Poslovni broj: Povrv-11/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja CREDIT POINT S.L., OIB:47203303723, World Trade Center, Edificio Sur, p.2. Moll de Barcelona s/n, Barcelona, Španjolska, zastupanog po Odvjetničkom društvu Nadramija i partneri, protiv tuženika JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, 9. siječnja 2026.,

p r e s u d i o je

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Kneza iz Svete Nedelje poslovni broj Ovrv-3243/2023 od 3. prosinca 2023. za iznos od 785,72 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 254,83 EUR od 16. prosinca 2022. do isplate,

- 265,45 EUR od 4. siječnja 2023. do isplate,

- 265,45 EUR od 4. siječnja 2023. do isplate,

po stopi od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog iz točke I. izreke za iznos od 173,87 EUR s pripadajućim zateznim kamatama te se tužbeni zahtjev odbija.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 263,38 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 959,60 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka. Javni bilježnik u Svetoj Nedelji, Tomislav Knez je rješenjem o ovrsi poslovni Ovrv-3243/2023 od 3. prosinca 2023. naložio tuženiku podmiriti navedenu tražbinu te je odredio ovrhu radi prisilne naplate.

2. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem osporava visinu tražbine koju temelji na tvrdnji da je zajam djelomično vraćen. Predlaže da se izvrši uvid u stanje uplata obzirom da stanje duga nije pravilno utvrđeno. Osporava tražbinu s osnova troškova postupka i propisanih kamata jer postoji nerazmjer između činidaba zbog čega su isti lihvarski pa je samim time i ugovor nevaljan.

3. Rješenjem poslovni broj Povrv-11/2024 od 10. siječnja 2025. ovaj sud je stavio izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle u parnici. Istim rješenjem su stranke upozorene na prekluzivni rok za iznošenje činjenica i dokaza, kao i da je riječ o sporu male vrijednosti koji se, u pravilu, provodi kao pisani postupak i u kojem se ročište održava samo iznimno ako to sud smatra potrebnim ili ako jedna od stranka podnese takav obrazloženi prijedlog.

4. Tužitelj u podnesku od 27. siječnja 2025. tvrdi da je tuženik, kao zajmoprimac, s tužiteljem, kao zajmodavcem, sklopio na daljinu Ugovor o zajmu broj CPO-59509 od 17. kolovoza 2022. uz prihvat Općih uvjeta Ugovora o zajmu za zajmove društva Credit Point One S.L. U konkretnom slučaju tuženik je pristupom internetskoj stranici tužitelja zatražio zajam od 6.000,00 kuna i obvezao se navedeni iznos vratiti zajmodavcu zajedno s pristojbom u iznosu od 2.460,00 kuna s dospijećem zadnje rate 15. studeni 2022. Sklapanje ugovora je određeno čl. 4. i 5. Općih uvjeta. Nakon što je tuženik podnio zahtjev za odobrenje zajma i podnio odgovarajuću dokumentaciju te poslao SMS kojim potvrđuje isplatu, iznos je isplaćen na njegov bankovni račun. Uvjet odobrenja zajma je da tuženik potvrdi da prihvaća Opće uvjete poslovanja i da se s njima slaže, a što je tuženik učinio označavanjem polja "prihvaćam" na internetskoj stranici zajmodavca. Tuženik je, sukladno čl. 5. Općih uvjeta, dostavio kopiju kartice tekućeg računa i presliku svoje osobne iskaznice te je poslao SMS poruku na broj tužitelja s tekstom "ISPLATI CPO-59509". Potom je tužitelj isplatio tuženiku 17. kolovoza 2022. iznos od 5.920,00 kuna (6.000,00 kuna umanjeno za troškove obrade zajma). Tuženik se obvezao vratiti navedeni iznos uvećan za 2.460,00 kuna pristojbe, sukladno čl. 8. i to najkasnije do 15. studenog 2022. Sukladno čl. 7. Općih uvjeta, troškovi obrade zahtjeva ovise o iznosu zajma, a trajanje u skladu sa standardnim informacijama o Europskim potrošačkim kreditima. Sukladno čl. 10. Općih uvjeta, na dan dospijeća zajma zajmoprimac može odabrati hoće li ga u cijelosti vratiti ili će odgoditi rok otplate zajma. Tuženik nije vratio zajam pa duguje tužitelju iznos od 959,60 eura, sve utemeljeno na važećim cjenicima sadržanim uz Opće uvjete tužitelja. Navedeni iznos se odnosi na iznos glavnice od 265,45 eura dospio 16. prosinca 2022. s pristojbom od 163,25 eura dospjelom istoga dana, iznosa glavnice 265,45 eura dospjele 4. siječnja 2023. i 265,45 eura dospjele 4. siječnja 2023. Predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

5. Tuženik u podnesku od 19. veljače 2025. osporava visinu duga navodeći da tužitelj nije obračunao uplate tuženika na ime duga. Ističe da se radi o lihvarskom ugovoru obzirom su mu zaračunate naknade i troškovi u nerazmjerno visokom iznosu u odnosu na činidbu koju je izvršio tužiteljh. .Predlaže da sud proglasi ništetnim navedeni Ugovor ili da se njegova obveza smanji na pravičan iznos.

6. Tijekom postupka sud je pročitao izvadak knjiga otvorenih stavaka (list 9), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 13-27), Opći uvjeti ugovaranja zajma (list 100-108), standardne informacije o Europskim potrošačkim kreditima (list 109-113), preslika osobne iskaznice (list 114-117), isplatna lista plaća (list 118), SMS poruka (list 119), kunsku platni nalog (list 120), Ugovor o zajmu CPO-5909 (list 121-123), otplatni plan (list 124-125), Aneksi Ugovora o zajmu (list 126-131), odgode otplatnog plana (list 132-141).

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za vraćanjem zajma temeljem Ugovora o zajmu koji je sklopljen putem interneta, uvećano za troškove obrade zajma i ugovorenu pristojbu.

9. Između stranaka nije sporno da je između njih sklopljen ugovor o zajmu.

10. Sporno je da li je navedeni ugovor zelenaški ugovor obzir na tvrdnju tuženika da su ugovorene lihvarske naknade i nerazmjerni troškovi obrade zajma. Sporna je visina tražbine obzirom na tvrdnju tuženika da tužitelj kod obračuna duga nije uzeo u obzir uplate tuženika.

11. Sud je iz izvedenih dokaza utvrdio:

- da je tuženik, kao zajmoprimac, s tužiteljem kao zajmodavcem putem internetske stranice tužitelja sklopio Ugovor o zajmu CPO-59059 od 17. kolovoza 2022. temeljem kojeg od tužitelja prima zajam od 6.000,00 kuna,

- da je tužitelj isplatio tuženiku na tekući račun iznos od 5.920,00 kuna, a što predstavlja iznos ugovorenog zajma umanjeno za troškove obrade kredita u iznosu od 80,00 kuna,

- da je tuženik prethodno na internetskoj stranici tužitelja prihvatio Opće uvjete poslovanja tužitelja označavanjem polja "Prihvaćam",

- da je tuženik uz Ugovor o zajmu, sastavni dio kojeg su Opći uvjeti poslovanja tužitelja, primio otplatni plan CPO-59509 prema kojem je dužan vratiti zajam u roku 90 dana (najkasnije do 15. studenog 2022.) i to isplatom u tri obroka, pri čemu prvi obrok u iznosu od 265,45 eura dospijeva 16. rujna 2022., uvećano za pristojbu u iznosu od 163,25 eura, drugi u iznosu od 265,45 eura dospijeva 16. listopada 2022., uvećano za pristojbu u iznosu od 108,83 eura i treći u iznosu od 265,45 eura dospijeva 15. studenog 2022., uvećano za pristojbu u iznosu od 54,42 eura,

- da je tuženik tri puta tražio odgodu roka plaćanja shodno čemu su sklopljeni Aneksi Ugovora o zajmu uz koje je tuženiku izdan novi Otplatni plan,

- da je, prema zadnjem Otplatnom planu od 21. studenog 2022., tuženik dužan platiti gore navedene iznose u anuitetima koji dospijevaju 15. prosinca 2022., 14. siječnja 2023. i 13. veljače 2023.,

- da je za svaku odgodu roka tuženiku naplaćena pristojba u iznosu od 159,27 eura,

- da je tužitelj otkazao Ugovor o zajmu zbog neplaćanja dospjelih rata s danom 3. siječnja 2023.

11. Člankom. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) se određuje da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, a u čl. 293. st. 1. ZOO određuje da je ugovor sklopljen elektroničkim putem kad su se strane suglasile o bitnim sastojcima.

12. Uvidom u kunski nalog za isplatu (list 120) razvidno je da je tužitelj isplatio tuženiku iznos od 5.920,00 kuna jer je pod nazivom primatelja naveden ovdje tuženik, a pod svrhom doznake navedeno je: isplata po ugovoru HROO-59509 .

13. Uvidom u navedeni ugovor utvrđeno je da je zajam odobren u iznosu od 6.000,00 kuna, uz trošak obrade u iznosu od 80,00 kuna, te da je zajmodavac isplatio zajmoprimcu zajam u visini od 6.000,00 kuna umanjen za iznos troška obrade zahtjeva za zajam, dakle u iznosu od 5.920 kuna što korespondira s nalogom za plaćanje.

14. Slijedom iznesenog sud je zaključio da je na temelju zahtjeva tuženika između stranaka elektroničkim putem na daljinu sklopljen ugovor o zajmu na iznos od 6.000,00 kn s rokom povrata od 90 dana, da je tužitelj isplatio tuženiku zajam u iznosu od 5.920,00 kuna koji mu tuženik nije vratio.

15. Odredbom čl. 219. st.1. ZPP propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

16. U konkretnom slučaju temeljem isprava koje je tužitelj podnio utvrđeno je postojanje i visina njegove tražbine u iznosu od 5.920,00 kuna, dok tuženik nije dokazao da bi istu podmirio, a na njemu leži teret dokaza te okolnosti.

17. Stoga je tuženik dužan tužitelju, kao davatelju zajma, platiti utuženu tražbinu, pa je u točki I. izreke presude održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo da plati iznos glavnice koja se odnosi na glavnicu zajma u ukupnom iznosu od 5.920,00 kuna što preračunato u važeću valutu iznosi 785,72 EUR s pripadajućim kamatama na glavnicu. Datume dospijeća sud je utvrdio uvidom u otplatni plan od 21. studenog 2022. time da je sud od prvog obroka (iznos 428,70 EUR) odbio trošak pristojbe u iznosu od 163,25 EUR i trošak obrade kredita u iznosu od 10,62 EUR.

18. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO, a o primjeni kamatnih stopa na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

19. Slijedom toga je odlučeno u točki 1. izreke na temelju odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP-a.

20. U točki II izreke presude ovaj sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za trošak obrade kredita u iznosu od 10,62 EUR i pristojbu na zajam u iznosu od 163,25 EUR. Sud je kod odlučivanja o navedenim tražbinama polazio od odredbi Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/22 i 59/23, dalje: ZZP) budući da je riječ o potrošačkom zajmu u kojem tuženik ima status potrošača.

21. Sukladno odredbama ZZP-a, na tužitelju je teret dokaza o tome da se pojedinačno pregovaralo o spornim ugovornim odredbama. U slučaju da tužitelj to ne dokaže, smatra se da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

22. Tužitelj na okolnost pregovaranja sa tuženikom o ugovornim odredbama prije sklapanja predmetnog ugovora nije predlagao nikakve dokaze, dok iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je tuženik imao mogućnost utjecaja na sporne ugovorne odredbe, odnosno da mu je dostavljeno bilo kakvo objašnjenje ili specifikacija za troškove i naknade koje mora platiti.

23. Prema tome, sud na temelju provedenih dokaza zaključuje da tužitelj nije dokazao da se pregovaralo o spornim ugovornim odredbama.

24. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da se pojedinačno pregovaralo o spornim ugovornim odredbama, potrebno je utvrditi je li te odredbe, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

25. U tom pogledu, prvenstveno valja istaknuti da iako sporan trošak obrade kredita i sporna pristojba predstavljaju određene obveze jer su izražene u novčanom iznosu, tužitelj uopće ne navodi, niti objašnjava od čega se sastoje te naknade, odnosno za koje usluge i troškove se iste plaćaju. Pritom je upravo dužnost zajmodavca bila da tuženiku pruži sve potrebne informacije na temelju kojih bi kao prosječni potrošač mogao razumjeti sadržaj i značenje takvih ugovornih odredbi, odnosno da mu objasni sve čimbenike koji su utjecali na formiranje naknade u ugovorenim iznosima. Također je tuženik doveden u situaciju da ukoliko želi sklopiti ugovor o zajmu i dobiti novac koji mu je potreban, mora prihvatiti tu ugovornu odredbu, odnosno platiti naknadu prema izračunu tužitelja. Stoga sud smatra da za tuženika ta ugovorna odredba nije bila lako razumljiva, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

26. Ovdje treba imati u vidu i presudu suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 od 16. srpnja 2020. godine povodom dva zahtjeva za prethodnu odluku, a koje pitanje se odnosi na primjenu članka 3. stavak 1. Direktive 93/13 i glasi - da li odredba o „naknadi za obradu kredita“ kada se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i kada financijska institucija nije dokazala da ona odgovara uslugama koje su stvarno pružene i troškovima koji su joj stvarno nastali uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka iz ugovora, zbog koje bi je nacionalni sud trebao poništiti. Sud Europske unije je presudom u tim predmetima zaključio da članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorne odredbe ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje kredita može stvoriti na štetu potrošača neznatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

27. Slijedom navedenog s obzirom da se o odredbama o plaćanju naknade za obradu zajma i o pristojbi nije pojedinačno pregovaralo, da su te odredbe, iako uočljive i jasne, bile unaprijed formulirane od strane tužitelja, da na njih tuženik kao potrošač nije imao utjecaja, da one suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima ugovornih strana, to su iste nepoštene i kao takve ništetne i bez pravnog učinka. Stoga je tuženik oslobođen plaćanja spornih naknada koje proizlaze iz takvih odredbi.

28. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 451. stavak 3. ZPP-a je odlučeno kao u izreci pod stavkom II.

29. Odluka o parničnom trošku temelji na odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku tužitelja, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR. Tužitelj je uspio u sporu s osnovom i visinom tužbenog zahtjeva u omjeru od 81% pa ima pravo na priznati trošak u omjeru od 62% .

30. Tužitelju je dosuđen trošak u iznosu od 263,38 EUR, a isti se odnosi na sastav ovršnog prijedloga u iznosu od 75 bodova (Tbr 11/1) i podneska od 27. siječnja 2025. u iznosu od 75 bodova (Tbr 8/1), uvećano za PDV i javnobilježničku nagradu u iznosu od 10,00 EUR i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 39,81 EUR.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 9. siječnja 2026.

S u d a c:

Nives Grubišić Đogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA.

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku