REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kž-643/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Dijane Grancarić, kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika AD i II. okrivljenice ZD zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/015, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22,114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva Splitu, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-863/2022 od 12. rujna 2025., temeljem čl. 474. a. st. 1 . Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 9. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 12. rujna 2025., broj K-863/2022 Općinski sud u Splitu proglasio je I. okrivljenika AD i II. okrivljenici ZD krivima zbog počinjenja produljenog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – djelo opisano i kažnjivo po čl. 326. st. 1. KZ/11., a u svezi s čl. 52. KZ/11, te su I. okrivljenik AD i II. okrivljenica ZD na temelju čl. 326. st. 1. KZ/11 osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te im je, na temelju čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda time da se kazna zatvora 1 (jedne) godine na koju su osuđeni neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počine novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju odredbe čl. 77. st. 1. KZ/11 u vezi sa čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 dalje: ZKP/08) od I. okrivljenog AD i II. okrivljene ZD trajno se oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom opisanim u izreci ove presude u iznosu od svakog okrivljenika po 755,00 (sedamstopedesetpet) eura, te se utvrđuje da je novčani iznos od 1.350,00 eura imovina Republike Hrvatske, a koji će biti uplaćen u korist državnog proračuna RH.

1.2. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11. od I. okrivljenog AD trajno se oduzima mobitel marke „Huawei“ P30 PRO s pripadajućom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], IMEI 1 broja: [IMEI broj] i IMEI 2 broja: [IMEI broj] što je od istog oduzeto po djelatnicima PUSD, Službe organiziranog kriminaliteta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 6. rujna 2021., koji predmet će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi sa čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 nalaže se I. okrivljenom AD i II. okrivljenoj ZD u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude, podmiriti paušalni trošak ovog kaznenog postupka svaki u iznosu od 100,00 (sto) eura.

2. Protiv citirane presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kazni (čl. 467. st. 1. toč. 4. u svezi čl. 471. st. 1. i 2. ZKP/08), te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u odluci u sankciji.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žalba nije osnovana.

6. Naime, suprotno navodima žalbe državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud dao pravilan značaj svim utvrđenim okolnostima koje su bitne za odmjeravanje kazne, a kako je to detaljno obrazloženo pod toč. 15. – 17. obrazloženja pobijane presude, koje razloge prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja.

6.1. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, prvostupanjski sud je kao olakotne okolnosti na strani I. i II. okrivljenika cijenio njihovo priznanje počinjenja djela, pa tako i njihov doprinos bržem i ekonomičnijem vođenju ovog postupka. Kako olakotno sud je cijenio i njihovo iskreno kajanje, žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela kao i iskazanu spremnost da nikada više ništa slično ne ponove. Nadalje kao olakotno je cijenjeno to što su okrivljenici neosuđivane osobe, zatim činjenicu da su od počinjenja kaznenog djela protekle četiri godine, a isti se nisu u međuvremenu pojavljivali kao počinitelji kaznenih djela, I. okrivljenik se u međuvremenu zaposlio, planira otvoriti svoj obrt, dok se II. okrivljena u međuvremenu školovala za njegovateljicu, što sve u svojom ukupnosti govori u pozitivnim promjenama u ponašanju I. okrivljenog AD i II. okrivljene ZD, a što im je sud cijenio kao olakotno.

6.2. Kao otegotne okolnosti na strani okrivljenika, pravilno je prvostupanjski sud cijenio društvenu opasnost kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, koja su u zadnje vrijeme učestala, istim kaznenim djelom povećava se nesigurnost života na području Republike Hrvatske i Šengenskog prostora. Nadalje, činjenjem ovog kaznenog djela iskorištavaju se ilegalni migranti i njihov težak položaj, a sve u cilju stjecaja protupravne imovinske koristi, a što je okrivljenicima cijenjeno kao otegotno. Okrivljenicima je cijenjena kao otegotna okolnost i iskazana upornost u činjenju kaznenog djela jer su poduzeli tri radnje odnosno prevozili migrante u tri navrata.

6.3. Prema tome, ističe se da je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir značaj i težinu predmetnog kaznenog djela za koje su okrivljenici proglašeni krivima, motiv počinjenja djela, te sve prethodno navede olakotne i otegotne okolnosti, te je pravilno zaključio da će se upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine s rokom kušnje od tri godine, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kako je to obrazloženo i u prvostupanjskoj presudi na stranici 6 obrazloženja, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i upućuje žalitelje na iste. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika da bi se okrivljenicima trebala izreći stroža kazna, odnosno bezuvjetna kazna zatvora.

7. Budući da žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, dana 9. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dijana Grancarić