenje iste jer ne postoji skrivljeno ponašanje radnika na koje se poziva budući se povrede radne obveze (na koje poslodavac nije niti upozorio radnika niti mu omogućio pravo obrane) nisu dogodile, a Odluka o otkazu Ugovora o radu nije donesena u skladu sa Pravilnikom o radu, Etičkim kodeksom niti sa bilo kojim drugim organizacijskim aktom tuženik koji bi regulirao proceduru postupanja, niti se na njih uopće poziva. Osim toga sadržaj i obim navodnih naloga su izmišljeni. Da je koji nalog tužitelj odbio onda bi dobio izvanredan otkaz. Stoga je i tvrdnja o „gubitku povjerenja“ paušalna tvrdnja, bez činjeničnog osnova i pravnog utemeljenja a pojavila se nakon prekršajnog prijavljivanja poslodavca. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom specificiranim u podnesku od 6.1.2021. tužitelj predlaže donijeti presudu kao u izrijeci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan. Svi argumenti tužitelja iz predmetne tužbe su u cijelosti neosnovani, paušalni te konačno i promašeni. Tuženi je tužitelju otkazao ugovor o radu zbog učestalog neizvršavanja obveza preuzetih ugovorom o radu, a što je obrazloženo i u odluci o otkazu, ali i kasnije u očitovanju na tužiteljev zahtjev za zaštitu zakonitosti. Prije otkazivanja ugovora o radu, tuženi je čak godinu dana ranije, dana 11.6.2019., već pisanim putem upozorio radnika na povredu obveze iz radnog odnosa te mu tim putem ukazao odnosno dao u izgled mogućnost otkazivanja ugovora o radu u slučaju ponavljanja povrede. Prije donošenja odluke o otkazu, tuženik je kao poslodavac a sukladno zakonskoj obvezi, o namjeri otkazivanja ugovora izvijestio i sindikalnog povjerenika ĐŽ, koji djeluje u funkciji radničkog vijeća i ima iste obveze i prava tog vijeća. Pisanim putem je sindikalni povjerenik pozvan sukladno čl. 150 Zakona o radu na savjetovanje prije donošenja odluke o otkazu. Sindikalni povjerenik nije iznio protivljenje donošenju odluke o otkazu tužitelju niti je osporio ijednu činjenicu u obrazloženju tuženika, uslijed čega je tuženi ispunio svaku zakonsku predradnju prije donošenja namjeravane odluke.

Kako je tuženi detaljno objasnio i u očitovanju na zahtjev za zaštitu zakonitosti, povrede radne obveze tužitelja na njegovu radnom mjestu konkretizirane su u potpunosti i tuženi ih ističe u nastavku. Na početku školske godine 2020./21. u postupanju po prijavi problema korisnika, nadređena osoba tužitelja je o istom osobno obavijestila tužitelja te ga upitala da li je otvorio novu školsku godinu u sustavu, na što je tužitelj odgovorio da je on prošle školske godine odradio taj postupak i za postupak navodno poslao upute e-mailom te da ove godine postupak neće odraditi jer sad postoje njegove upute, te uputio nadređenog da te upute pogleda-odnosno pretražuje u e-mail prepiskama jednu godinu unatrag. Obzirom na odgovor tužitelja da neće potreban posao odraditi, nadređena osoba tužitelja je zadatak proslijedila drugim djelatnicima na rješavanje, koji su samostalno analizirali problem, našli mjesto u konfiguracijama koje je potrebno dopuniti podacima o novoj školskoj godini i tako je problem riješen. O svemu su ti radnici sastavili upute u internoj bazi znanja koja se konstantno nadopunjuje i koristi godinama i na taj način su ti radnici postupili i preventivno radi sprečavanja pojave istog problema sljedeće godine, čime je i podignuta kvaliteta rada tuženika. Usporedbe radi, ''uputa'' na koju se pozivao tužitelj je bila sadržana samo u navodnoj email poruci tužitelja, te na taj način nije bila vidljiva ostalim radnicima niti je ikako mogla biti od pomoći u rješavanju problema. Osim toga, tužitelj ne samo da je odbio izvršiti posao koji je bio žuran jer je riječ o otklanjanju problema u sustavu, tužitelj je to odbio uz uputu nadređenom da u biti pretražuje njegove email poruke od prije godinu dana. Takvim postupanjem tužitelj je apsolutno postupio protivno obvezama koje je preuzeo ugovorom o radu, postupio je neučinkovito te je konačno opteretio ostale zaposlenike sa zadacima koje on odbija rješavati jer se odgovor navodno nalazi u nekoj njegovoj e-mail poruci od prije godinu dana. Dakle, u kriznoj situaciji kao što je problem na sustavu početkom školske godine, tužitelj je odbio napraviti posao svog radnog mjesta, pozivajući se da je to već napravio prošle godine iako uputu o toj radnji nije ostavio u internoj bazi znanja temeljem čega bi ta uputa eventualno tada i bila korisna ostalim radnicima tuženika. Dakle u potpunosti su netočni navodi tužitelja da ''nije odbio odraditi posao'' kada je upravo tim riječima to učinio. Štoviše, niti posao koji je po istom problemu eventualno odradio prethodne školske godine, nije odradio do kraja zbog čega je ponovno i došlo do krizne situacije u kojoj nisu postojale upute tužitelja o načinu rješavanja problema jer ih, sukladno pravilima struke i rada kod tuženika, tužitelj nije učinio dostupnim ostalim zaposlenicima tuženika. Apsolutno je nevjerojatno da tužitelj smatra da je svoj posao u toj situaciji odradio uputivši nadređenog da pretražuje njegove e-mail poruke unazad godinu dana kako bi možda pronašao njegov mail u kojem navodno te upute postoje. Tužitelj ničim nije dokazao niti da takav email, od prije godinu dana, uopće s njegove strane postoji.

Nadalje, dana 26.10.2020. bili su u tijeku radovi migracije dijela sustava, a koji su bili u planu zbog ispada jednog SVC čvora u Osijeku. Par dana prije 24.10. zbog kvara jedne SVC baterije taj SVC čvor (od dva) je prestao s radom. Ispad drugog čvora bi značio nemogućnost dolaska do podataka na dijelu sustava te je bilo potrebno na vrijeme obaviti migraciju podataka sa starog na novi sustav. Kako su još tada kroz taj sustav prolazili diskovi od IBM FlashSystema gdje je bila katalog baza trenutnog backup sustava (Bacula) odlučeno je te podatke migrirati na drugi diskovni sustav koji je pod aktualnim jamstvom, i na tehnologiji na koju je planirana konsolidacija podatkovnog centra u Osijeku. Voditelj sistemskog odjela je složio plan što treba napraviti i poslao plan e-poštom na listu odjela. Nakon što su riješeni svi prethodni koraci, da trenutni backup server može doći do novog sustava, preostalo je zaustaviti sve aktualne poslove na Bacula sustavu, izbaciti sve trake iz pogona (eng. Drive) i vratiti trake na „police“. Na listu je poslano pitanje ovdje G da li bude napravio sve što je potrebno da se zaustavi Đ, na što je L poslao link-poveznicu na interni sustav znanja gdje je to dokumentirano i nije odgovorio na postavljeno pitanje, niti je odradio navedeni zadatak. Nakon takvog ''odgovora'' tužitelja, zadatak je morao preuzeti i odraditi drugi radnik tuženika, jer je vrijeme za odraditi posao bilo važan faktor u cijelom postupku, a uključeni radnici su iz potpune pasivnosti i nezainteresiranosti tužitelja shvatili da to on ne bude napravio.

Nadalje, u izvještajnom dijelu sustava tuženika je 4.11.2020 pripremljen izvještaj iz kojeg je vidljivo da je tužitelj imao zaduženo šest slučajeva za rješavanje, otvorenih od 2 do 7 mjeseci prije dana sastavljanja izvještaja, a zadnju promjenu na tim slučajevima je tužitelj napravio od 2 do 7 mjeseca prije dana sastavljanja izvještaja. Po sustavu, svi dodijeljeni slučajevi su bili u statusu „otvoreno“ i na njima se nije mjesecima radilo. Povrh svih prethodno opisanih takvih situacija i dostupnih izvještaja, i od strane drugih radnika tuženika je također dobivena potvrda da se samo zahtjevi koje rješava tužitelj sustavno ne rješavaju. Upravo zbog svih prethodno opisanih konkretnih situacija u kojima je tuženik nedvojbeno i stekao saznanja da tužitelj, unatoč već ranijem upozorenju na povredu radne obveze, i dalje ne obavlja uredno, pravovremeno i sukladno pravilima struke poslove svog radnog mjesta, tuženik je potpuno i sukladno odredbama Zakona o radu konačno donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelja, i to otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika. Tuženi u potpunosti odbija insinuacije tužitelja da je odluka o otkazu navodno donesena zbog njegovih aktivnosti prema nadležnim tijelima. Osnovanost odluke o otkazu je u potpunosti razvidna iz svih dosadašnjih navoda kojima je dokazano da tužitelj nije obavljao poslove svog radnog mjesta, da je obavljanje poslova dodatno svojoj pasivnošću otežavao drugim radnicima tuženika, sve protivno ugovoru o radu i pravilima struke i poslovanja tuženika, da se je s tim složio i sindikalni povjerenik ali i izravno nadređene osobe tužitelja. Aktivnosti koje je tužitelj eventualno poduzimao nisu ni u kakvoj vezi sa postupkom otkazivanja ugovora o radu. Promašeno se tužitelj poziva na odredbe Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti jer prije svega tužitelj ničim nije dokazao uopće na kakvu nepravilnost po zakonskoj definiciji se uopće poziva-ako se poziva na nju, ako je postojala prijava nepravilnosti da li je osnovana, da li je vođen postupak, protiv koga i dr. niti je ičim doveo u korelaciju svoje postupanje sa odlukom o otkazu koja je isključivo donesena zbog ne obavljanja poslova radnog mjesta kako je to tuženik i dokazao. Obzirom da je tužitelj već ranije upozoren na povrede radne obveze i dan mu je u izgled otkaz ugovora o radu u slučaju ponavljanja povrede, te da je tužitelj unatoč tom upozorenju nastavio sa povredama radne obveze, obzirom da se s namjerom otkaza usuglasio i sindikalni povjerenik, to je tuženik sukladno odredbi čl. 119 st. 2. Zakona o radu smatrao da postoje okolnosti zbog kojih je opravdano od poslodavca da odluku o otkazu donese bez mogućnosti davanja pisane obrane obzirom da zbog ponavljanja povreda od strane tužitelja i to u još većoj mjeri, ništa što bi tužitelj eventualno i iznio u pisanoj obrani ne bi promijenilo odluku tuženika kao poslodavca. Osim toga, tužitelj je svoju pisanu obranu iznio i u zahtjevu za zaštitu zakonitosti koji je tuženik utvrdio neosnovanim jer tužitelj ni na koji način nije dokazao da je potpuno uredno i pravovremeno obavljao poslove svog radnog mjesta. Slijedom svega prethodno navedenoga, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku u cijelosti.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka LŽ, SŽ, ĐŽ, ŠŽ, JŽ, tužitelja GŽ kao parnične stranke te zz tuženika KŽ kao parnične stranke.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg radnika od tuženika kao bivšeg poslodavca za utvrđenjem nedopustivosti Odluke o otkazu ugovora o radu od 19.11.2020. kao i Odluke tuženika od 14.12.2020. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava te zahtjev za vraćanje na rad kod tuženika.

6. Iz navoda strana i isprava u spisu među strankama je nesporno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Viši inormatički referent/Viši tehničar na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme i Dodatka istome od 30.3.2017.,

- da je tuženik 11.6.2019. izrekao tužitelju Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza,

- da je tuženik 19.11.2020. otkazao tužitelju ugovor o radu Odlukom o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika protiv koje je tužitelj u zakonskom roku podnio Zahtjev za zaštitu prava od 26.11.2020. kojeg je tuženik zaprimio 30.11.2020., te je isti odbio Odlukom od 14.12.2020., a tužitelj je u zakonskom roku 22.12.2020. podnio tužbu, time je ostvario pravo na sudsku zaštitu sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR),

- da tužitelj nije pozvan na iznošenje obrane.

7. Sporno je da li je tužitelj počinio povrede za koje ga tuženik tereti u Odluci o otkazu, odnosno ako je, da li iste predstavljaju razlog za otkaz, da li je stvarni razlog otkaza okolnost što se tužitelj obraćao tijelima državne vlasti, u konačnici da li je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 19.11.2020. zakonita i dopuštena.

8. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 19.11.2020. utvrđeno je da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa koje se očituje u: neprofesionalnom i nediscipliniranom ponašanju prema nadređenima i kolegama, nepoštivanju poslovnih standarda i normi ponašanja u CARNET-u, čestom odbijanju zadataka te kontinuiranom pronalaženju načina za izbjegavanjem dodijeljenih zadataka, a navedeno je rezultiralo trajnim gubitkom povjerenja u radnika od strane CARNET-a kao poslodavca. To se obrazlaže slijedećim.

Na osnovu praćenja rada Radnika u razdoblju od 1.9.2020. do 28.10.2020. na poslovima za koje je sklopio Ugovor o radu, utvrđeno je niz propusta koje je Radnik napravio te svojim dosadašnjim radom nije pokazao prihvatljivu razinu izvršavanja radnih obaveza na koje se obvezao potpisom Ugovora o radu. Poslodavac je nedvojbeno utvrdio da L ne obavlja svoje radne obveze ili ih ne obavlja u potpunosti. To se, prije svega odnosi na sljedeće:

- odbijanje izvršenja dijela dodijeljenih zadataka, a koji su mu dodijeljeni u skladu s opisom radnog mjesta i očekivanim kompetencijama neadekvatno rješavanje dodijeljenih korisničkih slučajeva,

- odbijanje komunikacije ili neafirmativna komunikacija s dijelom kolega iz Službe čime je dovedeno u rizik efikasno i pravovremeno obavljanje posla cijele Službe sistemske podrške,

- nedovoljna razina koordinacije s kolegama iz Službe sistemske podrške. Navedene povrede je Poslodavac potkrijepio sljedećim primjerima: 1) Na početku školske godine 2020/21 Radniku je dodijeljen zadatak otvaranja nove školske godine u konfiguraciji sustava za upravljanje škole.hr. Dodijeljeni zadatak u skladu je s radnikovim opisom posla te je za izvršenje na raspolaganju imao potrebno vrijeme, informacije i alate, Radnik je dobio zadatak da navedeno izvrši na što je odgovorio da za obavljanje traženog zadatka postoji njegova e-pošta s uputama koje je poslao prošle godine i da neće ove godine obaviti isti posao jer sad postoje upute. Napominje se da je ovakvim postupkom L izložio riziku uslugu Službe koju koristi velik broj učenika u kritičnom periodu te je mogao nanijeti štetu ugledu Poslodavca i prouzrokovati nepotreban angažman administratora na školama diljem Hrvatske;

2) Dana 26.10.2020., u toku provođenja priprema za prebacivanje na novi sustav za izradu sigurnosnih kopija podatka (eng. backup sustav), L je od svog voditelja dobio zahtjev za zaustavljanje rada pojedinih komponenti postojećeg backup sustava. Radnik je uputio na upute vezane uz konkretan postupak te je ponovo odbio samo izvršenje zadatka. Dio radnih zadataka Radnika odnosi se na rješavanje prijava upućenih Službi od strane korisnika (ticketa). Sukladno evidenciji za period kolovoz, rujan i listopad 2020., dodijeljene prijave L ne rješava ili rješava u vremenskim rokovima koji su značajno veći od prosjeka Službe (prijave stoje neriješene dva ili više mjeseci), odnosno prosječan broj prijava riješenih od strane Radnika znatno je ispod prosjeka Službe. Za dodijeljene korisničke prijave izbjegava ili ne odgovara na upite za podrškom drugih Službi poslodavca (npr. od strane Službe korisničke podrške) Navedeno smanjuje efikasnost cijele Službe te stvara nezadovoljstvo kolega, korisnika i dodatno je opterećenje drugih radnika u Službi;

Dalje se navodi da je 11.06.2019. Radniku od strane Poslodavca uručeno službeno upozorenje kojim je upozoren na povredu obveze iz radnog odnosa sukladno odredbama Zakona o radu, koje Upozorenje se odnosilo na neprofesionalno i neprimjereno ponašanje. Radniku je upozorenjem dano do znanja da svojim postupanjem postupa protivno obvezama iz radnog odnosa te ga se pozvalo da se ubuduće ponaša profesionalno i primjereno, da se pridržava svojih obveza preuzetih ugovorom o radu, poštuje poslovanje, poslovne standarde i norme ponašanja koje vrijede u CARNET-u. U Upozorenju je L također bio upozoren da će u slučaju nastavka povrede obveza iz radnog odnosa, odnosno nastavljanjem s prethodno opisanim i/ili sličnim ponašanjem, uslijediti otkaz ugovora o radu bez daljnjih opomena i upozorenja.

Navodi se da navedeno Upozorenje kao i dosadašnja komunikacija e- poštom, usmene molbe, zahtjevi i primjedbe nisu donijele očekivane promjene u Radnikovoj učinkovitosti i odnosu prema radu pa Poslodavac smatra osnovanim i valjanim donijeti odluku o otkazu Ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

Navodi se, obzirom da je L već upozoren pisanim putem na obveze iz radnog odnosa, da je upozoren da će u slučaju neispunjavanja istih uslijediti otkaz te je unatoč tomu nastavio ne pridržavati se tih radnih obveza preuzetih ugovorom o radu, Poslodavac smatra da postoji opravdani razlog zbog kojeg Radniku nije dana mogućnost obrane.

9. U konkretnom slučaju radi se o situaciji uređenoj čl. 115. st. 1. podstavak 3. ZR, tj. otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. Prema citiranom članku poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. Pri tome je na tuženiku teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz (čl. 135. st. 3. ZR).

10. Nadalje, odredbom čl. 119. st. 1. i 2. ZR propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, te omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

11. Uvidom u Upozorenje od 11.6.2019. utvrđeno je da je isto izrečeno tužitelju zbog neprofesionalnog i neprimjerenog ponašanja prilikom održavanja radionice 10.6.2019. u restoranu Lido na način da je tužitelj samovoljno stajao ispred svih radnika na način da je označio na podu samoljepljivom crnom trakom prostor veličine jedan kvadratni metar te trakom oblijepio sebi usta, oči i uši dok nije došla policija pri čemu je takvim ponašanjem unio nemir među ostale zaposlenike.

12. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sud sadržaj više iskaza svjedoka i tužitelja nije prepisao u obrazloženje već će u nastavku navesti i istaknuti ključne dijelove prihvaćenih iskaza u korelaciji s ostalim materijalnim dokazima.

13. Da se tužitelj neprofesionalno i nedisciplinirano ponašao prema nadređenima i ostalim kolegama na način da je odbijao postupati po nalozima nadređenih, odnosno odbijao je izvršavati dodijeljene radne zadatke, koje su onda umjesto njega morali rješavati drugi radnici pa i radnici nadređeni tužitelju, utvrđeno je iz suglasnih iskaza svjedoka LŽ, voditelja infrastrukture koji je u hijerarhiji bio nadređen tužitelju i SŽ, voditelja sistemske podrške, prvog nadređenog tužitelju, a obojica svjedoka su tužitelju dodjeljivali radne zadatke po kojima tužitelj nije postupao.

14. Da je tužitelj odbijao aktivno sudjelovati u procesu migracije sa starog na novi sustav (backup sustav), nije postupao po zadacima koje mu je dodijelio nadređeni SŽ, s time da je to bilo više puta, i odnosilo se na više danih zadataka, utvrđeno je iz iskaza svjedoka LŽ koji mu je naložio obavljanje tih zadataka i svjedoka JŽ koji je s tužiteljem sjedio u sobi.

15. Da je tužitelj odbio napraviti otvaranje nove školske godine u e-dnevniku za učenike prvog razreda pod izlikom da je to radio prošle godine pa ove godine neće, utvrđeno je iz iskaza svjedoka LŽ a što je potvrdio svjedok JŽ koji je ujedno iskazao da je tužitelj jedini znao riješiti otvaranje školske godine.

16. Da je tužitelj selektivno i ispod prosjeka drugih radnika rješavao prijave koje su upućene od korisničke službe (tzv. tickete) prema odjelu računalne infrastrukture, pa su tako kolege na istom radnom mjestu rješavali i oko 40 zahtjeva tjedno, a tužitelj dva mjeseca na 5 zahtjeva, utvrđeno je iz iskaza svjedoka LŽ i SŽ.

17. Da je tužitelj tijekom radnog vremena sabotirao tijek radionice, na način da je u nekom trenutku ustao sa ruksakom na leđima, zalijepio si je usta i oči sa crnom izolir trakom i tako stajao 2 sata dok nije došla policija i hitna pomoć, utvrđeno je iz iskaza LŽ, SŽ, te JŽ, a kada se isto dovede u vezu sa navodima iz Upozorenja od 11.6.2019. proizlazi da je tužitelj takvim ponašanjem unio nemir i strah među ostale zaposlenike.

18. Da tužitelj nije promijenio svoje ponašanje i stav prema poslu ni nakon Upozorenja od 11.6.2019. utvrđeno je iz iskaza LŽ.

19. Da je prije otkazivanja tužitelju tuženik proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom proizlazi iz iskaza tadašnjeg ravnatelja tuženika ŠŽ, sindikalnog povjerenika ĐŽ, te dovodeći njihove navode u vezu sa dopisom upućenim sindikalnom povjereniku od 5.11.2020. (list 85), zaključak je suda da je tuženik postupio u skladu sa čl. 150. i 153. ZR.

20. Nije prihvaćen iskaz tužitelja kao neistinit jer je iskazivao neuvjerljivo i nekritično te potpuno suprotno iskazima ostalih svjedoka čije iskaze je sud prihvatio kao istinite jer su iskazivali uvjerljivo i međusobno suglasno te u skladu sa navodima iz Upozorenja.

Nije uvjerljivo niti životno obrazloženje tužitelja kako nije odbijao izvršiti radne zadatke jer da mu isti nisu bili ni dodijeljeni, kada su dva svjedoka koji su bili nadređeni tužitelji i jedan svjedok s kojim je tužitelj dijelio sobu iskazali potpuno suprotno, a kraj činjenice da se radnici zadaci kod tuženika nisu dodjeljivali posebnim odlukama jer nije bio takav princip rada, a kako je to utvrđeno iz iskaza JŽ.

Niti obrazloženje tužitelja iz kojeg razloga si je oblijepio usta, oči i uši crnom izolir trakom i stajao sa ruksakom na leđima u kvadratu označenom na podu sa crnom trakom ne može biti opravdanje za takav nerazuman čin na radionici u poslovnom okruženju niti se takvo ponašanje može očekivati od bilo koga.

21. Nije odlučna okolnost što u Pravilniku o radu nisu konkretizirane povrede koje se radniku stavljaju na teret u otkazu, jer poslodavac to nije ni dužan posebno navesti, te ta okolnost ne čini Odluku o otkazu nezakonitom.

22. I po stavu ovog suda, neizvršavanje radnih obveza i nepoštivanje nadređenih i drugih kolega te neprimjereno ponašanje u poslovnom okruženju na radionici kao i prema kolegama i nadređenima koje je tužitelj počinio u konkretnom slučaju predstavlja povredu obveza iz radnog odnosa, zbog koje je poslodavac opravdano otkazao tužitelju ugovor o radu.

23. Naime, svaki poslodavac (pa dakle ovdje i tuženik) ima pravo očekivati i zahtijevati od svakog svog radnika ne samo da savjesno i kvalitetno ispunjava svoje radne obveze - nego da u okviru radnopravnog odnosa (u odnosu na svog poslodavca) postupa ozbiljno, odgovorno, pošteno i s pažnjom koja se od radnika zahtijeva - te da i sadržajem takvog postupanja iskaže da dosljedno poštuje samog poslodavca te da vodi brigu o njemu i njegovom poslovanju.

24. Tužitelj se u okolnostima konkretnog slučaja nije ponašao u skladu s takvim standardom ponašanja - njegovo postupanje nije ono koje se očekuje u odnosu radnika prema poslodavcu i ne može se okarakterizirati dobrim, profesionalnim i etičnim postupanjem (već upravo suprotnim).

25. Sukladno čl. 7. st. 1. ZR poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

26. Radnik koji na dodijeljeni radni zadatak reagira pasivno agresivno i jednostavno ga ne napravi tako da ga umjesto njega moraju odraditi drugi radnici i to čini više puta nije dobar radnik koji zaslužuje povjerenje poslodavca.

27. Činjenica da je poslodavac, kada je radnik opetovano prekršio radne obveze, i to nakon poslodavčevog upozorenja, kao i zbog vrste povrede radne obveze, izgubio povjerenje u tužitelja, opravdan je razlog za redoviti otkaz zbog skrivljenog radnikovog ponašanja (tako i VSRH Revr-897/14 od 1.7.2015. i Revr- 691/12 od 9.6.2012.).

28. Uzevši u obzir činjenicu da se neizvršavanje radnih zadataka događalo kroz dulje razdoblje i višekratno, te se isto dogodilo nakon ekcesnog nastupa na radionici zbog kojeg je tužitelju izrečeno Upozorenje, a koji nakon toga ne samo da nije popravio ponašanje već je isto pogoršao nepoštivanjem nadređenih i kolega i neizvršavanjem radnih zadataka, i po mišljenju ovog suda nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da radnika upozori i omogući mu iznošenje obrane (čl. 119. st. 2. ZR).

29. U parnici radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu sud je ograničen utvrđivanjem opravdanih razloga za otkaz navedenih u Odluci o redovitom otkazu te se ne utvrđuju neki drugi razlozi, pa tako niti razlozi za koje tužitelj tvrdi da su stvarni razlozi zbog kojih mu je otkazan ugovor o radu. Niti je tuženik u prilici dokazivati neke druge razloge za otkaz osim onih koje je naveo u odluci o otkazu, niti je tužitelj u prilici dokazivati neke svoje razloge za otkaz, jer bi time sud prekoračivao ovlaštenja obzirom na tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenom konkretne i točno određene odluke o otkazu s onim razlozima koji su u toj odluci navedeni.

30. Suprotno navodima tužitelja, isti ne uživa zaštitu prema odredbama Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti („Narodne novine“ br. 17/19) jer tužitelj niti ne tvrdi niti ičim dokazuje da je ispunio uvjete za prijavitelja nepravilnosti koji su određeni tim zakonom, odnosno ne dokazuje da je poduzeo unutarnje ili vanjsko prijavljivanje nepravilnosti pa da bi imao pravo na sudsku zaštitu. Tužitelj je dostavio odgovor Državnog inspektorata, a to nije tijelo zaduženo za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti već se takva prijava podnosi Pučkom pravobranitelju.

31. Isto tako, nisu relevantni navodi tužitelja da je kod tuženika bila loša organizacija rada, infrastruktura i sl., jer je u ovom postupku relevantno utvrditi da li je tužitelj počinio povrede za koje ga se tereti u Odluci o otkazu. Sama okolnost što je kod tuženika eventualno bilo manjkavosti u procesu rada ne može umanjiti odgovornost tužitelja za počinjene povrede koje su u ovom postupku od strane tuženika dokazane.

32. Slijedom svega navedenog, tuženik na kojem je teret dokaza, u ovom postupku je uspio dokazati da je tužitelj počinio povrede za koje ga tuženik tereti u pisanom Upozorenju te u Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu s time da treba reći da je dovoljno dokazati makar i jednu povredu ako je ona takva da opravdava otkazivanje, a tuženik je ovdje uspio dokazati sve povrede za koje se tužitelja tereti i to odbijanje ili propuštanje izvršavanja poslova i radnih zadataka, neprofesionalno i nedisciplinirano ponašanje prema nadređenima i kolegama, nepoštivanje poslovnih standardi i normi ponašanja i sl., a što je rezultiralo trajnim gubitkom povjerenja u radnika od strane poslodavca.

33. S obzirom da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 19.11.2020. utvrđena zakonitom i dopuštenom, odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti iste kao i odluke kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava radnika.

34. S obzirom da je ugovor o radu prestao otkazom, odbijen je tužbeni zahtjev za vraćanje na rad.

35. Ostali navodi stranaka nisu posebno analizirani jer ne bi doveli do drugačije odluke.

36. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, dužan je, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka.

Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje od 500,00 eura (Tbr.7/2) koja uključuje 4 radnje, potom, za pristup ročištu 4.10.2021. od 100,00 eura, za sastav podneska od 23.12.2021. od 100,00 eura, za pristup ročištu 16.3.2022. od 100,00 eura, za pristup ročištu 7.9.2022. od 100,00 eura, za pristup ročištu 17.1.2023. od 100,00 eura, za pristup ročištu 2.6.2023. od 100,00 eura, za pristup ročištu 7.10.2025. od 100,00 eura (sve po Tbr.7/2), što ukupno iznosi 1.200,00 eura, a uvećano za PDV od 25% (Tbr.46), trošak tuženika sve ukupno iznosi 1.500,00 eura.

Tuženik nema pravo naknade troška sastava podnesaka od 3.7.2023. i 21.2.2025. te pristup ročištu za objavu presude, jer nisu bili neophodni za vođenje postupka.

37. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 155/23, dalje: ZOO).

38. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 12. siječnja 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku