Republika Hrvatska

Općinski sud u Novom Zagrebu

Turinina 3

10100 Zagreb

Poslovni broj: 9 P-166/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić, u pravnoj stvari tužiteljice MŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ŠŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Židiću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave 28. studenog 2025., održane u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tuženika, 9. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice MŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja – tuženika ŠŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenice - tužiteljice MŠ, Bankstrasse 45, 8750 Glarus, Švicarska, OIB: [osobni identifikacijski broj], određena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru broj Ovr-833/2022 od 03.06.2022.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici MŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku ŠŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 67.256,25 eura (šezdeset sedam tisuća dvjesto pedeset šest eura i dvadeset pet centi), u roku 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba tužiteljice MŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], podnesena 26. veljače 2024. u dijelu pod točkom II. tužbenog zahtjeva kojim zahtjeva brisanje upisa založnog prava ŠŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ½ dijela kč. br [katastarska čestica] kuća i dvorište [adresa], površine 5092 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], na ½ dijela nekretnine u vlasništvu tužiteljice MŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , te brisanje upisa u Z- 2869/93, Z-1817/94.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu 26. veljače 2024. podnijela tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužiteljica u tužbi navodi kako je zaključkom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru broj Ovr-833/2022 od 09.02.2024. upućena pokrenuti parnicu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, određene rješenjem o ovrsi naslovnog suda posl. broj Ovr-833/2022 od 03.06.2022. Tužiteljica navodi da u dosadašnjem tijeku ovršnog postupka koji se vodi pred naslovnim sudom pod posl.br Ovr-833/2022 nije zaprimila niti jedno pismeno zbog neuredne dostave, odnosno dostave koja joj je očito pokušavana na pogrešnu adresu jer živi i radi u Švicarskoj, a nije zaprimila rješenje o ovrsi koje je izdano 03.06.2023., te joj je na takav način onemogućeno da koristi svoja ustavna i zakonska prava odnosno da sudjeluje u postupku u kojem se nalazi na ovršeničkoj strani. Tužiteljica navodi da se trenutno vodi više ovršnih postupaka na istoj nekretnini koja predstavlja zaštićeni spomenik kulture I. kategorije- u daljnjem tekstu „villa MŠ“. Kako se radi o sporu iste pravne i činjenične osnove na istoj nekretnini koja je ujedno i kulturno dobro I kategorije, predlaže kao prethodno pitanje riješiti pitanje spajanja postupka Ovr-819/2022 i Ovr-833/2022, te odgode ovrhe u oba postupka, a kako ne bi nastala nenadoknadiva šteta zbog nespornih činjenica da tužiteljica nije imala mogućnost sudjelovati u ranijem fazama spomenutih ovršnih postupaka, a posebice zbog ključne činjenice da RH i Grad Samobor još nisu imali priliku iskazati svoj pravni interes i očitovati se o zakonskom pravu prvokupa. Villa Wagner je u registru kulturnih dobara koje vodi Ministarstvo kulture Republike Hrvatske pod oznakom Z-4731 zavedena kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačnog pravnog statusa , klasificirana kao kulturno dobro „profana graditeljska baština“. Sukladno tome, provođenje ovršnog postupka na nekretnini – villi MŠ koja je zaštićeni spomenik kulture I. kategorije, a bez da je o tome obaviješteno nadležno državno odvjetništvo i ministarstvo kulture je potpuno nezakonito i bez pravnog učinka. Tužiteljica navodi da je vlasnica ville MŠ u ½ te da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 23.01.2022. uspjela u sporu i utvrdila da je ništetan kupoprodajni ugovor zaključen između MŠ kao prodavateljice i OŠ kao kupca za ½ dijela obiteljske stambene zgrade u [adresa], sagrađene na kč. br [katastarska čestica] i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. 19.05.1993. sklopljen je ništetan kupoprodajni ugovor između MŠ i OŠ. **.**.1993. OŠ i GŠ s ŠŠ sklapaju Sporazum kojim opterećuju villu Wagner založnim pravom za iznos 3.000.000,000 HRD odnosno 750.000 DEM. **.**.1994. OŠ i GŠ s ŠŠ sklapaju Sporazum kojim opterećuju villu Wagner založnim pravom za iznos 3.150.120,00 kn odnosno 6.000.000 ATS. Dakle, OŠ postupala je s prijevarnom namjerom znajući da nije isplatila kupoprodajnu cijenu te postala pravovaljanom i zakonskom vlasnicom nekretnine ville Wagner, a dok je istu opteretila u roku par dana od dana sklapanja ništetnog kupoprodajnog ugovora ogromnim hipotekama koje danas terete nekretninu – villu MŠ za više od 879.505, 59 eura. Kako je OŠ opteretila cijelu nekretninu - villu MŠ s ciljem stjecanja protupravne imovinske koristiti na temelju ništetne pravne osnove, ništetnog Ugovora o kupoprodaji od 19.05.2023., ništetan je i upis založnog prava na suvlasničkoj polovini ville Wagner, koja je danas ponovno u suvlasništvu tužiteljice. Zakonom o obveznim odnosima propisano je da svaki ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, kogentnim normama ili moralu društva je ništetan, a što je tužiteljica već i dokazala pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br P-8302/93 od 23.01.2022., a ovom tužbom traži utvrđenje ništetnosti upisa Z-2869/93 i Z-1817/94 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i proglašenje nedopuštenom ovrhe utvrđene rješenjem o ovrsi naslovnog suda posl.br. Ovrv-833/2022 od 03.06.2022.g. na ½ kč. br [katastarska čestica].

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu u cijelosti. Tuženik ističe da eventualne povrede ovršnog postupka ne mogu biti predmetom rasprave u parničnim postupcima radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, već se o tome isključivo može raspravljati u ovršnom postupku. U toč. III. tužbe tužiteljica navodi da se na predmetnoj nekretnini vodi više ovršnih postupaka. Na ½ dijela nekretnine koja je predmetom ovrhe temeljem koje se vodi ova parnica, vodi se samo jedan ovršni postupak i to postupak pred naslovnim sudom posl. broj: Ovr-833/2022. Na drugoj polovici nekretnine vodi se ovršni postupak, ali protiv druge osobe (OŠ) pod posl. brojem naslovnog Suda Ovr-870/2022, stoga nema uvjeta da se ta dva postupka spoje u jedinstveni postupak. U odredbi članka 38. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisano je da pravne osobe iz članka 37. st. 1. predmetnog Zakona imaju pravo prvokupa i u slučaju ovršne prodaje kulturnog dobra i to prema uvjetima ponude u postupku ovrhe koja je najpovoljnija za vlasnika kulturnog dobra. Stavkom 2. prethodno citiranog članka propisano je da je osoba koja provodi postupak ovršne prodaje kulturnog dobra, odnosno, u konkretnom slučaju sud koji provodi ovrhu, dužna obavijestiti pravne osobe iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona da je određena prisilna prodaja, te dostaviti pisane uvjete ponude utvrđene za prodaju kulturnoga dobra. Odredbom čl. 96. Ovršnog zakona propisano je da osoba koja ima zakonsko pravo prvokupa upisano u zemljišnoj knjizi ima prednost pred najpovoljnijim ponuditeljem ako sudu u roku od tri dana po zaključenju dražbe izjavi da nekretninu kupuje uz iste uvjete. Dakle, iz prethodno navedenog ne proizlazi da bi nekretnina koja je predmet ovršnog postupka bila izuzeta od ovrhe ili da bi mogućnost ovrhe na njoj bila ograničena, slijedom čega ne postoji razlog iz članka 50. st. 1. t. 6 OZ-a. U odnosu na navode iz toč. IV. tužbe, tuženik prije svega ukazuje da je o navedenom već donesena pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Samoboru od 23. prosinca 2005. godine, posl. broj: P-826/2003, kojom je ovdje tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom da se briše upis založnog prava koji je predmet ovog postupka. Navedena

presuda se dostavlja u privitku ovog odgovora na tužbu. Slijedom navedenog, a obzirom da se radi o presuđenoj stvari, predlaže se naslovnom sudu da ne raspravlja o činjenicama navedenim u toč. IV. tužbe te da odbaci toč. II. tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu predmeta, spis ovog suda pod brojem Ovr-833/2022, dok je provođenje daljnjih dokaznih prijedloga predloženih od strane tužiteljice odbijeno rješenjem na raspravnom zapisniku od 28. studenog 2025., s obzirom da bi se istima pridonijelo odugovlačenju predmetnog postupka, a činjenično stanje je dovoljno utvrđeno da sud može donijeti na zakonu osnovanu odluku u ovom predmetu.

4. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

6. Između stranaka je sporno je li nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-833/2022 od 3. lipnja 2022. na ½ dijela nekretnine upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čestica broj 2874/2, 2. suvlasnički dio, šuma, kuća i dvorište ukupne površine 5092 m2.

7. Između stranaka nije sporno da se predmetna ovrha vodi temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4894/2021 od 25. siječnja 2022. preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-625/2022 od 22. ožujka 2022. a kojom je presuđeno da je tuženica MŠ, ovdje tužiteljica, dužna trpjeti namirenje tražbine tužitelja, ovdje tuženika, za iznos od 819.505,59 € u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sudskom prodajom ½ dijela založene nekretnine u suvlasništvu tužene popisane kao z. k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište u [adresa], površine 5092 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. 325171,

Samobor.

8. Nadalje nije sporno da je tužiteljica temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8302/93 od 23. siječnja 2002. u predmetu protiv OŠ ishodila uknjižbu prava vlasništva na ½ dijela nekretnine koja je predmet ovog postupka te se uknjižila kao suvlasnica na istoj, na način da je kupoprodajni ugovor od 19. svibnja 1993. sklopljen između tužiteljice i OŠ utvrđen ništetnim.

9. Nije sporno da je presudom Općinskog suda u Samoboru broj P-826/2003 od 23. prosinca 2005. pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je pravno nevaljan upis prava zaloga pod brojem Z-2869/93 i Z-1817/94 u odnosu na ½ dijela nekretnine upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10. Nije sporno da je čest.br 2874/2, koja je predmet ovog postupka ranije bila upisana u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je sada upisana u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

11. Nije sporno da je u ovršnom postupku broj Ovr-833/2022 doneseno rješenje o dosudi predmetnog suvlasničkog dijela nekretnine od 11. srpnja 2025., te je u zemljišnoj knjizi izvršena uknjižba prava suvlasništva za korist Grada Samobora.

12. Nije sporno da je tužiteljica u ovršnom postupku broj Ovr-833/2022 podnijela žalbu nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi broj Ovr-833/2022 od 3. lipnja 2022., te da je zaključkom od 9. veljače 2024. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U žalbi je tužiteljica isticala neurednu dostavu pismena ovršenici, ovdje tužiteljici, u ovršnom postupku, nadalje je isticala da sudska nagodba od 4. listopada 2017., na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi, sadrži elemente kaznenog djela prijevare, te da je nekretnina koja je predmet ovog postupka zaštićeni spomenik kulture I. kategorije, a provođenje ovršnog postupka na istoj je nezakonito i bez pravnog učinka.

13. Dakle, sud je dužan raspraviti predmet spora u okviru razloga zbog kojih je tužiteljica upućena na pokretanje parnice radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom. Naime, tužiteljica je na ovu parnicu upućena iz ovršnog postupka i u tome je vezana izrekom zaključka o uputu na parnicu.

14. Odredbom članka 53. Ovršnog zakona (NN 114/2022) propisano je da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

15. Žalbeni razlozi iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Ovršnog zakona su ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (stavak 7), ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (stavak 9), ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (stavak 10) ili ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (stavak 11).

16. Iako je tužiteljica zaključkom broj Ovr-833/2022 od 9. veljače 2024. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, razmatrajući žalbene razloge koje je ista istaknula u žalbi protiv rješenja o ovrsi, sud utvrđuje kako se ne radi o žalbenim razlozima iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Ovršnog zakona, a o kojima je sud ovlašten odlučivati u okviru parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

17. Nadalje glede žalbenog navoda da sudska nagodba od 4. listopada 2017., na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi, sadrži elemente kaznenog djela prijevare, valja naglasiti da se predmetna ovrha, iz koje je tužiteljica upućena pokrenuti parnicu, vodi temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4894/2021 od 25. siječnja 2022. preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-625/2022 od 22. ožujka 2022., a ne temeljem sudske nagodbe od 4. listopada 2017.

18. U odnosu na navode tužiteljice da predlaže kao prethodno pitanje riješiti pitanje spajanja postupka Ovr-819/2022 i Ovr-833/2022, te odgode ovrhe u oba postupka, ističe se da je sud dužan raspraviti predmet spora u okviru razloga zbog kojih je tužiteljica upućena na pokretanje parnice radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, a isti navodi nisu istaknuti u žalbi protiv rješenja o ovrsi, međutim također se ne radi o žalbenim razlozima iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Ovršnog zakona, a o kojima je sud ovlašten odlučivati u okviru parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

19. U svezi svega navedenog, valja navesti kako je na ovu parnicu tužiteljica (ovršenica) upućena iz ovršnog postupka i na istu je mogla biti upućena samo iz razloga zbog kojeg (kojih) je izjavila žalbu. Naime, parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može se pokrenuti samo zbog razloga naznačenih u članku 50. stavku 1. točkama 7. i 9. do 11. Ovršnog zakona, a ni jedan od navoda koje je ista istaknula u žalbi protiv rješenja o ovrsi, ne predstavlja žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. Ovršnog zakona, o kojima sud odlučuje u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužiteljice pod točkom I. valjalo odbiti.

20. U odnosu na navode tužiteljice da pravomoćno utvrđena ništetnost kupoprodajnog ugovora od 19.05.1993. djeluje ex tunc, što znači da taj ugovor niti ne proizvodi pravne učinke i nije proizvodio učinke i na dan kada je OŠ opteretila cijelu nekretninu hipotekama u korist tuženika jer nije bila vlasnica ½ nekretnine u tom datom trenutku, odnosno posljedično upisi hipoteka pod brojevima Z- 2869/93 i Z-1817/94 nemaju pravni učinak, pa tako niti rješenje o ovrsi Ovrv- 833/2022 izdano od strane naslovnog suda od 03.06.2022., slijedom čega predlaže sudu donijeti presudu kojom se određuje brisanje upisa založnog prava ŠŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ½ dijela kč. br [katastarska čestica] kuća i dvorište [adresa], površine 5092 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], na ½ dijela nekretnine u vlasništvu tužiteljice MŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te brisanje upisa u Z- 2869/93, Z-1817/94, valja navesti kako se također ne radi o navodima istaknutim u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a nadalje valja navesti kako je presudom Općinskog suda u Samoboru broj P-826/2003 od 23. prosinca 2005. pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je pravno nevaljan upis prava zaloga pod brojem Z- 2869/93 i Z-1817/94 u odnosu na ½ dijela nekretnine upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U navedenom postupku tužiteljica temelji tužbeni zahtjev na istoj činjeničnoj osnovi kao i u ovom postupku, odnosno na navodima da je presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8302/93 od 23. siječnja 2002. utvrđena ništetnost kupoprodajnog ugovora od 19. svibnja 1993., a posljedica ništetnosti je da njegovo zaključenje nije proizvelo nikakve pravne učinke. Kako je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je pravno nevaljan upis prava zaloga pod brojem Z-2869/93 i Z-1817/94 u odnosu na ½ dijela predmetne nekretnine, dok je pod točkom II. pravomoćno odbijen zahtjev tužiteljice da se izvrši brisanje prava zaloga pod brojem Z- 2869/93 i Z-1817/94 na predmetnom suvlasničkom dijelu nekretnine, valjalo je odbaciti takvu tužbu tužiteljice sukladno članku 333. stavku 2. Zakona o parničnom postupku.

21. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP- a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku. Člankom 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

22. S obzirom na gore navedeno, tužiteljica je dužna tuženiku nadoknaditi cjelokupne troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 – dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora od 819.505,59 eura određenoj raspravnim rješenjem od 9. travnja 2025., a s obzirom da se radi naplate istog iznosa vodi predmetna ovrha pod brojem Ovr-833/2022 iz koje je tužiteljica upućena pokrenuti parnicu. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 10.761,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastava podneska 19.4.2024. u iznosu od 10.761,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 8.11.2024., 9.4.2025., te 28.11.2025., svako u iznosu od 10.761,00 eura (Tbr.9.toč.1. Tarife), sve uvećano za porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 46. Tarife u iznosu od 13.451,25 eura, odnosno iznos od 67.256,25 eura.

23. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 9. siječnja 2026.

Sudac

Ana Tomašić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužiteljici

2. pun. tuženika