REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] U 5
Poslovni broj: Us I-1899/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja GRADSKE OBALE d.o.o., Poreč, Obala Maršala Tita 9, OIB: 43192957056, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije K. Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Poreč – Parenzo, Gimnastička 2, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, 8. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi istarskoj, Policijskoj postaji Poreč – Parenzo, OIB: 36162371878, da u roku od 30 (slovima: trideset) dana od dana zaprimanja ove presude, odluči o zahtjevu tužitelja od 27. lipnja 2025. za izdavanje dozvole za boravak i rad za radnika DJELILI DJABIR.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku 30 (trideset) dana od dana dostave pravomoćnog rješenja ovoga suda, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja, sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu do iznosa 2.500,00 EUR (slovima: dvije tisuće petsto eura) valjalo odbiti zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Kod ovoga Suda 2. listopada 2025. zaprimljena je tužba tužitelja GRADSKE OBALE d.o.o., Poreč, Obala Maršala Tita 9, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije K. Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Poreč – Parenzo, Gimnastička 2, radi šutnje uprave, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da je 27. lipnja 2025. godine za radnika UA podnio zahtjev tuženiku za izdavanje dozvole za boravak i rad, i to nadležnoj Policijskoj postaji, tužitelj nema podatka o klasi navedenog predmeta, jer nije zaprimio nikakvu potvrdu, niti dopis naslova s navedenim podatkom. Istaknuo je, da do dana podnošenja tužbe Sudu, tuženik nije odlučio o podnesenom zahtjevu pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se naloži tuženiku, da najkasnije u roku od 30 (slovima: trideset) dana od dana zaprimanja presude odluči o zahtjevu tužitelja od 28. veljače 2025. za izdavanje dozvole za boravak i rad za radnika Djelili Djabir, uz nadoknadu troškova upravnog spora.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 12. studenoga 2025. u bitnome naveo, da tužbene navode tužitelja smatra neosnovanim, da je u konkretnom slučaju tuženik zaprimio 27. lipnja 2025. putem maila zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad za radnika UA i da je u provedenom postupku utvrđeno, da je tužitelj sankcioniran od strane Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka zbog neprijavljenog rada, čime je stavljen na listu poslodavaca kod kojih je inspekcijskim nadzorom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada pod brojem 263 pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
3. U dopuni očitovanja zaprimljenim kod ovog suda 3. prosinca 2025. tuženik je naveo da nije donio rješenje povodom podnesenog zahtjeva tužitelja zbog povećanog obima posla, a da je 28. studenoga 2025. zaprimljen zahtjev tužitelja za obustavom postupka izdavanja gore navedene dozvole za boravak i rad.
4. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 4. prosinca 2025. tužitelj je naveo, kako osporava navode tuženika iz odgovora na tužbu istaknuvši, da je u konkretnom slučaju riječ o šutnji uprave, jer tuženik nije odlučio o uredno podnesenom zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad za gore navedenu radnicu u zakonom propisanom roku od 15 dana, sukladno članku 91. stavak 7. ZS-a, a predmetna odredba kao lex specialis da ima prednost u primjeni pred općom odredbom na koju se tuženik poziva iz članka 101. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 110/21 i 47/09, u nastavku teksta: ZUP) te ističe da je rok od 15 dana zakonski rok u kojem je tuženik morao odlučiti o zahtjevu tužitelja i istekom navedenog roka, da počinje teći dodatni rok od 8 (osam) dana koji je propisano člankom 40. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), istekom kojeg roka se stječu uvjeti za pokretanje upravnog spora, zbog šutnje uprave te je navedeno stajalište zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovnog broja Usž-563/2025-2 od 26. ožujka 2025., pa je slijedom navedenog tužitelj u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva te navoda iznesenih u tijeku upravnog spora.
5. Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužitelj osporava primjenu materijalnog prava, a stranke nisu izrekom zahtijevalo održavanje rasprave, to je Sud bez održavanja rasprave, a nakon uvida dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, na temelju članka 98. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) utvrdio, da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
6. Naime, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je tužitelj 27. lipnja 2025. putem elektoničke pošte podnio tuženiku Zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za stranog radnika UA, a da tuženik u roku propisanom odredbom članka 97. ZS-a nije odlučio o zahtjevu tužitelja, koju činjenicu tuženik niti ne spori, dok je tužitelj tužbu ovome Sudu podnio 2. listopada 2025., odnosno tri mjeseca nakon podnošenja urednog zahtjeva tužitelja tuženiku, slijedom čega je na temelju članka 117. stavak 3. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.
7. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a propisano je, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako Zakonom nije drukčije propisano pa imajući u vidu navedeno, tužitelju su priznati troškovi zastupanja putem njegovog opunomoćenika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, u nastavku teksta Tarifa) i to sukladno Tbr. 27., 46. i 52. Tarife pa je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura, u koji iznos je uračunat i trošak PDV-a, slijedom čega je na temelju članka 148. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke rješenja. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 4. prosinca 2025., jer se u istom ne navode nikakve nove činjenice niti predlažu dokazi, zbog čega trošak sastava navedenog podneska ovaj Sud smatra neopravdanim izdatkom.
U Rijeci 8. siječnja 2026.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv t. I. izreke ove presude žalba nije dopuštena (čl. 128. st. 1. ZUS). Protiv t. II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Opunomoćeniku tužitelja, Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije K. Kozulić 2/III
- Tuženom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijskoj upravi istarskoj,
Policijskoj postaji Poreč – Parenzo, Gimnastička 2
